Dnevnik

dst, 2008-03-13 u 11:59:41

Upravo zbog MMF-a, SAD (USA) preko CIA-e vrši pritisak i pojačava nemir oko Kolumbijske granice kojom se u biti želi destabilizirati Hugo Chavez i Venezuela. Ovih dana ste mogli vidjeti još jedan frizirani prilog iz kuhinje CIA-e, a ovaj put su na udaru Olimpijske igre u Pekingu (Kini) koji je također dao crveno svijetlo MMF-u i Svjetskoj banci.
Naime, poznati atletski dugoprugaš (a koji je, usput rečeno, na zalasku karijere), Haile GebreSelassie (Ethiopia) je iznio primjedbu kako je Peking prezagađen da bi se tu mogli postići dobri sportski rezultati. Naravno da su hrvatski mediji (uz nezaobilazni HTV) to uredno objavili i popratila snimkama koje su isto servirali američki poslušnici ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

gamad, 2008-03-13 u 12:57:31

Narodnyi Kommissariat Vnutrennih Del (NKVD, 1934-1946)
Komitet Gosudarstvennoi Bezopasnosti (KGB; 1954-1991)

Joint Intelligence Committee (JIC)
MI8 (Defunct)
Secret Intelligence Service (SIS/MI6)
Security Service (MI5)
Special Operations Executive (SOE in World War Two)

ha-Mossad le-Modiin ule-Tafkidim Meyuhadim (Mossad)
Sherut ha-Bitachon ha-Klali (Shin Bet)

Central Intelligence Agency (CIA)

Podržavam ovo što kaže gamad. Nisam za ovo što kaže gamad.

dst, 2008-03-13 u 22:25:23

Slučaj francuske banke Societe Generale (Société Générale) kad je broker Jerome Kerviel (Jérôme Kerviel) optužen za pronevjeru dionica te banke u pokušaju prikrivanja gubitka od oko 5 (4,9) milijardi eura, smrdi na to da je New York tu imao svoje prste, jer amerikenjci ne mogu gledati kako se euro stabilizira i jača prema dolaru.

/dodatak koji sam poslije našao na mreži 2008.03.18. 23:57/

(HINA 18.03.2008.) - Ulagači su pred američkim sudom podnijeli zajedničku tužbu protiv francuske banke Societe Generale, tvrdeći da ih je obmanula glede stupnja svoje izloženosti riskantnim američkim hipotekarnim kreditima. Banka i njezin izvršni direktor Daniel Bouton "navodili su ulagače na pogrešne zaključke o bančinim aktivnostima i izloženosti na tržištima drugorazrednih hipotekarnih zajmova", stoji u priopćenju pravne tvrtke koja zastupa tužitelje. Tužbu je saveznom sudu u gradu New Yorku podnijela odvjetnička tvrtka Cohen Milstein Hausfeld & Toll. Ulagači su se požalili i na izostanak pravovremene reakcije na signale o nepravilnostima u trgovanju jednog dijela njezinog poslovanja, što je rezultiralo ogromnim gubicima. Banka je tako optužena za nedostatne kontrole i nepoduzimanje odgovarajućih koraka na temelju informacija o neregularnim i neovlaštenim aktivnostima u sklopu bančine platforme za trgovinu derivatima Delta One, kojima je upravljao trgovac Jerome Kerviel. Tužitelji ukazuju i na navodno trgovanje na temelju povlaštenih informacija jednog od najviših američkih dužnosnika i člana upravnog odbora banke Roberta Daya, ističe se nadalje u priopćenju. Uprava banke u sjedištu u Parizu priopćila je kako za sada nema nikakvih komentara na tu tužbu. Tužba je podnijeta u ime svih ulagača u bančine ADR-ove (American depository receipts), kojima se trguje na američkom tržištu, te svih američkih kupaca dionica Societe Generalea na međunarodnim tržištima u razdoblju od 1. kolovoza 2005. do 23. siječnja 2008. ADR je certifikat američke depozitarne banke a predstavlja strane dionice koje neka banka ima u svom portfelju.

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

ban, 2008-03-14 u 00:37:38

On 30 November 2007, Francesco Cossiga, former president of Italy, told the respected Italian newspaper Corriere della Sera that the terrorist attacks of September 11, 2001 were planned and realized by the CIA and Mossad. He is stating the obvious.
I have always said that the intelligence agencies of the leading nations of the world are certainly very well aware that the official version is a fraud. The largest media networks are also aware of the 9-11 hoax, primarily because of their fundamental role in perpetrating this fraud on the public. The people are always the last to know the truth.

From circles around Palazzo Chigi, nerve centre of direction of Italian intelligence, it is noted that the non-authenticity of the video is testified from the fact that Osama bin Laden in it 'confessed' that Al Qaeda would have been the author of the attack of the 11 September on the Twin Towers in New York, while all of the democratic circles of America and of Europe, in the front lines being those of the Italian centre-left, now know well that the disastrous attack was planned and realized by the American CIA and Mossad with the help of the Zionist world to put under accusation the Arabic Countries and to persuade the Western powers to intervene in Iraq and Afghanistan.

Link: http://www.corriere.it/politica/07_novembre_30/osama_berlusconi_cossiga_27f4ccee-9f55-11dc-8807-0003ba99c53b.shtml

Podržavam ovo što kaže ban. Nisam za ovo što kaže ban.

dst, 2008-03-14 u 00:52:02

U postavci krupnih teza ja ne volim ići krupnim koracima i ne želim sa svim adutima ići odmah vani. Imam ja već dovoljno podataka kojim se dokazuje kako su rušenje New Yorških blizanaca 11.09.2001. režirali Mossad i CIA, ali ... polako. Baš mi je drago da je netko na tako visokoj poziciji prozvao Mossad i CIA-u jer su oni tema mojih brojnih tekstova o raznim lobijima.

Hvala Banu!!! Dakle, ovo je poveznica ( klik )

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-03-14 u 15:12:01

Kako sam na nekin način osjetio umješanost antikineske kampanje i preko sportaša, evo najnovije izjave koju je dao Haile Gebrselassie. "Ta izjava o odustajanju nije se doticala samo mene. To je zaštita svih sportaša, jer mislim kako zaslužujemo normalne uvjete prilikom nastupa. Nema to veze s ničim drugo kako su neki željeli prikazati. Nemam ništa protiv organizatora Olimpijskih igara. Ako promjene rutu maratona, odnosno ako maratonce odmaknu od centra grada nastupit ću na utrci".
A tko je Haile Gebrselassie, pogledajte na službenim stranicama IAAF-a.

Dakle, ni ja nisam posebno naznačio da takav pristupo OI u Pekingu forsira sam Gebreelassie. Upravo onako kako je Haile naglasio; da on nema veze s nečim kako su neki drugi željeli i vjerojatno je dobio dodatne informacije od ljudi koji nisu bliski američkim lobijima, kako će se to protumačiti pa sad slavni atletičar ublažava taj stav. Bravo Ja ;)

p.s. Zbilja nisam im'o pojma o ovoj drugoj izjavi i eto još jednom se potvrđuje kako moj instikt fantastično postavlja stvari na pravo mijesto. Bezbroj puta sam ispravno ocjenio što se krije iza nekih pojava, izjava ili radnji jer kad trenirate mozak da razmišlja analitički, a ne senzacionalistički, to dolazi samo od sebe ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

comment, 2008-03-14 u 17:17:17

Pa kad smo kod obavještajnih službi evo nešto iz usta onih koje bismo mogli nazvati glasnogovornici tajni službi; Globus donosi predviđanja koje je izradila CIA.

Za petnaest godina, Sjedinjene Države i Europa bit će sporedni igrači na svjetskoj sceni u odnosu na ono što predstavljaju danas. Njihovu ulogu velesila do 2020. godine preuzet će četiri nove jake države koje će u međuvremenu postići velik gospodarski napredak - ponajprije najmnogoljudnija zemlja svijeta, Kina, zatim Indija, a u stopu će ih pratiti Indonezija i Brazil. Hrvatska, doduše, neće pripadati krugu najrazvijenijih država svijeta, niti će biti politički i gospodarski lider na globalnoj sceni, ali će živjeti spokojno uljuljkana u članstvo Europske Unije. U članstvo Unije bit će primljena u društvu još dviju država - Makedonije i Turske, a zahvaljujući tome što se neće nalaziti na meti terorističkih napada, bit će poželjno turističko odredište. S obzirom na rastući životni standard u Kini i Indiji, moguće je da će se za 15 godina na Jadranu više odmarati indijski i kineski turisti nego Nijemci i Talijani. Godine 2020. djeca hrvatskih tajkuna više neće studirati na Zapadu, nego na prestižnim kineskim sveučilištima, gdje će se školovati buduća svjetska elita.
Svijetom će dominirati dva ekonomska i znanstvena diva - Amerika i Kina. Zemlje "stare" Europe nepovratno će zaostati za njima. Bolonjska reforma visokog školstva, koju je EU usvojila 2005., neće uspjeti nadoknaditi zaostajanje za Kinom u razvoju novih tehnologija. Nigerija i Kuba bit će zemlje u kojima će se pojaviti moćne i opasne grupe organiziranog kriminala. Amerika će prvi put biti izložena organiziranom terorističkom cyber napadu s ciljem blokiranja telekomunikacijskih mreža na kojima počiva njezino gospodarstvo. Kuga 21. stoljeća - AIDS - "feminizirat" će se, jer će 75 posto zaraženih biti žene. Iako će do 2020. godine znanstvenici vjerojatno naći lijek za danas najsmrtonosnije bolesti, svjetskom stanovništvu (a za 15 godina bit će nas više od 7 milijarda) zaprijetit će nova pandemija zasad nepoznate bolesti, koja će najviše žrtava odnijeti u Africi i Aziji.

Ovo je studija moguće globalne slike razvoja svijeta do 2020., koju je američki National Intelligence Council - NIC (Vijeće za nacionalnu sigurnost) radio za krovnu nacionalnu sigurnosnu instituciju DNI (ravnatelja obavještajne zajednice). DNI je vrh piramide američkih obavještajnih agencija. Instituciju je osnovao predsjednik George W. Bush nakon terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna. Na to mjesto Bush je imenovao Johna Negropontea, prvog američkog "guvernera" Iraka nakon okupacije te zemlje. Zamjenik je general zrakoplovstva s četiri zvjezdice, Michael V. Hayden, koji je prije toga bio ravnatelj National Security Agencyja - NSA (Agencije za nacionalnu sigurnost). CIA i NSA dvije su najvažnije američke obavještajne agencije. NSA oduvijek je prilično tajnovita. Osnovna joj je djelatnost prisluškivanje, praćenje i analiziranje svih oblika komunikacija diljem planeta: telefona, telefaksa, elektronske pošte i sl.
NIC usko surađuje s CIA-om u izradi analitičkih studija za američkog predsjednika. Nedavno je javnosti postao dostupan dio studije o slici svijeta 2020. godine, na više od osamdeset stranica. No, još je zanimljivije što su javnosti dostupni i kompjuterski program kao i golema baza podataka, istina, s vrlo limitiranim vojnim dijelom, pa zainteresirani mogu, osim opće projekcije budućnosti, vidjeti i prikaz po regijama i zemljama pojedinačno.

Ako Europa želi zadržati korak u tržišnoj utakmici s ekonomskim divovima Kinom i Indijom, neće imati puno mogućnosti. 2020. stanovništvo većine zapadnoeuropskih zemalja bit će "staro", a imat će nisku stopu nataliteta - ispod statističke razine od 2,1 djeteta koja može pratiti potrebe ekonomije za radnom snagom. U Njemačkoj će, prema studiji, 91,02 posto žena sposobnih za rađanje koristiti sredstva za kontracepciju. Hrvatska će 2020. napokon, istina za "dlaku", prestići Italiju, ali ne u proizvodnji kuhinja ili keramičkih pločica. Naime, dok će u katoličkoj Italiji 73,06 posto žena koristiti kontracepciju, u Hrvatskoj će to činiti 73,62 posto žena.
Osim pada nataliteta, Hrvatska će kao članica imati još jedan simptom europskog pomanjkanja radne snage - a to je starenje stanovništa. Za petnaest godina bit će dvostruko više stanovnika u dobi od 55 do 65 godina, što će postati teško opterećenje za ekonomiju.
Radno sposobno stanovništvo europskim zemljama nadoknadit će se ponajprije iz mediteranskog bazena s dominantno muslimanskim stanovništvom. U dijelu studije koja se bavi sigurnosnim pitanjima, kaže se kako će mediteranski bazen, koji je strateški važan za Europu - Egipat, Maroko, Tunis - zato biti izložen teroru radikalnih islamista kako bi ga se destabiliziralo. Za EU i njezin ekonomski razvoj iznimno je bitno prihvatiti i što bezbolnije integrirati doseljenike muslimanske vjere, uz puno poštovanje njihova kulturnog identiteta, te ne pokleknuti populističkom izazovu "rata civilizacija" koji joj terorizam nameće. Hrvatska će dio radno sposobnog stanovništva nadoknaditi useljavanjem ljudi iz BiH jer će to biti jedina zemlja u regiji s rastom stanovništva.

Godine 2020. Amerika će imati 50,3 milijuna visokoobrazovanih stanovnika u dobi između 20 i 39 godine, a Kina 86,8 milijuna. No, Amerika će, iako će se njezino vodstvo bitno smanjiti, zadržati mjesto broj jedan u znanosti i temeljnim istraživanjima.
Mjesto prvog onečišćivača planeta, s 1,679 milijarda tona plinova, nastalih izgaranjem fosilnih goriva, SAD će prepustiti Kini, čija će industrija i automobili u atmosferu ispuštati 2,451 milijardu tona. Antiglobalistički pokret 2020. neće biti usmjeren protiv SAD-a, kao što je to danas, nego protiv Kine i Indije.
U svijetu organiziranog kriminala, kojim će kao globalni biznis dominirati droge, trafficking žena bit će druga najprofitabilnija djelatnost kriminalaca. Kina će 2020. biti zemlja s najvećim ulaganjima u naoružanje, no te će godine dostići tek 40 posto današnjeg vojnog proračuna SAD-a.
Prema ovoj studiji, Hrvatska će 2020. biti među zemljama koje više nemaju nepismenih. Naši regionalni susjedi Srbija i BiH bit će u krugu zemalja u kojima nepismenost nije iskorijenjena. U Srbiji će biti 64,6 posto pismenih, a u Bosni 60 posto.

Ako ste očekivali da će nam do te godine početi teći med i mlijeko, grdno ste se prevarili. No, može li jedna mala Hrvatska - bez znatnijih prirodnih (osobito rudnih i energetskih) resursa, samo s izvanrednim geografskim smještajem uz obalu toplog mora - od sljedećih petnaestak godina, dokad ćemo zacijelo postati punopravnom članicom Europske Unije, očekivati više nego da nešto više od 6 tisuća dolara zatečene ukupne godišnje proizvodnje roba i usluga po stanovniku poveća na još neostvarenih 10 tisuća dolara? Zacijelo ne, iako Amerikanci kažu da ćemo taj cilj do 2020. ostvariti.
Naravno da mi možemo samo sanjati podizanje dohotka po stanovniku na 50 tisuća dolara, kakvo u istom razdoblju (sa sadašnjih 34.690 USD) očekuju Amerikanci, ali u usporedbi sa susjednim zemljama regije nipošto se ne trebamo stidjeti. Naime, susjedna, razvijenija Slovenija u istom će razdoblju povećati dohodak po stanovniku na 23 tisuće dolara, ali je njihova stopa rasta, u usporedbi s našom, ipak sporija. Moramo primijetiti kako bi nam uz toliko brži rast ipak trebalo punih 25 godina da tu istu Sloveniju stignemo i prestignemo. Naši prvi istočni susjedi, Srbi, u istom će razdoblju povećati svoj dohodak po stanovniku na samo dvije tisuće dolara, uz više nego dvostruko sporiji rast od hrvatskoga. Bosna i Hercegovina, prema mišljenju američkih obavještajaca, ima sve izglede da do 2020. svoj dohodak po stanovniku uveća više nego dvostruko, što znači da bi tijekom tog razdoblja ta država napokon prestala ovisiti o stranoj pomoći.

Od Hrvatske, među zemljama regije dulju očekivanu dob 2020. imat će samo Slovenija (gotovo 80 godina prema naših 75,5 godina), pri čemu će životna dob naših zapadnih susjeda rasti i po većoj stopi. Pomalo začuđuje što će za 15 godina stanovnici Bosne u prosjeku živjeti dulje od stanovnika Srbije, i to zato što Srbiji, kako izgleda, najteže godine tek slijede, tijekom kojih će životni vijek padati, a ne rasti, kao u susjednim zemljama.
Ako je riječ o poreznim opterećenjima, Amerikanci ne predviđaju da će se na jugoistoku Europe stvarati nekakve porezne oaze. Očekuje se da će Slovenci do 2020. ionako visoku razinu poreznog opterećenja podići za još 13 posto (na više od 46 posto udjela u ukupnim dohotcima stanovništva i poduzeća). Slično, samo nešto manje porezno opterećenje, imat će i Hrvatska. Porezi će nešto manje narasti u Srbiji, dok bi Bosna ipak mogla postati iznimka, s padom poreznog opterećenja od čak 12,5 posto, što bi, u slučaju podizanja sigurnosnih standarda, moglo utjecati na privlačenje stranih investicija.
Hrvatske seljake trebala bi obradovati prognoza da će naša zemlja u roku od samo 15-ak godina znatno smanjiti svoju prehrambenu uvoznu ovisnost, i to za više od pola sadašnjeg uvoza. Američki obavještajci smatraju da ćemo sljedeće godine prilagodbe prije ulaska u Europsku Uniju dobro iskoristiti za veća ulaganja u vlastitu poljoprivredu, čija će proizvodnja porasti sa sadašnjih 4,89 na 5,65 milijuna metričkih tona raznih vrsta proizvoda.
Rast poljoprivrede i uslužnog (turističkog) sektora, kao i znatan porast izvoza, temelj su na kojem Amerikanci grade optimističniju sliku Hrvatske u 2020. godini: u promatranom razdoblju prognozira se rast hrvatskog izvoza sa sadašnjih 13,6 na čak 23,6 milijardi USD, što je rast od 73 posto. Veću stopu rasta izvoza u regiji od Hrvatske bi mogla imati samo Bosna i Hercegovina, i to zbog sadašnje niske (startne) baze.
Sve to događat će se u uvjetima permanentnog smanjivanja stanovništva, koje bi se sa sadašnjih 4,4 milijuna do 2020. trebalo smanjiti na 4,2 milijuna. Cijelo vrijeme nastavit će se iseljavanje stanovnika iz sela u gradove, pa će od sadašnje jedne trećine urbano stanovništvo 2020. činiti čak dvije trećine hrvatskoga stanovništva.

Negativne aspekte gospodarskog razvoja obavještajni stručnjaci vide u povećanju hrvatske emisije ugljika iz fosilnih goriva, i to za 41 posto, dok bi stanovitu zabrinutost glede trendova društvenog razvitka mogla izazvati činjenica da se u Hrvatskoj do 2020. očekuje pad indikatora osobnih sloboda.

Podržavam ovo što kaže comment. Nisam za ovo što kaže comment.

mudrac, 2008-03-15 u 02:25:45

Mesic pozvao Busha u Hrvatsku!
Pa taj gdje god stane tu trava vise ne raste. Nista dobra mi ne dozivjesmo od amerikenjaca - NISTA - upamtite to!?! Znaci opet nam se priprema predzidje, samo ovaj put kriminala ili predzidje kolonijalizma. Evropa se zeli osamostaliti, a ako Bush instalira NATO, a preko MMF-a i Svjetske banke smo vec zaokruzeni pod okrilje CIA-e, tada ce biti krkljanac. Rusi ce sigurno zadrzati Srbiju, a Amerika ce imati Kosovo, BiH, Albaniju, Hrvatsku i Makedoniju.

Podržavam ovo što kaže mudrac. Nisam za ovo što kaže mudrac.

comment, 2008-03-15 u 11:09:09

Ko oćete reći da je Kina primjer prava i uređenosti. Što rade s Tibetom?
No meni se čini da se stvarno neki paket priprema, evo - Hrvatska neće priznati Kosovo pa ni Makedonije neće priznati Kosovo?! Ovo mi miriše na taj novi savez Zapadni Balkan.

Podržavam ovo što kaže comment. Nisam za ovo što kaže comment.

Glas Istre, 2008-03-16 u 01:52:09

"GMO je ono što Pentagon naziva dominacijom, kontrolom svega i svakoga uz pomoć vojske, ekonomije, zdravstva, a u ovom slučaju protoka hrane. Od početka 70-ih godina službena je politika SAD-a sistematsko smanjivanje svjetske populacije, naročito u zemljama bogatim prirodnim sirovinama. Počelo je s Henryjem Kissingerom, potrčkom nekolicine bogatih američkih obitelji, pogotovo Rockefellera. Pod programom masovne imunizacije sterilizirali su tajno na desetke milijuna žena širom svijeta, putem UN-ovog fonda zaduženog za populacijske aktivnosti i Svjetske zdravstvene organizacije. Cilj je bio sterilizirati čak četvrtinu svjetske populacije žena da bi zaštitili interese američkih korporacija i spriječili revolucije u tim siromašnim zemljama", rekao je Engdahl.

Istovremeno, dodao je, Fondacija Rockefeller počela je financirati istraživanja kako smanjiti i kontrolirati populaciju izmjenom genetičke strukture i tako je stvoren GMO, tvrdi Engdahl. Iako su neke primjene GM kukuruza uzrokovale malformacije na teladi, smrt krava, zagađivanje zemlje, takva istraživanja nikada nisu dovršena, jer bi ubrzo prestao stizati novac. "Želja je američke administracije do 2006. godine kontrolirati izvore nafte i hrane, da citiram Kissingera: 'Kontrolirajući naftu - kontrolirat ćemo zemlje, kontrolirajući hranu - kontrolirat ćemo ljude'. Oni se zapravo igraju boga, a hoće li im uspjeti – vidjet ćemo", rekao je Engdahl.

Predsjednik George W. Bush je u listopadu 2005. godine u Nacionalnom institutu za zdravstvo objavio strategiju plana u slučaju pandemije gripe te od Kongresa zatražio milijardu dolara za lijek Tamiflu, koji je i putem WHO-a promoviran kao jedini raspoloživi lijek protiv ptičje gripe. Međutim, ono što nisu rekli, kaže Engdahl, je da je taj lijek beskoristan u slučaju zaraze te da ga je izumila i patentirala kalifornijska tvrtka u kojoj je do početka 2001. godine, kao predsjednik odbora, sjedio današnji ministar obrane SAD-a Donald Rumsfeld. Nakon naputka Pentagona o ptičjoj gripi i investiranju u Tamiflu, Rumsfeld je kupio dionice u vrijednosti 18 milijuna dolara, postavši time jedan od najvećih dioničara te tvrtke. Stekao je ogromno bogatstvo, jer se cijena dionica udvostručila upravo zahvaljujući publicitetu koji je krenuo iz Pentagona.

Engdahl je ustvrdio da se strah od ptičje gripe koristi za globalnu dominaciju u agro i peradarskom biznisu, što se očituje i u činjenici da su "potukli" perad po malim farmama jugoistočne Azije i Europe, a da se istovremeno ne napadaju veliki proizvođači. No, upravo su ti giganti peradarske industrije, po Engdahlovim riječima, pravi izvori zaraze, novih bolesti i virusa poput H5N1, jer životinje žive u jezivim uvjetima, fizički izobličene zbog kljukanja hormonima rasta, u smrdljivim i pretoplim prostorima, izložene opasnim kemikalijama, krvi i fekalnom zagađenju, u kojima se nerijetko i međusobno napadaju.

"Peradarsku industriju u svijetu danas kontrolira svega pet kompanija, četiri u Americi i jedna na Tajlandu, s kojom su se povezali i kreću u industrijalizaciju većeg dijela svjetske peradarske proizvodnje. Njihov je interes širenje na tržišta Azije i Europe te im je i ptičja gripa stigla kao 'dar s neba' ili, bolje reći, iz pakla. I dok ornitolozi kažu da ptice selice migriraju iz sjeverne u južnu hemisferu i obrnuto, propagandna mašinerija širi panični strah od slobodnih divljih ptica koje dolaze s istoka na zapad zaraziti europsku perad. Vi u Hrvatskoj imate sreću što još uvijek imate veliki broj malih gospodarstava s vlastitom proizvodnjom i upravo je to zajednički cilj - podržati domaću proizvodnju bez GMO-a. Oni se igraju bogova, ali mi mali ljudi imamo prednost na koju često zaboravljamo, jer se borimo za prirodne zakonitosti i bog je na našoj strani", zaključio je Engdahl.

Podržavam ovo što kaže Glas Istre. Nisam za ovo što kaže Glas Istre.

Večernji list, 2008-03-16 u 02:06:02

Je li širenje genetički preinačenih usjeva i hrane po cijelome svijetu, koje je već toliko uzelo maha, "zločin protiv čovječnosti" i "pitanje genocida", kako GMO u svojoj najnovijoj knjizi "Sjeme uništenja" vidi kontroverzni novinar i neovisni ekonomist F. William Engdahl?

Zavjera o manipulaciji genima, tvrdi on, toliko je golema da izmiče i ljudskoj mašti, a istodobno je jednostavna i gotovo neprimijećena, sažeta u Kissingerovoj filozofiji politike moći: "Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš Zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude." GM usjevi u svijetu proširili su se, naime, do te mjere da sudbinu sigurnosti svjetske hrane u rukama drži tek nekoliko privatnih multinacionalnih kompanija proizvođača GM hrane, tvrdi Engdahl.

A nakon što njihovo GM sjeme dopre u sve kutke svijeta, potpuno će kontrolirati planet, davati ga, prodavati ili uskraćivati, a tamo gdje žele kontrolirati populaciju, imaju i alternativu biljke s antitijelima koja uništavaju i spermatozoide?!

Stoga Engdahl na optuženičkoj klupi međunarodnog suda u Haagu vidi Monsanto, Dow Chemical, DuPont, Syngentu, Cargill, ADM i druge kompanije za proizvodnju GMO-a, one koji sudjeluju u tome te bivše i sadašnje dužnosnike koji promiču genocid, dvojicu Busha, Clintona, Blaira...

Situacija s GMO-om već sad je toliko katastrofična da ćemo se za 50-ak godina zbog toga, a i drugih onečišćenja, seliti na drugi planet kaže nutricionist dr. sc. Ignac Kullier. Hrvatska je, smatra on, zauzela dobar stav protiv genetički izmijenjene hrane. GMO uopće nije plod znanosti, nego način da multinacionalne kompanije kontroliraju zemlje poput Hrvatske.

Kad GM sjeme jednom uđe na naša polja, postajemo ovisnici, jer na poljima osim njihova jednogodišnjeg sjemena ništa drugo neće rasti tvrdi on. Priče o pomoći Africi, Aziji... za malu su djecu. Jedini je cilj profit.

No, iako imamo i zakone koji nas štite od GMO-a, oni se, smatra Kullier, ne provode i GM roba se u trgovinama uopće tako ne deklarira. Analize su skupe, a kad se naučimo na GMO, više nećemo ni pitati što jedemo. Koga briga za podrijetlo rajčice kad je onako lijepa i crvena, pita Kullier.

Svjetski poznate biotehnologe koji upozoravaju na tu opasnost bojkotiraju i ruše im ugled, te kupuju one koji će GMO zdušno zagovarati. Obični ljudi u toj su politici multinacionalnih kompanija, infiltriranih i u politiku država, obični pikzibneri, smatra. Čovječanstvo nikad više nije patilo od alergija, koje su prije nekoliko desetljeća bile nepoznanice. Multinacionalne kompanije ulažu samo u kratkoročna istraživanja koja će dokazati prednost njihovih proizvoda, dok prava klinička istraživanja, koja nikoga ne zanimaju, traju i godinama, a zanima ih sve što čovječanstvo troši u većim količinama, soja, krumpir, kukuruz, uljana repica, riža, pamuk...

Kad bismo znali što jedemo, štrajkali bismo glađu, upozorava i Ljiljana Mitoš iz Osječkih zelenih, objašnjavajući da ni poljoprivredne površine u Baranji nisu očišćene od mina kako bi zemljište dočekalo Pioneer i slične i nove pokuse sa sortama GM kukuruza. Vjerojatno se već i obavljaju, ali u tajnosti. Kako bismo znali da ne jedemo povrće s genima ribe, štakora i slično, najbolje se, smatra ona, držati kvrgavih mrkvi, jabuka s "flekama", lošijeg krumpira...

No GMO, o čemu govori i Engdahl, djeluje i na razmnožavanje i opstanak vrste, dokazali su znanstvenici iz Indiane. Jedna genetički izmijenjena riba može okrenuti naglavce Darwinovu teoriju evolucije i uništiti vlastitu vrstu smatra prof. dr. Marijan Jošt, agronom iz Visokoga gospodarskog učilišta u Križevcima.

Proučavajući opasnosti koje prijete od GMO-a, u Indiani su postavili hipotezu "trojanskog gena" koji poput trojanskog konja ulazi u populaciju naoko kao nešto dobro, a završava s njezinim uništenjem. Dodani gen ljudskog hormona rasta lososu ubrzava rast. Odrasla jedinka je veća, prije spolno dozri i proizvodi veći broj jajašaca. Genetički izmijenjeni lososi ubrzo bi lako prevladali populacijom. Međutim, uočeno je da samo dvije trećine genetički izmijenjenih riba doživi spolnu zrelost, te bi gen ljudskog hormona rasta mogao dovesti i do njihova nestajanja. U slučaju da se prirodnoj populaciji od 60 tisuća riba doda samo 60 genetički preinačenih, populacija bi izumrla za samo 40 generacija.

Dakle, posljedica veće plodnosti bit će širenje gena humanog hormona rasta u populaciji, dok će smanjena životna sposobnost genetički izmijenjenih jedinki dovesti do izumiranja populacije. Ta naglavačke okrenuta Darwinova teorija evolucije primjer je gdje GMO može uništiti vlastitu vrstu smatra prof. Jošt.

Zakon o GMO-u, upozorava, u nas je prošao gotovo u tajnosti, a nekadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang, nakon GMO-a u salami Pipo Čakovca, unatoč najavama, nikad nije otkrio 28 proizvoda u nas s GMO-om. Opravdao se financijskim teškoćama koje bi mogli imati proizvođači. No, GM proizvoda, koje nazivaju i Frankensteinovom hranom, u nas je na policama trgovina i više od 400, smatra dr. Jošt, a nitko ne zna i je li s hrvatskih oranica iskorijenjeno i sve GM sjeme Pioneera.

Moja pšenica, koja je 15-ak godina oplemenjivana, mora proći republičke sortne pokuse tijekom tri godine na nekoliko lokacija, a GMO stvoren u Americi u roku 90 dana i prije dobije dozvolu. Očito da netko radi pritisak na Hrvatsku, a tome u prilog ide i to što u odborima za hranu sjede ljudi koji nemaju veze s oplemenjivanjem i poljoprivredom kaže Jošt.

U Americi, čije sestrinske tvrtke "operiraju" u Europi, više i nema hrane bez GMO-a, koji propagiraju kao otporan na pesticide, insekte, truljenje... Čak je i ne označavaju jer tvrde da nema razlike. Zašto se onda, domeće, takva hrana mora posebno patentirati i za nju plaćati licencija?

GMO je najprljavija politika smatra, jer GM proizvodi nisu ni kvalitetniji ni rodniji. Urod soje na GM poljima manji je 20-ak posto od normalnog, a utječe na ljudski život i zdravlje. No, znanstvenici poput dr. sc. Srećka Jelinića, predsjednika Udruge genetičkih inženjera, smatraju da su GM proizvodi podjednako zdravi, ako ne i sigurniji u usporedbi s alternativnim proizvodima.

5 najvećih prijetnji Hrvatskoj

1. SOJA-najmanje 400 prehrambenih proizvoda u nas, procjenjuje se, sadrži GM soju, od čokolade do mesnih pašteta i industrijskih kobasica, salama i ulja.

2. KUKURUZ-GM kukuruz, unatoč općem stavu EU, već se širi Europom. Osim Španjolaca, već ga siju Francuzi, Portugalci, Česi i Nijemci.

3. KRUMPIR-GM krumpir, "poboljšan" proteinima, pokazao se štetnim pri testiranjima. Navodno oštećuje jetru i stvara niz drugih zdravstvenih problema.

4. REPICA-Od GM uljane repice mogla bi se proizvoditi i biorazgradiva plastika. S genom artičoke davala bi i niskokalorično, ali neprobavljivo sladilo.

5. RIŽA-GM riža opasna je za ljude i okoliš. Žuta, koja je nazvana i zlatnom, dobivena je ubacivanjem dvaju gena iz narcisa te jednog iz bakterije.

Nemamo GMO-a! Lani nismo imali laboratorija za testiranje GMO-a, no ove se godine počela sustavno analizati hrana na tržištu, a uskoro će se testirati i stočna hrana, kazali su u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, koje je lani za uništenje GM sjemena kukuruza Pioneera seljacima i tvrtkama isplatilo 12 milijuna kuna odštete. U parnici koju država još vodi protiv Pioneera traži se da on nadoknadi pričinjenu štetu. Predviđena kazna za namjerno ispuštanje GMO-a u okoliš je milijun, a za odgovornu osobu 70.000 kuna. U Ministarstvu su uvjereni da nijedno polje GMO-a nije preostalo nakon uništenja, niti je ove godine zasađeno novo. Postoji odredba prema kojoj se kukuruz u nas može sijati u pokusne svrhe, ali je nitko nije zatražio. Prije sjetve, u veljači i lipnju, prekontrolirano je, kažu, više od 30 uzoraka soje i kukuruza u prodaji, a lani je samo u mesnom sektoru vraćeno više od stotinu pošiljaka za koje se sumnjalo da sadrže GMO.

Podržavam ovo što kaže Večernji list. Nisam za ovo što kaže Večernji list.

dst, 2008-03-16 u 16:13:32

David Icke - "Oni koji su izložili i proučavali plan Illuminata davno su već predvidjeli ekonomsku katastrofu. Da bi svladali opiranje jedinstvenoj valuti i jednom središtu kontrole financija, Illuminatima treba svjetski gospodarski slom koji će uništiti sadašnji sustav i zavarati ljude da prihvate centraliziranu globalnu kontrolu kao jedini način oporavka od sloma. Obrazac: problem-reakcija-rješenje."

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

još, 2008-03-16 u 21:42:00

Englezi su nama instalirali Tita i eto ih opet. Ne znam je li Vam poznat podatak kako je ubojstvo Hrvata Joze Leutara u Sarajevu istraživao Scotland Yard. Slučaj Leutar i Britanci!? FBI i Scotland Yard su čeprkali po tome, a u biti je zataškavanje istine. Hrvati iznose teze da je Jozo Leutar likvidiran je zbog istrage poslovanja Narodne banke BiH, odnosno transakcija desetaka milijuna maraka doniranih za potrebe obrane BiH, a netransparentno potrošenih od bivše Izetbegovićeve administracije. Dio novca stigao je i od međunarodnih islamskih organizacije, od kojih se neke sumnjiče za povezanost s međunarodnim terorizmom. Navodno, s cijelim slučajem je bio povezan i ubijeni kontroverzni hrvatski bankar Ibrahim Dedić, vlasnik Promdei banke, koja je poslovala s Narodnom bankom BiH, što je također predmet sudskog spora.

Podržavam ovo što kaže još. Nisam za ovo što kaže još.

jA, 2008-03-18 u 11:43:12

HTV ovih dana dresira javnost o ruskom carstvu. Vladimir Putin se tu prikazuja kao nova nakaza (poput Staljina), a prešućuju da Sjedinjene Američke Države i George W. Bush radi to isto, ako ne još gore. CIA i Mossad opet rade. Sjetimo se kako je stradala obitelj Romanov i što su tadašnji oporbenjaci (Lenjin) činili za rušenje kršćanske Rusije. Sad se opet našao jedan takav Gary Kasparov i mlati po Rusiji, a prešućuje ono što britansko-američki lobiji i tajne službe rade.

Podržavam ovo što kaže jA. Nisam za ovo što kaže jA.

fakat, 2008-03-21 u 19:32:27

Preključer je bila obljetnica američke invazije na Irak. Iako nije pronađeno oružje za masovno uništavanje (čime je Bushov režim tražio povod za rat) Amerikanci su krenuli u bitku za naftu i zaštitu Izraela jer seko najbolje kaže susjedima Izraelovim da se ne igraju rata. Evo malo statistike:

oko 300.000 ubijenih Iračana
oko 4.000 ubijenih američkih vojnika
oko 30.000 ranjenih američkih vojnika
oko 4.000.000 iračkih izbjeglica
oko 500.000.000.000 dolara iz američkog proračuna

Podržavam ovo što kaže fakat. Nisam za ovo što kaže fakat.

Spectator, 2008-03-21 u 23:28:28

Kad fašizam dođe u Ameriku bit će umotan u zastavu i imat će Bibliju u rukama. (Sinclair Lewis)

Kako je očito da se Hrvatska zahvaljujući silnom entuzijazmu političke elite približava članstvu u Atlantskom savezu sve žurnijim koracima i kako se po svojoj prilici izmišljena podrška javnosti ovoj avanturističkoj ideji povećava (61.5% prema najnovijim 'anketama') odlučili smo na svjetlo iznijeti neke pojedinosti koje govore što vlasnici NATO saveza u stvari s njime smjeraju. NATO se naime nakon raspada SSSR-a i tobožnjeg gašenja hladnog rata našao u vakuumu – bez neprijatelja kojem je bio namijenjen pa su se u to vrijeme rasplamsale raspre o tome koji je smisao ovog do tada dominantno vojnog saveza.

Međutim, nakon devedesetih u se svjetskim okvirima mnogo toga promijenilo a nakon 2001 godine, NATO se kao dijete angloameričkog svijeta pojavio u novoj ulozi viteza na bedemima obrane svijeta od terorizma. NATO je za Zapad prava dragocjenost kojoj je trebalo naći novi 'raison d'etre i to je učinjeno efikasno i bez obzira na žrtve koje su pale u ime slobode nekadašnjeg 'slobodnog svijeta' i bez obzira koliko je cijela ta popara zapravo skuhana i istoj onoj kuhinji koja je kriva za većinu današnjih kriznih žarišta na planetu. Nedavna serija prikazana na BBC-u u kojoj američki obavještajni oficiri najvišeg ranga otvoreno govore da je Al-Qaida utvara, da nikad nije postojala, da je cijela borba protiv nje i protiv organiziranog islamističkog terorizma zapravo djelo isplanirano u najužem krugu američkih neokonzervativnih 'militanata' na žalost nije našla odviše odjeka u medijima, posebno ne onim hrvatskim. Što je najvažnije, ovu je činjenicu potvrdio i sam George Bush rekavši nedavno kako Al-Qaida nije organizacija već 'način borbe' ali budući je Bush osim što je američki predsjednik i jedan od najistaknutijih poluinteligenata recentne svjetske politike, s tom se njegovom izjavom mediji nisu posebno bavili. Posredno smo čuli od jednog službenika Centralne obavještajne agencije ironičnu opasku na račun potrage za Osamom Bin-Ladenom koja je glasila: 'Nekad smo znali što je i kada jeo - priča da sad ne znamo gdje se nalazi posve je apsurdna'. Sumnje u pozadinu događaja iz rujna 2001 u New Yorku poznate su jer je u javnost ipak izbilo i to da je cijela ta epizoda bila najavljivana američkim službama preko godinu dana prije nego se dogodila, a ipak se dogodila kao najveće moguće iznenađenje.

Što je tu je; danas se svijet nalazi na pragu onoga što liberalni svijet ne smije priznati - na pragu huntingdonovske borbe civilizacija i to s jedne strane onog angloameričke, 'zapadne' i s druge, islamskog svijeta ili i nekih drugih 'svjetova'. Osim ove civilizacijske raspukline ima i drugih, mnogo manje očitih ali mnogo važnijih od te, rekli bismo u dobroj mjeri dvosmislene borbe protiv izmišljenog 'organiziranog terorizma'. Koliko je to međutim fikcija za javnu upotrebu a koliko dimna zavjesa za nešto drugo?
S jedne strane, SAD su rodonačelnik svih militantnih politika koje su zahvatile svijet u posljednjih tridesetak godina i sve su one bile usmjerene na očuvanje angloameričkih interesa i politike dominacije svijetom. Nju su pratile i financijsko-gospodarske politike; od nametanja dolara kao zamjene za zlato što je dolar napravilo univerzalnom valutom i SAD-u dalo nevjerojatne prednosti pred svim ostalim državama do Svjetske trgovinske organizacije, ukidanja prepreka tzv 'slobodnoj trgovini' i pretvaranju trećeg svijeta u izvor prihoda i sigurno tržište proizvoda razvijenih ekonomija. Zapad je međutim došao do 'kraja' - ta je činjenica skrivena iza histerije oko trenutnih potresa na financijskim tržištima za koje se upravo čuje da im je 'došao kraj' te iza još uvijek u javnosti neraspoznate energetske krize i zore doba kad jeftina energija ugljikovodika počinje odlaziti u povijest.

Ono što je jasno i svakom boljem srednješkolcu, a to je da je paradigma današnje civilizacije - permanentni rast - potpuno nemoguća a što je Rimski klub 'otkrio' još 1971, danas se pokazuje kao sve očitija zabluda za koju su njezini autori računali kako će zadesiti neke daleke generacije a ne nas i koja je pravi uzrok svega što vidimo oko sebe.
Ukratko, Atlantski savez i njegova nova uloga u svjetskoj politici jedna je od posljedica činjenice da se angloamerička dominacija svijetom treba zaštiti 'posebnim mjerama' od nadolazećih tektonskih promjena koje definitivno prednost daju onim dijelovima svijeta koji imaju ono čega Zapad ima sve manje a posebice energije. Zapad je desetljećima podsticao selidbu industrijske proizvodnje u treći svijet (u što se ubraja i doskorašnja Kina) da bi se danas taj isti Zapad našao u situaciji u kojoj se ne može nositi s jeftinom industrijskom proizvodnjom jedne Kine, da shodno tome rastu tenzije u u svim postindustrijskim društvima koja nisu u stanju održavati standard stanovništva jer to stanovništvo ili proizvodi premalo ili proizvodi preskupo. Kako dakle vratiti nekadašnju težinu Zapadu a posebno SAD-u kad se spozna činjenica da stvarna kupovna moć prosječnog Amerikanca stoji na istom nivou od početka sedamdesetih? Kako vratiti situaciju na nekadašnje stanje u okolnostima definitivnog oproštaja ne samo s jeftinom energijom već i nestankom tih istih energetskih izvora? Kako usporiti 'raspad sistema'?

Odgovor se nalazi u između ostaloga i u jednom od instrumenata moći Zapada - u Atlantskom savezu. U tezi koju je 'Project Syndicate' objavio diljem svijeta a francuske dnevne novine Le Figaro reproducirale 3. ožujka, pet najviših časnika napisali su ludo, provokativno izvješe koje je CSIS [americki 'Centar strateške i medunarodne studije'] predstavio uz suradnju nekoliko neo-konzervativaca ponovivši svoj zahtjev da „Trebamo novu stratešku koncepciju NATO-a“.

Petorica autora su:
-bivši nizozemski Zapovjednik obrambenog stožera general Henk van den Breemen, čija je zaklada platila bezumno siječanjsko izvješće,
-bivši Zapovjednik obrambenog stožera Ujedinjenog Kraljevstva, feldmaršal lord Peter Inge, član odbora tvrtke 'Aegis Defense', britanska privatna tvrtka PMCsin koja koordinira plaćenike u Iraku,
-bivši francuski zapovjednik stožera admiral Jacques Lanxade,
-bivši Vrhovni saveznicki zapovjednik za Europu i bivši ameriki Predsjednik glavnog stožera general John Shalikashvili
-bivši Zapovjednik stožera (Njemačka) saveznih oružanih snaga i bivši zapovjednik NATO-vog Vojnog odbora, general Klaus Naumann, koji je opetovano napadao kancelarku Merkel zbog odbijanja slanja njemačkih trupa u južni Afganistan.

Oni su napisali: „Nužna je nova strategija za NATO. Mi, bivša petorica zapovjednika Obrambenog stožera, nedavno smo objavili knjižicu koja sadrži prijedloge takve nove strategije, kao i iscrpni program promjene“.
U prošlosti, oni kažu, NATO je bio regionalni reaktivni savez ujedinjen u obrani područja koja pokrivaju države clanice Saveza. „No reakcija više nije dovoljna. Danas je najhitnija zadaća spriječavanje kriza, oružanih sukoba i rata, što bi moglo zahtijevati da prvenstveni odgovor (izazovu) koristi druga sredstva, različita od vojnih.
„Štoviše, NATO se na svojoj konferenciji u Pragu 2002. složio da će djelovati 'gdje god bude potrebe' napustivši time ograničenje djelovanja u obranu samo područja pokrivenog [NATO-ovim] Ugovorom. Konačno, dok naučene lekcije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. navode da se nijedan od sadašnjih sukoba ne može savladati samo vojnim sredstvima, sredstva NATO-a su isključivo vojna“. Prema tome, predložena strategija spriječavanja sukoba „primjenjuje eskalaciju i de-eskalaciju sile na fleksibilan način te koristi sve instrumente politike i sile blage i oštre. Doduše, naglašava da uporaba vojne sile mora ostati zadnje pribježište no ono ne znači nužno i posljednje.
„...Uzevši u obzir da vojna sredstva nisu više dovoljna, mi ističemo veliku važnost poboljšanja suradnje NATO-a, Ujedinjenih Naroda i Europske Zajednice. NATO mora pronaći načina koristiti se oruđem i svekolikim sredstvima koje druge međunarodne organizacije imaju na raspolaganju. U tu svrhu naročito suradnja NATO-a i EZ-e mora se poboljšati. UN će nastaviti igrati važnu ulogu, jer oni su jedino tijelo koje može ozakoniti intervencije bilo vojne ili bez vojne sile u svim slučajevima koji nisu pravedna samoobrana. Ključni problem je uvjeriti vlade država članica NATO-a naročito Europljane da poboljšaju svoju informiranost o sadašnjim i budućim izazovima i ojačaju svoju političku odlučnost u primjeni nekih od ovih preporuka.“
[Izvor: www.project-syndicate.org/print_commentary/naumann2]

Prijedlog bivših zapovjednika glavnog stožera, koji kruži eterom, ima namjeru pretvoriti NATO u vojnu silu globalnog imperija ili bolje rečeno čuvara angloameričkog carstva. Ovo izvješće bilo je predstavljeno i u njemačkom Marshall fondu i CSIS-u a naslov je bio „Potreba nove strateške koncepcije NATO-a“. Pa čak i ako je ovo tek prijedlog petorice bivših generala, namjera je sigurno tu i dobar razlog puštanja izvještaja u opticaj. Tu je i njemački general Klaus Naumann, koji stalno navaljuje da se njemačka vojska šalje na jug Afganistana. Odsudni prijedlog je njihov zahtjev da se „suradnja NATOa i EZ-e mora posebno poboljšati“. Tu se jasno vidi pretvorba Europske Zajednice Lisabonskim Ugovorom u obrambeni savez, i nova definicija NATO-a. To znači, nije to više stari NATO, koji je trebao biti u sprezi s obrambenim savezom EZ-e, već radi o promjeni koncepcije NATO-a u svjetsku interventnu silu. A ovaj izvještaj takoder kaže da UN mora igrati važnu ulogu u tome procesu.

Ova knjižica dakle predstavlja apsolutno nastojanje usmjeriti put k svjetskom imperiju. Čuveni Robert Cooper [bivši guru za vanjsku politiku vlade Tonzja Blaira vlade, a sad član Vijeća EZ-a, odgovoran J. Solani], nije nestao, već je još uvijek na položaju od presudne važnosti, kao glavni direktor Odbora 'Vanjskih gospodarskih poslova i političko-vojnih poslova' EZ-e, direktorata koji je izravno povezan s Glavnim tajništvom Vijeća EZ-e. Još uvijek je odgovoran u mnogim važnim pitanjima; on je zapravo usred svih ovih zbivanja.
Knjižica, dakle, inzistira da „Mogućnost početnog nuklearnog napada ostaje neophodan instrument“, i to ustvari „budući da nema realističnog izgleda za svijet bez nuklearnog oružja.“ To je veoma značajno. A i sam Cooper, kako navodi The Guardian, kaže da je bio „začuđen“ cijelom tom stvari, i zlobno dodaje, „Možda ćemo uporabiti nuklearno oružje prije svih drugih, no ne bih se to baš usudio reći naglas.“ To je stvarno nevjerojatno, a treba se podsjetiti da je Cooper bio ličnost iz čijih je usta izašla i izjava da je „EZ najveće imperijalno proširenje u svjetskoj povijesti, a to je dobro, jer se mora boriti protiv neuspjelih, propalih država i sličnih stvari“. Ispada da će ovi prijedlozi biti na dnevnom redu na dolazećem sastanku NATOa u travnju u Bukureštu a zna se da je na dnevnom redu tog sastanka ne samo pridruženje određenih 'balkanskih' država, kao Hrvatske i Makedonije, već i zahtjevi za članstvo Gruzije i Ukrajine, što je Rusija odbacila kao posve neprihvatljivu provokaciju.

Treba li bolje potvrde ovim razmišljanjima od činjenice da se sve glasnije 'šuška' kako će na novi položaj predsjednika Europske Unije biti predložen nitko drugi doli sam - Tony Blair?
Europska Unija dakle pretvara se prema riječima samih sudionika te pretvorbe u imperijalnu silu a Atlantski Savez (očito u suradnji s SAD-om) u 'bič Božji' te imperijalne sile.
Protiv koga je usmjeren taj bič? Pogledajmo...
Prvo, sumrak industrijskog Zapada još je uvijek za najveći broj (nekritičnih) promatrača svjetske scene samo zlurado naklapanje. No, treba pričekati treće tromjesečje ove godine... Naime, isti oni 'think-tankovi' koji su još prije godinu-dvije u mjesec točno predvidjeli početak pucanje tikve napuhane američke (i svjetske ekonomije) predviđaju potpuni krah svjetskih financijskih tržišta za kolovoz ili rujan 2008. Opravak tih tržišta nije pitanje godina već desetljeća ali treba imati na umu da su npr osamdesetih kad smo bili svjedoci prethodnog burzovnog kraha energetski izvori bili na vrhuncu a nafta neusporedivo jeftinija nego danas. Oporavak dakle pomalo postaje hipoteza kojoj je vrlo teško naći uporište. Shodno tome, NATO je primarno usmjeren prema Rusiji koja ima zalihe ugljikovodika za još barem trideset godina.

Što dakle reći na racionaliziranje hrvatskih političkih krugova i argumentaciju kako ulazimo u NATO jer će nas on zaštiti (misli se valjda od Srbije)? Kakva je vjerodostojnost ove argumentacije kad se i ta ista Srbija nastoji uvući u EU pod svaku cijenu, čak i pod uvjetima da joj se zaborave svi ratni zločini i zločinci koji su je afirmirali kao balkanskog satrapa između 1990 i 1995?
Što reći na činjenicu da svaki član NATO saveza sam financira svoje sudjelovanje u njemu što de facto znači da se mala, poluindustrijalizirana i prezadužena Hrvatska stavlja u situaciju trošenja novca na moguće imperijalne ratove jednog ocvalog (angloameričkog) imperija?
Na žalost, u Hrvata ludilo njihovih političara ili recimo to manje naglašeno, njihove zablude, kroz cijelo su XX stoljeće definirale sudbinu hrvatskog naroda. Povijest se na žalost ponavlja što znači samo jedno - lekciju ponovno nismo naučili. Hoće li nam povijest dati priliku za popravak? Možda i hoće, preživi li netko zveckanje nuklearnim oružjem kakvo se već danas čuje.

Podržavam ovo što kaže Spectator. Nisam za ovo što kaže Spectator.

Spectator, 2008-03-21 u 23:39:30

Financijska i ekonomska kriza koja je ‘visjela u zraku’ već nekoliko godina počela je pokazivati svoje pravo lice. I dalje se međutim o događajima na domaćim i stranim burzama razgovara kao o ljetnoj neveri na srednjem Jadranu koja će 'pročistiti ' zrak. Prateći ove događaje u domaćem i u stranom tisku moguće je vidjeti kako poslovni krugovi i njihovi medijski pratioci i dalje pokušavaju izbjeći suočavanje s istinom o ekonomskom modelu koji će se u narednih godinu dana pokazati u pravom svjetlu odnosno kao model potpuno neodrživ s ekonomskog, financijskog i ako baš treba reći, s fizikalnog motrišta. Unatoč tome što je u prirodi bezbroj primjera da eksponencijalni rast vodi u krah, ekonomisti su svijet uvjerili da to ne vrijedi za Homo Sapiensa i njegove kule u zraku pa se takvo gledanje na stvarnost danas zadržalo samo u nekim znanstvenim krugovima - koje se međutim počinje sve više citirati.
Danas se na primjer može vidjeti da se o sadašnjem stanju (tj o padu indeksa od preko 22%) na glavnoj hrvatskoj burzi raspravlja u okvirima 'je li bila prenapuhana ili nije', hoće li nastaviti padati ili neće i hoće li se vratiti na nivo na kojem je bila porije pola godine. Drži se neobjašnjivim zašto je uopće pala pa se uzroci traže u povlačenju ZERP-a, u izjavama političara, u kalendaru i u moru svakojakih ostalih mogućih uzroka. Traže se u svemu osim u najvjerojatnijem uzroku - u prenapuhanosti burze na kojoj sve više novca traži dom u već godinama nepromijenjenom pejsažu domaćih kompanija. Pod utjecajem 'histerije rasta' kojom je zaražen cijeli ekonomski svijet građanstvo podiže kredite kako bi se kupovale dionice poduzeća koja izlaze na burzu ne shvaćajući da se ovdje radi o kockarnici par excellence te da većina dionica zapravo počiva na nerealnim premisama. Kao primjer mogli bismo navesti dionice INE koje nakon početnog lansiranja na tržište polagano ali neprestano padaju. Odakle taj pad? Nitko od svih dosadašnjih analitičara ovakvog kretanja dinoca INE nije analizirao ono što je zapravo podloga vrijednosti naftne firme a to su - njezine rezerve nafte i plina. INA je svoje posljednje naftno polje pronašla prije najmanje dvadeset godina te je činjenica da te rezerve neprestano padaju. Odakle dakle ideja da bi dionice INE trebale predstavljati 'odlično uložen novac'? No budući da te rezerve nisu nikome na pameti a najmanje malim ulagačima ili još manje ekonomskim analitičarima, kako objasniti pada dionica jedine hrvatske naftne kompanije? Vrlo jednostavno: njihova vrijednost ovisi o bilo čemu što padne na pamet onima koji ih prodaju ili kupuju i odatle neuhvatljivost logike kretanja vrijednosti dionica. Ono što analitičari vole zvati 'core value' u ovome slučaju nestaje pred našim očima pa se vrijednost INE kroz desetak godine može svesti na vrijednost njezine trgovačke mreže u kojoj će prodavati uvozne derivate.

Slična je situacija s HT-om, drugom zvjezdanom dionicom s hrvatskog burzovnog neba. U vrijeme dok je HT izlazio na burzu bio je monopolist koji je samo u prvoj godini ostvario 700 milijuna Eura profita. Danas je uz HT na tržištu telekomunikacija 4-5 kompanija zbog kojih koje HT neprestano smanjuje cijene pa time i profit. Kako i zašto dakle očekivati porast cijena HT-ovih dionica (ili njihovo održavanje na nekom nivou)? Svaki Hrvat ima po dva mobitela – što dakle očekivati od tržišta telekomunikacija; hoćemo li svi naručiti MAXTV kako bi HT zadržao svoju profitnu stopu? Ta ista konkurencija koja se uvijek ističe kao conditio sine qua non pravog tržišta de facto ruši profite i dovodi do smanjivanja zapošljavanja - što su na svojoj koži iskusili svi koji su u HT-u dobili otkaz. No to je posve poznato - shizofrenična ili u najmanju ruku besmislena pozicija svih onih koji su istovremeno korisnici nečijih usluga (pri čemu očekuju smanjivanje cijena) ali i dioničari (pri čemu očekuju dividendu ili još bolje porast vrijednosti dionica) nije nešto o čemu se previše razglaba u poslovnoj javnosti.

Sve se ovo odigravali u okolnostima u kojima su hrvatske burze rasle poput tijesta na toploj peći a da se nitko nije prisjetio ima li tome 'realnog' razloga. Je li Hrvatska povećala svoju industrijsku proizvodnju, svoju poljoprivrednu proizvodnju? Ima li Hrvatska nekakve realne planove razvoja koji jedini dugoročno mogu održavati burzu u blagom rastu? Hrvatska na žalost nema ništa od svega toga; Hrvatska ima planove razvoja turizma i izgradnje golf igrališta, što sve spada u uslužne djelatnosti koje ovise o blagostanju onih koji su im potencijalni korisnici. A u okolnostima poput današnjih, pred opći ekonomski kaos koji se razvija pred našim očima, očekivanja blagostanja baziranog na turizmu jednako su djetinjasta koliko su i glupa.

No, pogledajmu kako 'alternativni' analitičari vide ovu godinu i pokušajmo zamisliti položaj Hrvatske u događajima koji (najvjerojatnije) slijede.

Prva i možda najopipljivija posljedica općeg ekonomskog kraha koji se predviđa za drugu polovicu 2008 jest krah sistema penzionog sistema zasnovanog na 'tržišnom' sistemu odnosno na fondovima. Kako je sadašnja ekonomska 'misao' temeljena na tržišnom modelu svega i svačega, penzijski sistemi na bazi fondovskog ulaganja zamjenjuju distributivne sisteme koje znamo iz doba socijalizma. I sve bi bilo dobro kad bi ti sistemi mogli odgovoriti izazovima koji su pred njima a koji sve vise poprimaju oblik opće financijske i ekonomske krize. Kako će dakle penzijski fondovi isplaćivati penzije ako burzovni indeksi padnu (prema nekim očekivanjima) 50%? U veljači 2008 deficit britanskih penzijskih fondova iznosio je gotovo 98 milijardi funti, 18 milijardi više nego mjesec ranije. Dvadeset posto imovine europskih penzijskih fondova investirano je u 'hedge' fondove kojima su odbrojani dani... No, ne treba previše agonizirati nad sudbinom američkih penzionera i sudbine njihovih penzija no što će biti s hrvatskim penzionim fondovima? Je li jasno da fondovski model penzionog sistema funkcionira samo u ekspandirajućem ekonomskom modelu a nikako u onom kontrahirajućem kakav je sada pred nama? I napokon, koja je razlika između nekadašnjeg modela 'jednog stupa' i današnjeg modela 'tri stupa'? Jedino u tome što ovaj novi model imobilizira manje sredstava ili ako ih mobilizira onda to radi na taj način da ona ostaju na raspolaganju 'tržištu' - za trošenje njihovom vlasniku ako mu nije stalo do osiguranja ili pak za ulaganje u ekonomiju gdje bi, tobože, treba od njih trebalo biti koristi. Na sreću, kako hrvatski penzijski fondovi ne mogu ulagati u strane vrijednosne papire, njihova sudbina ovisi o stanju domaćih burzi odnosno domaće ekonomije. Kakva je dakle moguća sudbina domaćih burzi ako je u vrijeme dok su američke burze pale 12% domaći Crobex pao 22%?

Drugi problem s kojim će se Hrvatska vrlo brzo suočiti jest problem prehrane vlastitog stanovništva. To doduše nije posljedica financijskog i ekonomskog kraha koji je pred nama ali je posljedica potpuna sljepila političkih struktura za ono što se događa oko nas.

U ovome trenutku teče šesta godina tijekom koje je potrošnja žitarica u svijetu veća od proizvodnje i zalihe su u ovome trenutku dovoljne za oko 55 dana svjetske potrošnje. Istovremeno, Hrvatska proizvodi i troši oko 600,000 tona žitarica godišnje. S time se i dalje špekulira, seljacima se pšenica otkupljuje po jednoj cijeni ('ne može više') da bi se nakon šest mjeseci izvozila po većoj cijeni kako bi trgovci na njoj zaradili. Hrvatska je u klopci propisa 'tržišta bez granica'; slobodnog uvoza koji kao i u svakoj državi nerazvijene vlastite proizvodnje državi garantira samo jedno: vječnu ovisnost o uvozu ili kreditima kojima se takav uvoz omogućava.

Stoga, onima koji agoniziraju nad sudbinom hrvatskih burzovnih indeksa ili pojedinih dionica na njima savjetujemo da najprije razmisle o tome postoji li danas bilo koja djelatnost u Hrvatskoj koju je moguće razviti, koja je neophodna za život i koja ne ovisi o marifetlucima američkog ministra financija? Danas je popularno baviti se npr sudbinom brodogradnje na što nas prisiljava EU jer je naša brodogradnja neekonomična - kao da bi bilo ekonomičnije otpustiti dvadesetak tisuća ljudi i plaćati im mizerne penzije. Može li se nešto pozitivno očekivati od brodogradnje u vrijeme općeg smanjivanja ekonomske aktivnosti u svijetu? Teško! Ali, je li moguće zamisliti situaciju u kojoj će Hrvatska biti prisiljena zbog vlastita duga napraviti nešto, neki pozitivni pomak, ograničiti uvoz hrane kako bi razvila vlastitu proizvodnju? Hrana će vrlo brzo postati strateški proizvod i to daleko više od parazitskog turizma i cijele uslužne grane ekonomije koja funkcionira samo dotle dok sve što trebamo možemo odnekud uvesti odnosno dok je svijetom vlada pradigma trošenja umjesto paradigme proizvodnje. Tome ludilu ubrzano se bliži kraj.

http://amac.hrvati-amac.com/index2.php?option=com_content&task=view&id=2183&pop=1&page=0&Itemid=192

Podržavam ovo što kaže Spectator. Nisam za ovo što kaže Spectator.

dst, 2008-03-22 u 15:27:19

Gledam Sky News i CNN i stalno izvještavaju o situaciji na Tibetu. Za pojašnjenje; naravno da sam i ja za samostalnost Tibeta jer Tibet i njihov vođa Dalaj Lama svakako zaslužuju državu, ali kad se vidi pozadina tih prosvjeda onda nam je puno toga jasnije. Ja bih bio presretan kad bi Komunistička parija Kine odmaglila u nepovrat, ali moramo znati da je kinesko gospodarstvo trenutno u takvoj ekspanziji da se Amerika i Japan s pravom pitaju gdje su granice? Također, kad se zna da je i Kina dala crveno svijetlo MMF-u i kreditima Svjetske banke te da nas očekuju Olimpijske igre u Pekingu, jasno nam je onda kako je Tibet samo povod za uzdanje Kine, a ne briga za prava Tibetanaca.
Pokvareni Britanci samo glume uljuđenost i gospodu, a ispod kože imaju jedan jedini interes: nastaviti dominirati. S Amerikom i preko kredita i vojne sile, Velika Britanija drži u pokornosti mnoge ekonomije svijeta i hvala Bogu da se Europa ujedinila i da Japan, pa i Kina ih sustižu i prestižu. Kad je Njemačka prije 1. svjetskog rata počela prestizati Englesku po mnogim segmentima gospodarstva tada su Englezi smislili svjetski rat i izmanipulirali na Balkanu atentat na Austro-Ugarsko carstvo. Što Britanci i Amerikanci (anglo-američki savez) pripremaju za 21. stoljeće, budemo vidjeli.

I upamtimo; NATO i Amerika nisu tu da štite Kosovo niti Balkan, pa niti Hrvatsku, nego da ovaj dio Europe opet bude novo predziđe gdje ćemo mi trpjeti mine i granate u očuvanju imperijalnih interesa. Hrvatska vlast se besramno prodaje za tuđi interes, iako ne mora značiti da je NATO loš izbor. No, pitanje je strategija pregovaranja i realiziranja naših ciljeva kroz taj vojni savez.

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

http://www.schiller-institut.de, 2008-03-24 u 16:08:35

Gđa Zepp-LaRouche održala je tematski govor popdnevnog dijela Berlinskog seminara 6. prosinca 2005. Predstavio ju je modeator Frank Hahn koji je istaknuo da je pred 20 godina ona osnovala Schillerov Institut, "u svrhu uspostave novog oblika suradnje ne samo između Njemačke i Sjedinjenih Država, nego između Europe i Sjedinjenih Država na osnovi načela Američkog republikanizma". Četverosatnu 'sjednicu' zaključio je Pokret mladih, LYM pjevajući "Bojni poklik slobode" [znamenita koračnica iz Američkog građanskog rata] nakon čega je LYM spontano prešao na pjevanje Njemačke himne

Na pitanje o transatlantskom ortaštvu mogu odgovoriti Transatlantsko ortaštvo veoma dobro funkcionira, vjerujem, na nekim područjima. No mislim da za ostatak ortaštva Europe i Sjedinjenih Država potreban nam je novi program. Predlažem da bi taj novi plan rada novog Transatlantskog Saveza trebao biti u tradiciji Franklina D. Roosevelta, Novog Bretton Woodsa, i njegovog programa Nove nagodbe. Baš u ovom času mnogo ljudi, mislim, će lako priznati da se svijet nalazi u dubokoj krizi. Postoje mnogi scenariji kako popraviti svijet bez SADa. Pa, iako mnogi znaju za naše dugogodišnje zagovaranje izgradnje Euroazijskog kopnenog mosta, kao prirodno sredstvo integracije Euroazije nakon pada Berlinskog zida, svaki scenarij bez pozitivne uloge SADa ne može funkcionirati. U lošem smislu, ako se proces promjene u SADu koji se sad odvije sve bržim tempom nego što ga kontrolirano medijsko pokriće Europe prikazuje, ne dogodi onda ako neo-konzervativci ostanu na vlasti u bilo kojem obliku, doći će do asimetričkog globalnog ratovanja, i mislim da smo jutros čuli postoji već velika i neposredna zabrinutost iz Jugozapadne Azije, gdje je kriza veoma oštra. No isto tako, ako izuzmete ratni aspekt i gledate samo na gospodarski aspekt, znate da sjedimo na bačvi baruta, koja je mnogo, mnogo gora nego što se javno govori glede mogućnosti skorog financijskog sloma.
Nema rješenja samo iz Europe

Budući sam ja Europljanka bila bih veoma sretna kad bi Europa imala snage za takvu mogućnost. Ali ako iskreno pogledate na prilike u Europi upravo sada, Europa je u groznoj situaciji. Europa ne postoji. Zapravo Europa kako je sad postavljena ne može funkcionirati.

Dat ću samo nekoliko simptoma koji će snažno provaliti na površinu u skoroj budućnosti. Jedan je masivni porast napetosti glede proračuna EUa. Taj problem je neriješiv. Njemačka je razvidno na ganicama svojih sposobnosti platiti povećani proračun EUa. Britanije ne želi odustati od svog takozvanog "Britanskog bonusa". Francuska inzistira, ispravno, da su im potrebne subvencije za francusku poljoprivredu. No riješenja nema unutar EU. Nove istočnoeuropske članice EUa nastoje svim silama ući u euro-zonu, što se ne će dogoditi ne može se sad dogoditi pa prema tome vjerojatno ne će nikad do toga doći, no službeno je to odgođeno na nekoliko godina. Blair tako nije uspio doći do kompromisa glede proračunja EUa, te je rekao ili će nove istočnoeuropske članice prihvatiti prilike kakve jesu ili novca uopće ne će biti.

Pa ako pogledate na njemačku situaciju s novom Velikom koalicijom, LaRouche ju je jutros prozvao kao "očekivanje novih mogućnosti" i mislim da je to dobar opis. To je prijelazna vlada, i jedina pozitivna stvar koja se njoj može reći jest da u koalicijskim pregovorima postojala je velika nelagodnost glede programa fiskalne strogosti. Nekoliko je ljudi izjavilo da se ponavljanje Brueningovih mjera velike fiskalne strogoće primjenjenje samo na rezanje proračuna, i štednja predstavlja prijetnju oboriti Njemačku na tlo.

U stvarnosti, Njemačka baš sad - mislim da je isto tako i za druge zemlje - no u Njemačkoj je zaista nevjerojatno. Imamo ogromni, ogromni napad 'hedge' fondova koji pokušavaju u potpunosti preuzeti Njemačku. Tu je napad 'hedge' fondova na tvrtke Mittelstanda. Oni se udružuju kao bande, šest do osam do deset 'hedge' fondova. Pokušavaju sad preuzeti velike tvrtke. Samo jedan 'hedge' fond zvan Tweedy, Brown pokušava preuzeti, ili pokušava spriječiti konzorcij VW i Porschea, tražeći da Izvršni Predsjednik Piëch dobije nogu.

No oni kupuju i nekretnine - kupuju nekretnine kao ludi, stanove, dvorce - Jeb Bush je upravo bio u Münchenu i rekao: "kupit ćemo sve vaše dvorce". Mislim da to baš nije bilo po volji Bavaraca, no to je veliki problem. A problem je što u Njemačkoj upravo sada ne postoji obrana protiv takvih napada. Pa je Njemačka sad uz što je progone učinci Maastrichta, pa ako ovo uskoro ne stane, Njemačka će prestati postojati kao industrijska nacija.

Mislim da su i prilike u Francuskoj isto tako dramatične. Krize u banlieues [predgrađima], prema našim najboljim saznanjima tri četvrtine puta gora nego što se službeno objavi. I može se mirne savjesti reći da je banlieue kriza "teuro" kriza.

A Italija je u groznim uvjetima također—inflacija, zaduženost. Španjolaska se nalazi pred prsnućem napuhanog mjehura nekretnina. I u biti Europa se nalazi u prilikama dezintegracije.
Povijesni korijeni problema

Zašto Europa baš sad ne funkcionira? Moramo se vratiti do korijena kako i odsakle se problem pojavio. I ja osobno vjerujem, ako se ne sučelimo s geopolitičkim razlozima, podlogom svih zbivanja izgradnje Europe s Europskom monetarnom zajednicom, ne ćemo moći rješiti pitanje. O ovom što govorim, po mom viđenju raspravlja se iza zatvorenih vrata među mnogim krugovima, ali sve do sad čuva se svim sredstvima da ne iziđe među medije.

Pa kad je njemačka vlada objavila službene spise o procesima koji su doveli do ujedinjenjan, počevši s 1989., priznali su da u proljeće 1989. nitko u njemačkoj vladi nije imao ni trunka percepcije o skorom slomu DDR-a [komunističke Istočne Njemačke]. Suprotno g. LaRoucheu, koji je to prognozirao 1988. dajući i jasan priijedlog ujedinjenja, njemačka vlada nije. Te prema tome nisi imali nikakvog plana za ‘nepredvidive okolnosti’ za moguće ujedinjenje.

Tako, u studenom nakon što je Zid srušen, još uvijek nisu imali takav plan prema njihovim vlastitim objavljenim spisima. A negativne posljedice toga što njemačka vlada nije imala plana za nepredvidive okolnosti, Njemačka plaća sada veoma skupo sve do današnjeg dana, naročito takozvane "nove države" na Istoku, gdje u biti imamo gospodarsku pustinj. Do 50% nezaposlenost u određenim područjima a stanovite države, koje više ustvari uopće nisu industrijske, još i više.

Osvrnula sam se na to jer sam 1990. održala mnoge govore upozoravajući ako se napravi pogreška i samo se nametne bankrotirani gospodarski sustav slobodnog tržišta na bankrotirani komunistički sustav, uskoro ćemo se suočiti čak sa većom eksplozijom i slomom globalnog monetarnog sustava. Pa danas smo točno na toj točki. Razlog mog spominjanja nepostojanja plana za nepredvidive okolnosti 1989. je što po mojim najboljim saznanjima niti njemački vlada, ni francuska, ni talijanska niti bilo koja druga europska vlada ustvari nemaju plan za nepredvidive okolnosti za raspad sustava. Želim reći, ako netko ima bolje podatke od toga bila bih sretna da me se ispravi. Ali iz mnogih diskusija znam da ne postoji mjesto—ne u Ministarstvu gospodarstva niti u jednom ‘institutu za intelektualne usluge [‘think-tank’]—koji bi barem razmatrao mogućnost raspada sustava.

No do raspada može doći dok mi sjedimo ovdje. To su također priznali neke službene osobe. Na primjer 22. rujna predsjednik kreditnog nadzornog povjerenstva u Njemačkoj, BaFin—ime mu je Jochen Sanio—na konferenciji Goldmana Sachsa u New Yorku izjavio je da po njegovom mišljenju katastrofa derivata je neminovna, i rekao je, "Doći će do nje, i zasada nitko nije spreman za to. Zbog toga trpim <>Heidenangst, grozni strah".

Pa čak i kad ne bi došlo do novih eksplozija novih kriza poput LTCM-aod ’98., broj ‘hedge’ fondova dramatički je narastao na sadašnnjih 8,000. A kad je LTCM otišao u stečaj, Banka za međunarodna poravnanja [Bank for International Settlement] u svom godišnjem izvješću priznala je kasnije da je svjetski financijski sustav dosegao točku tališta (najveću moguću nepogodu—Gau u rječniku nuklearnih nezgoda), i u tom trenutku trebalo je 16 najvećih banaka širom svijeta da izbave jedan fond. A danas je pred nama mogućnost eksplozivnog raspada tuceta ‘hedge’ fondova, a “napad pošasti” koji se zbivaju ovog trenutka uništava industrijske kapacitete u velikoj mjeri.

U Francuskoj barem postoje zakoni koji sprječavaju strana preuzimanja putem ‘hedge’ fondova, što u Njemačkoj ne postoji. U Francuskoj čak i ako dioničari imaju većinu tvrtke, ne mogu je preuzeti. Ali u Njemačkoj takva zaštita ne postoji.

Sad s novom vladom, novi ministar financija Steinbrück osvrnuo se na stvar na koju sam ja nastojal privući pažnju pri nedavnim Saveznim izborima, a to je da se Njemačka mora vratiti na D-marku da bi zaštitila svoj suverenitet nad valutom Steinbrück nije potvrdio ali je rekao da imamo oko jednu godinu vremena da popravimo prilike u Europi i ispunimo Pakt o stabilnosti, jer inače ćemo imati divosku valutnu krizu. Ono što nije rekao, ali je ustvario misli jest da će euro uskoro se raspasti.

Nakon što sam u svojoj kampanji objavila povratak na D-marku, negdje u lipnju, odjednom je nastala poplava članaka u Financial Times predviđajući da će uskoro slabije europske države uskoro napustiti euro zonu. Zatim je predsjednik Francuske središnje banke, Noyer, nabacio da je sasvim moguće da će je neke zemlje napustiti. No u biti to još uvijek predstoji. Ova bi kriza mogla uskoro provaliti, kad postane jrazvidno da se europski proračun ne može namiriti.

Problem leži u tome što financijsko sazdanje na kojem je euro sagrađen u biti ne funkcionira. Ranije, prva teza s kojom su ljudi opravdavali euro bila je da se zbog europskog procesa ne smije ništa mijenjati glede eura. A tvrdnja je bila u stilu da je euro zaštita od opasnosti globalizacije i protuteža moći Sjedinjenih Država. A to je potpuna prijevara, čista laž—nema nikakva temelja. Stvarnost je radije da su negativne posljedice koje su došle s eurom i Maastrichtskim dogovorima i Paktom stabilnosti naročito za Njemačku ugrađene da namjerno izazovu takav učinak.

Ako se pak vratite u prilike u studenom 1989., 9. studenog Zid je srušen. 28. studenog kancelar Kohl napravio je samo dječji koračić glede nacionalnog suvereniteta kojeg je ikad do tada u svom životu napravio, po mom mišljenju, a to je bio program u 10 točaka za konfederaciju dviju nezavisnih njemačkih država. Dva dana kasnije, Alfreda Herrhausena, tadašnjeg predsjednika Deutsche Banke ubila je takozvana “treća generacija” RAF/Baader Meinhof bande, čije postojanje nikad nije bilo dokazano—nikakv njihov trag nije nikad pronađen. Pa ako se netko zapita cui bono?—mislim, da je to pitanje koje ima bjelodan odgovor.

No tih dana Mitterand je uputio ultimatum Kohlu kazavši da će se Francuska složiti s ujedinjenjem jedino ako Njemačka pristane na ranu Europsku Monetarnu Uniju. Izašla je sad i nova knjiga od Jacquesa Attali-ja u Francuskoj, koja je veoma zanimljiva—barem stanoviti njeni vidovi—i u njoj Attali opisuje kako je Mitterand prijetio ponovnim organiziranjem Trostruke Entente-e protiv Njemačke i da je spreman ući u rat ako bi Njemačka neovisno, unilateralno pošla u ujedinjenje. Attali izvještava u svojoj knjizi isto tako, da je ukupna sadašnja sagradnja Maastrichta/Europske Unije Mitterandovo čedo. Da je to bio jedini predmet koji ga je okupirao tijekom njegovog drugog roka i da je bio potpuno opsjednut provođenjem tog plana.

Ja mislim—a nadam se da se naši francuski gosti ne će naći uvrijeđeni kad ovo kažem—s mog stajališta da bi se shvatilo motive Mitteranda u tome čovjek se mora vratiti natrag u u doba Vichyja i uloge koju je François Mitterand igrao tijekom Pétainovog režima u kojem je on ipak bio počašćen “Francique”-om, najvećim odlikovanjem tog režima, kao i njegove uloge u Sinarhiji. Jer inače cijela stvar nema nikakva smisla. I jer sada Francuska, prianjajući uz politički plan Mitteranda upropaštava samu sebe nastavljajući uništavanjem Njemačke—a to nema nikakva smisla sa stajališta frncuskih nacionalnih interesa.

No Sinarhija u to doba—to su bili bankarski krugovi o kojima je Lyn [LaRouche] ranije govorio da su problem i danas—oni su bili i tako oni koji su davali podršku Mussoliniju, Francu, Hitleru a također i Pétainovoj vladi. I njihova javna izjava je bila da ne će nikad dozvoliti političare na visokim položajima koji bu u vrijeme krize štitili opće dobro umjesto interesa bankara.

A kohl je u to vrijeme, u studenom-prosincu 1989. znao da taj plan ne će funkcionirati, da ne može postojati Europska Monetarna Unija bez postojanja europske političke zajednice. A da je euru ili Europskoj Monetarnoj Uniji izravni cilj biti protiv njemačkih interesa.

No iz raznoraznih razloga Kohl je vjerovao da mora kapitulirati. Ja ne vjerujem da je morao kapitulirati, no on je to učinio. A ako zamislite da je postojala prijetnja rata, prijetnja ubojstva, i da je Kohl kasnije u svojim memoarima rekao da je prvi samit Europske Unije u Strasbourgu u prosincu pripao "najmračnijim satima" njegova života i da se suočio s apsolutnom hladnoćom, apsolutnim i nevjerovatnim odbacivanjem [plana ujedinjenja] svih drugih Europljana—pa je Kohl kapitulirao.
Euro zona je katastrofa

Europska Monetarna Unija je uspostavljena i u svibnju 1988. uveden je euro. To je svakako bila eliminacija najosnovnijih tržišnih zakona. Na primjer, zakon o pravednoj konkurenciji, jer prednost posjedovanja sigurne valute više nije bila tu, i siromašniji novi članovi Europske Unije, njihovo siromaštvo i zaostalost odjednom su postali prednost. Jedina privlačnost njihovod Standort-a], njihovog položaja /mjesta za industrijska ulaganja bile su njihove niske plaće, niska produktivnost i njihovi niski troškovi za društvenu skrb, te niski porezi. Svi ti čimbenici su štetni za gospodarstvo! Ali budući da je postojao visok rizik ranije, čime su slabije zemlje odjednom imale devalvacije od 10, 20 posto ili više, pa sad odjednom unutar euro sustava one postale nula rizika. Ulaganja su pritjecala u siromašnije zemlje, i svi su to smatrali odjednom kao veliku prednost, veliki zgoditak. To je međutim bila samo utvara, jer većinu dobitka postignutog zahvaljujući jeftinoj proizvodnji odmah je odletila kroz prozor, ili kroz dimnjak zbog inflacije. Veoma dobar primjer toga je Italija.

Zbog toga sad imamo veliku inflaciju u nekim zemljama, kao što je Italija, a isto tako i Španjolska, Portugal, Irska dok u drugima imamo ‘deflaciju’ i vrlo visoku nezaposlenost kao u Njemačkoj, naročito.

Stoga sve je u raspadu. A tvrdnja da bi takozvani "europski proces" ojačao kroz euro, ustvari istina je upravo suprotna.

Mislim da smo vidjeli izravnu posljedicu, gdje je europska politička zajednica, do koje je čak i po onom što kaže Kohl trebalao doći prije gospodarske i financijske integracije, ustvari također nije ni došlo. Jer, kad je bio referendum za Europski ustav u svibnju, u Francuskoj i Holandiji su u oba slučaja uvelike glasovali "non" i "ne". I to nije bio samo "ne" za Europski ustav, nego i "ne" za euro. Jer u tom trenutku mislim da je narod Francuske i Holandije već imao prilike okusiti negativne posljedice te nametnute euroopske integracije.

Pa sad imate prilike gdje teški ulagači, koji bi ranije ulagali u Njemačku, sad su uložili u takozvane "rubne" zemlje—Portugal, Španjolsku i druge—pa je s vremenom i njemački Mittelstand radio to isto untoč činjenice da kroz taqj proces potkopavaju svoje vlastito postojanje.

A Pakt o stabilnosti zabrannjuje državi programe ulaganja. A za Njemačku, koja ima de facto 9 do 10 milijuna nezaposlenih, i Francuska koja ima nedostatak od 6 milijuna produktivnih zaposlenja—visoka nezaposlenost povećava troškove navodnih neophodnih reformi, s dimenzijama koje jednostavno nisu plative. Pa ako se nametne daljnja fiskalna strogost na te euroopske zemlje to će dovesti do potpunog uništenja, potpune detonacije. A mislim da je pred-okus te parole po zidovima za čitavu Europu, kriza koja je izbila u banlieus u Francuskoj.

U Njemačkoj bi trebao biti još jedan znak opomene a to su mjere politike strogosti [Heinricha] Brüninga. Naime brutalni program fiskalnih strogih mjera koje je Brüning nametnuo u svoje vrijeme povisile su nezaposlenost na razinu od 25% i omogućilo konačno Hitlerovo prigrabljanje vlasti. A danas euro, Maastrichtski ugovori i Pakt stabilnosti efektivno priječe dužnost države zaštititi opće dobro. I ja se u potpunosti slažem sa četiri profesora koji su podigli tužbu protiv eura u svoje vrijeme i gdje je Ustavni sud u Karlsruhe dao samo provizorni o-kej euru. Euro zaista jest prekršaj Njemačkog ustava.

Naime meta eura—ja mislim da je to nešto što se može razumijeti samo sa stajališta sinarhističkog pristupa—meta eura je bila otpočetka uklanjanje modela socijalne države, zamisli Sozialmarktwirtschaft-a [socijalnog tržišnog gospodarstva] koju su razvili ljudi poput Ludwiga Erharda i [Karla] Schillera, i koja je izišla iz Bismarckovih reformi, koje su bile kopija ili bile nadahnute sličnim promjenama u Sjedinjenim Državama tog vremena.

No mi već imamo nepodnošljivu nepravdu u ovoj zemlji. Lyn [LaRouche] je spomenuo Istočni Delhi, pa mi imamo gotovo svoj vlastiti Istočni Delhi u Njemačkoj, a to su ljudi koji su imali nesreću da ih se bacilo—nevino—u dugotrajnu nezaposlenost, koja u Njemačkoj kroz programe Agenda 2000 i Hartz IV znači de facto ponor u siromaštvo. Imate ljude koji su bezrazložno postali nezaposleni, i koji veoma brzo dosežu točku jednostavno potpunog pada niz ljestve u beskućnost i slične prilike. Pa ako imate zaista ovakve grozne prilike u Europi, i imate sad povrh toga katastrofu [financijskih] derivata o kojoj je između ostalog Jochen Sanio opominjao, onda je savršeno jasno—imat ćete potpuni slom i kaos.

Te kao što sam rekla, <>ne postoji plan za nepredvidive okolnosti! Euroopske vlade tamo sjede, znajući sve ove stvari—a mi smo vodili razgovore s bankarima i ljudima koji predstavljaju vladina ministarstva i slično—iza zatvorenih vrata, oni se slažu s g. LaRouchem i kažu: "Da, da, vi ste sigurno upravu, prilike su takve. Ali, ne slažemo se s vašim rješenjem. Ne slažemo se s pomakom paradigme kojeg predlažete".

Ja onda mislim da je hitno pitanje koje moramo riješiti, a nadam se da ovaj seminar uspijeva u tome da to katalizira, da moramo naučiti lekciju iz 1989., kad su vlade—barem njemačka vlada—bile bez plana za nepredvidive okolnosti. Moramo imati veoma brzo, u svakoj euroopskoj vladi, plan za nepredvidive okolnosti sad, u slučaju rasprsnuća sustava.

Efektivni plan za slučaj nepredvidivih okolnosti

Dobra je vijest, o kojoj je Lyn govorio, da se Demokratska stranka SADa pokrenula u zadnjih nekoliko tjedana, vrlo snažno naročito nekoliko zadnjih dana u smjeru FDR-a [F. Roosevelta] i Johna F. Kennedyja, to jest [pokrenula je pitanje programa] istraživanja Svemira. Pa kad su Nancy Pelosi, Vođa manjine u Kongresu i Kongresnik Miller u svom odgovoru na radijskom programu Busha oopisali program spuštanja na Mjesec kao najbolji primjer uspješne suradnje državnok sektora, privatnog poduzetništva, sveučilišta, svi radeći zajedno na slučaju spuštanja na Mjesec. Oni su predložili da se takva vrsta državne/privatne suradnje treba ponovno uvrstiti u dnevni red, i nazvali su taj novi program imenom "Otkriće, inovacija i rast". Oboje su istaknuli da je pred 40 godina takva vrsta suradnje javnog sektora i privatnog poduzetništva dovela do najvećeg napretka u znanosti, zdravstvu, tehnologiji i životnom standardu i pa je stoga nakana Demokratske stranke sada ponovno oživjeti tu američku genijalnost.

Pa ako sad Demokratska stranka zauzme stav FDRa i Johna F. Kennedyja, barem glede aspekta programa istraživanja Svemira i spuštanja na Mjesec, ja mislim ono što se sad nameće [u plan rada]—a Lynovo obrazloženje da katkad kad nema druge alternative onda se probiju stanovite alternative—a to je slučaj upravo sada glede američkoh automobilskog sektora, koji upravo kroči prema potpunom bankrotu, i zatvaranju poslovanja, što bi baš time ukinulo trećinu američkih kapaciteta alatnih strojeva. Pa onda ako dodate još jednu trećinu glede programa istraživanja Svemira, Amerika bi se ubrzon strmoglavila s razine svjetske supersile u zemlju Trećeg svijeta a to će upravo sada nametnuti takvu promjenu.

Ja mislim, kad dođe do toga Lyn je rekao jedan korak će odvesti do svih drugih koraka jer ne možete spasiti američki automobilski sektor bez da postavite pitanje o sveukupnoj financijskoj sagradnji i konačno se vratite na Novu nagodbu i program Novog Bretton Woodsa. Kad dođe to toga to će biti prilika za Europu i Njemačku da povrate svoju novčanu suverenost.

Mislim da bismo trebali razmotriti postavljenje pitanja Novog Bretton Woods sustava na stol, prilično brzo s promjenama iz Sjedinjenih Država. Te u tom času Njemačka bi trebala, u kontekstu Novog Bretton Woodsa, vratiti se na D-marku. Mislim da bi druge zemlje trebale učiniti isto, jer vlada koja ne kontrolira svoju vlastitu valutu u biti ne kontrolira ništa.

Posebna suradnja Njemačke i Sjedinjenih Država imala je povijesno veoma važnu ulogu u europskoj povijesti, povijesti zadnjih 200 godina, jer na isti način kao što su Francuzi imali poseban odnos sa Sjedinjenim Državama imala je i Njemačka. Njemačka, ili bolje rečeno Prusija bila je prva zemlja koja je imala državni ugovor s mladom Amerikom od 1785. U to vrijeme Prusija je bila najmodernija država Europe i u 19. stoljeću postojala je veoma jaka uzajmna povezanost i suradnja između Njemačke i SADa. U biti, mogla bih održati čitav govor o tome, no želim se osvrnuti samo na upliv koji je sustav školovanja Nijemca Wilhelma von Humboldta imao na razvoj sveučilišta i školskog sustava u Sjedinjenim Državama—na primjer u Novoj Engleskoj, no i još šire od toga, na osnovu von Humboldtove koncepcije sva sveučilišta su trebala raditi na osnovu jedinstva znanstvenih istraživanja i poduke.

Mislim da je to nešto što moramo ponovno staviti na stol, suradnja na osnovi Novog Bretton Woodsa.

Ali mislim da je izazov ustvari dublji od toga. Mi se moramo vratiti na najbolje tradicije Sjedinjenih Država i Europe, i u mom slučaju naročito Njemačke. Naime na isti način kao što se Sjedinjene Države mogu spasiti iz ove krize ako u Americi ponovno zažive tradicije njene genijalnosti i stvaralaštva, ista stvar vrijedi i za Njemačku. Napokon dok je Amerika bila broj jedan glede prvog čovjeka na Mjesecu, Njemačka je jednom bila broj jedan glede ljudi koji su bili "Dichter und Denker", "pjesnici i mislioci", i mislim mi moramo vratiti u život tu Klasičnu tradiciju i postati još jednom narod izumitelja, skladatelja koji se jednostavno vraća Klasičnoj tradiciji naše kulture.

Pa mislim da jedino ako se vratimo pomaku paradigme, na razdoblja kad su sve naše zemlje funkcionirale kako treba, moći ćemo onda izraditi pozitivan politički program za budućnost. A mislim da pitanje pripremanja za čas kad kriza udari nije "hobi", nije jedna od mogućnosti. To je stvar koja će odlučiti o samom opstanku Europe.

http://www.schiller-institut.de/hrvatski/Berlin_Helga.htm

Podržavam ovo što kaže http://www.schiller-institut.de. Nisam za ovo što kaže http://www.schiller-institut.de.

Jeffrey Steinberg, EIR, 2008-03-24 u 16:15:14

Popis činjenica: Neprijatelj je oligarhizam

U studenom 1940. koordinator za informacije (COI), prethodnik Ureda Strateških Usluga (OSS) Sjedinjenih Država, pripremio je tajno izvješće pod naslovom „Synarchie i politika skupine Banque Worms“. Taj povjerljivi spis na tri stranice započinje: „U nedavnim izvješćima bilo je nekoliko navoda o rastućoj političkoj moći skupine Banque Worms u Francuskoj koja uključuje među svojim članovima takve gorljive [nacističke] kolaboracioniste kao Pucheu, Benoist-Mechin, Leroy-Ladurie, Bouthillier i predstavnike velikih francuskih industrijskih organizacija.“ Izvješće nastavlja: „Reakcionarni pokret poznat kao 'Synarchie' postojao je u Francuskoj gotovo jedno stoljeće. Cilj mu je uvijek bio provođenje revolucije bez prolijevanja krvi a nadahnuće mu je dolazilo od više klase s ciljem uspostave oblika vladavine „tehničara“ (utemeljitelj pokreta bio je 'polytechnician'), pod kojom bi domaća i vanjska politika bila podvrgnuta međunarodnom gospodarstvu. Ciljevi skupine Banque Worms isti su kao i ciljevi 'Synarchie' i vođe dviju skupina su u većini slučajeva isti.“

Izvješće COIa zatim nastavlja s pojedinostima o političkom planu međunarodne sinarhije od kolovoza 1940.:

* „(a) nadzirati 'Revolution Nationale' do te mjere do koje bi njen razvoj bi mogao imati za posljedice stvaranje novog društvenpog poretka [Francuska je tada bila pod 'društvenim poretkom' nacista, nakon invazije u rujnu 1940. i okupacije nakon toga];"
* „(b) nadzirati svaki novi društveni plan koji bi mogao utjecati na slabljenje moći međunarodnih financijera i industrijalaca;"
* „(c) raditi na konačnoj potpunoj kontroli čitave industrije od strane međunarodnih financija i industrije;"
* „(d) zaštititi židovske i anglo-saksonske interese.“

Spis nastavlja zapažajući postojanje naklonosti za taj sinarhistički plan kod nekih ključnih nacističkih krugova u Njemačkoj uključujući „Göringa i dr. Funka [Walter Funk, koji je bio nacistički Ministar Gospodarstva, predsjednik Reichsbanke i predstavnik nacističke Njemačke u Bank for International Settlements, nakon Hjalmaara Schachta]... Tvrdi se da stanoviti industrijski krugovi u Velikoj Britaniji isto tako pokazuku naklonosti prema pokretu. Navodi se da je došlo do stanovitog napretka u osiguravanju priklanjanja velike industrije SADa tom pokretu“.

Spis isto tako naznačuje sinarhističke planove prema Velikoj Britaniji: „Dovesti do pada vlade Churchilla stvaranjem uvjerenja u zemlji da je potrebna energičnija vlada za vođenje rata ... i dovesti do formiranja nove vlade uključujući sir Samuela Hoare-a, lorda Beaverbrooka i g. Hore-Belishu. (Opaska. Izvor informacije je nadodao da u skupini Worms vjeruju da su ti krugovi u Velikoj Britaniji koji pokazuju naklonosti prema njihovim planovima, najveći kritičari g. Churchilla, lorda Halifaxa i satnika Margessona); te posredstvom sir Samuela Hoarea dovesti do dogovora između britanske industrije i franco-njemačkog 'bloka'; i zaštititi anglo-saksonske interese na kontinentu“.

Spis donosi u zaključku: „Glede Njemačke postoji nada u konačnu eliminaciju Hitlera, Goebbelsa i Himmlera s njegovim Gestapom s političke pozornice, i time bi se olakšalo stvaranje anglo-franco-njemačkog gospodarskog bloka.“

Drugi pronicljivi snimak preko-atlantskog sinarhističkog bankarskog aparata uoči 2. svjetskog rata pojavio se, ironično, u magazinu Time 3. srpnja 1939. pod naslovom „Upućena osoba s druge strane oceana“. Članak izvještava o dolasku njemačkog bankara Otta Jeidelsa u New York City, gdje je bio postavljen za partnera u njujorškoj podružnici Lazard Frères & Co. Prema Time-u: „Londonska Lazard Brothers & Co. je arijanska i aristokratska, član koterije Bank of England, potpomaže ublaženju pokreta u Londonu, pokazuje naklonost teoriji da će popuštanje Hitleru dovesti dr. Schachta i njegovu ortodoksnu ekonomiju natrag u Berlin. Ima veoma unosan i sve važniji posao po strani pomažući prestrašenim europskim kapitalistima uložiti svoj novac u dobre, sigurne američke dolare. Na prijemnom kraju ove rijeke zlata iz Europe Lazard Frères u Manhattanu, ne potpuno arijanska banka, ne zauzimajući važan položaj unutar Wall Street-a, no ipak poslovna veza (ne više partner) vrlo političkih Lazard banaka Londona i Pariza. Lazard u Manhattanu potpisuje sigurnosne obveznice i iznad svega vodi veoma veliko poslovanje trgovanja deviza. Neprocjenljiv toj klirinškoj kući za nove zlatne poluge i strani kapital bit će Jeidels, koji je prijatelj Montagu Normana, ima pristup odabranim kanalima u Hitlerlandu... U Njemačkoj postoji cinička izreka da je Schacht uspio prevariti sve osim dvojice bliskih prijatelja, jedan od njih je Hitler a drugi Jeidels. Schacht je Jeidelsu dao znak s visokog položaja da mu je došlo vrijeme napustiti Njemačku s porodicom prije početka velikog pogroma 1938. ... Schacht je bio u mogućnosti štititi Jeidelsa jer je njegova sprega s Montagu Normanom, vođom Britanske Banke bila Hitleru od koristi. ... Sve do proljeća 1938. Jeidels je radio bez ikakvih problema koliko je Hitler dopuštao židovskim bankarima najviše položaje. Britance je držao zadovoljne poštujući njihove dugove bez rezerve, i kad su ih nacisti zamrzli služio je kao posrednik između nacista i Britanaca.“

Ova dva izvješća, jedan povjerljivi ratni dosije američke obavještajne službe, drugi reportaža novinske visokotiražne revije predstavljaju dva tipična primjera obimne arhive dokumenata—javnih i povjerljivih—iz razdoblja od 1930. – 1945., koji potanko opisuju ulogu međunarodnog bankarskog i industrijskog kartela znanog tada—i još uvijek danas—kao ''Sinarhistička internacionala''.

William Langer, direktor OSS-ovog ratnodobnog Odjela za istraživanje i analizu potanko je opisao ulogu sinarhije u Vichyjevskoj Francuskoj u svojoj knjizi 1947. g. Naš vichyjevski rizik. Tri godine kasnije James Stewart Martin, odvjetnik Američkog Ministarstva pravosuđa u Odjelu za protu-trustovsko zakonodavstvo, koji je od 1944. – 47. bio na čelu jedinice za dekartelizaciju objavio je svoj vlastiti zapanjujući ekspoze o tom istom međunarodnom sinarhističkom kartelu u svojoj knjizi iz 1950. g., Svi časni ljudi.

Ovi i drugi svojevremeni podnesci odraz su dubokog shvaćanja unutar vlade SADa vođene FDRom [Franklinom D. Rooseveltom] i unutar njenih institucija tog vremena, da je međunarodna financijska oligarhija od vrha pa niže bila najveći pokrovitelj nacističkih i fašističkih režima koji su donijeli europskom kontinentu rat i opustošenje u neuspjelom pokušaju stvaranja poslije-vestfalskog svijeta bez suverenih država nacija, kojim bi upravljalo diktatorstvo međunarodnih bankara. Da nije bilo Franklin Rooseveltove mobolizacije moralne i industrijske moći Sjedinjenih Država ti sinarhisti bi zasigurno uspjeli strovaliti planet u ponor novog Mračnog vijeka.
Onda i sad

Te pronicljive ratnodopske obavještajne ocjene stanja globalne sinarhije od najveće su važnosti danas. U biti važne druge procjene uz procjene COI/OSS-a o stanju na europskom kontinentu govorile su da anglo-saksonski i franco-njemački kartel međunarodnih financijera i industrijalaca koji sadrži jaku kliku koja financira i upravlja ncističko/fašističkom osovinom, te on usmjerava europske vlade preko agenata s malo ili nimalo lojalnosti prema svojim nacijama, a najjača im je lojalnost prema međunarodnoj sinarhiji. Kao što je Langer citirao američkog veleposlanika Nicholasa Biddle-a u Londonu: „Na tu skupinu treba gledati ne kao na Francuze ništa više kao i njima odgovarajuće članove u Njemačkoj kao Nijemce jer su interesi obiju skupina toliko isprepleteni da su praktički nerazlučivi. Sav njihov interes usredotočen je na produbljivanje svojih industrijskih i financijskih uloga.“

Upravo taj splet međunarodnih bankara je financirao Mussolinija a zatim Hitlera i usmjerio Euroaziju na put rata a skoro i samouništenja da bi osigurao svoju vlastitu prevlast nad globalnim gospodarskim i financijskim poslovanjem bez obzira na ishod rata.

Taj se stroj poklapao u Sjedinjenim Državama sa samim interesima J.P. Morgana i DuPonta no nekoliko njihovih pokušaja državnog udara protiv Predsjednika Roosevelta se izjalovilo. Šira mreža FDRovih neprijetelja obuhvaćala je interese Brown Brothers Harrimana—a tu spada i Prescott Bush, djed sadašnjeg Predsjednika Sjedinjenih Država—koji su javno novčano podupirali Nacističku partiju, a osovina Dillon Reed i Sullivan i Cromwell s Wall Streeta uspostavila je strukturu međunarodnog kartela čelika, ugljena i nafte u kojoj su bile i ključne nacističke institucije kao IG Farben, Kepplerov krug, i banka Köln Stein Kurta von Schrödera, financijera Allgemeine SSa. William Draper, glava Dillon Reeda u razdoblju između dva rata postao je upravitelj gospodarskog odjela poslijeratne američke okupacione vlade u Njemačkoj i on je smrvio napore Jamesa Stewarta Martina, potičući njegov otkaz ali i njegovo pisanje knjige Svi časni ljudi. Kao što je Martin razotkrio, namjere sinarhista bile su osigurati opstanak i prosperitet svog kartela bez obzira na ishod rata. Nakon smrti Franklina Roosevelta u travnju 1945., sinarhistički škripac ubrzo je, no kratkotrajno stegnuo Bijelu kuću prisegom Harryja S. Trumana za Predsjednika, a on je kao Predsjednik prigrlio 1946. Winston Churchillovu objavu „Željezne zavjese“ koja je navijestila rat FDRovom ratnodopskom savezniku, Sovjetskoj Uniji. Do 1948. većina francuskih i njemačkih financijera u srcu ratnodopske sinarhije oslobođeni su zatvora, odriješeni krivnje za izdaju. Skupina Banque Worms isplivala je kao glavni francuski financijeri i pouzdani pobornici kulturnog ratovanja Kongresa kulturne slobode, poslijeratno kulturna ratna fronta u srcu preko-atlantskog „crvenog zastrašivanja“. Sam Hjalmar Schacht, oslobođen u Nürembergu, nastavio je svoju ulogu vodećeg financijskog „čarobnjaka“. André Meyer, pariški bankar Lazarda, koji se preselio u Lazard Brothers u New Yorku godinu dana nakon dolaska Jeidelsa u New York, ovjekovječio je sinarhiju na liniji London-Pariz-New York, i ubrzo nakon toga označio Felixa Rohatyna kao svojeručnog odabranog nasljednika, kojeg je smatrao „svojim sinom“. Tako je sinarhija zadržala neprekinutost sve do sadašnjeg dana. Preko pojedinaca kao Felix Rohatyn i George Pratt Shultz sinarhija je prodrla u vodeće američke političke stranke i kroz taj prodor posijala sinarhističke agente, hotimične ili nehotimične, u pore savezne vlade od Ovalnog ureda do kongresnih dvorana, do sudova i praktički svake agencije političkih kabineta. Neo-konzervativni pokret, sa svojim korijenima u filozofskoj tradiciji Lea Straussa, Alexandera Kojevea i Carla Schmitta, jedan je od vodećih spora sadašnje Sinarhističke internacionale. No u stanovitim vidovima, slučaj Georgea Shultza pruža najkliničkiji profil sinarhije na djelu danas.
Ekonomski plaćeni ubojice

2004. g u knjizi, koju su objavili Berrett-Koehler Publishers [izdavači] Inc. i koja je podigla veliku prašinu, John Perkinsove Ispovijesti ekonomskog plaćenog ubojice [Confessions of an Economic Hit Man] izložen je iscrpni izvještaj iz prve ruke o ulozi današnjeg međunarodnog kartela banaka i višenacionalnih tvrtki koje rade u sprezi da bi opljačkale bogatstvo strateških sirovina i drugu nacionalnu očevinu sektora zemalja u razvoju. Glavna strategija koju su koristili Ekonomski plaćeni ubojice (EPU/[EHM]) prema Perkinsovom izvještaju iz prve ruke, bila je nagomilati masivni dug vlada sektora u razvoju i namamiti ih u stupicu diktata Svjetske Banke i MMFa, dok su ih višenacionalne tvrtke kao Bechtel i Halliburton opljačkale do kože pod maskom „razvoja“.

Perkins je naznačio Georgea Shultza, bivšeg Bechtelovog predsjednika , američkog Ministra financija i Državnog tajnika kao kraljujućeg Ekonomskog plaćenog ubojicu—Capo di tutti capi—baš sinarhističkog aparata koji je ranije doveo svijet na rub samouništenja u razdoblju od 1922. – 45.

Da li je Perkins bio 100% u pravu ili ne glede Shultzove formalne titule kraljujućeg šefa EPU-ica, Shultz je zasigurno predstavljao utjelovljenje sinarhije. Shultzova krajnja odanost razvidna iz njegovog bliskog odnosa s Jacobom Rotschildom iz Velike Britanije, kojem je zajedno s Warren Buffetom od Berkshire Hathawaya dao na pladnju guvernerskog kandidata Arnolda Schwarzeneggera na uvid i odobrenje. Shultz je isto tako jedan od vodećih predlagača i podupiratelja u Sjedinjenim Državama dogme slobodnog trgovanja sinarhističkog Mont Pelerin društva. Njegov mentor sa Sveučilišta u Chicagu, W. Allen Wallis, bio je utemeljiteljski blagajnik Mont Pelerina. Shultz je još uvijek direktor Bechtel grupe, predsjedavajući JP Morgan Chase International Council-a, director Fremont grupe i Accenture Energy, tvrtke koja sudjeluje u mega udruživanjima poduzeća i akvizicijama u naftnoj i plinskoj industriji s bliskim sponama s Anglo-American Corp. (tvrtkom).

Danas, Shultz je ne samo „kum“ Busheve i Cheneyjeve vlade, gdje je sam svojom rukam odabrao Vulkane, prvotnu ekipu tutora Georgea W. Busha i krtica u njegovoj Izvršnoj vlasti, koji su bili odgovorni za katastrofu Iračkog rata. On, zajedno s R. Jamesom Woolseyjem, oživio je Odbor sadašnje oopasnosti [Committee on the Present Danger] da bi promicao poslije-vestfalski svijet preventivnih ratova pogodnih ispunjenju sinarhističkog programa. U ortaštvu s Felixom Rohatynom, Shultz je potaknuo privatizaciju rata kroz proliferaciju Privatnih vojnih tvrtki [Private Military Corporations, PMC] koje su prema svom javnom hvalisanju tijekom konferencije u listopadu 2004. na Middlebury College-u, predstavljale povratak na „neo-feudalni“ sustav, kojeg je primjer bila u 18. i 19. stoljeću Britanska Istočno-indijska tvrtka.

Shultz i Rohatyn su tipični primjeri srednjeg sloja sinarhista operativaca, koji radi unutar i oko vladinih institucija u korist potpuno tuđih programa i ideologije. Svoju odanost polažu u anglo-holandski/mletački sustav lihvarenja, globalizacije, smanjenja pučanstva i ropstva.
Prosinac 1971.

George Shultz bio je Tajnik ministarstva rada, čelnik Ureda za upravljenje i proračun, i Tajnik financija pod Predsjednikom Richardom Nixonom. On je osobno povukao čep FDRovog Bretton Woods sustava. Kad je Lyndon LaRouche označio odbacivanje Bretton Woodsa kao početak silaska u fašistički pakao, ožigosan je kao „potencijalna opasnost“ novo pokrenutoj globalnoj tiraniji. U debati u prosincu 1971. na Queens Collegeu u New York Cityju, posljednja takva zgoda na koju će ikada biti pozvan, LaRouche je naveo svog suparnika, prof. Abbu Lernera da se razotkrije kao pristaša Schachtijevske ekonomije. LaRouche ga je suočio s dokazima zakonitih posljedica okončanja sustava globalnog čvrstog valutnog tečaja i otvaranja svjetskih valuta špekulantskim manipulacijama, nakon čega je Lerner izvalio: „da su slušali Schachta, ne bi nam trebao Hitler.“

Ako postoji izreka koja najbolje opisuje sadašnji sinarhistički program kojeg promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu, to je: „Schacht bez Hitlera“. A ako itko misli da je to poboljšanje ranijeg iskustva s nacizmom i fašizmom, ubrzo će doživjeti grubo buđenje, ako se sinarhiju ne zaustavi.

Podržavam ovo što kaže Jeffrey Steinberg, EIR. Nisam za ovo što kaže Jeffrey Steinberg, EIR.

Lyndon LaRouche jr., 2008-03-24 u 16:38:02

DRŽAVA-NACIJA

* (a) načelo (ustavne) republike, sustav sa svrhom njegovanja i poticanja kvaliteta suverenog čovjeka pojedinca, sustav koji (s)ustavno omogućuje čovjeku pojedincu dokazati da je (u borbi za istinom) u pravu kad i većina ima drugačije (krivo!) mišljenje, čak i kad jedini ima takvo (pravo, istinito) mišljenje. Ovdje se želi istaknuti različitost prema 'tiraniji' demokracije, što se lijepo vidi na slučaju novije Hrvatske, gdje se vlast i političari služe pridjevom 'demokratski' kao toljagom. 'Demokratski' izbori služe ne istini, nego da bi 'pobjednicima' na izborima dao legitimni mandat uporabe 'demokratske' toljage čak i kad je izborna 'većina' tobožnja, t.j. matematička (gdje je na pr. 19% ukupnog broja glasova većina ako 35% glasačkog tijela iziđe na izbore). Političaru je strana ideja boriti se za demokratsku većinu istinom, već radije uporabom mehaničkog sustava (koji mora izbaciti pobjednika, često i 'potpomognut' od 'moćnika'), demagogijom i jeftinim (psihološkim) trikovima. U tom 'demokratskom' sustavu pobjeda je sve a istina i istinitost ništa.
* (b) načelo države nacije, sustava općeg dobra svakog pojedinca i zajednice pojedinaca zasnovane na zajedničkom jeziku i zajedničkom životnom prostoru, glavnom osloncu širenja kulture i znanosti, odnosno razvoja pučanstva u kulturnom i znanstvenom smislu, razvoja njegovih spoznajnih sposobnosti.

Podržavam ovo što kaže Lyndon LaRouche jr.. Nisam za ovo što kaže Lyndon LaRouche jr..

Lyndon LaRouche jr., 2008-03-24 u 17:56:59

Uporno i tvrdoglavo ponavljanje Predsjednika Georgea W. Busha mlađeg da su mjenice vlade SADa puki D.S.T. ["dužan sam ti", na engleskom I.O.U.] papirići samo po sebi jasan je, vrlo važan i tipičan primjer Predsjednikove nekompetentnosti za daljnje obavljanje dužnosti tog ureda. To je naročito slučaj pod sadašnjim nasrtom (ne)prilika svjetskog monetarno financijskog sustava. Nažalost rješenje tog aktualnog pitanja s kojim se Kongres suočuje nije tako jednostavan kao što bi ova pretpostavka uklanjanja Predsjednika podrazumijevala. Uzmite u obzir na primjer drhtaj koji bi prošao kroz redove Senata i drugdje na pomisao da bi udaljenje boležljivog Predsjednika moglo dovesti podpredsjednika Cheneyja do Predsjedništva.

Glede Predsjedništva Georgea W. Busha tu je psihijatar Jerrold M. Post poznat po svom radu o ustavnom izazovu koje bi sadašnje Predsjednikovo mentalno stanje moglo predstavljati1. Neki odsudni dokazi koje treba razmotriti pri procjeni umnog stanja samog Predsjednika Georgea W. Busha sad su nanovo obrađeni u ažuriranom, sadašnjem izdanju mekih korica koje donosi nadasve važno profesionalno mišljenje psihijatra Justina A. Franka na tu temu2. Ranija studija dr. Posta o široj pozadini problema očito slične vrste izrazito je obradila dublje značenje 25. amandmana (dopune) Ustava iz 1967. godine. Nažalost Postov rad, kojeg unutar profesije na dugo i široko smatraju mjerodavnim, ne može se mjeriti s posebnom vrstom izazova kojeg umno stanje sadašnjeg vladajućeg Predsjednika ustvari postavlja ustavnom zakonu pod uvjetima zbiljskih, posebnih, globalnih prilika s kojima se Kongres, i drugi, moraju danas suočiti3.

Krajnje korisna studija Justina Franka o slučaju vladajućeg Predsjednika ima odsudnu važnost sama po sebi ali isto tako ona ne hini da obrađuje najodsudniji, širi strateški problem s kojim se Američki kongres ustvari suočava u slučaju Busha i Cheneyja. Bitno pitanje se ne tiče samog Busha ili čak para Bush-Cheney. Odsudno pitanje i problem je način na koji je nastala kvalitativno povećana opasnost postojanju naše republike u razdoblju od oko 40 godina do danas. Kako smo se našli u pogubnom stanju prilika u kojima se sve veća disfunkcionalnost Predsjednika Busha, koji zasigurno nije Periklo, može nadomjestiti Podpredsjednikom Dickom Cheneyjem, koji bi htio biti moderni Trazimah? Kako je Atena samu sebe uništila u Peloponeskim ratovima? Kako smo mi, u suvislom smislu, ponovili takvu vrstu ludosti, kao na primjer u Iraku danas?

Problem umijeća upravljanja državom, kojeg par Bush-Cheney predstavlja danas, ne podudara se baš zgodno s mehanističkim pretpostavkama koje se podrazumijevaju u 25. amandmanu, niti s onim što bi neki mogli pogrešno zamijeniti s očitim presedanom ukinuća Predsjedništva Nixona i Agnewa. Dok sam Predsjednik Bush predstavlja pakosnu, čak i opasno zlobnu sadističku oštećenu ličnost, njegova krivica je koliko žaljenja vrijednog, budalastog stvorenja toliko i slučaja uobičajeno, intelektualno i moralno manjkavog ponašanja. Razvidno je danas da on jednostavno nije nikad trebao doći na taj položaj. No moramo se suočiti sa činjenicom da je slučaj ovog Predsjednika neodvojivo upleten u visoke zločine i prekršaje Lynne Cheneyjevog mezimca sociopata, Podpredsjednika Dicka Cheneyja. Kad se osvrnemo na povijest tijekom desetljeća kroz koja je taj par došao do položaja Predsjednika i Podpredsjednika i kad razmotrimo ukupno značenje [kontekst] zadnjih desetljeća besciljne plovidbe u sadašnji nasrt krize sloma svjetskog monetarno financijskog sustava, 25. amandman sam po sebi ne može se uzeti kao da će uredno rješiti važne probleme nasrtaja sadašnjih prilika.

Međutim, kao što ću pokazati u zaključnom dijelu ove monografije, naš Ustav uzet kao cjelina doista pruža barem u svom širem smislu mogući lijek za slučajeve kao što su Predsjednik Bush i Podpredsjednik Cheney, ustvari odabir lijekova koji bi očito mogli ostaviti nakanu Ustava naizgled netaknutu, kao na primjer: razriješiti prvo Cheneyja njegove dužnosti. No to je samo dio problema u njegovom slučaju. Dublji, zamršeniji izazov je odrediti veće i dublje značenje i posljedice problema kojeg Bush i Cheney predstavljaju kao neposrednu opasnost za civilizaciju u cjelini u okružju sadašnje, rastuće, egzistencijalističke odlike svjetske krize. Stoga definicije osobne nesposobnosti pojedinog Predsjednika, tipizirane u svojstveno protu-povijesnom stajalištu knjige dr. Posta, ne odgovara mračnijoj stvarnosti prilika s kojima se sada sučeljavamo. Pristup dr.-a Posta, kad bismo ga primijenili, naprosto bi još više zamrsio klupko naše nacionalne tragedije a ne bi bio lijek protiv bolesti našeg Predsjednika.

Ne smije se svrsishodnost, "tekstualnu" ili drugu, uzeti kao postavku uvođenja prokrustovske vrste pokušaja rješenja ove ustavne krize. Kao što ću pokazati na sljedećim stranicama da bismo izbjegli tu opasnost za našu državu i njeno potomstvo, opasnost koju par Bush i Cheney predstavljaju, ujedinjujuća, temeljna, znanstveno načelna nakana cjelokupnosti Američkog ustava mora se primijeniti na cjelokupnost sadašnje, egzistencijalističke prijetnje naciji, radije nego tek tražiti uklanjanje nekih od, mora se priznati, važnih, tekućih manjkavih sastojaka sadašnjeg Predsjedništva.

10.-22. srpnja 2005.

Podržavam ovo što kaže Lyndon LaRouche jr.. Nisam za ovo što kaže Lyndon LaRouche jr..

opiči, 2008-03-25 u 01:53:23

Felix Rohatyn, american investment banker (Židov) - Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke (valjda Hrvat ?)

Podržavam ovo što kaže opiči. Nisam za ovo što kaže opiči.

vijesti.hrt.hr, 2008-03-31 u 13:15:41

Prema podacima Hrvatske narodne banke, prosječna zaduženost po zaposlenom tijekom prve polovine 2007. porasla je više od 5.000 kuna pa je na kraju lipnja lani iznosila oko 74.000 kuna. Procijenjena ukupna zaduženost stanovništva porasla je oko 3 posto.

Ukupna zaduženost uključuje dug građana prema bankama, stambenim štedionicama, društvima za lizing, društvima za osiguranje i štedno-kreditnim zadrugama te inozemni dug.

Istodobno je štednja stanovništva u poslovnim bankama rasla sporije, pa je omjer duga i oročenih depozita stanovništva do kraja lipnja 2007. porastao na oko 139 posto. No, analitičari HNB-a napominju da pritom treba uzeti u obzir da je u prvom polugodištu 2007. nastavljen trend osjetnog porasta ulaganja stanovništva u investicijske fondovi i izravno na tržište kapitala, pa je omjer ukupnog duga i ukupne financijske imovine stanovništva manji, ali o tome nema statističkih podataka.

Dug prema poslovnim bankama i dalje je najznačajnija kategorija zaduženosti stanovništva s udjelom od oko 94 posto. Od ukupnog porasta bankovnih kredita stanovništvu pak u prvom polugodištu 2007. gotovo se polovina odnosila na stambene kredite, a njihov je udio u ukupnim bankovnim kreditima građanima na kraju lipnja 2007. dosegnuo 40,2 posto.

U usporedbi s većinom novih država članica EU razina duga stanovništva prema bankama, iskazanog u eurima u odnosu prema BDP-u, u Hrvatskoj je i dalje gotovo dvostruko viša nego u tim zemljama. No, istodobno stanovništvo u Hrvatskoj relativno više štedi u bankama od stanovništva tih zemalja.

Podržavam ovo što kaže vijesti.hrt.hr. Nisam za ovo što kaže vijesti.hrt.hr.

vijesti.hrt.hr, 2008-03-31 u 13:22:43

31. ožujka - Američki predsjednik George Bush danas će otputovati na sastanak na vrhu NATO-a u Bukureštu, a tijekom jednotjednog boravka u Europi službeno će posjetiti Ukrajinu, Hrvatsku i Rumunjsku te se u Sočiju sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Bush će se sutra u Kijevu sastati s ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Juščenkom i premijerkom Julijom Timošenko. Od 2. do 4. travnja Bush će sudjelovati na summitu NATO-a u Bukureštu, a održat će i bilateralne sastanke s rumunjskim predsjednikom Traianom Basescuom i premijerom Calinom Popescuom-Tariceanuom te glavnim tajnikom NATO-a Jappom de Hoopom Schaeferom.

Američki predsjednik sa suprugom u petak i subotu boravit će u službenom posjetu Hrvatskoj, gdje će se sastati s predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom, a predviđen je i njihov zajednički radni ručak u Zagrebu s čelnicima onih zemalja koje na summitu dobiju pozivnice za članstvo u NATO-u.

Summit, unatoč pozitivnim najavama, osobito za Hrvatsku, Makedoniju i Albaniju - koje očekuju službenu pozivnicu za članstvo, ima i svoju drugu stranu. Naime, analitičari se boje kako će se Bush u Bukureštu susresti s otporom, i to onim iz Moskve, prema planovima širenja NATO-a, posebno kada je riječ o davanju statusa kandidata Ukrajini i Gruziji.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponovno je izrazio zabrinutost Moskve zbog nastojanja SAD-a da Gruziju i Ukrajinu uključe u NATO. "Washington sve aktivnije ulazi u postsovjetski prostor: Ukrajina i Gruzija najočitiji su primjeri", rekao je ruski ministar vanjskih poslova i naglasio da se "besramno pokušava uključiti" Gruziju i Ukrajinu u NATO, "premda je velika većina ukrajinskoga stanovništva protiv toga", dok gruzijske separatističke republike Abhazija i Južna Osetija "o tome ne žele ni čuti".

Podržavam ovo što kaže vijesti.hrt.hr. Nisam za ovo što kaže vijesti.hrt.hr.

www.hnb.hr, 2008-03-31 u 13:39:11

Dolar pao ispod vrijednosti koju ima švicarski franak. Evo srednji tečaj HNB-a

CAD = 4,506638
USD = 4,599529
CHF = 4,633808
EUR = 7,274615
GBP = 9,137816

Podržavam ovo što kaže www.hnb.hr. Nisam za ovo što kaže www.hnb.hr.

vijesti.hrt.hr, 2008-04-09 u 11:22:22

23. siječnja - Znatno usporavanje rasta svjetskoga gospodarstva u 2008. čini se neizbježnim, zaključio je Međunarodni monetarni fond (MMF). Upozorio je da će obnova svjetskih financijskih tržišta biti složen i dugotrajan posao.
Glasnogovornik MMF-a Masud Ahmed kazao je da je jučerašnja odluka središnje američke banke Fed, o hitnom sniženju ključnih kamatnih stopa u SAD-u za tri četvrtine postotnog boda, na 3,5 posto, najveća u protekle više od 23 godine, bila primjerena i da je pomogla smiriti situaciju. Fedova je mjera uslijedila nakon velikih padova cijena na svjetskim tržištima dionica, uzrokovanih strahovanjem ulagača od moguće recesije u SAD-u i mogućnosti da vodeće svjetsko gospodarstvo povuče sa sobom i ostatak svijeta.

Danas su se cijene dionica na azijskim burzama oporavile pa je ključni indeks šangajske burze ojačao tri posto, a indeks tokijske burze Nikkei dobio je na vrijednosti dva posto. Zamjenik ravnatelja MMF-ova odjela za azijsko-pacifičku regiju Steven Dunaway upozorio je kako bi moguće znatnije usporavanje američkoga gospodarstva najteže moglo pogoditi jugoistočnu Aziju, koja će se suočiti i s pooštrenom izvoznom konkurencijom Kine.

4.ožujka - Hrvatska je posljednjih godina postigla određeni napredak, no nužno je ubrzati reformske napore, jer će bez fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi u idućim godinama biti teško dostići planirane stope gospodarskog rasta od preko 6 posto. Izjavio je to voditelj misije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Hrvatskoj Robert Feldman.

Nakon svršetka dvotjednog radnog posjeta održana je konferencija za novinare. Feldman je tom prigodom rekao kako MMF za ovu godinu prognozira da će stopa rasta hrvatskog gospodarstva usporiti na 4 do 4,5 posto. Prosječnu godišnju stopu inflacije u MMF-u očekuju na razini od 5,5 posto. Deficit tekućeg računa platne bilance očekuju na razini od 9 posto BDP-a, a udio hrvatskog vanjskog duga u BDP-u na 87,5 posto.

No, u okolnostima koalicijske vlade i zahtjeva koji iz toga proizlaze, bit će uspjeh zadržati ga na razini od 2,3 posto BDP-a, kazao je Feldman. Ujedno je upozorio kako povećanje plaća, koje zbog rasta inflacije i troškova života traže sindikati, predstavlja "iskru koja povećava inflaciju". Ocijenio je kako proračunska projekcija o rastu plaća u javnom sektoru od 6 posto, govori o planiranom umjerenom rastu plaća, javlja HINA.

Ocjenivši planirane proračunske prihode za ovu godinu "razumno konzervativnima", Feldman je kazao kako je preporuka MMF-a, u slučaju da punjenje proračuna bude bolje od planiranog, taj 'višak' prihoda iskoristiti za smanjenje fiskalnog deficita, a ne za povećavanje i onako visoke javne potrošnje.

Feldman je u preporukama vezanim za monetarnu i fiskalnu politiku istaknuo značaj smanjenja deficita opće države prema nula posto do kraja mandata ove Vlade, za što je već sada nužno značajno smanjiti javnu potrošnju. Pritom je istaknuo kako MMF podržava politiku Hrvatske narodne banke, koja je bila ključna u dosadašnjem uspjehu Hrvatske.

Među nužnim strukturnim reformama se pak navode primjerice nužnost 'oživljavanja' procesa privatizacije i reforma brodograđevnog sektora, a sve u cilju rasta izravnih stranih ulaganja, povećanja izvoza i produktivnosti te na taj način dugoročno održivog rasta životnog standarda u Hrvatskoj.

4. travnja - Cijene nafte na svjetskom tržištu u petak ponovo su premašile 104 dolara za barel, uslijed novog pada američkog dolara i slabih prognoza za američko gospodarstvo.Na američkom tržištu barel nafte poskupio je 86 centi, na 104,69 dolara, dok je na londonskom tržištu skočio za 72 centa na 103,24 dolara.

Nafta je u četvrtak pojeftinila nakon što su najnoviji podaci američke vlade pokazali da je broj potraživanja naknada za nezaposlene u prošlome tjednu porastao na najvišu razinu od 2005., signalizirajući daljnje slabljenje američkog gospodarstva.

Dolar je u petak ponovno oslabio prema drugim vodećim svjetskih valutama. Slabljenje dolara dalo je poticaja cijenama nafte i drugih roba denominiranih u toj valuti, kojima se ulagači okreću u potrazi za zaštitom od inflacije.

6. travnja - Nada ulagača da je najgore razdoblje kreditne krize prošlo protekloga je tjedna na svjetskim burzama izazvala rast najvažnijih indeksa. Na Wall Streetu je Dow Jones indeks porastao na tjednoj razini 3,2 posto, na 12.609 bodova. S&P indeks ojačao je 4,2 posto, na 1.370 bodova, dok je Nasdaq indeks skočio 4,9 posto te dosegnuo 2.370 bodova, javlja Hina.

Optimizam ulagača potaknula je vijest kako je Lehman Brothers u ponudi povlaštenih dionica prikupio 4 milijarde dolara svježeg kapitala. Zahvaljujući tome, cijena dionica te investicijske banke skočila je više od 17 posto. Švicarska banka UBS najavila je pak otpis 19 milijardi dolara dugovanja i reorganizaciju, što je ulagače navelo na zaključak da su banke spremne poduzeti odlučne korake u čišćenju svojih bilanci te da je kraj kreditne krize možda na vidiku.

7. travnja - Ministri financija Europske unije postigli su dogovor o jačanju suradnje s ciljem sprečavanja izbijanja novih financijskih kriza u budućnosti.

Ukazali su i na očekivani nastavak učinaka međunarodne kreditne krize koja je izbila lani na gospodarstva EU-a i tijekom 2009. Pozvali su banke 27-članog bloka da hitno i u potpunosti objave razmjere svoje izloženost krizi.

Ministri financija i središnji bankari postigli su i dogovor glede potrebe za reformom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) kako bi zauzeli zajednički stav za skorašnji sastanak MMF-a i Svjetske banke koji bi se trebao održati 12. i 13. travnja u Washingtonu. Među ostalim, EU se sprema prihvatiti manju glasačku kvotu u toj instituciji, a više glasa dati Kini, Indiji i Brazilu. Prema predloženoj reformi, EU, SAD i Japan izgubit će dio svoje glasačke kvote u MMF-u, prenosi agencija AP, dok će glasačka kvota zemalja u razvoju porasti s 39,4 na 42,1 posto.

8. travnja - Međunarodni monetarni fond (MMF) predložio je prodaju 403,3 tone zlata iz svojih rezervi kako bi popunio blagajnu. Dio je to financijskog preustroja kroz koji prolazi ta međunarodna institucija. Riječ je o približno 12 posto njegovih rezervi zlata. Tom bi bi prodajom MMF mogao namaknuti oko 11 milijardi dolara, izjavili su dužnosnici Fonda.

Kako je priopćio izvršni direktor Dominique Strauss-Kahn, MMF će iskoristiti dobivena sredstva za snaženje financija i generiranje novih instrumenata pomoći u obliku raznolikih ulaganja na temelju kojih će se ostvarivati prihodi.
Predložena prodaja tiče se nekih 13 milijuna unci zlata od ukupno 103,4 milijuna unci zlata iz MMF-ovih rezervi. Prodaja zlata vjerojatno će se obavljati u roku od nekoliko godina kako bi se izbjegli veći poremećaji na tržištima. No ipak bi mogla izazvati dramatične učinke na tržištu na kojem se, prema njihovim procjenama, godišnje trguje s oko 500 tona zlata.

Cijene zlata na svjetskom tržištu nedavno su dosegnule rekordnu cijenu iznad 1.000 dolara po unci.

8. travnja - Stranci su prošle godine u Hrvatsku uložili 3,6 milijardi eura, što je najveći godišnji iznos izravnih stranih ulaganja od 1993. godine, pokazuju najnoviji podaci Hrvatske narodne banke. Od 1993. stranici u Hrvatsku uložili 17,6 milijardi eura, od čega je nešto više od 36 posto uloženo samo u prošle dvije godine - 2006. izravna su inozemna ulaganja iznosila 2,7 milijardi, a prošle su porasla za 32,4 posto, na 3,6 milijardi eura.

Od toga se iznosa najveći dio, oko 2,1 milijardu eura odnosio na vlasnička ulaganja, na zadržane zarade 494,7 milijuna, te na ostala ulaganja (obuhvaćaju kredite, trgovinske kredite, te gotovinu i depozite) više od milijardu eura.

Od ukupno gotovo 2,6 milijardi eura vlasničkih ulaganja i zadržane dobiti više od 61 posto odnosio se upravo na ulaganja u financijsko posredovanje. Po iznosima slijede djelatnosti trgovine na veliko i posredovanja u trgovini sa 208,8 milijuna eura, prateće i pomoćne djelatnosti u prijevozu sa 156,9 milijuna, vađenje nafte i plina, uslužne djelatnosti te poslovanje nekretninama sa 121,1 milijunom eura, javlja Hina.
Bankarstvo je djelatnost koja dominira i u izravnim vlasničkim ulaganjima u proteklih 15 godina - od ukupno 14,1 milijardu tih ulaganja na bankarstvo se odnosi više od trećine, točnije 35,5 posto, ili iznos od gotovo 5 milijardi eura.
Slijede proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda te pošta i telekomunikacije.

Statistika središnje banke za prošlu godinu pokazuju da su prema zemljama podrijetla prednjačili ulagači iz Austrije izravnim ulaganjima od gotovo 2,2 milijarde eura. Slijede ulagači iz Belgije, Nizozemske, Mađarske, Njemačke te Slovenije. Statistika kod nekoliko zemalja bilježi odljev, znači povlačenje zarade ili prodaju, najviše, 176,6 milijuna kod Švicarske.

Prema podacima HNB-a, hrvatske su tvrtke u prošloj godini u inozemstvo uložile 206,5 milijuna eura, a ukupna od 1993. godine 2,1 milijardu eura.

9. travnja - Međunarodni monetarni fond (MMF) jučer je upozorio kako bi gubici na globalnoj razini, proizišli iz krize s američkim drugorazrednim hipotekarnim zajmovima, mogli dosegnuti 945 milijardi dolara. U MMF-u upozoravaju kako gubici mogu biti i veći.

U dvogodišnjem izvješću o globalnoj financijskoj stabilnosti za 2007./2008. MMF navodi kako bi pad cijena na tržištu nekretnina u SAD-u i problemi s otplatom hipotekarnih zajmova mogli rezultirati gubicima od 565 milijardi dolara. Kombinirano s drugim kategorijama zajmova iz SAD-a i izdanim vrijednosnim papirima povezanim s američkim tržištem komercijalnih nekretnina, tržište potrošačkih kredita i korporacije povećavaju potencijalne gubitke na oko 945 milijardi dolara.

MMF je prvi put iznio službene procjene globalnih gubitaka koje su pretrpjele banke i ostale financijske institucije u uvjetima suženog opsega kreditiranja koji su počeli prije osam mjeseci u SAD-u zbog problema vezanih uz otplatu visokorizičnih stambenih kredita.

Iako je SAD i dalje epicentar, ni financijske institucije u ostalim zemljama neće biti pošteđene.

Podržavam ovo što kaže vijesti.hrt.hr. Nisam za ovo što kaže vijesti.hrt.hr.

dst, 2008-04-09 u 11:23:59

Ovo su pravi uzroci ratova, a ne medijska prepucavanje političara koji samo na svojstven i znakovit način prate stanje u gospodarstvu ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2008-04-09 u 11:32:52

Srednji tečaj HNB-a na dan 09. 04. 2008.

CHF = 4,578441
USD = 4,618268
EUR = 7,273311
GBP = 9,128151

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

HRTweb vijesti, 2008-04-13 u 12:17:56

13. travnja - Svjetski financijski čelnici, suočeni s najtežom gospodarskom krizom posljednjih desetljeća, najavili su jačanje nadzora banaka i drugih financijskih institucija na početku proljetnog zasjedanja Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu. Na polugodišnjem skupu dviju najvećih međunarodnih financijskih institucija sudjeluju ministri financija i guverneri središnjih banaka 185 članica...

Američki ministar financija Henry Paulson u svom je govoru na skupu upozorio da je globalna ekonomija suočena sa značajnim izazovima, poglavito usporavanjem američkog gospodarstva, poremećajima na financijskom tržištu i povećanom inflacijom. "Godina 2008. bit će još teža, sa suprotnim vjetrom koji dolazi od prilagođavanja američkog gospodarstva, stresa na financijskim tržištima, višim cijenama roba i inflacijom većom od željene", rekao je Paulson. Istaknuo je kako je postignut napredak na povećanoj transparentnosti i boljem upravljanju rizikom i kapitalom u financijskom sektoru, ističući primjer mjera američke vlade i Foruma za financijsku stabilnost (FSF). I sam MMF sučen je s teškoćama zbog gubitka prihoda od kreditiranja siromašnih zemalja koje su se okrenule komercijalnim bankama, pa će se na skupu raspravljati o planu prodaje 403 metričke tone zlatnih rezervi, vrijednih 11 milijardi dolara, i otpuštanju oko 15 posto osoblja.

MMF je procijenio da će svjetsko gospodarstvo u 2008. rasti po smanjenoj stopi od 3,7 posto, uz 25-postotne izglede za dodatni pad, dok je za američko gospodarstvo u 2008. predvidio blagu recesiju, a ukupne gubitke od financijske krize izazvane urušavanjem stambenog i kreditnog tržišta u SAD-u procijenio na oko bilijun dolara.

Podržavam ovo što kaže HRTweb vijesti. Nisam za ovo što kaže HRTweb vijesti.

HRTweb vijesti, 2008-04-15 u 01:35:22

14. travnja - Tjedan je na Zagrebačkoj burzi započeo osjetnim smanjenjem vrijednosti dioničkog indeksa Crobex, ali i velikom dinamikom trgovanja, tijekom kojeg su cijene nekih od najlikvidnijh dionica pale i na najniže razine unazad godine dana.

Vrijednost Crobexa danas je smanjena za čak 5,69 posto, na 3.264,77 bodova, što je njegova najniža razina od početka siječnja prošle godine, dok je njegov današnji postotni pad najviši od 23. svibnja 2002. godine kada je Crobex na vrijednosti izgubio 5,9 posto. Redovni promet danas je pak bio jedan od najviših unazad mjesec dana te je iznosio 130,2 milijuna kuna, dok je ukupni promet na Burzi iznosio 147,8 milijuna kuna. Na veliku dinamiku današnjeg trgovanja ukazuje i podatak o realiziranih 5.215 transakcija, što je znatno više od dnevnog prosjeka koji iznosi oko 3.000 transakcija.

O negativnom raspoloženju ulagača, pak, govori činjenica da je tijekom dana privremeno obustavljeno trgovanje s 35 dionica, uglavnom zbog visokog pada cijene, kao i podatak da su cijene nekih od najlikvidnijh dionica pale na najniže razine unazad par godina.

Cijena danas najtrgovanije dionice HT-a pala je 4,2 posto, na 295,53 kune i time se vratila na razinu s kraja velječe ove godine. Tom je dionicom danas ostvaren promet od 21,9 milijuna kuna. Prometom slijedi dionica Atlantske plovidbe, koje je protrgovano 11,4 milijuna kuna, a cijena joj je pala 8,02 posto, na 1.960 kuna, što je njena najniža razina od srpnja prošle godine. Dionica IGH prodano je za 9,51 milijun kuna, uz pad cijene od 8,10 posto, na 7.499 kuna ili na razinu na kojoj je bila sredinom svibnja prošle godine. Cijena povlaštena dionice Adris grupe pala je pak na razinu s početka srpnja 2006. godine, odnosno njena zadnja cijena danas iznosi 355,75 kuna i niža je 3,59 posto u odnosu na petak. Tom je dionicom danas ostvareno 9,4 milijuna kuna prometa.

Inina dionica bilježi pad cijene od 3,93 posto, na 2.051 kunu, što je njena najniža razina od sredine prosinca 2006., a tom je dionicom danas ostvaren promet od 8,5 milijuna kuna. Značajne padove cijena danas bilježe i ostale likvidne dionice, poput dionica Ingre za 10,19 posto, Dalekovoda 10,24 posto, IPK Kandit 10,09 posto, Tankerska plovidba 9,25 posto, Jadroplova 8,05 posto idr.

Rezultat je to prošlotjednog trgovanja koje je obilježio jedan od najvećih padova vrijednosti Crobex-a, ali i nešto veća likvidnost tržišta. No 420 milijuna kuna redovitog prometa još uvijek nije ni blizu uobičajenih prosjeka, prenosi Hina.

Crobex je tjedan završio s padom vrijednosti od 6,77 posto, na 3.461,75 bodova, što mu je najniža razina od kraja siječnja prošle godine. O razmjerima silaznog trenda najbolje govori podatak da među 30 najlikvidnijih dionica blagi rast bilježe jedino dionice Euroherc osiguranja i Transadrije...

Podržavam ovo što kaže HRTweb vijesti. Nisam za ovo što kaže HRTweb vijesti.

Jutarnji.hr, 2008-04-16 u 10:27:55

Prema HDZ-ovim predizbornim obećanjima, uvođenje poreznog broja trebao je biti jedan od prvih poteza nove Sanaderove vlade, ali ni nakon sto dana rada ona nije uspjela donijeti zakon kojim bi se to uredilo.

Predstavljajući sredinom ožujka radnu verziju Zakona o osobnom identifikacijskom broju - kako se sada formalno naziva porezni broj - ministar financija Ivan Šuker kazao je da će Vlada prihvatiti zakon do početka travnja, ali i taj je rok prekoračen. Zašto Vlada još nije donijela zakon? U Ministarstvu financija jučer su rekli kako je “zakon pripremljen i upućen u Vladinu proceduru”.

No, doznajemo da Vlada još nije počela razmatrati taj zakon. Iako je jučer o njemu trebala raspravljati i Vladina koordinacija, do toga, navodno, nije došlo jer nije bilo ministra Šukera. Upućeni kažu da bi se tek idućega tjedna, u ponedjeljak, o zakonu trebalo očitovati Gospodarsko-socijalno vijeće i tek potom o zakonu će raspraviti Vladine koordinacije. Teško je, dakle, očekivati da će zakon proći Vladu do kraja travnja.

Kašnjenje donošenja zakona o poreznom broju jedan je od glavnih razloga što Hrvatska od Svjetske banke još nije dobila prvu tranšu zajma za prilagodbe (PAL2), vrijednu 100 milijuna eura. Taj je novac trebao stići do kraja ožujka. Prema posljednjim informacijama iz Washingtona, gdje se Šuker sastao s predstavnicima Svjetske banke, novac bi trebao stići početkom lipnja.

Uvjet je da Hrvatska napokon dobije zakon o poreznom broju jer je to važan korak za provedbu reformi u zdravstvu i socijalnom sustavu. Osobni identifikacijski broj važan je instrument i za borbu protiv korupcije, za učinkovitost poreznog sustava, djelotvornija socijalna davanja, te je dio usklađivanja s pravnom stečevinom EU. Omogućit će, primjerice, praćenje promjena imovinskog stanja, usporedbu tih promjena s prijavljenim prihodima i plaćenim porezom.

U oporbi smatraju kako toliko kašnjenje pokazuje da Vlada nema volje krenuti u ozbiljnu borbu protiv korupcije.

- Uvjeren sam da porezni broj, koji su najavljivali još za 2007., ne kasni zbog tehničkih ili proceduralnih razloga, već zato što Vlada ne želi biti transparentna i odlučna u borbi protiv mita i korupcije. Očito je da dio HDZ-a ne želi uvođenje poreznog broja, tvrdi zastupnik SDP-a Slavko Linić. Oporba je podržala uvođenje poreznog broja, podsjeća Linić, iako smatra da to treba biti tek prvi korak prema ozbiljnoj borbi protiv korupcije.

[ Osobni identifikacijski broj, kao stalna identifikacijska oznaka svake fizičke i pravne, domaće i strane osobe u Hrvatskoj, imat će 11 znamenki plus oznaku HR. Znamenke bi bile određene slučajnim odabirom, a dodjeljivala bi ga Porezna uprava po službenoj dužnosti. Počne li primjena zakona 1. siječnja 2009. od tada bi i sve novorođene osobe, kao i sve pravne osobe osnovane nakon tog datuma automatski rođenjem, odnosno osnivanjem dobivale osobni identifikacijski broj. ]

Podržavam ovo što kaže Jutarnji.hr. Nisam za ovo što kaže Jutarnji.hr.

HRTweb vijesti, 2008-04-16 u 10:43:39

10. travnja - Na Wall Streetu vodeći su indeksi pali jer su poslovni rezultati nekoliko kompanija razočarali ulagače. Na tržište je loše djelovao i rast cijene nafte na rekordnih 112 dolara po barelu. I na europskim su burzama u srijedu cijene dionica pale.

Dow Jones indeks pao je 0,39 posto, na 12.527 bodova, S&P indeks pao je 0,81 posto, na 1.354 boda, a Nasdaq indeks izgubio je 1,13 posto, te pao na 2.322 boda.

Ulagače je ponajviše razočaralo upozorenje United Parcel Servicea, najveće svjetske poštanske kompanije, da će zbog slabljenja gospodarstva i visoke cijene nafte poslovni rezultati tvrtke u prvom tromjesečju biti slabiji nego što se procjenjivalo. Dionica UPS-a pojeftinila je 3,7 posto, a pale su i cijene većine drugih dionica u sektoru transporta.

"Pod pritiskom su i industrijski te građevinski sektor jer se ulagači plaše da će se posljedice krize na tržištu nekretnina proširiti na cjelokupno gospodarstvo", kaže Stanley Nabi, potpredsjednik u tvrtki Silvercrest Asset Management.

FTSE indeks Londonske burze pao je 0,11 posto, na 5.983 boda. DAX indeks Frankfurtske burze izgubio je 0,75 posto te zaronio na 6.721 bod.

Podržavam ovo što kaže HRTweb vijesti. Nisam za ovo što kaže HRTweb vijesti.

HRTweb vijesti, 2008-04-16 u 10:43:58

16. travnja - Na Wall Streetu su jučer vodeći indeksi porasli jer su rekordne cijene nafte pozitivno utjecale na energetski, a dobri poslovni rezultati nekoliko lokalnih banaka na financijski sektor, javlja Hina.

Dow Jones indeks porastao je 0,49 posto, na 12.362 boda. S&P indeks osvojio je, pak, 0,46 posto, dosegnuvši 1.334 boda, dok je Nasdaq indeks skočio 0,45 posto, na 2.286 bodova.

Nekoliko regionalnih banaka, kao što su US Bancorp i Regions Financial, iskazalo je dobre poslovne rezultate u proteklom tromjesečju i izrazilo uvjerenje da će bez većih teškoća prebroditi kreditnu krizu.

Zahvaljujući velikoj potražnji i padu tečaja dolara, jučer je cijena barela nafte na njujorškom tržištu dosegnula rekordnih 114 dolara. To je pozitivno utjecalo na energetski sektor, pa je, primjerice, cijena dionica Exxon Mobila porasla 1,2 posto.

I na europskim su burzama cijene dionica porasle. FTSE indeks Londonske burze skočio je 1,3 posto, na 5.906 bodova, dok je DAX indeks Frankfurtske burze porastao 0,47 posto, na 6.585 bodova.

Podržavam ovo što kaže HRTweb vijesti. Nisam za ovo što kaže HRTweb vijesti.

HRT web vijesti, 2008-04-17 u 12:25:03

17. travnja - Vodeći indeksi na Wall Streetu jučer su porasli više od 2 posto. Dobri financijski rezultati Intela i JP Morgana smanjili su strah ulagača od posljedica slabljenja gospodarstva na poslovanje kompanija.

Dow Jones indeks skočio je 2,08 posto, na 12.619 bodova. S&P indeks osvojio je pak 2,27 posto, dosegnuvši 1.364 boda, dok je Nasdaq indeks skočio 2,80 posto, na 2.350 bodova.

Solidni rezultati banaka JP Morgana i Wells Farga u prvom tromjesečju ohrabrili su ulagače koji su očekivali znatno slabije rezultate financijskih institucija zbog gubitaka tijekom kreditne i krize na tržištu nekretnina. Zahvaljujući tome, cijena dionica JP Morgana porasla je jučer 6,7, a Wells Farga 4,3 posto. S&P financijski indeks skočio je 3,3 posto.

Zahvaljujući novoj rekordnoj cijeni barela nafte od 115 dolara, porasle su cijene dionica u energetskom sektoru. Tako je S&P indeks energetskog sektora porastao 2,7 posto.

I na europskim burzama cijene dionica jučer su porasle. FTSE indeks Londonske burze skočio je 2,3 posto, na 6.046 bodova, najvišu razinu u šest tjedana. DAX indeks Frankfurtske burze porastao je pak 1,79 posto, na 6.702 boda.

Podržavam ovo što kaže HRT web vijesti. Nisam za ovo što kaže HRT web vijesti.

Jutarnji.hr, 2008-04-17 u 12:36:04

Ukupan promet Zagrebačke burze u prvih sat vremena trgovanja dostigao je sjajnih 33 milijuna kuna, s tim da bi bio vjerojatno i daleko veći da 25 dionica nije uletjelo u obustavu trgovanja zbog naglog rasta vrijednosti. Crobex je u tom kratkom vremenu skočio 2,25% u plus, a jedini uteg većem rastu predstavlja nevjerojatan pad vrijednosti dionice HT-a koja je, sletjela na 283,50 kuna, što je pad od preko 11% u odnosu na otvaranje. No, dovoljan optimizam ostatka ulagača vjerojatno će spriječiti da ovakvo ponašanje ne zarazi ostale sudionike na tržištu kapitala i održi Crobex u pozitivnom teritoriju...

Podržavam ovo što kaže Jutarnji.hr. Nisam za ovo što kaže Jutarnji.hr.

HRT web vijesti, 2008-05-07 u 19:39:31

7. svibnja - Odbor guvernera Međunarodnog monetarnog fonda odobrio je prodaju 403,3 tone zlatnih rezervi u sklopu financijske reforme te organizacije.

Osnovat će se i "zaklada" kako bi se osigurao stabilniji izvor prihoda za tu organizaciju koja bilježi drastično smanjenje aktivnosti odobravanja zajmova. Program predviđa i smanjenje potrošnje MMF-a za 13,5 posto u iduće tri godine.

MMF će prodati oko 12 posto svojih zlatnih rezervi i time uprihoditi oko 11 milijardi dolara, kazali su prošlog mjeseca njegovi dužnosnici. Novac će biti upotrijebljen za nužnu reorganizaciju.

MMF je počeo i znatno smanjivati broj zaposlenih. Već je prošli tjedan gotovo šest stotina zaposlenika odlučilo dragovoljno dati otkaz, uz odgovarajuću otpremninu.

Podržavam ovo što kaže HRT web vijesti. Nisam za ovo što kaže HRT web vijesti.

HRT web vijesti, 2008-05-07 u 19:43:21

7. svibnja - Cijene nafte na svjetskim tržištima u iduće bi se dvije godine mogle popeti i do 200 dolara po barelu, upozorila je ulagačka banka Goldman Sachs.

Ta banka, koja je prije više od dvije godine među prvima upozorila na mogućnost rasta cijena nafte na troznamenkaste razine, vjeruje da se tržište približava odsudnom trenutku kada će početi trend super-rasta.

Prema teoriji o super-rastu, odsustvo odgovarajućeg rasta opskrbe, paralelno s rastom potražnje iz zemalja koje nisu članice Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak (OECD), uzrokovat će drastični i kontinuirani rast cijena nafte koji će u konačnici dovesti do oštre korekcije potražnje za naftom.

Analitičari Goldman Sachsa nadalje naglašavaju kako su čimbenici koji potiču rast cijena nafte i dalje snažno prisutni, navodeći kao primjer slab rast opskrbe iz zemalja ne-članica OPEC-a, nedovoljan višak OPEC-ovih kapaciteta, ograničenja za inozemna ulaganja u ključnim zemljama-proizvođačima, te snažan rast potražnje iz gospodarstava izvan OECD-a.

Podržavam ovo što kaže HRT web vijesti. Nisam za ovo što kaže HRT web vijesti.

Alex, 2008-05-11 u 14:25:39

U vezi 911, kontroliranog rusenja WTCa, Mossad i CIA, - intreresantan topic:
http://www.svjesnost.com/forum/viewtopic.php?f=10&t=40

Podržavam ovo što kaže Alex. Nisam za ovo što kaže Alex.

HRT web vijesti, 2008-05-12 u 12:18:17

13. ožujka - U Washingtonu je u tijeku sastanak članica Američko-hispanske gospodarske komore. Američki predsjednik George Bush iskoristio je prigodu i venezuelskog predsjednika Huga Chaveza nazvao najvećim destabilizatorom Južne Amerike.

Regija se mora opredijeliti ili za Chavezovu demagogiju koja podupire terorizam ili za demokraciju i napredak koju predstavlja kolumbijski predsjednik Uribe, rekao je Bush.

12. svibnja - Predsjednik Venezuele Hugo Chavez u jednom od svojih višesatnih monologa okomio se na Kolumbiju i njezina predsjednika Alvara Uribea. Tvrdi kako Kolumbija, uz potporu Sjedinjenih Država, želi isprovocirati rat s Venezuelom.

Povod verbalnog obračuna je objavljivanje podataka o povezanosti Chavezova režima s kolumbijskim marksističkim gerilcima.

Chavez je kritizirao i njemačku kancelarku Angelu Merkel, optužujući njezinu stranku, Demokršćansku uniju (CDU), za ideološku povezanost s Hitlerom. Merkel ga je izazvala jer je, navodno, pozvala neke južnoameričke lidere da ne stvaraju čvršće veze s venezuelskim režimom.

Chavez je poznat po javnom vrijeđanju državnika s kojima nije u dobrim odnosima. Podsjetimo, 2006. u govoru na Općoj skupštini UN-a nazvao je američkog predsjednika Georga W. Busha "vragom".

Podržavam ovo što kaže HRT web vijesti. Nisam za ovo što kaže HRT web vijesti.

www.hrt.hr, 2008-05-20 u 08:55:24

/ 16.05.08 /
Predsjednik Sjedinjenih Država George W. Bush sastao se u Riyadhu sa saudijskim kraljem Abdullahom od kojeg je zatražio više nafte kako bi se ukrotile rekordne cijene nafte.

Saudijska Arabija, koja osigurava više od desetine svjetske potrebe za naftom, pojačala je opskrbu za 300.000 barela dnevno prije tjedan dana kako bi nadoknadila pad plasmana nafte drugih proizvođača, rekao je saudijski ministar za naftu Ali al-Naimi.

Pojačali smo 10. svibnja opskrbu kupaca povećavši proizvodnju za 300.000 barela dnevno. Stoga će u lipnju proizvodnja biti 9,450 milijuna barela dnevno. Ako se ukaže potreba, Saudijska Arabija pristaje proizvesti više, rekao je saudijski ministar.

No Naimi je Bushu i drugim dužnosnicima SAD-a rekao da povećanje izvoza neće dovesti do izrazitog smanjenja cijena goriva u SAD-u. Sjedinjene Države, koje su najveći potrošač nafte u svijetu, tvrde da bi veća opskrba pomogla sniziti cijene, dok dužnosnici OPEC-a za visoku cijenu okrivljuju čimbenike koji su izvan njihovog nadzora, poput špekulacija i slabog dolara.

Naimi je okrivio za rast cijena međunarodne političke napetosti, slab dolar i ulagače na tržištu roba. Temelje naftnog tržišta ocijenio je "zdravima".

/ 19.05.08. /
Cijene nafte na svjetskim tržištima ponovno su prekoračile razinu od 127 USD po barelu. Na američkom tržištu cijena barela sirove nafte porasla je tako 1,16 USD, na 127,45 USD za barel. Na tržištu u Londonu barel je poskupio 67 centi, na 125,66 USD.

Predsjednik OPEC-a Hakib Khelil odbio je mogućnost sazivanja prijevremena sastanka tog kartela jer smatra kako su naftna tržišta dovoljno opskrbljena. Naglasio je i da OPEC ne planira povećati proizvodnju ni na idućem redovitom sastanku tog kartela u rujnu.

Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr. Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

Mario Tomljanović, 2008-05-21 u 13:32:04

USD je početkom tjedna blago ojačao spram eura da bi tu dobit izgubio na kraju tjedna. U petak je dolar pao poslije izvješća koje je pokazalo da je US potrošački sentiment neočekivano pao više nego se predviđalo te je dosegao dvadeset osmogodišnje dno. Prošli tjedan ekonomsko izvješće US 'retail sales', koje isključuje prodaju automobila, pokazalo je rast i to više od očekivanog usred pada potrošačkog sentimenta.

Ovaj tjedan dolar možda blago vrati snagu spram eura kako ekonomska izdanja Euro zone pokazuju znakove sporog rasta u regiji.
Izvješća koja nas očekuju za US: 'US PPI', 'ABC Consumer confidence', 'Initial jobless claims', House price indeks' i 'Existing home sales'.

JPY je lagano oslabio spram većine valuta prošlog tjedna usred rasta US S&P 500 indeksa koji je dosegao vrh u četiri mjeseca. Investitori su srezali 'carry trade' na volatilnom tržištu roba usred predviđanja (većina ekonomista) slabljenja ekonomskog rasta u US i Euro zoni, smanjujući privlačnost za 'carry trades'.

Prošli tjedan Japanska ekonomska izdanja sugerirala su da japanska ekonomija usporava kako je izvoznički profit pao sa nižom potražnjom u inozemstvu. Ekonomisti očekuju da Japanska banka (BOJ) zadrži kamatne stope na 0.5% čak i sa inflacijom koja blago ubrzava na oslabljenoj ekonomiji.

Ovaj tjedan bitna izvješća su: –odluka Japanske banke o kamatnoj stopi, vodeći ekonomski indeks, 'BOJ Monthly report publication', 'Convenience store sales', 'Adjusted Trade balance', 'Supermarket sales' i 'BOJ Meeting minutes publication'.
EUR polako jača u odnosu na US dolar. Objava podataka US potrošačkog sentimenta prikazuje neočekivani pad u zadnjih 28 godina. Ekonomski podaci Euro-zone za prošli tjedan prikazuju stanje proizvodnje u industrijama i pad pri izvozu, dok cijene visokih energenata povećavaju vrijednost eura. Vidljivo je slabljenje eura sredinom prošlog tjedna. Izvještaji vlade prikazuju rast inflacije u Francuskoj i Italiji, koja i dalje ostaje visoka unatoč špekulacijama da će Fed zadržati referentne točke do idućeg sastanka, izbjegavajući ubrzavanje inflacije i gubitaka na US kreditnim tržištima.

Ovaj tjedan možemo vidjeti slabljenje eura u odnosu na US dolar. Prodajni pritisak osjeti se nakon ekonomskih objava i prijedloga Euro-zone vezanih za brži ekonomski rast. Vezano za valutna tržišta pratimo važne ekonomske objave članova centralne banke, vijesti vezane sa glavnim institucijama Euro-zone, ekonomskim podacima – BOF Business sentiment, Italian Current account, Germany ZEW Surveys, Euro-zone ZEW Survey, Germany IFOs, Italy Consumer confidence index, Italy Retail sales, Euro-zone Industrial new orders, France Consumer confidence, France PMI, Germany PMI, Italy Trade balance, Euro-zone PMI i Italy GDP.

Rast sirove nafte u prošlom tjednu nakon Goldman Sachs Group Inc. revidiran je visokom cijenom. Predviđanje analitičara za drugu polovicu ove godine je povećanje od 32% što bi iznosilo 141 dolar. Ekonomske objave prikazuju kako trgovine cijena na malo isključuju prodajni pritisak vezan za prodaju automobila, koji ostaju jaki, iako ekonomija usporava. Sirova nafta pala je po objavama Energy department manje nego su očekivali ulagači sirove nafte. Ovaj tjedan pratimo ekonomske objave za: US, EU, CAD, AUD i NZD), članove centralne banke, vijesti o kretanjima indeksa u US.

S aspekta Tehničke analize valutni par EUR/USD je u toku jučerašnjeg popodneva došao do dnevnog minimuma na cijeni 1.5485 te krenuo prema gore. U ovom uzlazu cijena je prešla dnevni maksimum 1.5632 te nastavila svoj uzlaz. U narednima danima moguće je očekivati daljnje jačanje eura u odnosu na američki dolar te potencijalno testiranje cijene na liniji 1.5900 te i samog maksimuma. Neke od linija otpora na tom putu mogu biti cijene na razinama 1.5720 te 1.5850.

Podržavam ovo što kaže Mario Tomljanović. Nisam za ovo što kaže Mario Tomljanović.

dst, 2009-02-26 u 13:46:42

Tečajna lista na dan 26.02.2009.

CHF = 5,003354
USD = 5,795675
EUR = 7,440488
GBP = 8,393105

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

abC, 2009-11-28 u 16:43:47

@opiči, Željko Rohatinski je Židov; ima židovske korijene, a znamo da se oni ne asimiliraju niti priznaju domovinu u kojoj žive za jednu-jedinu domovinu. Njihova jedina domovina je okupirana Palestina.
Iako se neki Židovi izjašnjavaju kao pripadnici većinskog naroda u državi u kojoj žive, treba znati da je to samo maska jer se na ključne državne i bankarske pozicije najčešće biraju upravo ti i takvi podobnici; ljudi koje instalira i (p)održava dinastija Rothschild ili Rockefeller.

Podržavam ovo što kaže abC. Nisam za ovo što kaže abC.

abC, 2009-11-28 u 16:50:46

još :
Napadi na Chaveza još traju, a proteklih dana je Chavez čak digao svoju vojsku na noge i postavio vojnike uzduž granice s Kolumbijom jer - s razlogom - strahuje od američke intervencije gdje CIA koristi korumpiranu kolumbijsku vlast i puteve droge koje blagoslivljaju mnogi masoni i oligarsi diljem svijeta.

Podržavam ovo što kaže abC. Nisam za ovo što kaže abC.

Večernji list, 2009-11-28 u 22:46:52

Nova provokacija predsjednika Venezuele
Chavez: Genocidni Izraelci žele istrijebiti Palestince

Na konferenciji za novinare nakon sastanka Chavez je rekao kako pozdravlja palestinsku borbu protiv imperijalizma SAD-a. Abbas je pak zahvalio Chavezu na pomoći i podršci palestinskoj borbi.

28.11.2009 10:17

Prilikom jučerašnjeg posjeta vlastima u Palestni predsjednik Venezuele u susretu s Mahmoudom Abbasom optužio je Izrael da želi uništiti palestinski narod, prenosi Jerusalem Post.

Na konferenciji za novinare nakon sastanka Chavez je rekao kako pozdravlja palestinsku borbu protiv imperijalizma SAD-a, kao i protiv genocidne države Izrael koja svojim napadima i ubojstvima želi istrijebiti Palestince. Time je zapravo ponovio isto stajalište koje je dva dana ranije rekao prilikom posjete iranskog predsjednika Mahmouda Ahmadinejada Venezueli.

Abbas je pak zahvalio Chavezu na pomoći i podršci palestinskoj borbi, dodajući kako su oni na zajedničkom putu.

- - -
http://www.vecernji.hr/vijesti/chavez-genocidni-izraelci-zele-istrijebiti-palestince-clanak-57904

= = = = = =
dodatak:
Za režimski plaćenički tisak je reći istinu - "provokacija".

Podržavam ovo što kaže Večernji list. Nisam za ovo što kaže Večernji list.

dst, 2010-01-11 u 23:23:10

Opet se plasira u javnost teza kako je naše zaduženje ogromno zbog obnove i izgradnje zemlje. A i ovdje je istina ispod pokrivača. Naime, upravo je i poznato kako masonski plaćenici i potiču ratove kako bi zaraćene strane obnavljale zemlju kreditima MMF-a i Svjetske banke. A te banke su u kandžama židovskog lobija i zato se kriju (čak niti ni nema) istraživanja koja su uistinu dovela do sukoba na ovim prostorima; kao oni sukobi u Iraku, Iranu, Afganistanu, Gruziji ...
A s druge pak strane smo zaduženi jer je nas oligarhija pokrala i popljačkala, iako smo rasprodali najvrijednija poduzeća: Inu, Plivu, telekomunikacije, banke..., a to sve je omogućio Tuđmanov HDZ i Tuđmanova lažna pomirba da se žrtve i pošten narod izmire s ubojicama i kriminalcima.

HINA

07.01.2010. | 16:02
Hrvatski bruto inozemni dug krajem rujna 42,8 milijardi eura

Hrvatski bruto inozemni dug krajem rujna prošle godine iznosio je 42,76 milijardi eura i tijekom 2009. povećan je za 3,4 milijarde eura, pokazuju zadnji podaci Hrvatske narodne banke. Tom su povećanju najviše doprinijela zaduživanja s osnove izravnih ulaganja i zaduživanja tvrtki.

Tako je ukupni vanjski dug ostalih domaćih sektora (uglavnom trgovačkih društava) krajem rujna prošle godine iznosio 21,4 milijarde eura, što je povećanje za gotovo 1,4 milijarde eura u odnosu na kraj 2008. godine.

Udio ostalih domaćih sektora u ukupnom hrvatskom bruto inozemnom dugu na kraju rujna prošle godine iznosio je 50,1 posto.

Tijekom prvih devet mjeseci 2009. inozemni je dug s osnove izravnih ulaganja povećan pak za 1,9 milijardi eura te je krajem rujna 2009. iznosio nešto više od 7 milijardi eura s udjelom u ukupnom vanjskom zaduženju zemlje od 16,4 posto.

Banke su svoj inozemni dug tijekom prvih devet mjeseci prošle godine povećale za 143 milijuna eura, na ukupno 10,2 milijarde eura krajem rujna prošle godine. Udio banaka u ukupnom ino dugu iznosio je 23,8 posto.

Država je pak tijekom prvih devet mjeseci 2009. u odnosu na kraj 2008. godine smanjila svoj vanjski dug za oko 60 milijuna eura. Inozemni dug države tako je na kraju rujna iznosio 4,1 milijardu eura, sa udjelom od 9,6 posto u ukupnom hrvatskom bruto inozemnom dugu.

Rasprodaju i pljačku ne može zakrpati ni anđeoska vlada, a kamo li HDZ-ovce koji su nas i pokrale, a sad nas vode u novi kolonijalizam ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

Hina, 2010-02-02 u 22:10:23

Ukradeni bankovni podaci zategnuli odnose Švicarske i Njemačke
Zagreb, 02.02.2010., 21:24 | T.Š.

Njemačka je u utorak načelno odlučila platiti za bankovne podatke ukradene iz Švicarske, što je uzrokovalo zatezanje odnosa s tom zemljom, iz koje stižu optužbe za 'novu vrstu pljačke banke', javljaju agencije.

'Načelno, odluka je donesena', izjavio je za sutrašnje izdanje Augsburger Allgemeine Zeitunga njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble. Riječ je o aferi koja je pravno slična onoj kad je njemačka vlada 2008. odlučila platiti za bankovne podatke iz Luksemburga. 'Zato i nismo mogli donijeti drukčiju odluku', rekao je Schaeuble, napomenuvši kako dosad nijedan sud nije pokušao osporiti zakonsku utemeljenost akcije iz 2008. No, pitanje plaćanja praktički je razriješeno još u ponedjeljak kad je njemačka kancelarka Angela Merkel rekla kako 'treba poduzeti sve da se dođe do tih podataka'.

Nepoznata osoba njemačkoj je vladi ponudila da za 2,5 milijuna eura kupi CD s bankovnim podacima o oko 1500 njemačkih neplatiša poreza koji su protuzakonito u švicarskim bankama držali svoj novac, uzdajući se u odnos tajnosti tamošnjih banaka prema svojim klijentima. Švicarska je u ponedjeljak ustvrdila da će odbiti suradnju ako će Njemačka koristiti ukradene podatke. 'To je novi oblik pljačke banaka', izjavio je švicarski parlamentarni zastupnik Pirmin Bischof za njemačku radio postaju Deutschlandfunk. 'Prije ste morali fizički doći u banku i ukrasti novac uz pomoć oružja. Danas to možete učiniti elektronski, krađom podataka. To bi moralo biti nedopustivo u zemlji u kojoj vlada pravna država', ustvrdio je Bischof.

Udruga švicarskih banaka (SBA) pozvala je Njemačku da vrati podatke vlasniku. 'Očekujemo od njemačke vlade da ne kupuje podatke, jer bi time postala kupac ukradene robe. Nema isprike za pribjegavanje protuzakonitim načinima pribavljanja podataka', stoji u priopćenju SBA. No, švicarska se vlada boji da će Berlin ipak kupiti ukradene podatke, osobito stoga što već postoji pravni presedan iz slučaja s luksemburškom bankom LGT, kad je njemačka vlada za 4,6 milijuna eura kupila podatke koji su joj priskrbili, prema medijskim procjenama, oko 200 milijuna eura neplaćenih poreza, a otkriven je i jedan visoki dužnosnik - predsjednik uprave njemačkih pošta Klaus Zumwinkel. Sadašnji bi podaci, procjenjuju mediji, mogli donijeti oko 100 milijuna eura.

No, nakon čvrstih riječi prema Njemačkoj, stanje je pokušao smiriti švicarski ministar unutarnjih poslova Didier Burkhalter. 'Dobri odnosi između naših dviju zemalja vrlo su važni, kao i stabilnost. Njemačka je naš najvažniji gospodarski partner', ustvrdio je Didier u utorak. Sedmočlano Savezno vijeće, uži kabinet vlade, sastat će se u srijedu u Bernu kako bi 'razgovaralo o rješenju', kako 'bismo se mogli vratiti na stabilne odnose s Njemačkom', izjavio je Burkhalter za švicarsku televiziju.

- - -
http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/ukradeni-bankovni-podaci-zategnuli-odnose-svicarske-i-njemacke.html

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

Jutarnji list, 2010-02-02 u 22:19:44

AMERIČKI PRORAČUN
Obrani 708 milijardi, ali i 16 posto više za obrazovanje

Obama je podsjetio da je on naslijedio deficit od 1000 milijardi, a Bush 200 milijardi suficita

BOSTON - Predsjednik Barack Obama uputio je u ponedeljak Kongresu prijedlog proračuna od 3,834 bilijuna (tisuća milijardi) dolara za fiskalnu 2011. godinu, koja počinje 1. listopada. U dokumentu od 2400 stranica najveća povećanja predviđaju se za obranu, zapošljavanje, obrazovanje i postojeće obveze iz zdravstvene i mirovinske zaštite.

Deficit 11 posto BDP-a
- I mi moramo učiniti ono što rade obitelji diljem Amerike: štedjeti gdje možemo da bismo si mogli priuštiti ono što nam je potrebno - rekao je Obama obrazlažući prijedlog.

Nije izbjegao ni napomenuti da je, za razliku od prethodnika koji je 2000. godine zatekao 200 milijardi dolara suficita, on naslijedio deficit od više od tisuću milijardi. I prošlogodišnji program za poticanje gospodarstva od 787 milijardi dolara bio se prelio u proračunski deficit od rekordnih 1,67 bilijuna dolara (11 posto BDP-a - u postocima najviše od razdoblja iza Drugog svjetskog rata) u 2010. godini. Prema prijedlogu, deficit bi se trebao smanjiti na 1,3 bilijuna ili oko osam posto projiciranog BDP-a u 2011. godini, naravno ako se gospodarstvo bude oporavljalo prema očekivanjima. Projekcija deficita za 2012. godinu je pet posto BDP-a (826 milijardi).

Predlažući novi proračun, Obamin je ekonomski tim pošao od teze da bi ove godine, kad se ekonomija tek izvlači iz krize, bilo pogubno smanjivati potrošnju. To bi trebalo sačuvati za sljedeću godinu. Pitanje je koliko manevarskog prostora uopće ima, jer fiksne proračunske obveze za zdravstvenu zaštitu za stare i one bez prihoda i mirovine iz programa socijalne sigurnosti, uz već oko 18 posto ukupnog proračuna vrijedne kamate na strani dug zemlje od 12,4 bilijuna dolara, zauzimaju i najveći dio proračuna - 2,39 bilijuna.

Florida ovisi o NASA-i
Očekuje se da će kongresna debata o proračunu, koja je trebala početi jučer, biti oštra, jer se republikanci već protive vraćanju poreza za bogate, a pojedine države drugim rezovima. Florida, primjerice, veoma ovisi o programu NASA-e i ne ide joj u prilog da se oni smanjuju.

Povećanje potrošnje

- 193 millijarde za ratove (708 milijardi Pentagonu ukupno)

- 100 milijardi za stimuliranje novih radnih mjesta

- 22 milijarde za obrazovanje, posebno visoko (riječ je o povećanju od 16 posto)

- 3 milijarde za razvoj čistih energija (6 posto)

Smanjenje potrošnje

- zamrzavanje svih izdataka osim obrane, domovinske sigurnosti, novih radnih mjesta i obrazovanja na 3 godine, u 10 godina se očekuje ušteda od 250 milijardi

- eliminacija nepotrebnih federalnih programa, ušteda 20 milijardi

Porezi

- nema obnavljanja olakšica za pojedince s prihodom većim od 200.000 dolara i obitelji s više od 250.000 dolara, ušteda 678 milijardi

- - -
http://www.jutarnji.hr/obrani-708-milijardi--ali-i-16-posto-vise-za-obrazovanje/530224/

= = =
Dodatak:
Naslov ovog članka je malo ukrivo odletio. Ne radi se ni o kakvoj obrani nego o čistom napadu na suverene države diljem svijeta i pljačkaškoj hobotnici gdje su ratovi njihov način suživota. Njihov otac Sotona ih je izabrao pa se stoga dio te klike i naziva "izabrani narod" ...

Podržavam ovo što kaže Jutarnji list. Nisam za ovo što kaže Jutarnji list.

Guardian News and Media, 2010-02-04 u 01:15:06

How Bush's grandfather helped Hitler's rise to power

Rumours of a link between the US first family and the Nazi war machine have circulated for decades. Now the Guardian can reveal how repercussions of events that culminated in action under the Trading with the Enemy Act are still being felt by today's president

- - -
* Ben Aris in Berlin and Duncan Campbell in Washington
* The Guardian, Saturday 25 September 2004 23.59 BST
- - -

George Bush's grandfather, the late US senator Prescott Bush, was a director and shareholder of companies that profited from their involvement with the financial backers of Nazi Germany.

The Guardian has obtained confirmation from newly discovered files in the US National Archives that a firm of which Prescott Bush was a director was involved with the financial architects of Nazism.

His business dealings, which continued until his company's assets were seized in 1942 under the Trading with the Enemy Act, has led more than 60 years later to a civil action for damages being brought in Germany against the Bush family by two former slave labourers at Auschwitz and to a hum of pre-election controversy.

The evidence has also prompted one former US Nazi war crimes prosecutor to argue that the late senator's action should have been grounds for prosecution for giving aid and comfort to the enemy.

The debate over Prescott Bush's behaviour has been bubbling under the surface for some time. There has been a steady internet chatter about the "Bush/Nazi" connection, much of it inaccurate and unfair. But the new documents, many of which were only declassified last year, show that even after America had entered the war and when there was already significant information about the Nazis' plans and policies, he worked for and profited from companies closely involved with the very German businesses that financed Hitler's rise to power. It has also been suggested that the money he made from these dealings helped to establish the Bush family fortune and set up its political dynasty.

Remarkably, little of Bush's dealings with Germany has received public scrutiny, partly because of the secret status of the documentation involving him. But now the multibillion dollar legal action for damages by two Holocaust survivors against the Bush family, and the imminent publication of three books on the subject are threatening to make Prescott Bush's business history an uncomfortable issue for his grandson, George W, as he seeks re-election.

While there is no suggestion that Prescott Bush was sympathetic to the Nazi cause, the documents reveal that the firm he worked for, Brown Brothers Harriman (BBH), acted as a US base for the German industrialist, Fritz Thyssen, who helped finance Hitler in the 1930s before falling out with him at the end of the decade. The Guardian has seen evidence that shows Bush was the director of the New York-based Union Banking Corporation (UBC) that represented Thyssen's US interests and he continued to work for the bank after America entered the war.

Tantalising

Bush was also on the board of at least one of the companies that formed part of a multinational network of front companies to allow Thyssen to move assets around the world.

Thyssen owned the largest steel and coal company in Germany and grew rich from Hitler's efforts to re-arm between the two world wars. One of the pillars in Thyssen's international corporate web, UBC, worked exclusively for, and was owned by, a Thyssen-controlled bank in the Netherlands. More tantalising are Bush's links to the Consolidated Silesian Steel Company (CSSC), based in mineral rich Silesia on the German-Polish border. During the war, the company made use of Nazi slave labour from the concentration camps, including Auschwitz. The ownership of CSSC changed hands several times in the 1930s, but documents from the US National Archive declassified last year link Bush to CSSC, although it is not clear if he and UBC were still involved in the company when Thyssen's American assets were seized in 1942.

Three sets of archives spell out Prescott Bush's involvement. All three are readily available, thanks to the efficient US archive system and a helpful and dedicated staff at both the Library of Congress in Washington and the National Archives at the University of Maryland.

The first set of files, the Harriman papers in the Library of Congress, show that Prescott Bush was a director and shareholder of a number of companies involved with Thyssen.

The second set of papers, which are in the National Archives, are contained in vesting order number 248 which records the seizure of the company assets. What these files show is that on October 20 1942 the alien property custodian seized the assets of the UBC, of which Prescott Bush was a director. Having gone through the books of the bank, further seizures were made against two affiliates, the Holland-American Trading Corporation and the Seamless Steel Equipment Corporation. By November, the Silesian-American Company, another of Prescott Bush's ventures, had also been seized.

The third set of documents, also at the National Archives, are contained in the files on IG Farben, who was prosecuted for war crimes.

A report issued by the Office of Alien Property Custodian in 1942 stated of the companies that "since 1939, these (steel and mining) properties have been in possession of and have been operated by the German government and have undoubtedly been of considerable assistance to that country's war effort".

Prescott Bush, a 6ft 4in charmer with a rich singing voice, was the founder of the Bush political dynasty and was once considered a potential presidential candidate himself. Like his son, George, and grandson, George W, he went to Yale where he was, again like his descendants, a member of the secretive and influential Skull and Bones student society. He was an artillery captain in the first world war and married Dorothy Walker, the daughter of George Herbert Walker, in 1921.

In 1924, his father-in-law, a well-known St Louis investment banker, helped set him up in business in New York with Averill Harriman, the wealthy son of railroad magnate E H Harriman in New York, who had gone into banking.

One of the first jobs Walker gave Bush was to manage UBC. Bush was a founding member of the bank and the incorporation documents, which list him as one of seven directors, show he owned one share in UBC worth $125.

The bank was set up by Harriman and Bush's father-in-law to provide a US bank for the Thyssens, Germany's most powerful industrial family.

August Thyssen, the founder of the dynasty had been a major contributor to Germany's first world war effort and in the 1920s, he and his sons Fritz and Heinrich established a network of overseas banks and companies so their assets and money could be whisked offshore if threatened again.

By the time Fritz Thyssen inherited the business empire in 1926, Germany's economic recovery was faltering. After hearing Adolf Hitler speak, Thyssen became mesmerised by the young firebrand. He joined the Nazi party in December 1931 and admits backing Hitler in his autobiography, I Paid Hitler, when the National Socialists were still a radical fringe party. He stepped in several times to bail out the struggling party: in 1928 Thyssen had bought the Barlow Palace on Briennerstrasse, in Munich, which Hitler converted into the Brown House, the headquarters of the Nazi party. The money came from another Thyssen overseas institution, the Bank voor Handel en Scheepvarrt in Rotterdam.

By the late 1930s, Brown Brothers Harriman, which claimed to be the world's largest private investment bank, and UBC had bought and shipped millions of dollars of gold, fuel, steel, coal and US treasury bonds to Germany, both feeding and financing Hitler's build-up to war.

Between 1931 and 1933 UBC bought more than $8m worth of gold, of which $3m was shipped abroad. According to documents seen by the Guardian, after UBC was set up it transferred $2m to BBH accounts and between 1924 and 1940 the assets of UBC hovered around $3m, dropping to $1m only on a few occasions.

In 1941, Thyssen fled Germany after falling out with Hitler but he was captured in France and detained for the remainder of the war.

There was nothing illegal in doing business with the Thyssens throughout the 1930s and many of America's best-known business names invested heavily in the German economic recovery. However, everything changed after Germany invaded Poland in 1939. Even then it could be argued that BBH was within its rights continuing business relations with the Thyssens until the end of 1941 as the US was still technically neutral until the attack on Pearl Harbor. The trouble started on July 30 1942 when the New York Herald-Tribune ran an article entitled "Hitler's Angel Has $3m in US Bank". UBC's huge gold purchases had raised suspicions that the bank was in fact a "secret nest egg" hidden in New York for Thyssen and other Nazi bigwigs. The Alien Property Commission (APC) launched an investigation.

There is no dispute over the fact that the US government seized a string of assets controlled by BBH - including UBC and SAC - in the autumn of 1942 under the Trading with the Enemy act. What is in dispute is if Harriman, Walker and Bush did more than own these companies on paper.

Erwin May, a treasury attache and officer for the department of investigation in the APC, was assigned to look into UBC's business. The first fact to emerge was that Roland Harriman, Prescott Bush and the other directors didn't actually own their shares in UBC but merely held them on behalf of Bank voor Handel. Strangely, no one seemed to know who owned the Rotterdam-based bank, including UBC's president.

May wrote in his report of August 16 1941: "Union Banking Corporation, incorporated August 4 1924, is wholly owned by the Bank voor Handel en Scheepvaart N.V of Rotterdam, the Netherlands. My investigation has produced no evidence as to the ownership of the Dutch bank. Mr Cornelis [sic] Lievense, president of UBC, claims no knowledge as to the ownership of the Bank voor Handel but believes it possible that Baron Heinrich Thyssen, brother of Fritz Thyssen, may own a substantial interest."

May cleared the bank of holding a golden nest egg for the Nazi leaders but went on to describe a network of companies spreading out from UBC across Europe, America and Canada, and how money from voor Handel travelled to these companies through UBC.

By September May had traced the origins of the non-American board members and found that Dutchman HJ Kouwenhoven - who met with Harriman in 1924 to set up UBC - had several other jobs: in addition to being the managing director of voor Handel he was also the director of the August Thyssen bank in Berlin and a director of Fritz Thyssen's Union Steel Works, the holding company that controlled Thyssen's steel and coal mine empire in Germany.

Within a few weeks, Homer Jones, the chief of the APC investigation and research division sent a memo to the executive committee of APC recommending the US government vest UBC and its assets. Jones named the directors of the bank in the memo, including Prescott Bush's name, and wrote: "Said stock is held by the above named individuals, however, solely as nominees for the Bank voor Handel, Rotterdam, Holland, which is owned by one or more of the Thyssen family, nationals of Germany and Hungary. The 4,000 shares hereinbefore set out are therefore beneficially owned and help for the interests of enemy nationals, and are vestible by the APC," according to the memo from the National Archives seen by the Guardian.

Red-handed

Jones recommended that the assets be liquidated for the benefit of the government, but instead UBC was maintained intact and eventually returned to the American shareholders after the war. Some claim that Bush sold his share in UBC after the war for $1.5m - a huge amount of money at the time - but there is no documentary evidence to support this claim. No further action was ever taken nor was the investigation continued, despite the fact UBC was caught red-handed operating a American shell company for the Thyssen family eight months after America had entered the war and that this was the bank that had partly financed Hitler's rise to power.

The most tantalising part of the story remains shrouded in mystery: the connection, if any, between Prescott Bush, Thyssen, Consolidated Silesian Steel Company (CSSC) and Auschwitz.

Thyssen's partner in United Steel Works, which had coal mines and steel plants across the region, was Friedrich Flick, another steel magnate who also owned part of IG Farben, the powerful German chemical company.

Flick's plants in Poland made heavy use of slave labour from the concentration camps in Poland. According to a New York Times article published in March 18 1934 Flick owned two-thirds of CSSC while "American interests" held the rest.

The US National Archive documents show that BBH's involvement with CSSC was more than simply holding the shares in the mid-1930s. Bush's friend and fellow "bonesman" Knight Woolley, another partner at BBH, wrote to Averill Harriman in January 1933 warning of problems with CSSC after the Poles started their drive to nationalise the plant. "The Consolidated Silesian Steel Company situation has become increasingly complicated, and I have accordingly brought in Sullivan and Cromwell, in order to be sure that our interests are protected," wrote Knight. "After studying the situation Foster Dulles is insisting that their man in Berlin get into the picture and obtain the information which the directors here should have. You will recall that Foster is a director and he is particularly anxious to be certain that there is no liability attaching to the American directors."

But the ownership of the CSSC between 1939 when the Germans invaded Poland and 1942 when the US government vested UBC and SAC is not clear.

"SAC held coal mines and definitely owned CSSC between 1934 and 1935, but when SAC was vested there was no trace of CSSC. All concrete evidence of its ownership disappears after 1935 and there are only a few traces in 1938 and 1939," says Eva Schweitzer, the journalist and author whose book, America and the Holocaust, is published next month.

Silesia was quickly made part of the German Reich after the invasion, but while Polish factories were seized by the Nazis, those belonging to the still neutral Americans (and some other nationals) were treated more carefully as Hitler was still hoping to persuade the US to at least sit out the war as a neutral country. Schweitzer says American interests were dealt with on a case-by-case basis. The Nazis bought some out, but not others.

The two Holocaust survivors suing the US government and the Bush family for a total of $40bn in compensation claim both materially benefited from Auschwitz slave labour during the second world war.

Kurt Julius Goldstein, 87, and Peter Gingold, 85, began a class action in America in 2001, but the case was thrown out by Judge Rosemary Collier on the grounds that the government cannot be held liable under the principle of "state sovereignty".

Jan Lissmann, one of the lawyers for the survivors, said: "President Bush withdrew President Bill Clinton's signature from the treaty [that founded the court] not only to protect Americans, but also to protect himself and his family."

Lissmann argues that genocide-related cases are covered by international law, which does hold governments accountable for their actions. He claims the ruling was invalid as no hearing took place.

In their claims, Mr Goldstein and Mr Gingold, honorary chairman of the League of Anti-fascists, suggest the Americans were aware of what was happening at Auschwitz and should have bombed the camp.

The lawyers also filed a motion in The Hague asking for an opinion on whether state sovereignty is a valid reason for refusing to hear their case. A ruling is expected within a month.

The petition to The Hague states: "From April 1944 on, the American Air Force could have destroyed the camp with air raids, as well as the railway bridges and railway lines from Hungary to Auschwitz. The murder of about 400,000 Hungarian Holocaust victims could have been prevented."

The case is built around a January 22 1944 executive order signed by President Franklin Roosevelt calling on the government to take all measures to rescue the European Jews. The lawyers claim the order was ignored because of pressure brought by a group of big American companies, including BBH, where Prescott Bush was a director.

Lissmann said: "If we have a positive ruling from the court it will cause [president] Bush huge problems and make him personally liable to pay compensation."

The US government and the Bush family deny all the claims against them.

In addition to Eva Schweitzer's book, two other books are about to be published that raise the subject of Prescott Bush's business history. The author of the second book, to be published next year, John Loftus, is a former US attorney who prosecuted Nazi war criminals in the 70s. Now living in St Petersburg, Florida and earning his living as a security commentator for Fox News and ABC radio, Loftus is working on a novel which uses some of the material he has uncovered on Bush. Loftus stressed that what Prescott Bush was involved in was just what many other American and British businessmen were doing at the time.

"You can't blame Bush for what his grandfather did any more than you can blame Jack Kennedy for what his father did - bought Nazi stocks - but what is important is the cover-up, how it could have gone on so successfully for half a century, and does that have implications for us today?" he said.

"This was the mechanism by which Hitler was funded to come to power, this was the mechanism by which the Third Reich's defence industry was re-armed, this was the mechanism by which Nazi profits were repatriated back to the American owners, this was the mechanism by which investigations into the financial laundering of the Third Reich were blunted," said Loftus, who is vice-chairman of the Holocaust Museum in St Petersburg.

"The Union Banking Corporation was a holding company for the Nazis, for Fritz Thyssen," said Loftus. "At various times, the Bush family has tried to spin it, saying they were owned by a Dutch bank and it wasn't until the Nazis took over Holland that they realised that now the Nazis controlled the apparent company and that is why the Bush supporters claim when the war was over they got their money back. Both the American treasury investigations and the intelligence investigations in Europe completely bely that, it's absolute horseshit. They always knew who the ultimate beneficiaries were."

"There is no one left alive who could be prosecuted but they did get away with it," said Loftus. "As a former federal prosecutor, I would make a case for Prescott Bush, his father-in-law (George Walker) and Averill Harriman [to be prosecuted] for giving aid and comfort to the enemy. They remained on the boards of these companies knowing that they were of financial benefit to the nation of Germany."

Loftus said Prescott Bush must have been aware of what was happening in Germany at the time. "My take on him was that he was a not terribly successful in-law who did what Herbert Walker told him to. Walker and Harriman were the two evil geniuses, they didn't care about the Nazis any more than they cared about their investments with the Bolsheviks."

What is also at issue is how much money Bush made from his involvement. His supporters suggest that he had one token share. Loftus disputes this, citing sources in "the banking and intelligence communities" and suggesting that the Bush family, through George Herbert Walker and Prescott, got $1.5m out of the involvement. There is, however, no paper trail to this sum.

The third person going into print on the subject is John Buchanan, 54, a Miami-based magazine journalist who started examining the files while working on a screenplay. Last year, Buchanan published his findings in the venerable but small-circulation New Hampshire Gazette under the headline "Documents in National Archives Prove George Bush's Grandfather Traded With the Nazis - Even After Pearl Harbor". He expands on this in his book to be published next month - Fixing America: Breaking the Stranglehold of Corporate Rule, Big Media and the Religious Right.

In the article, Buchanan, who has worked mainly in the trade and music press with a spell as a muckraking reporter in Miami, claimed that "the essential facts have appeared on the internet and in relatively obscure books but were dismissed by the media and Bush family as undocumented diatribes".

Buchanan suffers from hypermania, a form of manic depression, and when he found himself rebuffed in his initial efforts to interest the media, he responded with a series of threats against the journalists and media outlets that had spurned him. The threats, contained in e-mails, suggested that he would expose the journalists as "traitors to the truth".

Unsurprisingly, he soon had difficulty getting his calls returned. Most seriously, he faced aggravated stalking charges in Miami, in connection with a man with whom he had fallen out over the best way to publicise his findings. The charges were dropped last month.

Biography

Buchanan said he regretted his behaviour had damaged his credibility but his main aim was to secure publicity for the story. Both Loftus and Schweitzer say Buchanan has come up with previously undisclosed documentation.

The Bush family have largely responded with no comment to any reference to Prescott Bush. Brown Brothers Harriman also declined to comment.

The Bush family recently approved a flattering biography of Prescott Bush entitled Duty, Honour, Country by Mickey Herskowitz. The publishers, Rutledge Hill Press, promised the book would "deal honestly with Prescott Bush's alleged business relationships with Nazi industrialists and other accusations".

In fact, the allegations are dealt with in less than two pages. The book refers to the Herald-Tribune story by saying that "a person of less established ethics would have panicked ... Bush and his partners at Brown Brothers Harriman informed the government regulators that the account, opened in the late 1930s, was 'an unpaid courtesy for a client' ... Prescott Bush acted quickly and openly on behalf of the firm, served well by a reputation that had never been compromised. He made available all records and all documents. Viewed six decades later in the era of serial corporate scandals and shattered careers, he received what can be viewed as the ultimate clean bill."

The Prescott Bush story has been condemned by both conservatives and some liberals as having nothing to do with the current president. It has also been suggested that Prescott Bush had little to do with Averill Harriman and that the two men opposed each other politically.

However, documents from the Harriman papers include a flattering wartime profile of Harriman in the New York Journal American and next to it in the files is a letter to the financial editor of that paper from Prescott Bush congratulating the paper for running the profile. He added that Harriman's "performance and his whole attitude has been a source of inspiration and pride to his partners and his friends".

The Anti-Defamation League in the US is supportive of Prescott Bush and the Bush family. In a statement last year they said that "rumours about the alleged Nazi 'ties' of the late Prescott Bush ... have circulated widely through the internet in recent years. These charges are untenable and politically motivated ... Prescott Bush was neither a Nazi nor a Nazi sympathiser."

However, one of the country's oldest Jewish publications, the Jewish Advocate, has aired the controversy in detail.

More than 60 years after Prescott Bush came briefly under scrutiny at the time of a faraway war, his grandson is facing a different kind of scrutiny but one underpinned by the same perception that, for some people, war can be a profitable business.

- - -
http://www.guardian.co.uk/world/2004/sep/25/usa.secondworldwar

Podržavam ovo što kaže Guardian News and Media. Nisam za ovo što kaže Guardian News and Media.

Deutsche Welle, 2010-02-16 u 04:00:36

15.02.2010
EU o grčkoj krizi i ulozi američkih banaka

Dok u Bruxellesu ministri financija danas vijećaju o pružanju pomoći teško zaduženoj Grčkoj, iz SAD stižu porazne vijesti da su velike američke banke godinama pomagale Grčkoj da prikrije svoj sve veći državni dug.

[ foto: Financijska kriza Grčke godinama prikrivana pomoću američkih banaka ]

Nastojanja zemalja članica eurozone da koordiniranom akcijom pomognu svojoj najslabijoj članici koja više nije u stanju platiti svoje dugove, tema je dvodnevnog sastanka ministara financija. Sastanak bi mogao biti vrlo buran, ne samo zbog prijepora koji vlada između Europske središnje banke i članica kako sanirati grčki proračun već bi ministri možda još i više vremena mogli posvetiti vijestima koje govore da su velike američke banke godinama prikrivale razmjere grčkog državnog duga. Prema pisanju lista "New York Times" američka banka Goldman Sachs je odmah nakon ulaska Grčke u eurozonu Ateni isplatila kredit u milijardskim iznosima koji je naveden kao devizna transakcija.

Grčka vlada odbila najnoviju pomoć banke Goldman Sachs

[ foto: Eurpski ministar financija Jean-Claude Juncker ]

Još u studenom 2009.godine bilo je pokušaja prikriti grčke državne financije. Tako je jedna ekipa pod vodstvom šefa banke Goldman Sachsa grčkoj vladi predstavila prijedloge kako prebaciti dugove iz grčkog zdravstvenog sustava u daleku budućnost. Međutim, ovoga puta grčka vlada je odbila prijedloge premda su oni u prošlosti bili uspješni. Američki mediji pišu da su osim banke Goldman Sachs sudjelovali i banke poput JP Morgan Chase te da su banke djelovale i u nekim drugim europskim zemljama, primjerice u Italiji.

Što se tiče mjera štednje koje EU traži od Grčke Europska središnja banka od Vijeća ministara financija zahtjeva pooštrene mjere štednje vlade u Ateni još za tekuću 2010.godinu. Međutim, većina ministara financija odbacuje takav zahtjev. Razmatra se i preporuka Europske komisije o nadzoru za smanjenje proračunskog manjka.

Ministri financija odlučuju o paketu pomoći za Grčku

[ foto: 300 milijarda eura duga i 13,7 posto proračunski manjak - Grčka je na rubu platne sposobnosti ]

Od grčke vlade traže se dodatne mjere konsolidacije proračuna za 2010.godinu kako bi se deficit smanjio za četiri poena na 8,7 posto. I dalje je ostalo nejasno da li će ministri do utorka konkretizirati kako bi na kraju trebao izgledati eventualan paket izvanrednih mjera spašavanja Grčke. Ministri razmatraju odrediti potencijalni paket pomoći kako bi na taj način uputili znak financijskim tržištima. U tom kontekstu spominje se kako pružanje bilateralne pomoć nekoliko članica Unije tako i paket pomoći Međunarodnog monetarnog fonda. Posebno je naglašeno kako će se spomenuta pomoć pružiti samo u krajnjem slučaju.

- - -
Dodatak:
Dà se to njima ...

Podržavam ovo što kaže Deutsche Welle. Nisam za ovo što kaže Deutsche Welle.

Židovska TV, 2010-02-24 u 17:29:13

Po čemu je Wall Street zaradio bonuse prošle godine?

Washington, 24.02.2010., 17:18 | B.V.

Američka je javnost ponovno bijesna na Wall Street, jer zaposlenicima financijskih tvrtki prošle je godine podijeljeno više od 20 milijardi dolara bonusa unatoč recesiji.

To je gotovo za petinu više nego 2008. godine, a prosječan bonus iznosio je oko 125 tisuća dolara. U taj iznos nisu uračunate dionice i druge nagrade. Brojne financijske ustanove krajem 2008. i početkom 2009. spašene su, zahvaljujući stotinama milijardi dolara pomoći iz državnog proračuna.

'U najboljim vremenima Amerikanci nisu ludi za bankarima i trgovcima. A u vremenima poput ovih, kada se osjećamo kao ljudi koji su spasili te ustanove, postavlja se pitanje što se dogodilo da su zaradili te bonuse. Što su točno ti ljudi napravili?', pita se Michael Santoli, ekonomski analitičar.

Podržavam ovo što kaže Židovska TV. Nisam za ovo što kaže Židovska TV.

dst, 2010-02-24 u 17:59:17

Ovu svjetsku bandu lopovsku može komentirati samo Kazarska TV ili neki njihov plaćenički medij: na prvom mjestu je Nova TV, pa slijede Jutarnji list, Nacional, Novi list, Vjesnik, Večernji list, Hrvatska radiotelevizija ...
Židovska (kazarska) Nova TV ovakve vijesti donosi samo kad su već provaljene i kad Kazari žele hrvatskim ovcama reći kako su i oni kritični prema Židovima. Malo morgen!? Ova vijest je za naslovnicu te s puno više teksta i argumenata ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

dst, 2010-02-25 u 13:42:56

Na rubu znanosti, 16.11.2009 - David Icke

Proizvodnja krize 1/4 (HQ)
Proizvodnja krize 2/4 (HQ)
Proizvodnja krize 3/4 (HQ)
Proizvodnja krize 4/4 (HQ)

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

Jutarnji list, 2010-03-01 u 20:17:07

BEZ DLAKE NA JEZIKU
Irskom sucu svinje draže od bankara

Nekad su nezadovoljni građani znali banke i njihove zgrade rastaviti kamen po kamen

DUBLIN - Irski sudac poznat po tome da nema dlake na jeziku rekao je da bi radije "ležao sa svinjama u jarku" nego se sastao s nekim bankarom, piše Irish Independent. Kada bih slučajno sreo nekog od tih "genija", jednostavno bih mu okrenuo leđa, rekao je sudac John Neilan, iziritiran tužbom ACCBanka protiv jednog irskog para.

Doveli nas do dna
- Ti geniji koji vode banke ni po čemu nisu različiti od genija koji su nas doveli do dna - rekao je sudac John Neilan.

Par tvrdi da su otplatili dug banci, ali da je banka njihove uplate alocirala tako da su prvo otplatili kredit za svoj drugi automobil, a tek onda za prvi. Zbog načina na koji su obračunate kamate, banka tvrdi da duguju još više od 11.000 eura.

Odvratna arogancija
- Postojalo je vrijeme kada bi ljudi, zgroženi zbog toga što se radi, banke i njihove zgrade rastavili kamen po kamen - rekao je sudac. Napao je i "odvratnu aroganciju" bankarskih dužnosnika.

- - -
Dodatak:
Točno tako. Kad će Hrvati skontati tko su bankari i njihovi plaćenici? Dinastija Rothschild je istodobno "kreditirala" (bolje reći muzla) i Sjever i Jug u Američkom građanskom ratu, pa sad recite da nisu gamad. A ta dinastija i dan-danas financira falange i ratove diljem svijeta. U Hrvatskoj su nas opljačkali jednom u ratu, drugi put nakon rata, treći put sad i tako svaki Božji dan. Pa vidite da sve ide preko banaka. Prije nego je HDZ sve naše banke prod'o tuđinu, sanirali su ih NAŠIM (MOJIM I TVOJIM) NOVCIMA ...

Podržavam ovo što kaže Jutarnji list. Nisam za ovo što kaže Jutarnji list.

Gojko Drljača, 2010-03-07 u 13:43:27

06.03.2010 / 14:40
Neoliberalistički koncept

Dečki iz Chicaga zarobili su nam umove

Svatko tko drži do sebe u svijetu napravio je nešto značajno na polju fiskalne i monetarne politike da bi se obranio od financijske krize, a mi i dalje gunđamo kao stari bogati neoliberali

Suvremena hrvatska ekonomska misao danas je zamalo apsolutno usmjerena prema rješenjima koja su redom prirođena neoliberalnoj ekonomskoj doktrini. Situacija je paradoksalna: čak i oni koji bi se možda javno uvrijedili da ih nazovete ekonomskim neoliberalom, sljedbenikom čikaške škole Miltona Friedmana, danas odlučno javno predlažu upravo ono što bi predložio danas ozloglašeni, a nekad najutjecajniji ekonomist u posljednjih 50 godina.

Čak i hrvatski novinari danas vrlo agresivno pozivaju ne samo na rezanje proračuna nego i smanjenje plaća zaposlenima u državnoj administraciji, smanjenje broja zaposlenih u državnim službama, zazivaju bolno restrukturiranje javnih poduzeća i zdravstva, produljivanje radnog vijeka, ukidanje "parafiskalnih" nameta, rezanje povlaštenih mirovina, vraćanje ljudi iz mirovine u radnu aktivnost, smanjivanje radnih prava i stanjivanje sindikalnih prava kako bi se tržište rada učinilo fleksibilnijim, a prihvatljiv im je čak i nastavak ozloglašene privatizacije. Čak su se i novinari prestali pitati što to zapravo zazivamo - možda, prema Friedmanovoj utopiji, neregulirano te zbog toga tobože superučinkovito društvo temeljeno na privatnoj inicijativi i što većim količinama laissez faire?

Danas ekonomisti bliski HDZ-u, baš kao i esdepeovci, sve spremnije traže način kako da širokim masama prodaju priču da mnogo toga treba srezati, smanjiti, odreći se koječega, prokrčiti... kako bi nam nakon krize opet bilo bolje. Teza je vrlo jednostavna: ništa se drugo ne može napraviti. U Hrvatskoj naprosto nije moguća poticajna ekonomska politika. A mora se priznati da svima, pa i novinarima, takve teze usred ove duboke ekonomske i moralne krize hrvatskog društva nije teško prihvatiti te se nadati nekakvom napretku kao posljedici neoliberalnih ekonomskih poteza. Postoje, međutim, dva problema: 1. najnovija svjetska financijska kriza, praćena fiskalnom krizom velikog broja država, razotkrila je da neoliberalna rješenja nisu model održivog razvoja (upravo suprotno); 2. povijesni podaci pokazuju da zemlje koje su primjenjivale neoliberalnu ekonomsku doktrinu možda iskazuju u određenom razdoblju više stope gospodarskog rasta, ali usto dolazi i do radikalne redistribucije nacionalnog bogatstva u korist bogatih i inozemnih korporacija.

Instiktivna primjena

Danas je potpuno jasno da se u svim krizama neoliberalistički koncept nametnuo kao model razmišljanja. Može li se od njega pobjeći, ne mogu odgovoriti ni najmoćnije nacije, a ne samo Hrvatska. Svi su danas toliko indoktrinirani neoliberalističkim ekonomskim konceptom da ga, može se reći, primjenjuju instinktivno. Leži li upravo u tome velika opasnost, treba li zvoniti na uzbunu?

Više vrlo uglednih istraživača uspjelo je upornim prikupljanjem arhivske građe upozoriti na to da se već pedesetak godina indoktrinirani pobornici neoliberalizma koriste uraganima, ratovima, ekonomskim, financijskim i političkim krizama, potresima, požarima, epidemijama, javnim nemirima... kako bi izgurali ireverzibilne socio-ekonomske promjene. Upravo tako i mi, uspaničeni usred teške ekonomske krize, zazivamo promjene koje će dugoročno utjecati na kvalitetu našeg života i ne pomišljajući da bi trebalo dvaput promisliti hoće li nam kvaliteta života zbog tih promjena dugoročno biti bolja ili lošija. Primjerice, poslodavci, političari i novinari hrabro zazivaju rezanje praktično svih "parafiskalnih" nameta, a pri tome svi u trenu zaboravljaju da su ti nameti ipak neki izvori prihoda koji jamči realizaciju vrlo važnih društvenih funkcija.

U krizi prestajemo razmišljati suptilno. Zaboravljamo da nikako nije isto tražiti, primjerice, smanjivanje poreznih tereta na plaće od dvije do pet tisuća eura, koje se u Hrvatskoj oporezuju drakonski, a u Europi su prosječne, kao što neki jednostavno traže češljanje javnih poduzeća od navodno strašnog viška ljudi i iracionalnosti. Prvo je logičan i razvoju podređen potez, a drugi bi lako mogao biti simbol neoliberalnih škara koje će stvoriti novu vojsku nezaposlenih i trajno siromašnih, dok će, primjerice u privatiziranom HEP-u, vrhnje ubirati neki novi energetski tajkuni ili stranci.

Isto tako, ne pitamo se želimo li baš vraćati masovno ljude iz mirovine te proizvesti novu kastu socijalno dezorijentiranih. Želimo li jednog dana zaista raditi do sedamdesete ili sedamdeset i pete u društvu u kojem ćemo imati četvrtinu bolnica manje? Sve spomenuto predmetom je vrlo ozbiljnih razgovora ljudi koji imaju i te kakav utjecaj u Hrvatskoj, nisu to tlapnje sada već stogodišnjeg duha preminulog Miltona Friedmana, koji sada lebdi iznad nas te smatra da mu se ukazala odlična prilika.

Kriza je u Hrvatskoj!

Kako u uvjetima različitih kriza funkcionira logika ekonomista čikaške škole, tj. neoliberalne ekonomske ideje, jako je dobro dokumentirala u "Doktrini šoka" Naomi Klein. Upozorila je na to da su mnogi u New Orleansu netom nakon užasa koji je za sobom ostavio uragan Katrina u stravičnom neredu, smradu kemijskog zagađenja i leševa odmah prepoznali šansu za stvaranje manjeg i sigurnijeg grada prelaskom s projekta javne potpore gradnji kuća na komercijalne projekte gradnje stanova. A sam Milton Friedman napisao je članak u kojem je upozorio da su škole New Orelansa postale kao i domovi građana obične ruine: "To je tragedija. Ali, to je i prilika za radikalnu reformu školskog sustava", tvrdio je tada 94-godišnji Friedman te predložio da se obiteljima osiguraju vaučeri kojima će ubuduće plaćati privatne škole. Na taj je način neoliberalistička reforma zauvijek, pod plaštom prirodne katastrofe, promijenila stanje javnog školstva u New Orleansu. Stari liberal iskoristio je krizu i u svom američkom dvorištu, baš kao što su se on i njegovi sljedbenici krizom koristili kao prijateljicom na stotine puta u Čileu, Argentini, Rusiji, Poljskoj, Urugvaju, Peruu, Indoneziji, Šri Lanki, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj... Prije uragana Katrina na području New Orleansa bile su 123 javne škole.

Ostale su samo četiri. Isto tako, prije uragana Katrina učitelji New Orelansa imali su izuzetno jaku zaštitu sindikata, a nakon njega ta zaštita jednostavno je puknula. I na drugom pak kraju svijeta, u Šri Lanki, nakon tsunamija, neoliberalna ideja također je vidjela šansu. Umjesto da počnu obnovu starih ribarskih naselja na obali, neoliberali su odlučili graditi suvremene turističke komplekse. Zvuči napredno i primamljivo, ali je imalo tragičan utjecaj na sudbinu tisuća ljudi koji su dotad živjeli na obali. Neoliberali su jednostavno dobili priliku da ih kao "počiste" s njihove obale.

No, valja paziti da se nekog neoliberala ne zamijeni s liberalnim, slobodoumnim borcem za građanska prava. Nikako. To bi bilo zastarjelo shvaćanje. Pretežito je riječ o vrlo konzervativnim predstavnicima interesa krupnog kapitala koji su pomagali, incirali i finanancirali neoliberalne promjene u cijelom nizu zemalja. Milton Friedman i njegovi indoktrinirani sljedbenici imali su zastrašujuću razinu utjecaja na američke predsjednike, britanske ministre, ruske političare i oligarhe, međunarodone institucije kao što su MMF i Svjetska banka te posebno na neke od najokrutnijih režima u suvremenoj političkoj povijesti. Pustili su duboko korijenje i svuda krize koristili po oprobanoj recepturi za promjene s kojih više nema povratka na staro - od Čilea do Iraka. Ako danas zavirite u Wikipediju, tamo ćete pročitati da su tri četvrtine svjetskih ekonomista pod snažnim utjecajem neoliberalne ekonomske doktrine.

A u Hrvatskoj bi se moglo reći da je riječ o devet desetina. Nitko, naravno, od naših ekonomista neće lako priznati da je indoktrinirani friedmanovac, svojevrsni taliban slobodnog tržišta, ali sve što smo mogli čuti od početka svjetske financijske krize od "relevantne" domaće ekonomske misli koja uopće nije bila sposobna predvidjeti krizu zapravo su neoliberalni recepti štednje, rezanja i odricanja, a sve kako bi se poduzetnicima i ekonomiji dala šansa. Jasno je da treba biti oprezan i pažljivo vući fiskalne i monetarne poteze, jasno je da je javna potrošnja u Hrvatskoj prevelika i često krivo usmjerena, jasno je da poduzetnicima treba dati šansu, ali teško da će mjere radikalne štednje i rezova biti neki čudotvorni lijek za krizu. U Hrvatskoj se zbog krize, na žalost, sve više približavamo točki u kojoj ćemo vjerojatno čuti vrlo radikalne pozive na šok-terapiju, a to znači da ćemo se posve naći na polju u kojem će se već i terminološki moći prepoznati nemilosrdna ruka neoliberalizma koja je nepovratno promijenila lice mnogih ekonomija na svim kontinentima.

Mnogi su nam stručnjaci na ove teze rekli da smo u Hrvatskoj daleko od neoliberalizma kao modela te da se zapravo trebamo brinuti zbog bježanja od tržišnih načela - u agrarnoj, industrijskoj, energetskoj politici još imamo previše primjera nespojivih sa zdravim tržištem. Isto tako, očito je da mnogi političari zbog otpora radnika, seljaka, umirovljenika i umirovljenih branitelja smatraju da neoliberalna avantura nije realna opcija te se stoga i ne moramo zabrinjavati jer ionako nitko ne može napraviti ništa "konstruktivno". Međutim, i jedni i drugi time promašuju poentu: oba razloga ne upozoravaju na to da bi temeljni neoliberalni recept (deregulacija, liberalizacija, privatizacija i smanjenje socijalnih davanja) uopće trebalo biti rješenje, bilo kratkoročno bilo dugoročno. Dakle, uz izostanak složenih ekonomskih politika, teško da išta možemo napraviti sa sve pomodnijim prijedlozima raznoraznih rezanja i krčenja šikare.

Politika poticaja

Usporedimo samo gdje smo trenutačno u odnosu na zemlje iz kojih je kriza krenula. Oni najpogođeniji posljedicama primjene neoliberalne doktrine u financijskom sektoru još raspravljaju o za i protiv laganog povlačenja robusne politike poticaja bez presedana u suvremenoj povijesti. Ne samo da su centralne banke SAD-a i najjačih zapadnih zemalja spustile kamate na rekordno niske razine nego su i za potrebe poticaja podignuli i proračunske deficite također na rekordne razine, smišljeni su i novi pojmovi poput "quantitative easing" koji zapravo znači emitiranje novog novca za kupnju dugoročnijih vrijednosnica, što je dalo novu dimenziju ekspanzivnoj monetarnoj politici. Sve te zemlje sada procjenjuju da je još prerano za okretanje leđa poticajima. Europa ima poseban problem. Fiskalna stabilnost Grčke, Portugala, Španjolske, Irske... zahtijevala je povećanje depozita i rezanje trošenja. Bankroti zapadnoeuropskih država riječ je koja visi u zraku. Nestao je optimizam da će putanja krize imati V oblik. Globalno se sve više govori o W krizi, krizi s dvostrukim dnom. Dok sve više raste zabrinutost za budućnost eura, na drugom kraju planeta o Japanu se može raspredati kao o zemlji s najdubljim dugoročnim strukturalnim fiskalnim problemima zbog niska rasta i strašnog javnog duga. Za razliku od toga, kineska centralna vlast polako počinje stezati kreditiranje kako bi zaustavila inflaciju i stvaranje vrijednosnih mjehura različite vrste imovine, Brazil je počeo kočiti svoje fiskalne poticaje, a indijska centralna banka, koja je podignula rezervacije, također počinje kočiti.

Dakle, svi imaju neke svoje specifične situacije i probleme i svi traže sebi primjerena rješenja, kako veliki i moćni, tako i tzv. tranzicijske zemlje. A ono što je zajedničko svima u tako složenom, isprepletenom, a ipak različitom svijetu u kojem svatko muči svoje glavobolje jest to da nitko, ali nitko, poput nas, nije čekao, dočekao i proveo znatan dio krize, a da nije pokušao napraviti ništa stimulativno za ekonomiju. I dok su svi pokušali proaktivnom fiskalnom i monetarnom politikom bježati od požara koji je u najmoćnijim ekonomijama proizvela neoliberalna doktrina koja se otrgnula kontroli u pohlepnom financijskom sektoru, naša ekonomska misao isključivo je zazivala neoliberalna rješenja. Nismo radili ništa, gunđali smo kao da smo bogati stari neoliberali kojima je pun kufer socijalizma u glavama.

To je isto kao da smo se pravili mrtvi i nadali se da će nas život, uz manje prava, a više rada i odricanja, u budućnosti možda jednom osoviti na noge. To što smo uveli harač i druge krizne namete samo je dokaz da smo bili potpuno dezorijentirani. Isto tako, da nije bilo oslobađanja dijela bankovnih depozita kod HNB-a, ne bi bilo apsolutno ništa od bilo kakve aktivne uloge države u pokušaju ublažavanja ekonomske krize. Ali ni to nije zapravo potez države, nego centralne banke, što bi čak i Friedman pogurao. A ostalo što smo smislili do sada? Fondovi za gospodarsku suradnju po volumenu su intervencije toliko mali da je riječ zapravo o promidžbenom projektu. Projekt poticanja kupnje stanova zapravo je pokušaj spašavanja dijela banaka koje su lakomisleno i pohlepno pratile projekte na užarenom nekretninskom tržištu, ali je i poprilično nerealan.

Podržavam ovo što kaže Gojko Drljača. Nisam za ovo što kaže Gojko Drljača.

režimski medij, 2010-03-26 u 13:17:37

Novi skandal
Tvrtke s Wall Streeta osumnjičene za pronevjeru 2,8 bilijuna dolara

JPMorgan Chase & Co., Lehman Brothers Holdings Inc. i UBS AG nalaze se među desetak tvrtki s Wall Streeta uključenih u konspirativne radnje plaćanja ispod tržišnih kamatnih stopa na investicije državnih i lokalnih vlasti u SAD-u, piše Bloomberg pozivajući se na dokumente kriminalističkog antitrust slučaja američkog ministarstva pravosuđa.

Na popisu dosad javnosti nepoznatih urotnika nalazi se više od dvadeset bankara i tvrtki uključujući Bank of America, Bear Stearns, Societe Generale, General Electric i Salomon Smith Barney, bivši dio Citigroupa

Predmetni spis sudu je podnijet od strane odvjetnika bivšeg zaposlenika savjetničke tvrtke CDR Financial Products optužene još u listopadu prošle godine. Nitko od navedenih tvrtki ili pojedinaca dosad nije kažnjavan ili optuživan za kaznena djela, a sud je potvrdio kako se navedene kompanije prvi put javljaju kao suurotnici u slučaju.

Prema dokazima koje tužitelji posjeduju, okrivljeni su navodno pronevjerili vrijednosne papire u vrijednosti 2,8 bilijuna američkih dolara poreznih obveznika, koji su se kasnije isplaćivali u obliku bonusa na Wall Streetu.

- - -
Dodatak:
Bit će kako su to opet tvrtke koje vode "Tunguzijci"; ili se ipak radi o "Izabranima"?

Podržavam ovo što kaže režimski medij. Nisam za ovo što kaže režimski medij.

Biljana Starčić, 2010-03-26 u 13:27:35

25. ožujka 2010 20:00
Umjesto EU, Grčkoj sa 20 milijardi eura uskače MMF?

Međunarodni monetarni fond, prema predviđanjima Goldman Sachsa, Grčkoj će u idućih 18 mjeseci pružiti pomoć u vrijednosti 20 milijardi eura, prenosi Bloomberg.

Erik Nielsen iz Goldman Sachsa poručio je svojim klijentima kako je vrlo izgledan scenarij u kojem će zemlja paralizirana dugovima u sljedećih nekoliko mjeseci zatražiti pomoć MMF-a kako bi smanjila proračunski deficit, koji je lani iznosio 12,7 posto BDP-a.

"Sastanak europskih čelnika, koji se u četvrtak i petak održava u Bruxellesu, posljednja je prilika za dogovor o pomoći Grčkoj prije nego što ta zemlja ostane bez ikakva novca", rekao je Nielsen.

Uoči samog sastanka njemačka kancelarka Angela Merkel poručila je da se nikakva odluka o financiranju Grčke neće donijeti na bruxelleskom samitu te još jednom poduprla ideju o sudjelovanju MMF-a u spasu Grčke, čime se suprostavila francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju koji smatra da se Europa mora sama nositi sa svojim problemima.

Kazna za Grke
Merkel se od početka krize, koja prijeti širenjem na cijelu Europu, zauzima za to da se Grčka sama mora izvući iz svojih problema, a predložila je i uvođenje strožih kazni za svako buduće prikrivanje podataka o stanju javnih financija.

"Dobra Europa nije nužno ona koja trči u pomoć. Dobra Europa je ona koja poštuje europske ugovore i nacionalno pravo te se brine o tome da stabilnost eurozone nije poljuljana", rekla je Merkel i dodala da će upravo to biti misao vodilja na sljedećem sastanku europskih čelnika, ali i ubuduće.

Merkel je istaknula i da je njezina dužnost osigurati stabilnost eura kojemu je njemački narod dao povjerenje kada se odrekao svoje nacionalne valute. "To povjerenje ne smijemo izdati ni po koju cijenu", poručila je kancelarka.

Grčkoj je situaciju znatno olakšala najava predsjednika Europske centralne banke Jean-Claudea Tricheta o produljenju važeće politike kolaterala do 2011. godine kojom je ECB dao jasnu poruku ostatku Europe da pruži potporu svojoj posrnuloj članici.

"ECB namjerava zadržati sadašnju politiku kolaterala, odnosno prihvaćanja državnih obveznica s minimalnim rejtingom BBB- do kraja ove godine", poručio je Trichet, nakon čega je prinos grčkih desetogodišnjih obveznica pao 4 bazna boda, na 6,32 posto, odnosno 321 bazni bod iznad referentne njemačke obveznice.

Euro porastao
"Grčka ne želi financijsku pomoć Europske unije. Cilj samita u Bruxellesu je postizanje 'europske solidarnosti' koja će pridonijeti snižavanju cijene grčkog zaduživanja", ponovio je još jednom grčki stav glasnogovornik vlade Georgios Petalotis uoči prodaje 10 milijardi eura vrijednih grčkih obveznica planirane za koji tjedan.

"Što god da se odluči na samitu, pomaknut ćemo se s mrtve točke", izjavio je grčki premijer Georgios Papandreu te dodao da je Grčka na pravom putu da se riješi svoje probleme.

Grčka vlada uzda se u snižavanje plaća i veće poreze kako bi snizila deficit s prošlogodišnjih 12,7 na 8,7 posto BDP-a. Prema nekim prognozma, proračunski deficiti svih 16 zemalja eurozone probit će propisani limit Europske unije od 3 posto BDP-a.

U svjetlu najnovijih događaja koji nagovještavaju rješenje grčke krize euro je u odnosu na dolar porastao 0,4 posto i u četvrtak je iznosio 1,3365 dolara.

- - -
Dodatak:
Cionisti su stvorili problem i - pogodite - cionisti sad nude pomoć te rješavaju problem? Muko Isusova!

Podržavam ovo što kaže Biljana Starčić. Nisam za ovo što kaže Biljana Starčić.

Hina, 2010-04-15 u 13:24:05

Dobit JPMorgan Chasea skočila 57 posto

14.04.2010

Američka banka JPMorgan Chase izvijestila je o rastu dobiti za 57 posto na godišnjoj razini u prvom tromjesečju, pripisujući ga ponajprije snažnim prihodima od trgovanja koji su nadjačali postojane gubitke po potrošačkim kreditima. U prva tri ovogodišnja mjeseca dobit je iznosila 3,3 milijarde dolara, navodi se dalje u priopćenju banke koja je prva među vodećima objavila rezultate za prvo tromjesečje. U tom je razdoblju JPMorgan i dalje bio primoran na veća izdvajanja u rezerve za pokriće nenaplativih potrošačkih zajmova, no dio poslovanja s investicijskim bankarstvom i ostali dijelovi omogućili su mu da lakše prebrodi daljnje teškoće na području kreditiranja.

Vrijednost loših zajmova, bilo nenaplativih bilo onih koji su na rubu da to postanu, u prva je tri mjeseca dosegnula 2,7 milijardi dolara. To je osjetno više od 946 milijuna dolara u istom razdoblju godine ranije, ali i za 763 milijuna dolara manje u odnosu na zadnja tri mjeseca u 2009.

Za glavninu dobiti JPMorgana zaslužan je segment poslovanja s investicijskim bankarstvom, poglavito trgovanje obveznicama. Taj dio poslovanja polučio je dobit od 2,5 milijardi dolara, što je za 50 posto više nego u prvom tromjesečju prošle godine. Glavni izvšrni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon iskazao je pojačani optimizam u pogledu budućeg poslovanja, ističući ipak da se gospodarstvo i dalje suočava s izazovima, ali i da pokazuje očita poboljšanja na široj osnovi.

"Vjerujemo da će se takva poboljšanja nastaviti, te ubrzati, kako bi u konačnici rezultirala snažnim oporavkom", rekao je Dimon.

- - -
Dodatak:
Nakon što su bankari popljačkali kuglu zemaljsku i izazvali golemu recesiju, koju su - btw - američke i ostale marionetske vlasti po svijetu sanirali novcima građana, najbitnije u ovome svemu jeste to: čija je ovo banka?

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

Hina, 2010-04-15 u 13:39:07

Svo ovo oko Grčke je čisti lov u mutnom. Uz porezne obveznike (goime), ovdje je lovina i prljava lova:

14.04.2010
Grčka će moći posuditi 90 milijardi eura?

Izvanredni zajmovi za dugovima pritisnutu Grčku mogli bi dosegnuti i do 90 milijardi eura, izvijestio je njemački financijski dnevnik Handelsblatt pozivajući se na europske izvore. "Nije isključen rast obujma kredita na 90 milijardi eura", prenosi taj list, navodeći izvore bliske Europskoj komisiji.

Iako se Grčka nada da uopće neće morati posegnuti za tim sredstvima, mnogi analitičari upozoravaju da bi mogla biti prisiljena na to zbog visokih troškova zaduživanja na komercijalnim tržištima. Handelsblatt se također pozvao na jednog njemačkog dužnosnika, koji je rekao da je ponuđena pomoć u visini do 30 milijardi eura u prvoj godini, o čemu su proteklog vikenda dogovor postigli grčki partneri u eurozoni, tek prvi korak, te da bi ukupan iznos pomoći mogao biti "najmanje dvostruko veći". U grčkom će paketu financijske pomoći sudjelovati i Međunarodni monetarni fond (MMF), no još nije objavljeno s kolikim iznosom. Zajmovi bi trebali biti trogodišnji, uz kamatnu stopu od oko pet posto.

Grčki su mediji ovaj tjedan prenijeli da bi zajmovi ukupno mogli dosegnuti i do 80 milijardi eura, no Komisija je taj podatak odbacila kao čistu spekulaciju.

15.04.2010
ECB: Grčka ne propada, eurozona se ne raspada, to je apsurdno!

Dogovor o pomoći posrnuloj Grčkoj predstavlja prekretnicu u krizi i pokazuje da su apsurdne spekulacije o raspadu eurozone i nemogućnosti Grčke da servisira dugove, kazao je u četvrtak jedan visoki dužnosnik Europske središnje banke (ECB).

"Dogovor dokazuje ono što vlade eurozone tvrde već mjesecima, a to je da je scenarij zapadanja Grčke u dužničku krizu i izlaska iz eurozone - s kojim su očijukali neki tržišni sudionici i promatrači - jednostavno apsurdan", kazao je član izvršnog odbora ECB-a i guverner talijanske središnje banke Lorenzo Bini Smaghi.. Grčki su problemi ukazali na nedostatke u procesu donošenja političkih odluka u Europi, smatra nadalje Bini Smaghi.

"Neodređene izjave da se nešto - poput zapadanja u dužničku krizu - neće dogoditi nisu dostatne da se tržišta umire. Potrebne su konkretne mjere. Protekli su mjeseci pokazali da to dosad nije bilo u potpunosti shvaćeno", kazao je. Pritom se špekulanti klade upravo u scenarij nepodmirivanja dužničkih obveza, pa se problemi umnožavaju i sve su veći izgledi da se negativni scenarij u konačnici i obistini, upozorava on.

Podsjetio je također na potrebu da se sreže nabujali financijski sektor. "S obzirom na očigledan negativan utjecaj prekomjerno velikog financijskog sektora, opetovano se pitamo treba li uvesti određena ograničenja u vezi s time. Odgovor je potvrdan", kazao je. "Financijski sektor koji prekoračuje određeni prag može naškoditi gospodarstvu i društvu u cjelini", pojasnio je dužnosnik ECB-a.

Bankarski kartel drma tamo gdje im odgovara, a ne tamo gdje je stvarna potreba ...

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

YU wc, 2010-04-23 u 22:45:25

Kazarski kartel nastavlja i mužnju i žetvu, u jeku recesije:

GORE NE MOŽE
Grčka je ipak morala tražiti pomoć MMF-a

ZAGREB - Dan nakon što se pokazalo da su grčki ekonomski pokazatelji i gori nego što se mislilo, premijer te zemlje George Papandreou zatražio je aktiviranje paketa pomoć EU-MMF kako bi ekonomiju spasio od prijetećeg bankrota.

Uvjeti kreditiranja
To se na kraju pokazalo kao jedini način da se smiri tržište, a zemlja dobije novac potreban za vraćanje dugova.

- Naši će partneri pomoći Grčkoj i ponuditi sigurno utočište koje će nam omogućiti da popravimo svoj brod - rekao je Papandreou u svom obraćanju javnosti, ističući da im tržišta za to nisu dala dovoljno vremena. Iako je potez Grčke bio očekivan, analitičari upozoravaju da i dalje ostaju neke nedoumice, poput iznosa paketa pomoći i uvjeta kreditiranja.

Grčki dug dosegnuo je 300 milijardi eura i samo ove godine mora se zadužiti za 54 milijarde eura. Sredinom travnja financijski ministri 16 zemalja eurozone složili su se da će osigurati 30 milijardi eura hitne pomoći ako je Grčka zatraži. Tada su ponudili kamatnu stopu od 5 posto.

Rigidno provođenje mjera
Sada se procjenjuje da bi ukupni paket pomoći mogao iznositi između 40 i 55 milijardi eura. Pomoć znači i vrlo rigidno provođenje mjera štednje kako bi se javne financije dovele u red. Da posrnuloj članici eurozone to teško polazi za rukom govore i zbivanja ovih dana kada tisuće službenika protestiraju na ulicama Atene.

PUTUJE U SAD PO NOVO ZADUŽENJE
Ministar Šuker diže još dvije milijarde eura kredita

ZAGREB - Uz protokolarne aktivnosti na godišnjoj skupštini MMF-a i Svjetske banke, boravak u SAD-u potpredsjednik Vlade i ministar financija Ivan Šuker nesumnjivo će iskoristiti i za razgovore s potencijalnim kreditorima. Naime, u idućih nekoliko mjeseci država planira izdati obveznice na međunarodnom tržištu, a dio će ih biti ponuđen i američkim ulagačima.

Pozitivna reakcija
- S obzirom na to da su strani ulagači vrlo pozitivno reagirali na Vladin program gospodarskog oporavaka, može se očekivati da će hrvatsko vodstvo nastojati ostvariti i direktne susrete s potencijalnim investitorima - smatra Hrvoje Stojić, analitičar Hypo Grupe. Za razliku od domaće javnosti koja je vrlo skeptična prema realizacija, stranci nisu time opterećeni. Oni vjeruju papiru koji najavljuje restrukturiranje javnih financija, vjerujući da to znači trajne uštede, a to znači i manji rizik za kupnju hrvatskih obveznica.

Uvjeti i mogućnosti
Prije se računalo da će Hrvatska ovog proljeća pokušati na američkom tržištu osigurati oko 500 milijuna dolara, a za milijardu eura zadužila bi se u Europi. Međutim, nakon što je Vlada izložila plan da će do početka lipnja podmiriti sve obveze države, očito je da će joj trebati više. Sada se računa da bi ukupno zaduživanje moglo iznositi oko dvije milijarde eura. Što će se od toga realizirati u SAD-u, što u Europi, odlučiti će uvjeti i mogućnosti koje će se nuditi na pojedinom tržištu. U svakom slučaju, Stojić ocjenjuje da bi zaduživanje trebalo obaviti u drugom kvartalu jer bi uvjeti tada mogli biti povoljniji nego u ostatku godine. Uz to, ulagači su opet skloni više kreditirati zemlje u razvoju jer su manje zadužene od razvijenih zemalja.

Godine prilagodbe
Ako se Šuker opet pohvali kako se "uspješno zadužio" kod kuće, sigurno neće naići na odobravanje. Međutim, za sređivanje državnih financija i smanjenje potrebe zaduživanja sigurno će trebati godine prilagodbe. Koliko je važno uživati povjerenje ulagača najbolje govori slučaj Grčke koja je na kraju morala zatražiti pomoć Europe i MMF-a. Na skupštini MMF-a među važnijim temama bit će upravo visoka zaduženost razvijenih zemalja, te reforma financijskog sustava koja bi ublažila buduće krize.

Mediteran je idealan za Kazare jer im je Izrael odmah tu; da ga mogu posjećivati bilo jahtama, helikopterima i malim avionima ...

Podržavam ovo što kaže YU wc. Nisam za ovo što kaže YU wc.

YU wc, 2010-04-26 u 00:07:23

I Britanci prevareni

LONDON - Iako većina običnih Britanaca još pokušava isplivati iz recesije, ovogodišnja Sunday Timesova lista najbogatijih ljudi na Otoku pokazuje da je britanskim milijarderima i milijunašima to već odavno uspjelo.

Oni su, naime, lani uspjeli povećati svoje ukupno bogatstvo za čak 30 posto, što je najveći skok otkad je lista prvi put objavljena prije 21 godinu. Zamah je posljedica, tvrde u listu, rasta vrijednosti nekretnina i tržišta dionica nakon što je britanska vlada u banke upumpala stotine milijardi funti kako bi spriječila kolaps.

Bogatstvo 1000 najbogatijih Britanaca trenutno iznosi 335,5 milijardi funti, nakon što su ga prošle godine uspjeli uvećati za čak 77 milijardi, i ono je trenutno jednako iznosu trećine duga Britanije (vrhunac od 412 milijardi su, doduše, imali u 2008., nakon čega su izgubili 155 milijardi). Osim te ionako basnoslovne svote, povećao se i broj milijardera. Umjesto prijašnjih 43, Britanija ih trenutno broji čak 53, a devet ih je u proteklih 12 mjeseci uspjelo "podebljati" svoje bogatsvo za milijardu funti ili više.

Na prvom mjestu liste i ove se godine nalazi div čelične industrije Lakshmi Mittal, kojem se bogatstvo udvostručilo na 22,45 milijardi funti.

Drugi je Rus Roman Abramovič, vlasnik nogometnog kluba Chelsea, sa 7,4 milijarde funti, dok je treći, kao ujedno najbogatiji autohtoni Britanac, vojvoda od Westminstera Gerald Grosvenor sa 6,75 milijardi funti.

Najveći skok na ljestvici zabilježio je Anil Agarwal, vlasnik rudarske tvrtke Vedanta Resources, koji je s 4,1 milijardom funti skočio na 10. mjesto s dotadašnjeg 60. jer mu se bogatstvo povećalo za nevjerojatnih 583 posto.

- Bogataši su super prošli u recesiji. Tržište dionica i hedge fondovi su se oporavili. Bogatima ide jako dobro. Ostatak države će se suočiti s rezovima troškova javnog sektora, ali to neće imati utjecaj na bogate jer oni onako ne koriste te usluge - objasnio je autor liste Philip Beresford.

Najviše pažnje privlači kontroverzna činjenica da je, nakon što su porezni obveznici doslovce spasili bankarski sustav, i mnogo bankara zabilježilo porast svog bogastva. Tako se Louis Bacon, hedge fond menadžer, nalazi na 49. mjestu sa 1,1 milijardom funti (prošle godine je imao "samo" 650 milijuna), dok je Alan Howard, suosnivač najvećeg europskog hedge fonda Brevan Howard, na 66. mjestu zahvaljujući porastu bogatstva sa 375 na 875 milijuna funti.

Osim njih, vjeruje se da su i mnogi drugi iz tog sektora povećali svoje bogatstvo za 50 posto ili više. Tako se za Richarda Chenevix-Trencha, menadžera u hedge fondu, sumnja da je na vrhuncu financijske krize u jednoj godini zaradio 82 milijuna funti.

Iako su doista nezamislivo bogati, britanski se milijunaši boje da ne bi izgubili koju nulu na bankovnim računima. Tako su neki od njih, zbog straha od nove stope poreza od 50 posto za one koji mnogo zarađuju, najavili ili pak zaprijetili odlaskom iz zemlje. Među njima je Paul Sykes, koji je napustio građevinski sektor i okrenuo se šumarstvu, a koji razmišlja o tome da sa svojih 650 milijuna funti zbriše na Novi Zeland. No, dolaze drugi kojima se Britanija čini primamljiva, npr. Joseph Lau, kineski mogul tržišta nekretnina, koji je kupio kuću u Londonu za 33 milijuna funti, ili Norvežanke Helene i Marianne Odfjell, teške 875 milijuna funti, koje svoju brodoprijevozničku tvrtku vode iz Londona.

- - -
Dodatak:
Narod je uvijek bio stoka za mužnju, šišanje i klanje, pa tako i ovaj put ...

Podržavam ovo što kaže YU wc. Nisam za ovo što kaže YU wc.

net ko, 2010-04-30 u 21:40:35

Svjetski monetarni udar

Kad je 2002 godine na tržištima kapitala osvanuo Euro u salonima newyorških financijskih institucija osjećala se blaga nervoza. Iza Eura nalazili su se ekonomski kapaciteti drugog najvećeg svjetskog bloka, prije osam godina jedinog sposobnog izrasti u konkurenciju ili ugroziti američki projekt apsolutne svjetske dominacije. Slabosti ugrađene u ovaj plan, temeljen na svemoći dolara koje su se do danas pretvorile u krizu još neznanih razmjera, mladome su Euru išle na ruku iako se ovaj ni po čemu nije razlikovao niti se razlikuje od dolara. Euro je projekt europskih elita kojem je bio cilj ugrabiti dio svega što dolazi uz status rezervne svjetske valute a što je SAD, nakon 1945 uz dolar s takvim statusom i uzdiglo na sadašnji položaj. Euro je postupno jačao. Već početkom 2003 Euro je pregazio dolar koji mu se do danas nije približio ni na puškomet. Od 2004 do 2007 dolar se nije spustio ispod cijene od 1,2 dolara a prosječna cijena eura u dolarima kroz posljednjih trideset mjeseci iznosi 1,4. Prije samo dvije godine od travnja do listopada vrijednost Eura pala je 19%. Brzina pada je prije dvije godine 3% mjesčno a trenutno iznosi 2% mjesečno. Odakle onda naslovi u novinama o 'potopljenom' Euru i događa li se nešto posebno na financijskim tržištima?

Sudbina američke dominacije ovisi o sudbini dolara, zelenih papira iza kojih je prije pedeset godina stajao nedostižni industrijski stroj. U proteklih pedeset godina tijekom kojih su upravljanje svijetom od inžinjera preuzeli financijaši, uvjerivši američku političku elitu da budućnost leži vladanju novcem a ne strojevima, američki plan se polako okretao protiv njegovih autora. Danas samo 14% američkog bruto-nacionalnog proizvoda ovisi o materijalnoj proizvodnji. Bogatstvo i rast koji se temelje na toj proizvodnji preselilo se u Aziju a SAD su od industrijskog diva postale financijska ruševina. Ovu na životu održava inercija sistema koji još nema prave zamjene za dolar i moć financijskih institucija, posebno nekih centralnih banaka koje imaju dovoljno instrumenata za upravljanje tržištima novca, derivata, vrijednosnih papira svake vrste i konačno - zlata. Američka financijska situacija je tragična, posebno u implikacijama na ostatak svijeta; situacija američkog satelita, Velike Britanije, još je daleko gora. Trenutno se u Engleskoj vode diskusije oko mogućeg prijenosa vlasti nakon izbora i mogućnosti da Gordon Brown privremeno ostane na čelu vlade bez obzira na njihov rezultat. Zemlja si naime ne može dozvoliti vakuum u ovlastima u upravljanju državom do formiranja nove vlade, tako je loša situacija u britanskim financijama i tržištima, posebno tržištima nekretnina (koje se prema jednom komentaru "generacijama ne će vratiti na razinu iz 2007 godine", tj - nikad). Samo za ilustraciju onoga što se događa dovoljno je spomenuti da je od početka 2010 godine britanska centralna banka financirala vlastiti dug kupujući sama od sebe preko 70% izdanih obveznica...

Halabuka koja se ovih dana diže 'u svijetu' oko Grčkog duga kojeg Grčka možda hoće a možda i neće moći nastaviti plaćati samo je najava sljedećeg udarnog vala globalne krize. Zaduženi mediji kroz Grčki slučaj skreću pozornost javnosti s činjenice da je skori problem (2011 godine) s kojim će se susresti SAD i V. Britanija isti onaj koji muči Grčku, ali neusporedivo veći. Potrebe Grčke za financiranjem njezina duga beznačajne su prema istim tim obavezama Britanije i SAD-a.

Financijski su krugovi sve ove događaje vidjeli daleko unaprijed a SAD su preko svojih financijskih institucija poduzimale sve što su mogle kako bi što više ograničile posljedice pojave Eura na tržištima kapitala i de facto pojavu druge rezervne valute. U tome pogledu SAD su poduzimale akcije koje podsjećaju na čuvene kontraobavještajne igre iz vremena hladnog rata. Jedan od poteza usmjeren prema uništavanju nepoželjnog protivnika (Eura) bilo je djelovanje Goldman Sachsa u Grčkoj koja je prema instrukcijama ove banke više godina knjigovodstveno skrivala svoj dug. S posljedicama toga suočavamo se danas kad akumulirani Grčki dug, koji je trebalo čim duže skrivati kako bi jednog dana čim bolje 'djelovao', ruši vrijednost Eura. Činjenica jest da Grčkoj za financiranje otplata duga treba najmanje 50 milijardi Eura godišnje kroz sljedećih pet godina. Ali, činjenica jest i da Grčku situaciju vrednuju američke agencije koje su prema svemu sudeći ovih dana okvalificirale Grčke obveznice kao 'otpad'. Na tržištima kapitala ovih dana u nebo je porasla trgovina najspekulativnijom formom derivata (CDS - Credit Default Swaps) koji su odigrali ključnu ulogu u kolapsu banaka Lehman Brothers, Bear Stearns i osiguravajuće kuće AIG. Banke i hedge fondovi naime ovih se dana 'klade' da će Grčka prestati plaćati svoj dug i na taj način još nepovoljnije djeluju na njezine obveznice. Uočeno je i sve veće kruženje lešinara oko Portugala i njegovih obveznica. Svime time smanjuje se stabilnost Eura jer je mogućnost kreditnog kolapsa Grčke dala špekulantima priliku da djeluju prema povećanju cijene osiguranja obveznica nadalje umanjujući povjerenje u zemlju. Bude li se ovaj požar počeo širiti prema Španjolskoj i Italiji, količina novca potrebnog za financiranje svih kreditnih obaveza mogla bi povećati prihode na francuskim i njemačkim obveznicama, sugerirajući pad njihove 'kvalitete'. Sve bi to znatno utjecalo na sam Euro i u ovom trenutku nema ničeg poželjnijeg za dolar i 'dva oka u glavi' angloameričke koalicije... Brojni susreti britanskog ministra financija i vrha Goldman Sachsa su prema nekim izvorima savršen indikator manipulacija državnim dugom. Zato se očekuje da će nakon izbora, kad pobjednik objavi detalje situacije u kojoj se nalazi država doći do daljnjih udara na tržištima. Ostaviti Euro 'na miru' u okolnostima moguće katastrofe britanske funte gotovo je nezamislivo.

Zbog svega toga, galama koja se diže oko pada Eura a koju hrvatski mediji nekritično i papagajski prenose samo je znak da manjka kritičnosti i analitičnosti njezinih autora te da je 'udica progutana'. Euro nesumnjivo ima mnogo slabih točaka ali naivno je očekivati da će se monetarna unija raspasti zbog problema Grčke ili Portugala. Zajednička monetarna zona postoji zbog toga jer se temelji na jakoj i zajedničkoj političkoj volji za zajedničkom sudbinom, upravo onako kako je to slučaj s Eurozonom. Uopće ne treba sumnjati da će Njemačka i Francuska, dva glavna promotora europskog zajedništva napraviti sve da onemoguće angloameričke makinacije usmjerene na slabljenje Eura uključivo i obaranje Grčke na koljena zbog duga od 300 milijardi Eura. Razlog? Korist od vlastite valute, ujedno i svjetske rezervne valute prevelika je da bi se prepustila sudbini odnosno špekulantima iz Wall streeta i uličnim kockarima - hedge fondovima.

Podržavam ovo što kaže net ko. Nisam za ovo što kaže net ko.

Mazda Majidi, 2010-05-11 u 01:45:54

British Petroleum's oil spill is latest crime in a criminal history

May 8, 2010

BP reaps huge profits from its global plunder

On April 20, an oil rig operated by oil giant British Petroleum exploded, killing 11 workers. In the immediate aftermath of the explosion, BP announced that there was no leak from the destroyed rig. The U.S. Coast Guard validated this claim. BP contended that, in any case, a possible leak would be small, easily contained and not likely to reach land.

But in subsequent days, evidence of a massive oil spill in the Gulf of Mexico emerged, forcing BP and the U.S. government to acknowledge the catastrophe, while minimizing it as much as possible.

It is impossible to predict the level of environmental destruction and the devastation of workers' lives along the Gulf Coast. In fact, even the amount of oil that has already been leaked - and the leak continues unabated - is difficult to establish, given that the main sources of estimates of the volume of the oil leak are BP and the U.S. government, hardly objective sources of information.

The current estimate of a flow of 5.000 barrels a day is almost certainly an underestimate, part of BP's public relations damage control campaign. An internal memo from the National Oceanic and Atmospheric Administration considered a possibility that the rate of leakage could "become unchecked, resulting in a release volume an order of magnitude [10 times] higher than previously thought." This would mean 50.000 barrels a day. Even BP executives told members of a congressional committee that, in their estimate of a worst-case scenario, up to 2,5 million gallons a day could spill.

As of this writing, no significant gain has been made in containing the hundreds of thousands of gallons of oil that have already polluted the Gulf of Mexico. What is known beyond a doubt is that the leakage continues at an alarming rate.

By May 4, the surface slick had covered an area of approximately 4.000 square miles, indicating a catastrophic environmental disaster, possibly of unprecedented proportions. Satellite images taken on May 5, showed the oil slick to have reached the Mississippi Delta and the Chandeleur Islands off the coast of Louisiana. It is only a matter of time before the oil slick will reach the shore of the mainland. Even before reaching shore, the oil slick has already impacted thousands of workers along the Gulf Coast, causing job losses for people relying on tourism and fishing for their livelihoods.

Who bears responsibility?

Far from being an unavoidable accident, the Gulf of Mexico disaster is the result of a reckless drive by BP and its competitors to maximize their profits at the expense of the environment and the people whose lives will be wrecked by its destruction. BP received permission by the U.S. government to conduct extremely hazardous oil drilling a mile deep into the ocean floor. What is more, to protect its bottom line, BP actively lobbied the U.S. government to avoid having to provide real contingency plans in case of an accident, such as the one that happened. It is this ceaseless pursuit of profit that has made it possible for BP to make $5.6 billion in profit in the first quarter of 2010 alone. BP's profits for the year 2010 are expected to total a staggering $23 billion.

BP worked hard to thwart the possibility of the passage of a new rule to make deep-sea drilling safer. On Sept. 14, 2009, BP sent a letter to the U.S. government, stating: "While BP is supportive of companies having a system in place to reduce risks, accidents, injuries and spills, we are not supportive of the extensive prescriptive regulations as proposed in this rule." BP's safety plans for the well site states that in case of an accident, "due to the distance to shore (48 miles) and the response capabilities that would be implemented, no significant adverse impacts are expected."

A history of criminal activity

Far from being a "good corporate citizen," BP is a corporation that has made its huge profits through a history of crimes around the globe. Originally named the Anglo-Persian Oil Company, the company was founded in 1908, as the first company plundering the oil reserves of the Middle East. Anglo-Persian was renamed Anglo-Iranian Oil Company in 1935 and was subsequently renamed the British Petroleum Company in 1954.

The British government owned a majority share of the company and what little revenue was handed to the Iranian government was paid back to British and other European creditors. In 1947, for example, AIOC reported after-tax profits of £40 million, while giving Iran a mere £7 million.

The company subjected Iranian workers to deplorable working conditions, paying Iranians considerably less than foreigners. The following passage is how the director of Iran's Petroleum Institute described those conditions:

Wages were 50 cents a day. There was no vacation pay, no sick leave, no disability compensation. The workers lived in a shanty town called Kaghazabad, or Paper city, without running water or electricity ... In winter the earth flooded and became a flat, perspiring lake. The mud in town was knee-deep, and ... when the rains subsided, clouds of nipping, small-winged flies rose from the stagnant water to fill the nostrils. ... Summer was worse. ... The heat was torrid ... sticky and unrelenting - while the wind and sandstorms shipped off the desert hot as a blower. The dwellings of Kaghazabad, cobbled from rusted oil drums hammered flat, turned into sweltering ovens. ... In every crevice hung the foul, sulfurous stench of burning oil ... in Kaghazad there was nothing - not a tea shop, not a bath, not a single tree. The tiled reflecting pool and shaded central square that were part of every Iranian town ... were missing here. The unpaved alleyways were emporiums for rats.

After centuries of Iran being a semi-colonized state under the British and Russian empires, most Iranians lived in abject poverty. Even part of the oil revenues stolen from the country could have resulted in a substantial gain in the living standards of Iranians. But, even in the face of an intense mass struggle for oil nationalization, Anglo-Iranian refused to agree to any significant concessions. It insisted on pocketing virtually all the revenues from Iran's oil. In 1951, after the nationalization of oil by nationalist leader, Prime Minister Mohammad Mossadegh, Anglo-Iranian still refused to agree to a 50/50 profit-sharing arrangement. In other words, paying for half of the stolen oil was more than Anglo-Iranian was willing to concede.

The 1953 coup in Iran was, in large part, in response to the nationalization of oil, which had effectively deprived Anglo-Iranian of its profits from Iranian oil. After the coup, carried out by the CIA, the Shah, a U.S. puppet, denationalized the oil. Anglo-Iranian continued to make profits from Iran's oil, albeit having to relinquish its monopoly. The fact that the United States had carried out the coup necessitated that Anglo-Iranian share Iran's oil wealth with U.S. oil giants.

BP also had its hands in Iraq, as one of the key concession holders of that country's oil. The nationalization of Iraq's oil in 1972, which was the continuation of a process of the 1958 revolution in Iraq, was a blow to BP and other oil giants. The genocidal sanctions on Iraq, which cost more than a million lives, and eventually the invasion and occupation of Iraq, which continues to this day, have been carried out by imperialist powers to restore the immense profit-making opportunities of oil giants, including BP. BP has just gained virtual control of the Rumaila oil field in Iraq, possibly the second largest oil field in the world.

Struggle for justice

Capitalist corporations always cover up their crimes by blaming them on accidents, mishaps and individual errors. The capitalist government, at the service of these same corporations, does its best to conceal the magnitude of the devastation and shield the offending corporations from significant financial losses. Just after the 20th anniversary of the Exxon Valdez disaster, this is abundantly clear. Despite the media coverage of the spill, Exxon Corp. never completely cleaned up the devastated areas. The disaster was largely blamed on one drunken captain, as opposed to Exxon's consistent safety violations and its refusal to prepare and fund cleanup equipment to contain leaks caused by possible accidents.

It took nearly 20 years for the 30.000 native people of Alaska, whose lives have been devastated by the Exxon Valdez disaster, to get any compensation. And even then, the Supreme Court reduced the amount that Exxon had to pay by 90 percent, from $5 billion to only $500 million. "What more can a corporation do?" said Chief Justice John Roberts, justifying the decision.

The Obama administration has claimed that it will make BP pay for this disaster. But in the absence of a mass movement, BP will pay only minimally. The people, particularly those directly impacted by this disaster, cannot afford to wait for 20 years of litigation and then finally get paid a pittance for the life-altering consequences of this disaster. And, with a giant oil company on one side and poor and working people on the other, it is clear whose side the government will be on in any litigation.

The only just solution to this disaster is to seize the assets of BP, a criminal corporation that will do anything to maximize its profits, and pay the victims of the disaster directly. BP's assets could be used to pay for lost pay of the workers, rebuild the economies of affected areas, completely and extensively clean the Gulf of Mexico and the affected shorelines and restore the health and vibrancy of wildlife in the sea and on the shores. This is the only way the damage can truly be repaired and justice served. But as history has shown time and again, it is only through struggle that justice can be achieved.

Podržavam ovo što kaže Mazda Majidi. Nisam za ovo što kaže Mazda Majidi.

YU wc, 2010-05-17 u 21:55:25

KVAROVI I POHLEPA
British Petroleum je naredio: Bušite brže jer gubimo novac

Kompanija BP ignorirala je kvarove na uređajima koji su osiguravali naftnu bušotinu

WASHINGTON - Radovi na bušenju izvora su kasnili, a svaki dodatni dan stajao je milijune dolara. Zato je naftna kompanija BP požurivala radnike i zato se dogodila nesreća u Meksičkom zaljevu - kaže Mike Williams, glavni elektronički tehničar na naftnoj platformi Deepwater Horizon , jedan od posljednjih radnika koji se spasio iz tonuće platforme. U intervjuu za emisiju '60 minutes', američke televizije CBS, Williams tvrdi kako je na radnike vršen pritisak te se ignoriralo sve znakove upozorenja o nesigurnosti radova jer je u tjednima prije tragedije došlo do niza kvarova na ključnoj opremi.

VEZANE VIJESTI

* Meksički zaljev: Cijev dužine kilometar i pol sprječava nekontrolirano curenje
* BP će zasuti tužbe od 500 milijardi dolara
* Eko-katastrofa u Meksičkom zaljevu: Za nesreću je optužen Cheneyjev Halliburton
* British Petroleum će za čišćenje mrlje platiti 14 milijardi USD

4 tjedna prije eksplozije
- Sigurnosni sustav ventila oštećen je nepažnjom radnika na platformi četiri tjedna prije kobne eksplozije i početka curenja nafte u zaljev . Oštećen je i jedan od dva uređaja kojima se s platforme upravljalo tim ključnim sustavom. Nadređeni se nisu previše uzrujali, kaže Williams. Na dan kad su radovi trebali biti gotovi, šefovi BP-ja, vlasnika bušotine, i Transoceana, vlasnika platforme i poslodavca većine radnika, svađali su se o načinu provedbe finalnih radova.

Sporna tri čepa
Williams tvrdi da je jedan od direktora BP-ja želio da se materijal koji kontrolira pritisak pri začepljivanju bušotine odstrani prije nego izvođač tog dijela radova - Halliburton - postavi sva tri planirana čepa.

- To je potez koji ubrzava preostale operacije - objašnjava stručnjak i profesor Bob Bea, kojeg je Bijela kuća angažirala da analizira nesreću. Bea ističe kako je Williamsovo svjedočanstvo važno za istragu o katastrofi.

- Taj postupak ne bi nužno doveo do eksplozije, no samo u slučaju da prva dva čepa sigurno drže pritisak pod kontrolom. Testiranja koja su odgovarala na pitanje o životu i smrti rađena su uz pomoć opreme za koju Williams tvrdi da je bila oštećena, a to su nadređeni znali - ističe Bea. Dogodilo se, tako, na nesreću, najgore: 11 osoba je poginulo, a stručnjaci tvrde da količina nafte koja istječe svakih četiri do sedam dana iz oštećene bušotine odgovara količini koja je uništila dio obale Aljaske u najgoroj prethodnoj ekološkoj katastrofi u SAD-u - havariji tankera Exxon Valdez 1989. godine.

"Nastaviti bez jedne noge"
- Nastaviti bušiti uz takva oštećenja na opremi je kao nastaviti raditi bez jedne noge - kaže Bea. Prema njegovu mišljenju, odgovornost za nesreću snosi BP. Willliams tvrdi da su problemi počeli kad se moralo odustati od prvog izbušenog izvora što je produljilo radove za dva tjedna. Tada je počeo pritisak: - Uvijek se tjera radnike da rade što brže, no tada je bio povećan.

Na dan nesreće šefovi su čestitali radnicima na sedam godina bez većih nezgoda na poslu. Deepwater Horizon postao je svjetski rekorder samo sedam mjeseci prije izbušivši na 10.000 metara najdublji naftni izvor na svijetu. Sigurnosni dosje bio je besprijekoran jer se zahtjevi tehnologije kod bušenja u podmorju mjere s onima kod svemirskih programa.

- U prva tri mjeseca ove godine kompanija je imala profit od šest milijardi dolara. Curenje nafte zasad je BP stajalo oko 500 milijuna, navodi novinar CBS-a.

Sigurnost, ma kome je to važno
Nesreća u Meksičkom zaljevu samo je posljednji u nizu incidenata iz dosjea britanskog energetskog diva. BP je 2005., nakon eksplozije u teksaškoj rafineriji, proglašen krivim za svjesni nemar te je isplatio 108 milijuna dolara odštete obiteljima 15 poginulih radnika, tvrdi CBS.

Bivši zaposlenik BP-ja Ken Abbott tvrdi, pak, da prava opasnost Meksičkom zaljevu prijeti s kompanijine platforme Atlantis. Abbott, zadužen za sigurnost, tvrdi da su njegovi šefovi ignorirali upozorenja o nepostojanju provjerenih procedura za slučaj nesreće. No, BP tvrdi da ima sve dokumente koji potvrđuju da se platformom sigurno upravlja.

- Ako se na platformi Atlantis nešto dogodi, ova će katastrofa biti sitnica - tvrdi Abbott. Gotovo mjesec dana od početka curenja nafte na sve strane cure izvještaji o "zabušavanju" federalnih agencija koje su trebale nadzirati naftne bušotine u američkom podmorju. Kako prenosi AP, preskočene su inspekcije na brojnim postrojenjima, uključujući i Deepwater Horizon. Ta je platforma operirala i bez niza potrebnih dozvola vezanih za sigurnost i zaštitu ugroženih vrsta.

- - -
Dodatak:
A mediji uporno prešućuju podatke o tome tko je stvarni vlasnik te tko najviše novaca ubire od BP-a?

Podržavam ovo što kaže YU wc. Nisam za ovo što kaže YU wc.

ŽTV, 2010-05-22 u 19:55:59

'Amerikanci više nikada neće plaćati pogreške Wall Streeta'

Američki Senat prihvatio je zakon koji donosi najsveobuhvatniju reformu poslovanja financijske industrije od Velike depresije 1930-ih godina, s ciljem da se spriječi ponavljanje financijskih kriza poput one 2007/2008. godine, koja je SAD i svijet gurnula u recesiju.

Zakon, oblikovan tako da rješava probleme koji su prije dvije godine zemlju doveli na rub kraha, ima 1.400 stranica i obuhvaća niz sektora financijske industrije. Nakon tri tjedna rasprave, tijekom koje su zakonu dodani brojni amandmani kako bi se pridobili glasovi republikanske oporbe, na završnom je glasovanju u četvrtak navečer zakon prihvaćen s 59 glasova 'za' i 39 'protiv'. Četiri republikanca podržala su zakon, a dva demokrata su bila protiv, smatrajući ga nedovoljno radikalnim. Zakonom se uvodi agencija za zaštitu potrošača pri središnjoj banci - Federalnim rezervama (FED), kako bi se spriječile zlouporabe u hipotekarnim i auto kreditima, te na kreditnim karticama. Također se osniva vladina agencija koja će nadzirati financijski sustav u cjelini, te vijeće saveznih regulatora koje će pratiti rizike u financijskom sektoru od utjecaja na globalno gospodarstvo.

Pored toga, zakonom se uvodi nadzor nad tržištem financijskih derivata, instrumenata koji su okrivljeni za izazivanje posljednje financijske krize, uvode se nova ograničenja za bonitetske agencije, nameću veće obvezne rezerve banaka te osigurava veći utjecaj dioničara na poslovanje financijskih korporacija. ‘Ne želimo da ikada više prolazite kroz ovo (krizu), jer vaša vlada nije ustanovila pravila i propise koji će štititi protiv ponašanja koje nas je dovelo do ove točke’, rekao je predsjednik senatskog Odbora za banke, demokrat Chris Dodd, koji je igrao vodeću ulogu u donošenju zakona.

"Oni koji su željeli zaštititi Wall Street nisu uspjeli. Oni se više neće moći kockati s novcem drugih ljudi. Kada ovaj zakon stupi na snagu, luda vožnja na Wall Streetu će završiti", rekao je čelnik senatske većine, demokrat Harry Reid. Neki senatori, uključujući republikanca Johna Kyla, ocijenili su da zakon neće uspjeti ispraviti najveće probleme u financijskom sektoru, jer primjerice, "ne priječi državnu sanaciju velikih kompanija" što je bio jedan od ključnih zahtjeva oporbe. Tržište derivata, na kojem financijske tvrtke pakiraju, dijele u tranše i klade se na financijske proizvode oslonjene na hipotekarne kredite, bit će reformirano u formalni sustav trgovine, s transparentnim uvjetima.

Izglasavanje zakona je druga velika zakonodavna pobjeda Baracka Obame nakon prihvaćanje reforme zdravstva u ožujku. "Naš cilj nije kazniti banke, već zaštititi šire gospodarstvo i američke građane od potresa kakve smo vidjeli zadnjih nekoliko godina", rekao je Obama u posebnoj izjavi povodom izglasavanja zakona. "Zbog financijske reforme Amerikanci više nikada neće plaćati pogreške Wall Streeta. Neće biti programa pomoći koje će financirati porezni obveznici. Propadne li neka velika financijska ustanova, pomagat će joj se posebnim alatima, bez ugrožavanja gospodarstva u cjelini. Zbog novih pravila te institucije neće ni moći više rasti tako nekontrolirano", rekao je Obama. Senatska verzija zakona sada ide na usklađivanje s verzijom koja je prije prihvaćena u Predstavničkom domu Kongresa, a čelnik Financijskog odbora tog doma, kongresnik Barney Frank, najavio je brzi postupak usklađivanja i naznačio da bi "Obama trebao potpisati zakon prije 4. srpnja", najvećeg nacionalnog blagdana u SAD-u Dana nezavisnosti.

Zagovornici zaštite potrošača od bankovnih zlouporaba, koji su tražili strože propise, ipak su zadovoljni donošenjem zakona. "Ni jedan zakon koji se bavi velikim stvarima nije nikada savršen, no senatski paket reformi Wall Streeta dugoročno će priječiti prakse zlouporaba koje su naše gospodarstvo bacile ne koljena", izjavila je profesorica ekonomije s Harvarda Elizabeth Warren, čelnica Kongresnog odbora za nadzor, koja je snažno zagovarala uspostavu regulatorne agencije.

Financijske i poslovne grupacije zakon su nazvale promašenim. "Ako želite istjerati kapital iz SAD-a to je zakon za vas", izjavio je predsjednik Trgovinske komore SAD-a Thomas Donahue u priopćenju. "Danas smo poduzeli važan korak u krivome smjeru, koji će američke tvrtke i financijski sustav učiniti manje konkurentnim i dugoročno naštetiti našem gospodarskom rastu", istaknuo je Donahue, inače oštar kritičar Obamine administracije.

- - -
Dodatak:
"Pogreške"?!?! Ljudi moji, to je bezočni javni kriminal kazarskog lobija i bankarskog kartela, a ne "pogreška". Kad kumica s placa proda jaje više, odmah joj policija sjeda za vrat, a Kazari pokradoše i nastavljaju uzimati tuđe milijune i - "pogreška" ...

Podržavam ovo što kaže ŽTV. Nisam za ovo što kaže ŽTV.

Hina, 2010-06-04 u 15:30:03

Kažnjen JP Morgan

Britanski regulator za financijska tržišta FSA priopćio je da je ulagačkoj banci JP Morgan odredio rekordno visoku kaznu u visini 33,3 milijuna funti (48,2 milijuna dolara) zato što nije zaštitila novac svojih klijenata. JP Morgan kažnjen je jer tijekom razdoblja od sedam godina nije odvajao novac svojih klijenata od vlastitog novca, priopćila je FSA.

Margaret Cole, direktorica za primjenu zakona i suzbijanje financijskog kriminala u FSA-i, nazvala je tu pogrešku ozbiljnom povredom FSA-inih propisa čiji je cilj zaštita klijenata od gubitaka u slučaju bančine insolventnosti. "Ova kazna odašilje snažnu poruku tvrtkama svih veličina da moraju voditi računa o tome da novac njihovih klijenata bude odvojen u skladu s FSA-inim propisima", kazala je ona, dodavši kako se još nekoliko kompanija trenutno nalazi pod istragom.

JP Morgan je potvrdio pogrešku nakon što je otkrivena te je tijekom cijele istrage surađivao s regulatorima, ističu u FSA-i. Nepropisno ponašanje banke nije bilo namjerno i nijedan klijent nije pretrpio gubitak, pa je prvotno određena kazna od 47,6 milijuna funti smanjena za 30 posto.

- - -
Komentar:
Kazarski (židovski) JP Morgan je dolijao do onih koji baš ne praštaju tuđe grijehe. Banka godinama nije odvajala svoj novac od onoga svojih klijenata pa su Britanci to odlučili naplatiti ...

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

Hina, 2010-06-06 u 01:23:54

BP prikuplja samo 10 posto nafte iz bušotine

Korporacija British Petroleum je objavila da je prikupila više od 1800 barela nafte od postavljanja kupole nad svojom oštećenom bušotinom Deepwater Horizon, no video-snimka s morskog dna u subotu pokazuje da se većina nafte i dalje izlijeva u vode Meksičkog zaljeva.

Nakon više neuspjelih pokušaja, BP je u petak uspio postaviti cilindrični nastavak s cijevi na bušotinu, kroz koji se nafta crpi u brod Discover Enterprise. BP je u petak poslijepodne na svojoj web stranici objavio da je prikupio 76.020 galona nafte (1 galon=3,78 litara) u prvih 12 sati nakon postavljanja kupole na bušotinu, što je manje od 10 posto od 798.000 galona nafte koliko se po procjeni saveznih vlasti dnevno izlijeva u more. BP je najavio da tijekom vikenda planira zatvoriti četiri ventila na vrhu kupole kroz koje nafta i dalje istječe u more. Dužnosnici tvrtke su rekli kako se nadaju da će zatvaranje tih ventila u velikoj mjeri smanjiti količinu nafte koja će i dalje curiti iz bušotine.

>> VIDEO: Nafta mrlja stiže do obala Floride
>> Obama o BP-u: Ne želim čuti da daju sitniš ribarima

Potpuno zatvaranje oštećene bušotine bit će moguće tek u kolovozu, kada se dovrše dvije usporedne bušotine na istom ležištu nafte, potvrdio je BP. Nafta je već zagadila obalna područja u Louisiani, Mississippiju i Alabami, a mrlja se kreće prema Floridi, na čije pješčane plaže valovi u subotu izbacuju nakupine katrana i zgusnute nafte. Prema projekcijama kretanja naftne mrlje Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) objavljenim u petak, nafta bi u subotu poslijepodne trebala stići najistočnije do Destina, na Floridi. Nakon pregleda novih snimki i podataka, NOAA je u petak ponovno otvorila više od 41.000 četvornih kilometara oceana uz obale Floride, zapadno od otočja Florida Keys i Dry Tortugas.

No, agencija je istodobno zatvorila 5.900 četvornih kilometara prostora na drugom dijelu obalu Floride, pa je trenutačno za komercijalni i rekreativni ribolov zatvoreno 32 posto Meksičkog zaljeva. Istraživači sa sveučilišta South Florida (USF) završili su laboratorijske testove koji su potvrdili da se nafta koja već 47 dana istječe iz oštećene bušotine na dubini od 1.500 metara, nakuplja ispod površine u divovske stupaste nakupine koje su negdje široke i 10 km a duljina im je nepoznata, izvijestio je CNN.

BP je ranije zanijekao da pod morskom površinom postoje takve velike nakupine nafte, tvrdeći da je sva nafta na površini. Veliki stupovi nafte u dubinama mogu naškoditi bogatom ribljem fondu zaljeva i ribljoj ikri, kazali su znanstvenici. "To su ugljikovodici iz dubina i nisu povezani s potonulom, razgrađenom naftom, već su povezani s izvorom iz bušotine Deepwater Horizon", izjavio je David Hollander, profesor kemijske oceanografije na USF, komentirajući tvrdnje BP-a da se vjerojatno radi o razgrađenoj nafti. Naftna mrlja u Meksičkom zaljevu, najgora u povijesti SAD-a nastala je nakon eksplozije i požara na platformi Deepwater Horizon 20. travnja, koja je potonula dva dana kasnije. U havariji je poginulo 11 radnika.

U zaljev je do sada isteklo između 528.000 i 836.000 barela nafte (1 barel=159 litara), prema procjenama savezne vlade. Godine 1989., kod nasukavanja tankera Exxon Valdez uz obalu Aljaske, u more je isteklo 260.000 barela nafte.

- - -
Komentar:
Ovo su, dakle, službeni podaci; a što je istina? Koliki postotak uistinu nekontrolirano izbija u more? 99%?! Mediji uporno pišu kako nafta u Meksičkom zaljevu "curi". Ma, kako curi, gadovi jedni, kad šiklja u obliku erupcije pa je zato ne mogu niti zatvoriti. A da curi, zatvorili bi ju u sekundi.

To kako nafta "curi", pišu gotovo svi "hrvatski" mediji. I kad sam išao na stranicama HRT-a naći formulaciju teksta kako "nafta curi" - sve su izmijenili, a na teletekstu je pisalo upravo tako. Našao sam to u njihovoj pretrazi: "HRT: Nafta i dalje curi", ali su to preobličili u "Ni najnoviji pokušaji ne daju rezultate". Zar se i kroz ovo ne vidi tko stvarno vlada medijima, i čija je "hrvatska" televizija?

Evo samo par poveznica (linkova):

- http://www.rtl.hr/propao-i-top-kill-nafta-i-dalje-curi-clanak-19066 ( Propao i "top kill", nafta i dalje curi )
- http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/bp-uspio-postaviti-kupolu-iznad-busotine.html ( Postavljena kupola iznad bušotine, ali nafta i dalje curi )
- http://www.nacional.hr/clanak/83278/dw-operacija-neuspjela-nafta-i-dalje-curi ( DW: Operacija neuspjela - nafta i dalje curi )
- http://www.islambosna.ba/index.php/vijesti/vijesti-svijet/13901-operacija-neuspjela-nafta-i-dalje-curi ( Operacija neuspjela - nafta i dalje curi )
- http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2010/05/100530_bp-leak.shtml ( Nafta i dalje curi )
- http://www.vecernji.hr/vijesti/busotina-meksickom-zaljevu-dalje-curi-a-prijete-uragani-clanak-147008 ( Bušotina u Meksičkom zaljevu i dalje curi, a prijete i uragani )

Eto, nafta "curi", a ne suklja ili nekontrolirano izbija u mlazovima u more? Muko Isusova!

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

CBK, 2010-06-11 u 03:30:30

PRVA ETAPA FINANCIJSKE KRIZE ZA STVARANJE KAOSA U EUROPI

Europska unija definitivno klizi polako ali sigurno u dugogodišnju krizu, za početak financijsku I gospodarsku i potom socijalnu, političku i na koncu ideološku i društvenu i nacionalnu krizu njezinih zemalja-članica.

Pad vrijednosti eura je uvod u ovu krizu koja je počela sa svjetskom financijskom krizom 2008. godine, a eskalirala prošle godine.

Krah gospodarstva Europske unije je unaprijed isprogramiran sa konačnim ciljem da na vrhuncu krize određene snage dođu kao tzv. spasioci, a prestrašeni stanovnici takve prevarante i kriminalce prihvate kao što su Nijemci svojedobno prihvatili Hitlera.

Jadna Estonija koja početkom slijedeće godine pristupa euro-zoni, očito i u toj zemlji vladaju korumpirani koji su od demokracije učinili farsu isto kao u Hrvatskoj, a što južnije od Hrvatske to tužnije, iako će nas uskoro prešišati Bosna koja se priprema uvesti zakon o lustraciji radi uklanjanja iz politike udbaša odnosno jugoslavenskih komunističkih tajnih agenata i doušnika koji su rak-rana svake demokracije i pravnog poretka.

Republika Hrvatska je u cijelosti u kandžama udbo-mafije, od vrha do dna hrvatske politike koja je hrvatska samo po imenu, dok je u stvarnosti balkanska, pro-jugoslavenska, dakle, idijotska jer ako vodite pro-jugoslavensku politiku, a jugoslavenske države nema jer se raspala prije 20 godina uslijed težnje velikosrpske ideologije za vlašću nad Jugoslavijom, onda vodite iracionalnu politiku, a iracionalizam je inače odlika komunizma i fašizma odnosno diktature.

Doduše, iracionalisti, koji se u Hrvatskoj još zovu titoisti, u vladajućim strukturama Republike Hrvatske, pod palicom i kontrolom udbaša (jednog takvog egzemplara iz Zagreba traži njemačko državno odvjetništvo putem policijske tjeralice Interpol radi osnovane sumnje u jugoslavenski državni terorizam nad hrvatskom emigracijom u Saveznoj Republici Njemačkoj osamdesetih godina), grade nekakvu jugo-sferu, približavanje sa Srbijom, stvaranje neke vrste "saveza suverenih država" (na tragu politike prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. stoljeća), tzv. Zapadni Balkan kao jedna političko-ekonomska cjelina, zamišljena s jednim glasom u Europskoj uniji jednog dana, postojati će ako se ispune dva uvjeta: ako u Hrvatskoj u slijedećem razdoblju ne bude vojnog državnog udara, ili ako se oporavi Europska unija odnosno ako se EU ne raspadne.

Sjećamo se da je am. predsjednik Barack Obama u svom prvom državničkom činu morao prvo spašavati Wall Street (banke koje su u tržišnoj privredi trebale otići u stečaj, a spašene su, što je u biti onda planska, a ne tržišna privreda, odnosno to je onda socijalizam u korist krupnog kapitala - nevjerojatan izum, ali funkcionira dok se ne dogodi narodna revolucija) da bi zauzvrat dobio podršku u am. Kongresu za svoju zdravstvenu reformu koja je jedinstvena u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, ali vjerojatno Amerikanci neće imati dugo koristi od nje, ako i bude potvrđena u Senatu, jer financijska kriza je i krenula iz Sjedinjenih Američkih Država kojima zbog socijalne nepravde predstoji građanski rat i borba za opstanak cjelovitosti ove moderne kolijevke demokracije, rasni neredi i raspad sustava. Možda će mnogi u svijetu klicati raspadu ove najsnažnije nacionalne države na svijetu ali to je kao da pišamo u vjetar, jer, koliko god su SAD u posljednjim desetljećima, posebno nakon pada Berlinskog zida krenule imperijalističkom stazom, ipak su primjer demokracije i pravne države za sva neslobodna društva u svijetu, međutim, isto tako je činjenica da je pitanje koliko američki narod uopće još odlučuje o svojoj vlastitoj zemlji, a u kojoj mjeri bankarsko-naftna političko-ideološka liberalna elita krupnoga kapitala vodi u stvarnosti SAD dok su vladajući političari korumpirani odnosno u tom stanju su ucjenjivi, a to znači da su marionete. Analitičari procjenjuju da su SAD u biti "otete" od strane masona, da borbeni ateisti iz struktura krupnog kapitala iz pozadine vode SAD, da je i Organizacija ujedinjenih naroda oteta od iste skupine kriminalaca, kao i velika Britanija koja nije oteta nego je baza za širenje nove svjetske ideologije ili neke vrste političke religije koja se bazira na faraonskom sustavu u kojemu bi za denacionalizirane narodne mase postojao društveni sustav socijalizma, dakle, planska privreda i socijalna politika u zamjenu za odricanje od svih sloboda i prava, od nacionalne slobode i medijskih sloboda do građanskih, ljudskih i građanskih prava. To bi bila tako zvana "globalna demokracija" u kojoj postoji svjetska (globalna) vlada, i porobljeni narodi i porobljeno svjetsko stanovništvo, s tim da je to za sada teorija koja se na Zapadu provodi posljednjih nekoliko desetljeća, točnije od kraja 19. i početka 20. st., i nakon Drugog svjetskog rata, te ubrzano nakon pada Berlinskog zida kada u ovaj sustav liberalne demokracije bivaju usisane europske zemlje koje su imale komunističku diktaturu. Predstoji još Rusiju pokoriti, Kinu, Brazil i Japan, kao i islamski svijet, u prvom redu Iran i Svetu Katoličku Crkvu odnosno Svetu Stolicu (kršćanstvo je u međuvremenu likvidirano, i na mjesto kršćanskog Zapada stupio je liberalni Zapad). Pošto je Zapad sa svim svojim vrijednostima, kršćanskom povijesnom tradicijom i svjetskom kulturom, rimskim pravom i demokracijom praktički pao, i umjesto toga se javio borbeno-ateističko liberalistički anglo-američki Zapad (SAD, Kanada i EU plus Australija), predstoji vjerojatno Treći svjetski rat za prevlast i novi poredak na Zemlji, a ako u tom atomskom ratu pobijedi liberalni Zapad, onda predstoji ono što se zove New World Order.

Međutim, liberalni Zapad ne zna unaprijed ishod ove borbe koja je već počela, ali anglo-američki pobornci ideologije liberalizma (koja je pobijedila i fašizam i komunizam kao pokušaje rušenja liberalizma) spremni su na rizik, a što je pokazao i Prvi svjetski rat, jer tada je liberalni Zapad bio predvođen ondašnjim britanskim imperijem koji je izazvao rat kako bi uništio konkurenciju na europskom kontitentnu, prije svega Njemačku, a za Rusiju su se pobrinuli Englezi i Nijemci kada su poslali crv revolucije (Oktobarska revolucija koja je zamišljena na Zapadu i implementirana u Rusiji) u ovu zemlju konkurenticu objema industrijskim i političkim svjetskim silama onoga doba. Nakon toga su opet prouzročili novi svjetski rat, Drugi svjetski rat, kada su anglo-američki predstavnici krupnog kapitala (tycoon) izazvali slom burze na Wall Street-u godine 1929. kako bi Njemačka skrahirala u cijelosti da bi na vlast mogao doći Hitler koji je obećao Zapadu vratiti sve kredite i lihvarske kamate na kredite. (Naime, kad Wall Street doživi krah, onda se val stečaja širi preko Atlantika u Europu jer je isti sustav ovdje i tamo dok na pr. Kina i Rusija nisu zahvaćene aktualnom svjetskom financijskom krizom.)

Tako je i danas Wall Street praktički izazvao svjetsku financijsku krizu koja je izbila prvo u Sjedinjenim Američkim Državama, što je preduvjet da se kriza može proširiti na Europsku uniju (u biti to i nije svjetska financijska kriza nego američko-europska kriza) jer se želi ponovo paralizirati Njemačku da se ovaj puta ne spoji s Rusijom protiv Zapada na tragu povijesnog pakta između Hitlera i Staljina od 23. kolovoza 1939. godine.

Predsjednik saveza njemačke industrije, g. Henkel, je uslijed grčke financijske krize, koja je 2010. prouzročila pad vrijednosti eura u euro-zoni Europske unije (radi krivotvorenog izvješća Bruxellesu o grčkom državnom proračunu koji je prikazan kao pozitivan iako je bio debelo u minusu), najavio je veliku inflaciju eura i strašnu gospodarsku krizu u Njemačkoj ukoliko Njemačka odmah ne izađe iz euro-zone i vrati natrag svoju nacionalnu valutu odnosno njemačku marku, kao i velike radničke nemire koji da će iz Atene preseliti u Berlin.

Njemačko stanovništvo trenutno je potpuno zatečeno, naime, iz čista mira odjednom su morali ove godine prvo za fond EU u vezi eura sakupiti 130 milijardi eura od sveukupno 700 milijardi eura za financijsku stabilizaciju nekih zemalja-članica (u zamjenu za kredite s lihvarskim kamatama od Međunarodnog monetarnog fonda iz Washingtona, i nedemokratsko ograničenje unutarnjeg suvereniteta [nezavisnosti] nacionalnih država zemalja-članica EU), da bi 8. lipnja 2010. njemačka vlada najavila najveći program štednje u povijesti Savezne Republike Njemačke.

U stvarnosti, to je posljedica konstante sustavne gospodarske krize koju su anglo-američke banke izazvale prije dvije godine sa političkim ciljem da se kroz društveno-gospodarsku krizu izazove politička kriza, i kaos, te u kaosu, vjerojatno i u kaosu rata nametne konačno faraonski sustav krupnog kapitala koji bi bio vladajući sustav dok bi narodi postali raja odnosno moderni robovi s implementiranim čipovima u tijelima.

Naime, da bi ostatci demokracije i pravnog poretka mogli biti uklonjeni, izmisli se rat protiv terorizma kao prvi stupanj destabilizacije ili taktike u dvije faze, a u drugoj fazi onda slijedi rat kako bi se nadoknadili financijski gubitci i izbjegao stečaj zapadnih gospodarstava. To je slično kao što funkcionira parazitizam kada paraziti požderu sve pred sobom u nekom dijelu svijeta, a nakon toga onda slijedi borba za preživljavanje s obzirom da ne postoje više resursi pa se ide u pohod na nove resurse negdje drugdje na svijetu.

Predsjednik Obama bi sada nakon katastrofe od naftnog onečišćenja u Mexičkom zaljevu mogao obračunati s jednim od stupova anglo-američkog krupnog kapitala i predstavnika masonerije i ideologije liberalizma, jer BP odnosno British Petroleum je kriv za ovu najveću naftnu katastrofu, ne samo u povijesti SAD nego i svijeta otkad se u 19. st. u SAD prvi puta na svijetu počela crpiti nafta. BP je u vlasništvu britanske krune i engleskih lordova, veleindustrijalaca i veletrgovaca i bankara iz londonskog City-a (svjetskog financijskog centra pored Wall Street-a). Međutim, nije isključeno da je katastrofa namjerno izazvana da se sruši Obamu koji, što god u politici učini, bilo dobro ili loše, ima i dalje najveću podršku u američkoj javnosti i neviđenu karizmu pa ga je teško smijeniti s vlasti (osim, ne daj Bože atentatom) osim ako se dogodi faktor X a to je na pr. umjetna katastrofa tipa navedenog nafnog zagađenja u Mexičkom zaljevu pred obalom Sjedinjenih Američkih Država koje može dovesti strpljenje stanovništva do granice izdržljivosti, i umjesto da BP plati račun ili ceh, može se dogodit da će Obama platiti ceh, a nakon njega onda dolazi u Bijelu kuću vjerojatno predsjednik sličan Bushu senioru i junioru, a to su marionete koje služe za ekspanziju formalno Sjedinjenih Američkih Država, a u stvarnosti 1% anglo-američke elite u odnosu na 99% stanovnika Amerike i Engleske, jer, SAD su otete onog trenutka kada se počeo kršiti američki zakon o suzbijanju krupnog kapitala, a to je bilo početkom 20. stoljeća, dok su iznimke poput Kennedyeve politike bile samo iznimke koje su potvrđivale pravilo, a pošto je predsjednik Kennedy očito vodio politiku suprotno politici anglo-američkog krupnog kapitala i lobbya vojne industrije, bio je ubijen ili drugim riječima, izvršen je državni udar u kojemu su glavnu ulogu odigrali britanska tajna služba i njeni agenti u Sjedinjenim Američkim Državama.

Obama balansira između demokracije i krupnog kapitala ali kao što je rečeno, sada bi mogao krupnom kapitalu opaliti jaku pljusku; prvu priliku je propustio kada je iz državnog proračuna, dakle, od poreza stanovnika, financirao gubitke banaka koje su krizu prouzročile (između ostalog da bi spasio i milijune američkih štediša i uzimatelje kredita za stanove, automobile i obiteljske kuće), međutim, pitanje je hoće li se usuditi, poučen Kennedyevim javnim smaknućem i zavjerom koja traje do danas, jer unatoč tome što je am. Kongres dao 1979. nalog am. vladi da do kraja istraži Kennedyevo političko ubojstvo iz 1963. godine, i da kazni urotnike, naručitelje ubojstva, do danas se to nije dogodilo.

Uglavnom, stvaranje umjetno izazvane krize u SAD i EU služi tome da vlasnici krupnog kapitala ispadnu kao "spasioci" na kraju krize ili čak i na kraju novog rata, kao što je nakon Drugog svjetskog rata nastupio anglo-američki krupni kapital, simboliziran kroz Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond iz Washingtona.

Naši vladajući političari, od Ive Josipovića preko Jadranke Kosor i koalicijske vlade kao i Hrvatskog sabora su u stvarnosti marionete liberalnozapadnog krupnog kapitala, a kapitalu je svjedno vladao u Hrvatskoj u stvarnosti titoizam umjesto stvarne demokracije i pravnog poretka, jer važan je samo profit i ubiranje lihvarskih kamata od kredita, jer od toga "paraziti" i žive na račun naroda. Naprotiv, što je neka vlada više korumpirana, to bolje za liberalnozapadni krupni kapital dok je borba protiv korupcije samo floskula i magla za obmanu.

Medijske najave da će Hrvatska i Srbija vojno osiguravati "regiju"/"region" (prvi korak bio je potpisivanje vojne suradnje između Zagreba i Beograda) su priče za malu djecu jer po Lisabonskom ugovoru Zapadni Balkan je pod osiguranjem njemačke vojske Bundeswehr, u sklopu Sjevernoatlantskog pakta NATO.

Svejedno predsjednik Republike Ivo Josipović velikim koracima korača po diktatu britaynske politike prema reintegraciji bivših jugoslavenskih republika, rehabilitira genocidnu tvorevinu tzv. "Republiku Srpsku", jer nemože biti reintegracije ako se u Zagrebu ne priznaje velikosrpska osvajanja i osuđuje srpski genocid (zato Josipović i predlaže hitno odustajanje od hrvatske tužbe protiv Srbije koju je podnijela zbog genocida). Na taj način, kao i potkopavanjem Republike Hrvatske iznutra kroz korupciju, pljačku narodnog gospodarstva i ocrnjivanjem tekovina Domovinskog rata (rata za nezavisnost i slobodu), vladajući političari i političarke postupno ukidaju hrvatski suverenitet, (među inim i kroz najavljene ustavne reforme koje se provode) likvidiraju hrvatsku nezavisnost, i pripremaju Hrvatsku za novo ujedinjenje sa Srbijom preko Bosne i Hercegovine. Zato Josipović prešućuje Tadićeve napade na Hrvatsku kao na pr. kada srpski predsjednik Oluju proglašava zločinom protiv Srba, i kao potvrdu takvih velikosrpskih laži se Josipović na tragu Mesićeve politike ispričava za hrvatske zločine, kao da je poanta u zločinima, a ne u tome tko je bio agresor i počinitelj zločina genocida, a tko žrtva velikosrpske agresije. Haaški sud ICTY je važna politička transmisija koja izjednačava žrtve agresije s agresorom, zločince sa žrtvama!!

Može se konstatirati da domaći izdajnici punom parom, i uz logističku podršku mas-medija, razbijaju samostalnu hrvatsku državu koju k tome sve više i više pretvaraju u srpsko-hrvatsku državu kakva je kao crvena republiku postojala u Titovoj Jugoslaviji kada su vladali komunisti i Srbi u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj od 8. svibnja 1945. pa sve do 30. svibnja 1990. godine. Danas se u Hrvatskoj opet vraćamo na stanje kao u doba "druga", diktatora i (masovnog) zločina Tita. Uzrok da je do takvoga stanja uopće moglo doći je bio obračun prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, s anti-komunističkom oporbom u Hrvatskoj. Zato danas vladaju isključivo bivši komunisti koji održavaju prividnu demokraciju u krnjem višestranačkom sustavu i korumpiranom pravosuđu koje je paralizirano i stoga nemože blokirati protuustavnu politiku predstavnika izvršne vlasti koji su stvorili takav zatvoreni sustav izbora da nitko osim bivših komunista/titoista ne može doći na vlast. To se onda zove diktatura!

Što se tiče svjetskih zbivanja, incidenti tipa desanta izraelskih specijalaca ispreg obale Gaze koja je pod blokadom Izraela, kao i ekonomske sankcije i embargo na izvoz oružja koji proglašava OUN, a tiče se Islamske Republike Iran, zbog iranskog atomskog programa, služi kao karika u lancu za izazivanje rata većih razmjera koji priželjkuju na liberalnom Zapadu kao načinom izvlačenja iz krize, dok se Rusij i Kina ubrzano pripremaju za takvu situaciju, koja je očito neminovna jer kršćansko-demokratske (mirotvorne) snage na Zapadu su stavljene u out i potpuno su nemoćne jer nemogu kroz sustav vlasti dobiti većinu, a liberalni mas-mediji su kao oštar pas koji laje na sve što je moralno u društvu, stvara takvu atmosferu na Zapadu da je svatko kužan tko ne prihvati zlo, tko propagira moralne vrijednosti nasuprot tako zvanoj kulturi zla odnosno odnosno New Age-politici (politika tako zvanog Novog doba ili Novog svjetskog poretka).

Studenti hrvatskih sveučilišta sada osjećaju što znači takva politika koja kani sve u društvu privatizirati, tako i školstvo i obrazovanje jer obrazovani trebaju po zamisli takve politike biti samo bogati odnosno ona manjina koja može financirati fakultetsko školovanje svoje djece, djece tajkuna i ratnih profitera, manje, više ex-komunističkog balkanskog establishmenta. Naime, vlada Republike Hrvatske provodi ono za što se kroz pristupanje Svjetskoj trgovačkoj organizaciji (WTO) obavezala: liberalizaciji gospodarstva i javnih ustanova, a liberalizacija znači ukidanje carina, i privatizacija svega i svačega, od sveučilišta do dječjih vrtića, bolnica, domova zdravlja, gradskih holdinga, elektre, vodovoda itd. Stoga će i nadalje u Hrvatskoj biti samo poskupljenja, povećanje nezaposlenosti i socijalnog siromaštva, i konstantna gospodarska i socijalna kriza sve do implozije i eksplozije za koju godinu ili prije, ili možda u nedogled jer liberalni Zapad će sve gubitke u Hrvatskoj pokrivati izdašnim novim kreditima u zamjenu za predaju svih hrvatskih prirodnih resursa u vlasništvo liberalnozapadnog krupnog kapitala.

Podržavam ovo što kaže CBK. Nisam za ovo što kaže CBK.

HRT, 2010-06-21 u 10:17:31

Događa se najgori scenarij

Kongresnici iz Demokratske stranke objavili su dokument britanske naftne tvrtke British Petroleum (BP) u kojem se procjenjuje najgori mogući scenarij za istjecanje nafte u Meksički zaljev. Interna procjena BP-a pokazuje kako prema najgorem mogućem scenariju u Meksički zaljev istječe čak 100 000 barela nafte dnevno.

Prvo su rekli tisuću, onda pet tisuća, sada dolazimo do 100 000 barela. Njihova tehnologija uzrokovala je ovo, to je njihova pogreška. Trebali su odmah u početku znati da se s tim ne mogu nositi. Ovo je još jedan dokaz nekompetentnosti BP-a, poručio je Ed Markey iz Demokratske stranke.

Istodobno, BP je priopćio da je do sada potrošio dvije milijarde američkih dolara na rješavanje pitanja istjecanja nafte te da je isplatio 105 milijuna dolara odštete žrtvama nesreće. Kompanija u svom priopćenju odbacuje tvrdnje svog partnera na naftnoj bušotini, Andrako Petroleuma, da je bila nemarna.

- - -
Komentar:
Pa, naravno. Kazarski pljačkaši nikada ne govore istinu - NIKADA!?! A bili su natjerali gotovo sve svjetske medije da pišu kako nafta "curi" ...

Podržavam ovo što kaže HRT. Nisam za ovo što kaže HRT.

VLM, 2010-07-22 u 23:07:32

BP laže

Washington Postov bloger Steve Mufson otkrio je i masovno u utorak publicirao otkriće blogera Johna Aravosisa iz Washingtona da tvrtka British Petroleum laže i tamo gdje bi se najmanje očekivalo!

Njihova fotografija kontrolnoga centra za praćenje na službenim stranicama BP-a je temeljito preinačena u Photoshopu! O tome se razvila opširna rasprava na stranicama foruma Reddit, a eksperti za forenziku digitalnih fotografija koji su se uključili u raspravu ustanovili su ne samo da je fotografija jako retuširana, nego da je temeljna digitalna slika ljudi koji za računalima rade snimljena još 2001., a da je u sliku ispred njih nevješto ulijepljen blok s kontrolnim ekranima živog videa iz bušotine Deepwater Horizona!

Povećani dijelovi slike namijenjene tiskanim medijima, k svemu, pokazuju da je slika skrpana neumješno i početnički! Portal ekološke udruge Treehugger donosi iscrpna povećanja i zaokružuje te greške, pitajući se, gdje to BP sve još laže, kada su morali lagati i na benignoj lažnoj fotografiji kriznoga centra. Pojedinosti analiziranih fotografija dobro se vide u našoj fotogaleriji.

Da i ta bezočna potreba za kontrolom i laganjem čak i na takvoj pojedinosti nije urodila otužnim osjećajem, majstori Photoshopa valjali bi se urličući od smijeha.
Glasnogovornik BP-a Scott Dean odgovorio je "da nema ništa čudnoga što se fotografije dotjeruju u Photoshopu. Korigira se boja i usavrši kadar. Tamo gdje su ekrani bili bez slike fotograf je na svoju ruku prazne ekrane dopunio slikama s druge dvije fotografije" objasnio je glasnogovornik prebacivši odgovornost na fotografa.
BP je istoga trenutka nespretno obrađenu fotografiju zamijenio navodno neobrađenom, ali nije mogao objasniti druge podatke do kojih mogu doći samo upićeni stručnjaci.

U međuvremenu su, dok ovo pišemo, blogeri na BP-ovim stranicama otkrili još jednu digitalno prekuhanu fotografiju.
Američka i svjetska javnost prisiljene su da informacije o razvoju napora za zaustavljanje erupcije nafte iz zaljevske bušotine primaju iz samo jednoga izvora, BP-ova. BP-ove informacije nemaju nezavisnu potvrdu, a čak ni američke državne službe nemaju pristup izvornim informacijama o događajima u pokušajima da se zaustavi istjecanje nafte.

Na taj ponižavajući položaj najmoćnija je država na svijetu, procjenjuje se, čak i pristala, dopuštajući BP-u da fizički onemogući pristup bilo kome na mnogo širem području od onoga zahvaćenoga katastrofom. Na taj zaključak navodi i suradnja vladinih službenika koji onemogućavaju pristup medijima u područja gdje rade spasilačke službe, a oni koje tamo puste moraju pokazati sav prikupljeni materijal.

Da udružena cenzura nije puka tlapnja, dokazuje i sve manje fotografija o učinku nafte na prirodu.
Nitko od moćnih ne želi više gledati pelikane koji ugibaju u zarobljeni u katranu.

- - -
The Washington Post - Altered BP photo comes into question
AMERICAblog - BP photoshops fake photo of crisis command center, posts on main BP site

- - -
Komentar:
Kazari i CIA su židovske novinare nafilali svakakvim smećem i podmetačinama da otvore aferu Watergate, kako bi američki predsjednik Richard Millhouse Nixon bio smijenjen, a kako ovo nije u interesu prokletih pljačkaša i lažova, tada se ovo neće iskoristiti (ili pak i hoće) da bi Barack Hussein Obama dobio po guzici?

Ne znam koliko su John Aravosis i Steven Mufson nezavisni, ali Robert Upshur Bob Woodward i Carl Bernstein sigurno nisu bili istinoljupci, a još manje nezavisni. Upravo onoliko koliko je nezavisan i 'Washington Post'.

Podržavam ovo što kaže VLM. Nisam za ovo što kaže VLM.

HINA, 2010-07-23 u 13:20:54

Svete krave

Mađarski parlament odobrio je sinoć uvođenje privremenog poreza za banke koji bi trebao pomoći smanjiti manjak u državnom proračunu. Za uvođenje novog poreza glasao je 301 zastupnik, 12 ih je bilo protiv a jedan suzdržan. Mađarski premijer Viktor Orban porez je nazvao nužnim, pravednim i djelotvornim. Neprihvatljivo je tretirati banke kao svete krave u uvjetima globalne krize koju su same započele, naglasio je.

Je li Mađarska nova Grčka?

Po novim propisima banke će u trogodišnjem razdoblju zaključno s 2011. morati platiti 0,5 posto poreza na ukupnu vrijednost bilance iznad 50 milijardi forinti, te 0,15 posto na ukupnu vrijednost bilance ispod toga praga. Novi porez trebao bi u ovoj godini povisiti prihode koji se u proračun slijevaju iz financijskog sektora na 200 milijardi forinti (909 milijuna dolara), s dosadašnjih 13 milijardi, kazao je ministar financija Gyorgy Matolcsy.

MMF i EU usprotivili su se prošlog vikenda uvođenju takvog poreza, tvrdeći da će naškoditi investicijskoj klimi i prigušiti gospodarski rast, piše Hina.

- - -
Komentar:
Pa, strani (uglavnom masonski) pljačkaši i njihovi podanici diljem svijeta (poznati kao domaći izdajnici) su skrojili takav platežni sustav da banke i jesu "svete krave". Otuda i to kako su Kazari (Židovi) postavljeni na funkcije guvernera po mnogim državama u svijetu. MMF i Svjetska banka su samo elitni pljačkaši i - NIŠTA VIŠE. A znamo kako su JPMorgan ili Goldman Sachs (obje židovske - kao i MMF i WB) recesijom opljačkale Amerikance, pa i cijeli svijet.

Samo par ovih naslova govori kako prolaze oni koji se usude reći caru da je gol, odnosno, kurvi reći da je kurva ili lopovu reći da je lopov:
- EU i MMF obustavili pregovore s Mađarskom
- Spremnost na kompromis s Mađarskom

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

Food & Water Watch, 2010-08-12 u 13:30:55

Bechtel v. Bolivia

Bechtel Group Inc. has a long history of profiting at the expense of people and the environment. Bechtel is involved in troubling operations in the water, nuclear, energy and public works sector. Their track record documents a trail of environmental destruction, disregard for human rights and financial mismanagement of projects that have affected communities all over the world. The several multi-million-dollar contracts awarded by the U.S. government to reconstruct devastated Iraq covers key elements of that country, infrastructure, including water and wastewater systems. These contracts do not bode well for the people of Iraq. In Bolivia, South America's poorest country, angry residents in Cochabamba kicked out Bechtel in 2000 after eight months of highly problematic service and severe rate increases which left people unable to pay for water. Licking its wounds, Bechtel filed a $50 million lawsuit (for claims of lost future profits) against the government of Bolivia in the World Bank court called ICSID (International Centre for the Settlement of Investment Disputes). Bechtel had made investments for less than $1 million. The case was settled in 2005 giving a significant breakthrough in a court where the corporations usually win. Faced with protests, barrages of e-mails, visits to their homes, and years of damaging press, Bechtel executives finally decided to surrender, walking away with a token payment equal to thirty cents. This retreat sets a very important global precedent. The international support from activists like you has helped to make this victory possible!

U.S. Corporation Demanded $50 million After Provoking Social Unrest

In the late 1990s,the World Bank forced Bolivia to privatize the public water system of its third-largest city, Cochabamba, by threatening to withhold debt relief and other development assistance. In a process with just one bidder,U.S.-based Bechtel was granted a 40-year lease to take over Cochabamba's water through a subsidiary called Aguas del Tunari. Within weeks of taking over the water system, Aguas del Tunariimposed rate hikes on local water users of more than 50 percent on average, according to the Cochabamba-based Democracy Center. Families living on the local minimum wage of $60 per month were billed up to 25 percent of their monthly income. The rate hikes sparked massive citywide protests that the Bolivian government sought to end by declaring a state of martial law and deploying thousands of soldiers and police. More than a hundred people were injured and one 17-year-old boy was killed. In April 2000, as anti-Bechtel protests continued to grow, the company's managers abandoned the project after the government warned that it could not guarantee their safety. Aguas del Tunari retaliated by filing an ICSID claim for compensation and lost profits under a Dutch-Bolivia bilateral investment treaty. At the time there was no such pact between the United States and Bolivia, and so although Bechtel is a U.S. corporation, it established a post office box presence in the Netherlands. Even the Dutch government was ambivalent about whether the corporate shell created by Bechtel should be entitled to take advantage of the treaty, but the ICSID tribunal accepted jurisdiction anyway. Bolivian "Water Warriors" joined forces with supporters in the United States and elsewhere to pressure Bechtel to drop the lawsuit. In San Francisco, activists occupied the lobby of the corporate headquarters, while the City Council passed a resolution criticizing the company's legal action. Earth Justice, along with a Center for International Environmental Law and Friends of the Earth, drafted a legal petition on behalf of Bolivian civil society leaders demanding that they be allowed to participate in the lawsuit proceedings. The Democracy Center helped organize a sophisticated international media strategy and, along with the Institute for Policy Studies, helped coordinate a citizen sign-on letter in support of the legal petition that was endorsed by people in more than 40 countries. Battered by several years of bad publicity, Bechtel settled the $50 million lawsuit for a symbolic amount of about 30 cents on January 19,2006. Download the PDF file. to learn more about Bechtel, demand for $50 million in compensation after it raised water rates and provoked social unrest.

- - -
Komentar:
Bolivijski plaćenici su oteli vodu svom narodu i prodali ju nepoznatoj tvrtci, za koju se tek kasnije ispostavilo da je to Bechtel. A te pljačkaše (Bechtel Corporation) su u Hrvatsku doveli HDZ-ovi i SDP-ovi pljačkaši koje (p)održava masonska legija stranaca po cijelom svijetu. Bechtel je u Boliviji, po tom ugovoru i zakonu, mogao čak zabraniti i kišnicu za navodnjavanje ili bilo kakvo sakupljanje vode za obitelji i stanovništvo. Naravno da su - hvaleći Bechtel u Hrvatskoj - prednjačili HDZ-ovi pljačkaši.

A "hrvatski" mediji i dalje pljuju po Venezuelancu Chavezu (čiji je prijatelj Bolivijac Morales) koji se usudio istjerati masonske plaćenike i pljačkaše iz svoje zemlje. Venezuela i Bolivija su mete narko-mafije koju iz susjedne Kolumbije kontrolira CIA ...

- - -
Dodatak:
"Volio bih da bivši ministar Žužul vrati novce koje je Bechtel ostao dužan Hrvatskoj, jer on je lobirao za tu tvrtku i zalagao se da dođe u Hrvatsku", rekao je u emisiji Nedjeljom u 2 istraživački novinar Hrvoje Appelt o svoti od 110 milijuna kuna koje je na ime eksploatacije mineralnih ruda Hrvatskoj ostao dužan zloglasni Bechtel.

Appelt je objavio informaciju koju je prije nekoliko dana dobio od državnih službi, nakon što je istražio navode Miomira Žužula o svom ponosu zbog toga što je Bechtel radio u Hrvatskoj. Po informacijama državnog inspektorata, Bechtel je zbog eksploatacije bez rudarske koncesije na jednom nalazištu izvadio rude u vrijednosti od 52, a na drugom rude u vrijednosti od 58 milijuna kuna.

Podržavam ovo što kaže Food & Water Watch. Nisam za ovo što kaže Food & Water Watch.

..., 2010-09-05 u 19:21:03

British Petroleum ime je koje nam zadnjih nekoliko mjeseci stalno odzvanja u ušima. Čujemo ga svaki dan na vijestima, iako ga doduše hrvatski izvjestitelji izgovaraju na različite načine. Sama korporacija službenog naziva 'BP plc' je četvrta po snazi u svijetu, a bogatstvo je stekla izvlačenjem ogromnih količina nafte. Procjenjuje se da je od naftne katastrofe u travnju ove godine u more iscurilo čak 3, 336 milijuna barela nafte (oko 530 milijuna litara; 1 barel= 159 litara) što će, čak i u slučaju da sadašnje zatvaranje kupolom bude i trajno uspješno, u Meksičkom zaljevu uzrokovati ekološku katastrofu nezapamćenih razmjera.

Međutim, nitko se u stranim, a kamoli u našim medijima nije zapitao što je ta korporacija zapravo, tko iza nje stoji i tko su njeni vlasnici. Naravno, korporacija ovakve moći ima više razloga tajiti svoje vlasnike, tj. dioničare. Međutim, jedna stranica na internetu, Amadeus baza podataka (Amadeus drži podatke financijskih tvtki te poslovne informacije tvrtki cijele Europe) navodi dioničare tvtke BP P.L.C. (BP).

Najveći pojedinačni dioničar je banka JP Morgan Chase&Co sa 28,34% udjela u vlasništvu. To je jedna od najmoćnijih banki svijeta, koju su uzdigli i iza koje stoje Rockefeller i Rothschild bankovni klanovi. Listajući kroz popis dioničara, lako je uočiti da je velika većina sredstava BP plc-a u rukama banaka i grupa koje su opet u bankovnom vlasništvu: Blackrock, Lloyds, BNP Paribas, Deutschebank, Goldman Sachs, HSBC, Credit Suisse, Barclays, Société Generale, Wells Fargo, Bank of America, itd. Iako internet stranica samog BP-a pokušava zamagliti podatke pokazujući vlasnike prema njhovim državama (Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo), ipak i tamo se izričito priznaje da banka JP Morgan Chase posjeduje najveći dio kolača (27.74% prema njihovu priznanju - www.bp.com)

Medijski portal Raw Story izvješćuje nas da je druga američka velika banka, Goldman Sachs prodala 44% svojih dionica BP-a u vrijednosti 250 milijuna dolara, i to samo tri tjedna prije katastrofe u Meksičkom zaljevu, kao da su znali da će cijena dionica uskoro strahovito pasti (cijena dionice prepolovila se sa 60$ na 29$ nedugo nakon katastrofe). Druge banke, kao Wachovia i UBS također su prodale svoje dionice prije izljeva. Kako javlja britansko glasilo The Daily Telegraph, sam Tony Hayward, izvršni direktor BP-a kojeg američki mediji već tri mjeseca razvlače kao svoje žrtveno janje, prodao je trećinu svojeg vlasničkog paketa u BP-u u vrijednosti od 1,4 milijuna funti, i to opet mjesec dana prije izljeva u Meksičkom zaljevu.

Ovakva prodaja dionica od strane moćnih igrača može biti dobar pokazatelj prevare, iako sama po sebi ne dokazuje ništa. Na kraju krajeva, dionice BP-a oporavit će se nakon što cijela strka sa izljevom završi kao što su se oporavile dionice drugog naftnog diva Exxona nedugo nakon što je završila poznata havarija tankera Exxon Valdez. Pravo je, dakle, pitanje (na koje se ne nalazi odgovor) tko je kupio ove dionice koje su oni prodali jer će kupci biti pravi profiteri na duge staze.

Tezu o namještanju potvrđuju i dokazi sa same bušotine. Tyrone Benton, koji je bio radnik na Deepwater Horizon bušotini, izjavio je za BBC da su radnici nekoliko tjedana prije eksplozije otkrili curenje na sigurnosnoj opremi. Umjesto da naredi popravak, tvrtka je naredila da uključe drugu kontrolnu čahuru. Uz odgovor e-poštom nadodali su: "koga briga, gotovo je, kraj priče, biće vjerojatno u redu."

Članovi kongresa, među njima Henry Waxman, prepoznali su više problema sa naftnom bušotinom Deep Horizon kao što su nepravilno obavljeno cementiranje. Cementiranje ove bušotine bilo je zadatak Halliburtona, druge velike korporacije koja je zaradila milijarde u Iraku i drugdje, a čiji je izvršni direktor od 1995.-2000. bio sam Dick Cheney koji je s toga mjesta otišao da bi postao potpredsjednik Georga Busha od 2001-2009. Ako ste mislili da sukob interesa postoji samo u Hrvatskoj...

Prema pisanju britanskog Daily Maila, kad su kongresmeni žestoko napadali direktora Haywarda, kongresmen mu je Waxman tada rekao: "Pregledali smo 30 000 stranica dokumenata BP-a uključujući vašu e-poštu. Nema niti jedne poruke koja pokazuje da ste i najmanju pozornost obratili opasnostima toga naftnog izvora."

Kongresmen Stupak je citirao poruku poslanu e-poštom u kojoj je i Halliburton upozorio BP da bi mogli imati "ozbiljan problem s dotokom plina" ako spuste zadnji niz cementne navlake sa samo šest centralizatora umjesto 21 koliko im je Halliburton preporučio. Iz BP-a su to odbili s napomenom: "To bi trajalo 10 sati dok se instaliraju...To mi se ne sviđa." Dok su ga kongresmeni opsjedali ovim optužbama, direktor je Hayward to sve stoički podnosio, negirao sve optužbe, a nakon toga se naporna posla otišao odmoriti na svoju jahtu. I nikom ništa.

Sve ove činjenice pobuđuju sumnju da je katastrofa bila nekakva namještaljka napravljena s ciljem. To se je moglo dogoditi iz niza razloga o kojima možemo nagađati. Npr. ekološka katastrofa ovakih razmjera mogla bi se dobro iskoristiti da se u američkom parlamentu izglasa novi zakon o okolišu koji bi davao još više kontrole vladi i velikim korporacijama nego što to čini sada postojeći, ionako prevarantski "Cap and Trade" prijedlog zakona.

Dok možemo samo nagađati o uzrocima katastrofe, jedno je sigurno: vlasnici BP-a isti su oni koji posjeduju većinu ekonomske i političke pozornice diljem svijeta, osobito u SAD-u, a to su velike banke.
Podsjetimo se još jednom da su najveće američke banke (JP Morgan Chase, Bank of America, Goldman Sachs, Citigroup, Wells Fargo) bile i najveći profiteri financijske krize. One su ujedno i najveći financijeri u predsjedničkim kampanjama Johna McCaina i Baracka Obame (Top Contributors)

Američki medij Politico objavio je izvrstan članak u svibnju o tome kako su ove banke putem samog BP-a donirale preko 3,5 milijuna raznim američkim političarima u zadnjih 20 godina. Samom Obami je od strane BP donirano 77,051$ dolara.

Ne možemo smatrati ni slučajnim da, kad se prošlog mjeseca u američkim medijima počelo kritizirati predsjednika Obamu te je po anketama palo i povjerenje u vladu, odjednom ispod tapeta izvukla priča o ruskim špijunima za čije djelovanje su američke vlasti, prema vlastitom priznanju, znale već godinama prije. Očito je to hvatanje otprije poznatih špijuna tempirano da bi se skrenula pozornost sa gorućeg problema.

Podržavam ovo što kaže .... Nisam za ovo što kaže ....

HINA, 2010-09-16 u 00:55:09

Soros o zlatu

Američki milijarder i financijski stručnjak George Soros izjavio je da bi cijena zlata mogla nastaviti rasti nakon što je postigla rekordnu razinu ovoga tjedna, ali i ponovio upozorenje da je zlato "konačni balon".

Soros je kazao da su, s gospodarskim i fiskalnim slabostima koje sputavaju razvijeni svijet, sve investicije u opasnosti, jer smo "u razdoblju velike neizvjesnosti, tako da ništa nije vrlo sigurno". Soros je također kazao da nakon što vrijednosnice dostignu nove najviše razine, gotovo uvijek postoji neposredni obrat koji razočara ulagače. Sorosev 'hedge' fond, Soros Fund Management LLC, snažno ulaže u zlato i rudarske kompanije koje eksploatiraju zlato.

>> Soros donirao Human Rights Watchu 100 milijuna dolara

"Zlato je trenutačno jedino stvarno 'tržište bikova'. Upravo je jučer doseglo novi rekord. U sadašnjim okolnostima to se može nastaviti", kazao je Soros na skupu Thomson Reuters Newsmaker u New Yorku. "Nazvao sam zlato konačnim balonom, što znači da može ići još više. Ali to svakako nije sigurno i to neće trajati zauvijek", rekao je on. Soros, koji više ne sudjeluje u upravljanju svojim 'hedge' fondom, u siječnju je na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu dao prvi komentar o zlatu kao "konačnom balonu".

Nema znakova oporavka SAD-a

Cijena zlata u utorak je dosegla rekordnih 1.274.75 dolara za uncu, a u srijedu se s njim trgovalo za oko 10 dolara manje. S 30. lipnja Sorosev fond držao je 5.240.000 dionica SPDR Gold Trust-a, što je ulog koji je u utorak vrijedio oko 650 milijuna dolara, navodi Reuters. Sorosev fond također je imao dionice u rudnicima zlata i drugih ruda u vrijednosti od 250 milijuna dolara 30. lipnja.

Soros, jedan od najvećih svjetskih investitora, kazao je da mu se sviđa stalni rast zarade 'blue-chip' kompanija (indeks Dow Jones) koje su napravile puno gotovine preko državnog duga. Među ostalim komentarima, kazao je kako ne vidi znake povratka snažnog rasta u Sjedinjenim Državama, koje se bore da izađu iz najgore krize od II. svjetskog rata.

Japan učinio pravu stvar

"Ako bih morao to sažeti u jednoj riječi, rekao bih: 'blah'. To može skliznuti u dvostruku recesiju ili ne, ali će usporiti", rekao je on. Naglasio je da nimalo ne sumnja u to jer je vladin paket gospodarskih poticaja na izmaku, a postoji veliki otpor za daljnje poticaje. Soros je ocijenio da je Japan učinio pravu stvar kada je u srijedu intervenirao na deviznom tržištu da sruši vrijednost jena, što je potez koji je podigao američki dolar čak tri posto.

- - -
Komentar:
Ovo kazarski pljačkaš preko svojih medija pušta lažne balone ...

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

YU wc, 2010-09-16 u 09:33:07

Hrvati u kreditnom očaju

ZAGREB - Švicarski franak dosegao je novu rekordnu vrijednost i izjednačio se s američkim dolarom. Prema današnjem srednjem tečaju HNB-a jedan švicarski franak vrijedi 5,591 kunu, samo dvije lipe manje nego američki dolar. Do kraja godine franak će ojačati, predviđaju analitičari RBA, pa bi prema euru mogao narasti na 1,25 franaka, što bi, prema sadašnjim odnosima, bilo više od 5,8 kuna! Slabljenje očekuju tek u prvom tromjesečju sljedeće godine.

Hrvatski građani koji imaju stambene kredite u "švicarcima" su očajni jer im rate rastu iz mjeseca u mjesec, a konverzija kredita u euro nije jeftina - banke u pravilu uzimaju postotak od ostatka neotplaćene glavnice. Tko je uzeo stambeni kredit od sto tisuća franaka, na rok otplate od 20 godina, i uz kamatnu stopu od 5,25 posto, mjesečna mu je rata iznosila 674 franka. Pri tečaju švicarske valute od 4,98 kuna, koliko je iznosila početkom 2008. godine, dužnik je za otplatu kredita mjesečno morao izdvajati 3.356 kuna. Danas, nakon što je vrijednost švicarskog franka odletjela u nebo, isti kredit mjesečno ga stoji 3.767 kuna!

Jačanje franka povećava i ukupan iznos kredita koji dužnik mora vratiti banci, pa 100.000 franaka više nije 498.000 kuna, koliko je iznosio prije dvije i pol godine, nego je sada gotovo 560.000 kuna, ili 60.000 kuna više, što je cijena automobila niže klase.

Zbog tih problema s otplatom kredita u "švicarcima" hrvatske banke u posljednje vrijeme smanjuju kamatu na te kredite i na druge načine pokušavaju olakšati otplatu. Led je nedavno probila Zagrebačka banka, a za njenim se primjerom povela i Erste banka. Za očekivati je da će slične poteze povući i ostale banke jer ni jednoj nije u interesu rast nenaplativih potraživanja.

Nekoliko je razloga zbog kojih švicarski franak posljednjih mjeseci jača. Prvi je, kaže Zrinka Živković - Matijević, analitičarka Raiffeisenbanka, to što se švicarsko gospodarstvo oporavlja od recesije znatno brže od gospodarstva zone eura. Tako je, primjerice, stopa rasta švicarskoga gospodarstva u drugom ovogodišnjem tromjesečju iznosila 3,4 posto, dok je rast gospodarstva eurolanda u istom razdoblju iznosio slabašnih jedan posto.

Drugi razlog jačanja "švicarca" može se tražiti u njegovoj ulozi "sigurnog utočišta". Kad je ulaganje u druge valute, poput eura ili dolara, vezano uz veće rizike, ulagači se tradicionalno okreću "švicarcima" kao sigurnijoj i stabilnijoj valuti. Po tome, franak usko prati reputaciju Švicarske kao sigurne države, pa kad jača potražnja za njim, raste i njegova vrijednost.

Treći razlog može se tražiti u poljuljanom povjerenju ulagača u euro zbog problema s javnim financijama europskih zemalja, od kojih su neke prezadužene. Švicarska nema takav problem, pa ne čudi da se ulagačima nalazi u fokusu.
- Ulagači na deviznim tržištima više vjeruju Švicarcima, nego zoni eura - zaključuje Živković-Matijević.

S obzirom na to da je hrvatsko gospodarstvo usko vezano uz zonu eura, jačanje švicarskog franka neće se značajnije odraziti na nas. Hrvatska, primjećuje jedan naš sugovornik iz HNB-a, sa Švicarskom malo trguje, devizne rezerve su nam uglavnom u eurima i dolarima, a i zaduženost u toj valuti nam je mala.
- Za nas neće puno značiti jačanje švicarskog franka. Mi smo puno više vezani uz euro - kazali su nam u HNB-u, podsjetivši da su i prije upozoravali građane da budu oprezni pri uzimanju kredita u "švicarcima", jer se time više izlažu tečajnom riziku.

Švicarska narodna banka dosad nije primjetnije pokušavala suzbiti jačanje franka. Premda jačanje valute slabi konkurentnost gospodarstva, jer postaje skuplje u izvozu, ekonomisti ističu da u švicarskom izvozu prevladavaju prehambeni i farmaceutski proizvodi, koji su manje nego druge robe osjetljivi na promjene cijena, pa je i to razlog što se središnja banka ne uzbuđuje previše zbog jačanja franka.

Potražnja za samim zlatnim polugama porasla je za gotovo sto tona

ZAGREB - Cijene zlata popele su se do novih rekorda od gotovo 1.275 dolara za uncu. Ovaj ih put guraju središnje banke koje, prvi put nakon više od dva desetljeća, opet kupuju zlato. Procjena je da će do kraja godine kupiti oko 15 tona zlata, a najveći su kupci Rusija, Kina, Indija, Saudijska Arabija i neke srednjoazijske zemlje.

Zlatu se okreću i ulagači jer ih brine neizvjesnost globalnog oporavka i visoki dugovi razvijenih zemalja. Najveća je potražnja iz Indije i Kine. U drugom kvartalu ove godine, u odnosu na drugi kvartal 2009., potražnja za zlatom je, u količini, porasla 36 posto - na više od tisuću tona, a u dolarima za 77 posto - na 40,4 milijarde dolara. Potražnja za samim zlatnim polugama, koje uglavnom traže nezapadna tržišta, porasla je na gotovo sto tona, a drugo je tromjesečje potrošilo više od 400 tona zlata koje se prerađuje u nakit, od čega je samo Indija kupila 123 tone. No, ubrzano je stiže Kina kojoj je trebalo 75 tona zlata za nakit.

Očekuje se da će cijena zlata i dalje rasti te da će do kraja godine prijeći 1.300 dolara za uncu.

Prognoze EIU: Euro će slabjeti, a dolar jačati i idućih godina

Kako Hrvatska narodna banka održava stabilnost kune prema euru, za odnos prema drugim valutama najvažnije je kako će se zajednička europska valuta držati na globalnom tržištu. Nakon turbulentne 2010. godine, prema procjeni britanske analitičke kuće Economist Intelligence Unit, euro i idućih godina čekaju nestabilna vremena.

- Očekujemo da će euro i dalje ostati pod pritiskom - navode analitičari EIU, ističući da će jedan euro ove godine u prosjeku vrijediti 1,29 dolara, ali će nastaviti slabjeti i idućih godina. Tako bi se za jedan euro iduće godine moglo dobiti 1,24 dolara, a u razdobolju od 2012. do 2014. godine još će malo oslabjeti i vrijedit će 1,20 dolara.

Euroropska dužnička kriza u prvoj polovici godine dovela je do nepovjerenja prema euru, a trend je dodatno ubrzan uslijed straha da bi svijet mogla zahvatiti recesija s dvostrukim dnom. Stoga su ulagači nastojali smanjiti rizik i ponovno su počeli bježati u sigurne valute prema dolaru, švicarskom franku i jenu.

EIU upozorava da euro ostaje ranjiv jer je dužnička kriza u EU samo smirena, ne i riješena.

- - -
Komentar:
Švicarska - zemlja u koju se slijevalo kazarsko blago. Najveći dio tog blaga je pokraden po svijetu, a ima tu podosta i židovskog blaga kojega su za vrijeme 'holokausta' Kazari oteli "svojima". I zbog toga Švicarska ne ratuje, a ne zbog vješte diplomacije, kako su se 'gospari' voljeli hvaliti svojom Ragusom. Ne postoji vješta doplomacija, nego postoji zajamčen interes imperija koji se onda održava pod pokroviteljstvom razno-raznih oblika komuniciranja ...

Podržavam ovo što kaže YU wc. Nisam za ovo što kaže YU wc.

Sandej telegraf, 2010-09-21 u 13:20:54

Baroni ruske pljačke

Pohlepa je sve više uzimala maha i ruski tajkuni ubrzo su počeli da se otimaju o državna vlasništva. Počele su da se podmeću bombe i da se dešavaju ubistva. A onda su se njihova bogatstva raspala u krahu rublje 1988. godine

Ako zaista želite da znate šta se desilo u Rusiji posle urušavanja sovjetskog režima, to ćete najbolje saznati čitanjem "Oligarha". To je omamljujuća priča, triler najvećeg ubrzanja o fantastičnim bogatstvima koja su nastala i nestala u mutnim operacijama i zakulisnim pogodbama, priča o političkim korupcijama i zaverama, međunarodnim finansijama visokog rizika, gangsterskoj mafiji i ubicama - čiji moral kao da se svodi na to da za Rusiju nije bilo drugog puta da stigne do sloboda kapitalističkog Zapada. Obeshrabrujuća lekcija koja se mora naučiti.

Dejvid Hofman, šef dopisništva američkog "Vašington posta" u Moskvi između 1995. i 2001. godine, sakupio je neverovatna znanja o mutnim poslovima četvorice ruskih tajkuna, i to pretočio u knjigu gornjeg naslova. Njih četvorica počeli su svoj uspon ka bogatstvu i moći osamdesetih godina: bankar Aleksandar Smolenski neovlašćeno je prodavao na crnom tržištu primerke Biblije; mladi naftni magnat Mihail Hodorovski, kao zvanično lice Komsomola (savez komunističke omladine), pretvorio je bezvredne rublje u milione dolara; industrijalac i akcionar Boris Berezovski počeo je kao partner u propaloj automobilskoj industriji; a medijski moćnik Vladimir Gusinski prebacio se na biznis tek kad je propao kao direktor pozorišta.

Prva poglavlja Hofmanove priče vezuju čitaoca za onaj deo kad su ovi tajkuni, u eri Gorbačova, iskoristili zeleno svetlo za osnivanje preduzeća zvanih zadruge. Smolenski je osnovao građevinsko preduzeće koje je podizalo dače od materijala prodavanog kao škart. Hodorovski je organizovao kompjuterski konsalting namenjen sovjetskim fabrikama. Gusinski je izrađivao bakarne narukvice od tramvajskih provodnika. Berezovski je otvorio kafić.

Naporan rad, drskost i dobre veze bili su ključ za uspeh ove četvorice preduzetnika od kojih je svaki - slučajna podudarnost - jevrejskog porekla. Oni su pribavili za sebe pokroviteljstvo moskovskog gradskog veća i njegovog dinamičnog čelnika Jurija Lužkova, gradonačelnika Moskve od 1992, i petog glavnog junaka Hofmanove knjige.

Lužkov je oronulu sovjetsku prestonicu pretvorio u blistavu kapitalističku metropolu prodajući propale gradske pogone poslovnim prijateljima, a potom ih uvlačeći u velike javne radove kao što je rekonstrukcija pozlaćenog kubeta crkve Hristovog spasa. Prvobitno izgrađena u slavu pobede nad Napoleonom, da bi kasnije bila srušena pod sovjetskom vlašću i na tom mestu bio ozidan plivački bazen, crkva danas stoji kao simbol povezanosti nepošteno stečenog bogatstva i vlasti u novoj Rusiji.

Drugi veliki zaštitnik četvorice tajkuna bio je Aleksandar Čubajs, mladi i vizionarski zagovornik eliksira koji sve leči putem slobodnog tržišta, čoveka koji je posle 1991. bio zadužen za Jeljcinov program privatizacije. Čubajs je bio odgovoran za čuvenu vaučersku šemu kojom je zastarela sovjetska industrija rasparčana u akcije koje su razdeljene narodu. Većinu vaučera otkupila je šačica biznismena i stranih kupaca čiji su agenti na ulicama otkupljivali vaučere za bocu votke.

Ali pravi skandal je bila šema "zajam za deonice" koji je Čubajs uveo 1995. Pritisnuta brigom za gotovinom kojom bi isplaćivala javne radove, vlada se u očajanju obratila najbogatijim biznismenima koji su već imali svoje privatne banke. Kroz njih su oni već uspeli da nagomilaju ogromna bogatstva obećavajući ljudima sigurnost i napredak u zamenu za milijarde rubalja koje su dotle ležale u slamaricama. Ali u inflatornim uslovima ranih devedesetih godina, kad je vrednost rublje neprestano padala u odnosu na dolar, oni su svojim gotovinama ostvarili velike zarade menjajući ih za dolare i iznoseći ih iz zemlje.

Kao deo šeme "zajam za akcije", Čubajs je dozvolio bankarima da otkupe akcije u značajnim iznosima u najvrednijim industrijskim vlasništvima Rusije, i to u nameštenim aukcijama koje su sami organizovali. Hodorovski je otkupio 45 odsto akcija u Jukosu, kompaniji koja izvozi oko jedne petine ruske nafte, po bagatelnoj ceni od 159 miliona američkih dolara, samo nekih devet miliona dolara više nego što je bila početna cena. Danas je njegovih 80 odsto akcija u Jukosu vredno oko osam milijardi američkih dolara.

Finansijska moć oligarha obezbedila je Jeljcinovu pobedu protiv sve prisutnijih komunista u krucijalnim predsedničkim izborima 1996. Tada su se na ORT-u i NTV-u, televizijskim stanicama u vlasništvu Berezovskog i Gusinskog, vodile celodnevne političke kampanje, i oligarsi su tu bili na vrhu svoje moći. Počeli su da se ponašaju kao da su oni sami vlada.

Pohlepa je sve više uzimala maha i oni su uskoro počeli da se otimaju o državna vlasništva. Počele su da se podmeću bombe i da se dešavaju ubistva. A onda su se njihova bogatstva raspala u krahu rublje 1988. godine (mada, sa izuzetkom Smolenskog, nikada nisu izgubili toliko koliko su izgubile zapadnjačke banke koje su u njih bezmerno ulagale).

U poslednje dve godine, predsednik Putin počeo je da reafirmiše moć države. U leto 2000. naredio je da se zatvori Gusinski, čija je NTV kritikovala rat u Čečeniji, a zatim ga je primorao da pobegne iz zemlje. Berezovski, koji je pomogao da se Putin izgura do predsedničkog položaja, bio je primoran da proda svoj ulog u ORT-u, i sada živi u Njujorku. Hodorovski je jedini preostali oligarh, najbogatiji čovek u Rusiji, s 38 godina života. Sudeći prema blistavom prijemu koji mu je prošlog decembra priređen u Londonu, on je rešen da svoj novac potroši na filantropske projekte u Rusiji i na Zapadu.

Ali, može li, uistinu, da se pojavi neki ruski Karnegi? Hofman, kako izgleda, divi se tajkunima. On njihovu energiju vidi kao snagu neophodnu za preporod Rusije. U jednom smislu on je u pravu: kapitalizmu su potrebni uspešni kapitalisti. Ali potrebne su mu i institucije radi regulisanja tržišne ekonomije ako je to na korist društva; a ako je veliki broj Rusa nezadovoljan sistemom koji sada ima, onda se za to u najvećoj meri ima zahvaliti načinu na koji su njihove kapitalističke novajlije ostvarile svoje uspehe.

Hofman ne analizira kakvo je političko i društveno nasleđe donela Rusiji ubrzana trka ka slobodnom tržištu. Mada je njegova priča vraški dobra.

- - -
01.08.2002
http://www.nin.co.rs/2002-08/01/24338.html

Podržavam ovo što kaže Sandej telegraf. Nisam za ovo što kaže Sandej telegraf.

dst, 2010-09-24 u 13:35:59

Tečaj švicarskog franka

Očito da nas tečaj vodi u stečaj pa pogledajmo trenutni tečaj Hrvatske narodne banke (HNB-a):

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Japan             JPY  100        6,440511
Švicarska         CHF    1        5,530497
Vel. Britanija    GBP    1        8,539529
SAD               USD    1        5,440043
EMU               EUR    1        7,284218

Daklem, švicarac je pretekao amerikenjca ...

- - -
dodano 25.06.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Japan             JPY  100        6,442616
Švicarska         CHF    1        6,185019
Vel. Britanija    GBP    1        8,282330
SAD               USD    1        5,167176
EMU               EUR    1        7,378728

- - -
dodano 12.07.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Japan             JPY  100        6,655034
Švicarska         CHF    1        6,363640
Vel. Britanija    GBP    1        8,403249
SAD               USD    1        5,302043
EMU               EUR    1        7,383095

- - -
dodano 15.07.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Japan             JPY  100        6,624443
Švicarska         CHF    1        6,416339
Vel. Britanija    GBP    1        8,435003
SAD               USD    1        5,233431
EMU               EUR    1        7,434612

Zanimljivo:
britanska funta = 8,4 kune
euro = 7,4 kune
švicarski franak = 6,4 kune
a američki dolar je oko 5,4 (5,2) kune

- - -
dodano 18.07.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Švicarska         CHF    1        6,479201

- - -
dodano 09.08.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Švicarska         CHF    1        7,045071

- - -
dodano 11.08.2011.

zemlja            valuta          srednji tečaj (za devize)
===========================================================
Japan             JPY  100        6,757989
Švicarska         CHF    1        7,164275
Vel. Britanija    GBP    1        8,405349
SAD               USD    1        5,180483
EMU               EUR    1        7,447980

- - -
dodano 15.08.2011.

HRT
Pad švicarskog franka

Tečaj švicarskog franka potonuo je jutros na valutnim tržištima prema euru za više od 3 posto jer je, pišu švicarski mediji, tamošnja središnja banka spremna koristiti sva sredstva kako bi spriječila jačanje franka, pa i privremeno vezati tečaj franka za euro.

Tečaj eura skočio je jutros 3,3 posto, na 1,1440 franaka, najvišu razinu u dva tjedna. 'Švicarac' je oslabio i prema američkoj valuti, pa je cijena dolara porasla za 2,7 posto, na 0,7988 franaka.

Švicarske novine SonntagsZeitung jučer su izvijestile da je švicarska središnja banka (SNB) spremna vezati tečaj franka za euro nešto iznad razine od 1,10 franaka za euro. Središnja je banka, pišu te novine, spremna poduzeti sve moguće mjere kako bi spriječila daljnje jačanje franka jer to ozbiljno ugrožava konkurentnost švicarskog gospodarstva.

Posljednjih tjedana SNB intervenirala je na valutnim tržištima prodajući franke, a smanjila je i ključne kamatne stope na gotovo nulu kako bi izazvala slabljenje 'švicarca', koji jača zbog toga što ulagači, u strahu od širenja dužničke krize u eurozoni i nove recesije, traže sigurna utočišta za svoj kapital. No, potezi SNB-a nisu bili dovoljni, pa je polovicom prošloga tjedna tečaj eura pao na najnižu razinu u povijesti, na 1,0075 franaka.

Međutim, u posljednja dva dana prošloga tjedna cijena eura skočila je čak 7 posto prema franku, nakon prijetnje središnje švicarske banke u četvrtak da bi privremeno mogla vezati tečaj franka za euro i tako zaustaviti rast 'švicarca'.

Jutrošnji pad 'švicarca' posljedica je i stabilizacije cijena dionica na svjetskim burzama, nakon što su posljednjih tjedana oštro pale zbog smanjenje kreditnog rejtinga SAD-a, dužničke krize u eurozoni i strahovanja ulagača od izbijanja nove recesije u američkom gospodarstvu.

Nastavi li se oporavak svjetskih burzi, vratit će se, kažu analitičari, i sklonost ulagača prema rizičnijim investicijama, pa će pasti potražnja za tzv. sigurnim utočištima za kapital, kao što su zlato ili valute s nižim prinosima, poput 'švicarca' i japanskog jena, javlja Hina.

- - -
dodano 06.09.2011.

SNB fiksirao tečaj uz euro

Tečaj eura je danas na međunarodnim deviznim tržištima skočio za čak 8,51 posto prema franku nakon što je Švicarska središnja banka (SNB) objavila da više neće tolerirati to da se jedinstvenom europskom valutom trguje po tečaju ispod 1,2 franka. Za hrvatske dužnike u švicarcima to znači da franak, ukoliko kuna ostane stabilna prema euru, neće rasti iznad 6,23 kune. Švicarska središnja banka utvrdila je, kako se navodi u priopćenju, minimalni valutni tečaj na razini od 1,2 franka za euro.

- Trenutna izrazita precijenjenost švicarskog franka predstavlja akutnu prijetnju švicarskom gospodarstvu i nosi rizik deflatornih kretanja. SNB stoga ima za cilj značajno i u duljem razdoblju smanjivati tečaj švicarskog franka - kaže se u priopćenju.

Švicarska središnja banka, koja će 15. rujna revidirati svoju tromjesečnu monetarnu politiku, poduzet će i druge mjere potrebne za ograničavanje rasta franka. Mnogi analitičari vjeruju da bi mogla pokrenuti nove intervencije na deviznom tržištu. U SNB-u također navode da će vrlo odlučno braniti minimalni utvrđeni tečaj te naglašavaju kako su spremni kupovati stranu valutu u neograničenim količinama. Nakon tog poteza središnje banke eurom se trgovalo po tečaju od 1,2139 franaka, što je skok od gotovo 10 posto.

- - -
Srednji tečaj od 07.09.2011.: CHF (1) = 6,227655

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

HINA, 2010-09-29 u 13:18:49

MMF: Valutni rat moguć

Prijetnja svjetskog valutnog rata mala je ali se ne može u potpunosti isključiti, izjavio je direktor Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Dominique Strauss-Kahn nakon niza intervencija na valutnim tržištima.

U kontekstu vala nezadovoljstva koji su izazvale svjetske gospodarske sile ulijevanjem novca u valutna tržišta kako bi njihov izvoz bio jeftiniji od konkurencije, Strauss-Kahn je izjavio kako bi moguće posljedice valutnog rata trebale natjerati zemlje da razmisle na predah. "Trenutno mi se čini da nema velike opasnosti od valutnog rata. No, on je svakako jedna od mogućnosti", kazao je Strauss-Kahn. "Mislim da je vjerojatnost za takav rat relativno niska, budući da svi uviđaju da bi preveliki sukobi imali negativne posljedice. Unatoč tome, mogućnost postoji", dodaje.

Na početku tjedna brazilski ministar financija Guido Mantega izrazio je nezadovoljstvo utjecajem jačanja brazilskog reala na ključni izvozni sektor te zemlje. "Na međunarodnoj sceni bjesni valutni rat", kazao je Mantega, signalizirajući moguću skorašnju intervenciju. "To za nas predstavlja prijetnju jer nam nagriza konkurentnost".

Proteklih su tjedana brojne vlade, od Kolumbije do Singapura, priznale da su intervencijama nastojale sniziti vrijednost svojih valuta kako bi njihov izvoz bio jeftiniji.

kupovanje lokalne valute kako bi im snizile vrijednosti i pojeftinile izvoz.

Dolar je tako u ovoj godini izgubio na vrijednosti prema brazilskom realu oko 25 posto.

Najnoviji spor povezan s nastojanjima zemalja da budu konkurentnije nakon recesije izbio je na relaciji SAD-Kina. SAD se godinama žali da Kina na umjetan način održava nisku vrijednost juana, sprječavajući njegov rast kako bi do punog izražaja došla velika zarada kineskih izvoznika, iskazana u inozemnim valutama.

Američki će zakonodavci tijekom dana glasovati o uvođenju sankcija protiv Kine ako njezina vlada ne dopusti rast podcijenjenog juana prema dolaru. Pitanje valute bit će također među glavnim točkama dnevnog reda ministara financija i središnjih banaka na godišnjem MMF-ovom sastanku u Washingtonu idući tjedan, te na skorašnjem summitu G20 u Južnoj Koreji. Jedan bivši dužnosnik MMF-a upozorava pak da i sam fond dijelom snosi odgovornosti za aktualno jačanje napetosti.

"MMF se odrekao odgovornosti za nadzor, te sada svi mogu raditi što žele", kazao je bivši dužnosnik MMF-a i član Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju Morris Goldstein. "Ako Kina može intervenirati i sedam do osam godina zaredom manipulirati tečajem svoje valute a MMF na to uopće ne reagira, što sprječava druge da rade to isto?", dodaje.

- - -
Komentar:
Ovo Kazari pokušavaju održati krvavi pljačkaški imperij ...

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

HINA, 2010-10-05 u 10:15:09

Njemačka isplatila zadnju ratu odštete za 1. svjetski rat

Njemačka je u nedjelju isplatila posljednje reparacije iz Prvog svjetskog rata, rješavajući se duga koji joj je nametnut Versajskim ugovorom iz 1919., čime je zatvorila zadnje poglavlje sukoba koji je oblikovao 20. stoljeće, izvjestila je američka TV mreža ABC News.

Na dan 3. listopada, kada se obilježava 20. obljetnica njemačkog ujedinjenja, Njemačka je, 92 godine nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, završila isplatu reparacija.

Njemačka vlada isplatila je posljednje rate kamata na inozemne obveznice koje je izdala od 1924. do 1930. godine, kako bi prikupila novac za ogromne reparacije koje su joj nametnule pobjedničke sile Antante u Prvom svjetskom ratu - Velika Britanija, Francuska i SAD.

Reparacije su Njemačku bacile u stečaj 1920-ih i pridonijele rasu nacističke stranke koja je iskoristila nazadovoljstvo javnosti uvjetima Versajskog ugovora.

Početno je Njemačkoj određena isplata 269 milijardi zlatnih maraka, ili oko 96.000 tona zlata, prije nego što je 1929. taj iznos smanjen na 112 milijardi zlatnih maraka, plativih tijekom razdoblja od 59 godina.

Njemačka je suspendirala godišnje isplate 1931. za vrijeme globalne financijske krize, a Adolf Hitler ih je odbio nastaviti plaćati kada je došao na vlast 1933.

No, godine 1953., Zapadna Njemačka pristala je na međunarodnoj konferenciji u Londonu servisirati svoje međunarodne obveze, proistekle iz obveznica koje je izdala prije Drugog svjetskog rata.

Idućih godina otplaćivala je glavnicu na obveznice, koje je izdala privatnim i institucionalnim ulagačima u inozemstvu, uključujući Sjedinjene Države. Tu je glavnicu Njemačka isplatila do 1988. godine.

Prema uvjetima sporazuma iz Londona, Njemačkoj je dopušteno da pričeka do ujedinjenja prije nego što plati nešto do 125 milijuna kamata koje su joj obračunate na dug od 1945. do 1952. Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke 1990., zemlja ja otplaćivala te kamate u godišnjim ratama, od kojih je posljednja došla na naplatu 3. listopada.

Približna vrijednost isplaćenih reparacija ekvivalent je sumi do 400 milijardi američkih dolara 2010. godine.

- - -
Komentar:
Njemačku su 1917. godine izdali Židovi, a u Versaju su - kad se dogovarala pljačka - opat odlučivali Židovi (Rothschildi) ...

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

HINA, 2010-10-25 u 14:30:25

Najveća reforma MMF-a u povijesti?

Članice skupine 20 najvećih razvijenih i gospodarstava u razvoju G20 postigle su na sastanku u južnokorejskom gradu Gyeongjuu u subotu dogovor o reformi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) kojom bi brzo rastuća gospodarstva dobila veće ovlasti u upravljanju tom međunarodnom financijskom institucijom.

Prema sporazumu, europske zemlje odrekle bi se dva mjesta u 24-članom upravnom odboru u korist gospodarstava u razvoju poput Kine, koja će postati treća po utjecaju zemlja u MMF-u. Sporazum također rastućim gospodarstvima daje dodatnih više od šest posto glasačkih prava, javlja agencija Reuters. MMF je međunarodna financijska institucija sa sjedištem u Washingtonu i okuplja 187 zemalja članica.

Čelnik MMF-a Dominique Strauss-Kahn pozdravio je dogovor ocijenivši ga "povijesnim". "Ovo je najveća reforma upravljanja ovom institucijom u povijesti", rekao je Strauss-Kahn.

Agencija DPA javila je, pozivajući se na izvore među pregovaračima, da reforma odražava premještanje globalnog gospodarskog utjecaja s tradicionalnih zapadnih gospodarskih sila na nova brzo rastuća gospodarstva poput Kine, Indije i Brazila.

Reforme, o kojima se raspravlja godinama, stupit će na snagu tijekom 2011. Ministri financija vodećih svjetskih gospodarstava također bi se na dvodnevnom sastanku koji je počeo u petak u Gyeongjuu trebali obvezati da u budućnosti neće nastojati umjetno održavati tečaj domaće valute na niskoj razini.

Time bi trebali pokazati da su spremni jasno se suprotstaviti globalnom ratu valuta kojega se svi pribojavaju. SAD i Europska unija optužuju Kinu da umjetno zadržava juan na niskoj razini kako bi njezini izvoznici ostali konkurentni. Vlada u Pekingu tvrdi pak da je pretjerano popustljiva monetarna politika Washingtona neodgovorna.

- - -
Komentar:
Ovo bi mogla biti samo najveća pljačka MMF-a u povijesti, a ne "reforma", kako ističe taj Kazar i prenosi HRT. Jer MMF ne donosi reforme bez detaljne analize i proračuna zarade onih koji vode taj fond. A tko je Dominique Strauss Kahn, guglajte malo jer nije fora da ja sve iznosim.

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

Oliver Stone, 2010-11-04 u 14:25:03

... 'Wall Street 2' je film o moćnom financijsko-političkom sustavu u New Yorku koji kontrolira cijeli svijet. Film je vrlo aktualan i oslikava svijet kapitalizma 21. stoljeća koji ruši sve pred sobom. Banke danas vladaju svijetom, one su vlasnice svega. Počelo je 80-ih, kad je novac postao religija, a glavni su propovjednici bili Reagan i Thatcher. Danas živimo u svijetu korporacijskih moćnika, direktora, menadžera koji imaju petsto puta veće plaće od radnika u njihovim kompanijama. To ne može i ne smije biti normalno u trenutku kad je ljudska civilizacija najrazvijenija. Moramo mijenjati svijet.

Film zasigurno ima moć da utječe na društvo i pojedinca, a time i da mijenja svijet, ali samo na podsvjesnoj razini. Uzmite za primjer ratni film: 'Staze slave' najbrutalniji su film o Prvom svjetskom ratu koji sam vidio, ali to nije spriječilo nove ratove. Američki filmovi o ratu u Vijetnamu nisu spriječili ratove u Iranu i Iraku. Čovjek je agresivno biće i zato moramo djecu učiti toleranciji, da budu pametnija i savjesnija ...

Podržavam ovo što kaže Oliver Stone. Nisam za ovo što kaže Oliver Stone.

Gost_162, 2010-11-04 u 20:25:23

Zadnji put kad je MMF intervenirao (za vrijeme SDPa i Račana) bio je ukinut dječiji i rodiljne šta je te godina prouzročilo bijelu kugu....sada 7 godina poslje imamo najmanje ikad upisanih prvašića u škole baš zbog tih MMF ukidanja tih naknada. Vjerujte da sutra Kosorica pod nalogom Hebranga će dozvoliti ulazak MMFa te ukidanje rodiljnih naknada, šta u ovoj financijskoj situaciji će potpuno blokirat natalitet u Hrvata.

Ono šta je najodvratnije u cijeloj priči jest: da su rodiljne naknade teške 4,5 milijarde kuna (600 miljuna eura) koje će đubrad potrošiti na vraćanje kamata na kredite koje su dizali, povećanje penzija partizanima i SUPovcima, financiranje židovskih agencija i udruga koje nas kao tobože trebaju pripremiti za EU...

Ovaj razvoj događaja je jednak veleizdaji i ukoliko HDZ odjebe Hebrangov židovski utjecaj i odjebe MMF, pada Vlada - sigurno! Pripremite se na bijelu kugu, ali kakvu nikad niste mogli ni zamisliti...

Jedan info:

U Hrvatskoj dječiji doplatak po djetetu iznosi 266 kuna mjesečno
U Njemačkoj isti iznosi 300 Eura!!!!!!!!

I nitko ga jebote ne ukida iako je su glavni korisnici tog doplatka u Njemačkoj - Turci!!! No u Hrvatskoj se ukida jer su glavni korisnici - Hrvati!!!! Nije paradoks, nego je čista logika multikulti društvenog uređenja - a budite sigurni da će za 7 do 15 godina taj minus bit napunjen - pogodite s kim?

Podržavam ovo što kaže Gost_162. Nisam za ovo što kaže Gost_162.

ivan, 2010-12-08 u 22:10:04

Bravo, vrlo dobra analiza i pregled nevjrojatnih i nažalost istinitih podataka. ovo bi trebalo prosljediti što večem broju ljudi možda konačno progledaju inače odosmo svi skupa.Neka nam pomogne bog..Samo tako nastavi .Hvala

Podržavam ovo što kaže ivan. Nisam za ovo što kaže ivan.

dst, 2010-12-11 u 01:15:23

@ivan,
ovo je mix nekih analiza i misli koji dobro dođu početnicima koji traže odgovor o svjetskom monetarnom sustavu i malo više od toga.
mišak je na rubu znanosti imao emisiju o novom svjetskom poretku i evo ti prva od četiri, a ostale nađi sam ;)
Novi svjetski poredak 1/4

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

..., 2010-12-13 u 17:00:09

Približavanjem listopada svjetska tržišta novcem i vrijednosnim papirima počela je hvatati lagana jeza. Za novac i vrijednosnice rujan i listopad najgori su mjeseci u godini i to još od 1900 godine. Sadašnja situacija u Hrvatskoj i izvan nje pruža mnoštvo razloga za traženje odgovora na pitanja 'oporavka' u numerologiji, 'tehničkoj analizi' i sličnim okultnim znanostima. Iako su statistike za rujan i listopad pouzdane jer se radi o preko sto godina podataka, njihovo je kvantificiranje nemoguće jednako kao što je nemoguće kvantificiranje bilo čega što ima veze s ekonomskim prognozama. U inozemstvu traže odgovor na pitanje hoće li kriza imati 'dva dna' (jer iz prvog smo se, tako neki misle, izvukli). U Hrvatskoj gotovo da i nema nekoga tko nešto misli pa stavovi o tome kamo idemo iz sadašnje situacije predstavljaju samo osobna mišljenja. Od predsjednice vlade koja misli da će kriza potrajati 'još godinu dvije' (čija, svjetska ili hrvatska?) do opozicije koja se o tome ne izjašnjava, razumnih prognoza nema. Postoje samo 'kondicionali' kojima pojednici uvjetuju izlazak iz krize navodeći uz to svu silu otrcanih argumenata (privatizacija svega i svačega, investiranje, olakšavanje kretanja kapitala i tome slično) od kojih svakoga tko išta razumije počne stezati oko srca.

Nouriel Roubini, čije smo prognoze citirali gotovo dvije godine prije nego su se pokazale točne danas tvrdi da nema govora o bilo kakvom izlaženju iz krize. Objašnjava to činjenicom da nijedna od mjera poduzetih za stabilizaciju svjetskih financijskih tržišta nije bila usmjerena na dugoročno mijenjanje okolnosti koje su dovele do sadašnje situacije. Ekonomija koja živi od potrošnje; koja se bez potrošnje počinje gušiti kao morski pas koji ne može plivati, u situaciji kad je sve manje novca za potrošnju ekonomija je bez budućnosti.

Koliko je ovakva tvrdnja općenito razumljiva? Koliko je onih koji razumiju odakle dolazi današnja ekonomija a potom, kamo ide? Bez razumijevanja nekih temeljnih postavki na kojima počiva sadašnji ekonomski ustroj, lako je moguće da ima onih koji Kosoricu (u Hrvatskoj) ili Fox news slušaju s interesom i nadom - iako ovi zavrjeđuju samo akademsku znatiželju a nadu nipošto. Da bismo olakšali svima koje to zanima kako prozrijeti prognoze o izlasku iz krize i razumjeti koliko su bezvrijedne, tekst koji slijedi ima za cilj ilustrirati odakle dolaze sadašnji ekonomski problemi odnosno u čemu im je temelj.

Tajnoviti novac

'Bavljenje novcem onako kako se to radi u ekonomiji tema je čija složenost ima svrhu sakriti ili izbjeći istinu, a ne otkriti je'. (John Kenneth Galbraith)

'Čovjek se razlikuje od zvijeri po tome što koristi novac'. (Gertrude Stein, 1936)

Uloga novca temeljna je tema ekonomije. Na neki čudnovat način, ekonomija se gotovo nimalo ne bavim onime što novac jest. Recimo za početak da je novac nije predmet niti bilo što drugo što se može opipati. Novac je naprosto sporazum. Novac ima četiri osobine o kojima nikad ne razmišljamo jer ih ne raspoznajemo niti ih dovodimo u vezu s novcem. Na primjer, nacionalna moneta čini ekonomsku suradnju sa vlastitim sugrađanima privlačnijom od suradnje sa 'strancima' i tako pomaže izgradnju svijesti o vlastitoj naciji (to objašnjava zašto EU ukida nacije a objašnjava i zašto se vodi kampanja da su nacije 'suvišne', 'zastarjele' a nacionalizam kao tvrdi osjećaj pripadanja naciji je već gotovo i krivično sankcioniran). Posljedice postojanja kamate nalaze se posve izvan radarskog ekrana na kojem nastojimo razabrati pojedinosti o novcu...

Jednom su Johna Maynarda Keynesa (autora sporazuma iz Bretton Woodsa) upitali razumije li on što je to novac? Odgovorio je ovako: Znam samo troje ljudi koji razumiju novac. Prvi je profesor na jednom sveučilištu, drugi je jedan od mojih studenata a treći je niži službenik u britanskoj centralnoj banci. Naravno, nije ih imenovao ali znamo što je želio reći: moguće je doći do samog vrha hijerarhije eksperata a ipak ne naći nekoga tko će znati odgovoriti na to pitanje. Ostala je zabilježena anegdota kad su nekog člana Clintonove administracije upitali to isto pitanje. Odgovorio im je ovako: 'Novac je čarolija a centralne banke su mađioničari. Poput svih mađioničara, ni oni ne otkrivaju tajnu svojih trikova'. Može se reći da je novac kao tema zagonetan iz dva razloga: prvi je njegova povijest i drugo, to je potreba da se sačuva povjerenje na kojem se novac temelji. Novac je toliko je zagonetan da se danas, u vrijeme konačne krize kapitalizma koja je uzrokovana prije i iznad svega novcem kakvog znamo, izlazi iz nje traže u 'štednji' (u Europskoj Uniji) ili nasuprot tome, u tisućama milijardi dolara koje se u tajnovitim količinama daju glavnim američkim bankama da ga 'šire' dalje i održavaju likvidnost tržišta. Ali, ne trebe biti naivan. Sve ovo nije tako zato što kreatori sistema ne znaju za drugačijeg ili boljeg. Drugačiji novac imao bi za posljedicu drugačiji financijski i ekonomski sistem. Cilj ovog i sljedećih tekstova na istu temu ima za cilj pokazati razmjere lažnosti teza popout one domaće da 0.2% rasta za posljednjeg mjeseca predstavlja znak izlaska iz krize kao i one uvozne, američke, kako će novih 600 milijardi dolara američka financijska tržišta spasiti 'smrzavanja'. Cilj je pokazati kako je ova kriza daleko ozbiljnija od uobičajenih dosadašnjih cikličnih kretanja tržišta a s time da je i tobožnje prilagođavanje nacionalne ekonomije uvjetime izlaska iz krize jednako nacionalnom samoubojstvu jer niti će prilagođavanje doista spasiti Hrvatsku niti je moguće u svjetskim okvirima izaći iz krize na 'planirani' način.

Evo četiri osobine današnjeg novca koje uvjetuju današnji svijet i njegovo funkciniranje:

Prvo: U većini slučajeva novac je u tijesnom odnosu sa nekom nacijom-državom. Drugo, radi se o dogovornom novcu stvorenom ni iz čega. Treće, takav novac emitiraju banke i četvrto, potom korisnicima tog novca naplaćuju kamatu. Posljednjim dvjema točkama pozabavit ćemo se detaljnije.

Novac; sad me vidiš, sad me ne vidiš

Sav današnji novac (osim rijetkih slučajeva na izoliranim otocima npr ili drugim mjestima daleko od civilizacije, novac 'nastaje' ni iz čega. Ako podignete kredit od pola milijuna kuna banka će na vaš račun upisati pola milijuna kuna. Da bi banka to napravila nije bilo potrebno da netko treći uloži u banku taj iznos. Pola milijuna kuna tako ostaju čista fikcija. Ayn Rand jednom je postavila ovo pitanje: Ako mislite da je u novcu korijen svih zala, što je u korijenu novca? I odmah nastavila s odgovorom; otprilike ovakvim: Jedna od najvažnijih razlika između filozofija Istoka i Zapada je u ovome: na Istoku, 'praznina' je u korijenu svega tj sve počinje prazninom. Na Zapadu je drugačije. Prije svega, postoji Bog. Potom dolazi Logos (riječ) i treća je Monada, izvorni i organizirajući princip. U stvari, na Zapadu je početna praznina skrivena u središtu našeg novčanog sistema iz kojeg sve dolazi i kamo sve odlazi. Novac koji vam je banka upisala na vaš račun, 'samo tako' i ni iz čega, vratit će se na isto mjesto. Upravo zato naš je novac 'dogovorni novac' ili 'neka-bude novac'.

Kamata

Sve donedavno, judaizam, kršćanstvo i islam striktno su zabranjivali 'ušur' odnosno kamatu. Katolička Crkva je aktivno 'ratovala' protiv ušura sve do XIX stoljeća. S devetnaestim stoljećem sve je to palo u vodu o čemu ima zanimljivih podataka o čemu postoji i jedna anegdota u vezi sa sadašnjim papom: Dva meksička katolička službenika, Estelle i Mario Carota, u nadi da će pomoći bezbrojnim milijunima Južnoamerikanaca koji su stenjali pod teretom financijske krize iz 1980 godine, napisali su iste godine formalni zahtjev Vatikanu da ovaj razjasni službeni stav Svete stolice glede 'ušura' odnosno kamata. (Peti Lateranski koncil 1512-1517 godine potvrdio je po tko zna koji put da je grijeh uzimati novac kao nagradu za posuđeni novac). Nakon pet godina (1985) nitko drugi doli sama Kongregacija za doktrinu vjere na čelu s kardinalom Ratzingerom potvrdila je 'da neme promjene u crkvenom stavu o kamatama niti je ikada bilo promjene...' izbjegavši pritom jasno kazati što je zapravo crkveni stav - a same 'doktrine o kamatama' nitko se 'nije sjećao', ni tada ni danas...

Kamate koje funkcioniraju u našem financijskom sistemu imaju za posljedicu sljedeće:

- kamata tjera sve sudionike na tržištima u neprestano natjecanje, svih protiv svih ostalih

- kamata neprestano hrani potrebu za beskrajnim ekonomskim rastom čak i onda kad životni standard ostaje isti tj ne mijenja se

- kamate koncentriraju bogatstvo jer se kroz poreze koje plaća većina bogatstvo koncentrira u rukama manjine.

Priča o natjecanju: Deset obitelji koje su u njemu živjele koristile su materijalnu razmjenu kako bi došle do onoga što im je trebalo ali što je imala neka druga obitelj u selu. To je bilo veoma nespretno no nitko nije znao kako i čime zamijeniti dotadašnji sistem.

U selo je jednom došao neobičan čovjek koji je seljanima ponudio riješenje problema kakve je izazivala robna razmjena. Najprije je zatražio da mu dadu jednu dobru goveđu kožu i kad ju je dobio napravio je iz nje žetone i objasnio seljanima da svaki žeton vrijedi jednu kokoš. Svaka obitelj dobila je deset žetona. Seljani su bili uvjereno da im je pridošlica u sjajnom odijelu i cipelama doista napravio uslugu...

'Za nagradu, kad se vratim nakon godinu dana dat će te mi, svaki od vas po jedan žeton' -rekao je seljanima na odlasku. Uz pretpostavku da se u selu živjelo i proizvodilo kao prije strančeva dolaska, odakle svakoj obitelji jedan žeton više? Kad se stranac vratio nakon godinu dana jedna je obitelj ostala bez svih svojih žetona kako bi svakoj od ostalih deset obitelji osigurali jedanaesti žeton.

Ovo objašnjava činjenicu da kad od banke dobijemo kredit od 100.000 kuna kojeg trebamo vratiti kao 200.000 kuna kroz dvadeset godina da je neizbježno da negdje netko bankrotira da bismo mi došli do dodatnih 100.000 kuna koje kao kamatu moramo vratiti banci. Da bi sistem funkcinirao na tržištu mora vladati manjak novca za kojeg se onda sudionici na tržištu 'natječu' - i to novca koji ne postoji a sve se to u slučaju neuspjeha plaća bankrotom.

Sadašnji monetarni sistem obvezuje nas da kao kolektiv stvaramo dug i međusobno se 'natječemo' kako bi uopće došli do nečega čime ćemo vršiti međusobnu razmjenu. To je stvarnost u kojoj živimo koja međutim uopće ne mora biti takva. U selu u kojem su svi mirno živjeli i pomagali jedni drugima nakon 'dolaska' žetona nastalo je natjecanje i nestalo je vremena jednih za druge. U situaciji kad je jednoj obitelji zaprijetila propast svatko je tražio način da izbjegne takvu sudbinu i počeo je raditi sam za sebe tj 'gledati svoja posla'.

Rast bez kraja

Problem 'jedanaestog' žetona rezultat je činjenice da se u selu iz prve u drugu godinu ništa nije promijenilo. Nije se promijenio broj stanovnika, broj kokoši niti količina žita. U stvarnosti to nikada nije tako; u njoj sve uvijek raste, ponajprije broj stanovnika. Rastu i sve ostale promjenjljive veličine. U stvarnosti naš novčani sistem stimulira i 'zahtjeva rast' kako bi se platilo 'ušur' ili kamatu. Na žalost, sadašnja financijske kriza pokazuje da se u ovome stiglo do kraja jer kamata u svijetu koji raste postaje i matematički nemoguća. Pogledajmo: da smo u godini kad se rodio Krist 3,5 lipe stavili u banku uz 4% kamate, samo do 1749 godine vrijednost našeg uloga narasla bi do vrijednosti lopte zlata velike poput Zemlje (izračun iz 1999 godine). Do 1990 godine naš bi ulog bio 'težak' kao i 8,190 ovih planeta.

Zato je naš ekonomski sistem sličan kotaču u kojem trči miš. Od nas se traži neprestani rast čak i samo da bismo stajali na mjestu odnosno živjeli jednakim standardom. Kamatna stopa naprosto služi za određivanje 'prosječnog rasta' koji nam omogućuje da živimo kao i prošle godine! Ovu potrebu za trajnim rastom gotovo nitko ne povezuje s kamatama ili novčanim sistemom kojim se služimo već je ovaj 'rast' izjednačen s napretkom, boljitkom ili uspješnošću naše političke klase.

Koncentracija blagostanja

Treća važna osobina kamate jest da se pomoću nje obavlja neprestani transfer bogatstva od većine prema (sve manjoj) manjini. Najbogatiji dijelovi društva su oni koji posjeduju najviše imovine koja proizvodi ili 'nosi' kamatu. Između krajnje rijetkih studija koje su se bavile ovim problemom najbolja se pokazala ona obavljena u Njemačkoj 1982 godine kad je kamatna stopa u zemlji bila 5.5%. Statistički, svi su Nijemci bili svrstani prema prihodima u deset grupa od oko 2,5 milijuna kućanstava. Tijekom te godine unutar ovih je deset skupina primljena i plaćena kamata u iznosu od 270 milijardi maraka. Evo grafikona koji pokazuje tko je i u kojim iznosima platio ove kamate a tko ih je primio (grupa '1' najsiromašnija je grupa stanovništva itd...). Jedan od najsjetlijih detalja ovog grafikona jest činjenica da savršeno ilustrira da srednja klasa, one s najvećim kamatnim transferima (kategorije 3-8) zapravo održava sistem takvim kakav jest.

Očito je i to da npr veličanje globalizacije koja je 'dovela do neviđena porasta blagostanja u svijetu' zapravo znači transfer bogatstva od donjih 80% stanovništva prema gornjih 20%. Jedan posto Amerikanaca danas posjeduje bogatstvo jednako bogatstvu 92% cjelokupnog stanovništva.

Sve je to rezultat osobina onoga što zovemo (dogovornim) novcem.

Otrcane matrice

Kriza je dakle bila 'zapisana u zvijezdama'; pouzdano utemeljena u samoj prirodi novca kojeg koristimo a na osnovu koje je nastao ekonomski sistem u kojem živimo. A kako se bavimo krizom, prema medijima i onima što nas poučavaju s političkih govornica? Kako je sami sebi objašnjavamo? Radi se o sukobu lijevih s desnima, sindikata i poslodavaca, kapitalista i socijalista a svi oni nemaju ni najosnovnijeg uvida u urođene greške monetarnog sustava temeljenog na kreditu.

Kako svakodnevno vidimo, rješenje krize (barem u Europi) nalazi se u smanjivanju socijalnih prava, beneficija (posebice srednje klase); to su oni koji se trebaju pomiriti sa (strukturnom) nezaposlenošću do kraja svojih ubogih života... Za to vrijeme bankari nastavljaju sa svojim akrobacijama nadmeno i dalje iščekujući masne bonuse u predbožićnim danima. To su oni transferi iz njemačke statistike prema kojoj 80% radi zbog rasta blagostanja preostalih 10% ili 20%.

U američkim okvirima otpušta se jedna klasa zaposlenika jer njihovi sindikati traže prevelike plaće. Unutar sadašnjeg monetarnog sistema to je posve točno jednako kao što je točno da je smanjivanje plaća nižih klasa 'dobro za ekonomiju' dok je povećanje rente najviše klase jednako 'dobro za ekonomiju'. Klasa industrijskih radnika je i u Hrvatskoj shvatila da je njezin nestanak 'dobar za ekonomiju' jer je prihvatila rješenje da je posve u redu živjeti kao konobar ili nosač golf palica. Za to vrijeme industrija je preselila u Kinu... U ovome odnosu divljači i žrtve krije se pravi razlog zbog čega postoje sindikati. U čemu je dakle problem; u sindikatima i poslodavcima ili u samoj prirodi monetarnog sistema?

U sistemu u kojem je sav novac 'dug' prema vlasnicima kapitala koji još uz to traže i eksponencijalnu zaradu na taj kapital, radnici u npr 'obrazovanju' vode se u kategoriji 'Troška' pa je logično da se moraju pomiriti sa smanjivanjem tog 'troška' odnosno vlastitih prihoda. U stvarnosti, da bi vlasnici kapitala mogli živjeti sve bolje, milijuni onih iz kategorije 'troška' trebaju se pomiriti sa sve mizernijom kvalitetom života. U vremenima inflacije kad vlasnici kapitala pune sistem novcem to znači da ovi iz kategorije 'trošak' dobijaju veće prihode ali još uvijek ispod vrijednosti inflacije. I izvoz radnih mjesta u treći svijet (offshoring) pokazuje kako se to radi. U vremenima deflacije kad vlasnici kapitala povlače likvidnost iz financijskog sistema, svi, i oni iz kategorije 'trošak' i oni iz kategorije 'dohodak' (materijalna proizvodnja) žive uz pad zaposlenosti kako bi vlasnici kapitala mogli nastaviti ostvarivati profit.

Zašto nema prijedloga za izlazak iz ove krajnje rizične a možda i tragične situacije? Je li to možda zato jer još uvijek svi kao cjelina živimo dovoljno ugodno da nas okolnosti ne tjeraju da u većem broju na ulicama počnemo tražiti rješenja?

Eksponencijalna igra kreditnog novca pribiližila se točki zasićenja ili možda točki infleksije. Ne promijenimo li ništa prije nego je sistem dosegne u potpunosti mogli bismo ući u razdoblje 'programa štednje' nezabilježenog u povijesti, kakvog je gotovo nemoguće i zamisliti.

Do koje točke možemo cijediti daljnje kapi 'povrata kapitala' iz svih klasa osim najviših? Zauvijek? To znamo da je nemoguće. Financijski sistem dosegnuo je brzinu koju Homo Sapiens više ne može pratiti ali dosegnuo je i svoje matematičke limite.

Ovo je nadamo se dovoljno za razumijevanje sadašnjeg stanja kao sistemske krize kojoj je u osnovi novac kakvim se služimo posljednjih stotinjak godina a u punoj mjeri nakon 1971 nakon potpuna ukidanja zlatnog standarda.

Zato, kad sljedeći put čujete kako izlazimo iz krize jer je društveni proizvod porastao za 0.2% ili da ćemo iz nje izaći samo uz novi 'investicijski ciklus', golf igrališta, stotine tisuća nezaposlenih i privatizaciju prirodnih bogatstva Hrvatske budite sigurni da ne znaju što govore. A možda nas i lažu - u čemu je njihova glavna uloga.

Podržavam ovo što kaže .... Nisam za ovo što kaže ....

..., 2010-12-14 u 19:59:12

Para na paru, uš na fukaru.

Podržavam ovo što kaže .... Nisam za ovo što kaže ....

..., 2011-02-17 u 17:50:37

Banke i fondovi su znali što radi Madoff

Američki burzovni mešetar Bernard L. Madoff, koji stoji iza najveće financijske prijevare u povijesti, poručio je iz zatvora da su pojedine banke i investicijski fondovi "morali znati" za njegove malverzacije i time doveo u pitanje tezu da je on jedina osoba odgovorna za prijevaru koja je oštetila na tisuće ljudi.

U razgovoru s novinarkom The New York Timesa Dianom Henriques, koja priprema knjigu o njegovu slučaju, Madoff je rekao da je velik broj banaka i investicijskih fondova s kojima je poslovao odlučio "zažmiriti na jedno oko" i ignorirati nelogičnosti u njegovu poslovanju koje su upućivale na prijevaru. "Morali su znati što se događa. Ali ponašali su se na način - ako i radiš nešto protuzakonito, ne želimo to znati", rekao je mešetar koji trenutačno služi zatvorsku kaznu od 150 godina...

- - -
Za neznalice:
Bernard Madoff je Kazar, što se namjerno preskače, a da je kojim slučajem Hrvat, tada bi to mediji svaki put SIGURNO napisali...

Podržavam ovo što kaže .... Nisam za ovo što kaže ....

dst, 2011-03-05 u 22:39:59

Treba li nam mali milijun dokaza kako svijetom vlada - uz industrijski, naftni i farmaceutksi - uglavnom bankarski kartel? Mislim da je dovoljno i ovo:

Popio otrov kad su mu zamrzli račune u inozemstvu

KAIRO - Nakon što je sud odlučio zamrznuti nekoliko njegovih računa u inozemstvu, Gamal Mubarak je navodno stavio otrov u čaj i popio ga. Kada je izgubio svjest očevo osiguranje je pozvalo liječnike koji su ga uspjeli spasiti, navodi Ech.Chourouk. Naknadne pretrage otkrile su tragove otrova u krvi. Prema ranijem pisanju medija mlađi Mubarakov sin imao je milijune na računima u Irskoj, Švicarskoj, Francuskoj i Norveškoj.

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

The Irish Times, 2011-03-23 u 00:35:32

Rastući teret dugova najrazvijenijih država svijeta, koji su ove godine dostigli rekord nakon Drugog svjetskog rata, neodrživ je i mogao bi izazvati fiskalnu krizu, upozorio je John Lipsky iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Prosječni dug u naprednim zemljama ove će godine prvi put nakon rata prijeći 100 posto njihovog bruto domaćeg proizvoda, rekao je Lipsky, zamjenik direktora MMF-a u govoru održanom jučer u Pekingu.

"Fiskalni problemi nedavne krize moraju se rješavati prije nego što spriječe oporavak i stvore nove rizike", izjavio je Lipsky. Središnji izazov je kako spriječiti potencijalnu buduću fiskalnu krizu i istodobno stvoriti nova radna mjesta i podržavati socijalnu koheziju. Njegovo mišljenje sukobljava se s mišljenjem dobitnika Nobelove nagrade Josepha Stiglitza, koji je rekao na istom forumu jučer da je potreban daljnji fiskalni stimulus kako bi pomogao rast, a europske države usredotočene na stroge mjere štednje imaju prilično pesimistične prognoze.

Na kocki je održivi razvoj u razvijenim zemljama s obzirom na produbljivanje dužničke krize koja je zahvatila Irsku i druge europske zemlje. Prinosi na dugoročne obveznice mogli bi porasti od 100 do 150 baznih bodova (1-1,5 posto), zbog povećanja stopa duga od 25 posto nakon globalne financijske krize i projiciranog povećanja zaduženja u narednim godinama, kazao je Lipsky. Prinosi na irske desetogodišnje obveznice bili su na 9,5 posto koncem prošlog tjedna, za usporedbu s njemačkim koji su iznosili 3,19 posto i japanskim od 1,21 posto.

Ukupni američki javni dug iznosio je 14 bilijuna dolara na kraju 2010. godine, a to je povećanje od 72 posto tijekom pet godina, dok je japanski dug dvostruko veći od njegovog gospodarstva od 5 bilijuna dolara. U međuvremenu je europsko previranje prisililo političare da stvore pakete za spašavanje Irske i Grčke. Dok je plaćanje kamata na dugove ostalo stabilno na oko 2,75 posto BDP-a tijekom zadnje tri godine, "visoki deficiti s dugovima i normaliziranjem gospodarskog rasta prije ili kasnije će dovesti do povećanja kamatnih stopa", kazao je Lipsky. Predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet kazao je u petak da banka još uvijek planira povećati kamatne stope u eurozoni slijedeći mjesec.

MMF procjenjuje da će fiskalni deficiti u razvijenim državama ove godine iznositi u prosjeku oko 7 posto BDP-a. Trošak otplate duga će biti povećan za 1,5 posto BDP-a do 2014. godine, čak i ako se kamatne stope povećaju za samo 100 baznih bodova, izjavio je Lipsky. Studije MMF-a pokazuju da svako povećanje od 10 posto duga godišnje usporava realni gospodarski rast za oko 0,15 posto zbog suprotnih učinaka na ulaganja i nizak rast produktivnosti.

- - -
IMF warns nations' debt risks crisis

Podržavam ovo što kaže The Irish Times. Nisam za ovo što kaže The Irish Times.

HINA, 2011-04-11 u 09:51:52

Teorija globalizacije se mora izmijeniti iz temelja

Liberalne teorije koje su proteklih 30 godina usmjeravale razvoj svjetskog gospodarstva moraju se izmijeniti iz temelja, smatra čelnik Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn.

U govoru u ponedjeljak Strauss-Kahn je izjavio kako smatra da je "washingtonski konsenzus", sklop liberalnih teorija koje naglašavaju učinkovitost otvorenog tržišta - zastario.

"Washingtonski je konsenzus prošlost. U stvaranju makroekonomskog okvira za novi svijet klatno će se barem malo zanjihati od tržišta prema državi", kazao je čelnik MMF-a u govoru studentima u Washingtonu, sažimajući time lekcije naučene iz financijske krize 2008.-2009.

MMF je dugo zagovarao politiku otvorenog tržišta, pozivajući zemlje članice na privatizaciju poduzeća u državnom vlasništvu i fleksibilnije poslovno okruženje.

"Nemojte me krivo shvatiti - stari je obrazac globalizacije osigurao brojne prednosti, izbavivši od siromaštva stotine milijuna ljudi. No, ta je globalizacija imala i svoju tamnu stranu - veliki jaz između bogatih i siromašnih koji se nastavlja produbljivati. Dok se globalizacija trgovine povezuje sa smanjivanjem tih razlika, financijska je globalizacija dovela do njihovog povećavanja", upozorio je Strauss-Kahn.

- - -
Ovo je vijest od 5. travnja 2011., a prvi veliki krah bio je 1873. g. poznat kao 'pad Bečke burze', a zatim dolazi poznati 'Black Friday' na Wall Streetu 1929. g. Ima ih još, ali ovi su najpoznatiji primjeri urušavanja svjetskog ekonomskog tržišta. I nakon kraha dolazi do povećanja etatizma dok se ne smire porezni obveznici te ne konsolidiraju odredi ekonomsko-financijskog establishmenta, da bi zatim opet krenuli u napad s motom "sloboda poduzetništva". Ogromni novac za svjetsku elitu leži u (neo)liberalnom kapitalizmu i teško da će se odreći tog modela i načina. Naprosto ne vjerujem da je ovo kraj neoliberalnog kapitalizma, a prvi čovjek MMF-a Dominique Strauss-Kahn je Kazar što govori kako je ovo samo način da se višestoljetni pljačkaški plan samo reorganizira i za siromašne će siromaštvo postati još izraženije ...

Podržavam ovo što kaže HINA. Nisam za ovo što kaže HINA.

Nostradurus, 2011-04-12 u 11:22:44

Ekonomsko ropstvo

Ekonomsko ropstvo je pojam koji treba detaljnije objasniti. Nekad davno, u robovlasništvu, rob je znao da je rob. Danas, u ekonomskom ropstvu, ekonomski robovi nisu svjesni da su robovi. Možemo to usporediti sa mravom koji hoda po lopti koju okreće vješti dječačić. Mrav nije svjestan da je manipuliran, mada po ostavljenim kemijskim tragovima zaključuje da se vrti po istom mjestu.

Ključna stvar ekonomskog ropstva je prikrivanje stvarnog stanja. Naime, ljudi se teško mire da su neslobodni i teže što većoj slobodi. Pa tko i kako provodi ekonomsko ropstvo? I kako se to može detektirati? Koji su ciljevi porobljivača? Kako se obraniti? To su dobra pitanja na koja se može dati precizan odgovor. Krenimo redom.

Ekonomsko ropstvo ozakonjuje sama država. Potpuno je nevjerojatno, ali ne radi se o slučajnosti. Cijeli niz zakona je koruptivnim akcijom proguran da bi se uspostavila ovisnost države o vanjskom izvoru novca. Tu mislimo na to da država ni u kom momentu ne posjeduje novac (ne izdaje ga sama) nego ga tehnički samo posuđuje i obavezuje ga se vratiti u povećanom iznosu. I ostali subjekti također mogu posuđivati novac uz obavezu vraćanja iznosa uvećanog za kamate. Paradoks u cijeloj situaciji je već na početku jasno, da se ne može onom tko emitira novac vratiti više novca nego što ga je emitirao (emisija centralne banke). Međutim, država ograničena vlastitim zakonima kojima regulira emisiju novca, pada u ekonomsku ovisnost o vanjskom izvoru novca. Kreditor, tada može uvjetovati nastavak kreditiranja promjenama zakona koji bi navodno trebali stvoriti uslove bolje za otplatu starih i novih kredita. Ostali subjekti u državi također postaju indirektno zahvaćeni ekonomskim robovanjem. Nema uvijeta za ostvarivanje globalnog novčanog profita u državi, te je dobar dio subjekata osuđen na bankrot i dužničko ropstvo. Iz ovog zaključujemo da ekonomsko ropstvo provode grupacije krupnog kapitala (bankari), a to rade koruptivnim (ili ideološkim) utjecajem na zakonodavnu i izvršnu vlast, školstvo i medije.

I sad ostaje pitanje detekcije ekonomskog ropstva. Običan čovjek teško može shvatiti da njegova država u ekonomskom ropstvu (kao mrav na lopti) jer ne može pohvatati sve novčane transakcije među subjektima da bi izvršio analizu. Njega muče tekući egzistencijani problemi, a on čak ni ne sumnja u poštenost zakona države. Tu bi činjenicu trebali lako detektirati stručnjaci za monetarnu ekonomiju, ali zbog pogrešnog (indoktriniranog) obrazovanja nisu osposobljeni za točnu ocjenu stanja. Ekonomska struka je zakazala. I to nije slučajno. To je dio sustavnog prikrivanja ekonomskog ropstva. Kako se točnom logičkom dedukcijom dolazi do izvora problema opisano je u članku "Od problema do rješenja". Tamo je utvrđeno da problem dugova u državi dolazi zbog izostanka državne emisije novca, a da je kreditna ekspanzija samo simulacija potrebne realne emisije novca sa posljedicom stvaranja sve većeg duga tj. da se u kombinaciji sa ucjenama ("preporukama"), kojima se mijenjaju zakoni, kompletira se u pravo ekonomsko ropstvo. Posudba novca sa kombinacijom inflacije u konačnici stvaraju efekt duga većeg od ukupne novčane mase (članak "Inflacija bez primarne emisije"). To je više nego indikativan pokazatelj da je država u ekonomskom ropstvu. Da ukupni dug mora, prije ili kasnije, prerasti ukupnu novčanu masu lako se pokazuje izračunom. A praktična situacija je već prisutna u Engleskoj i u mnogo drugih zemalja (npr. našoj).

Cilj ekonomskog porobljavana je iskonski. To je nadnacionalno i naddržavno vladanje i bogaćenje. To se postiže dugom. A kako dug raste, tako i uspjeh takve vladavine može polučiti sve više rezultata. Tada se mogu postići ustupci koji se na drugi način ne bi lako mogli postići. Osim toga, ekonomski jače države mogu svoje ekonomsko ropstvo kompenzirati širenjem iste politke na druge zemlje te stvarati suficit robne razmijene. To se zove izvozno orjentirana privreda. Takve privrede imaju cilj prenijeti težinu svog ekonomskog ropstva na zemlje uvoznice njihove robe. U tim državama se tada može postići visoka zaposlenost i rast gospodarske aktivnosti. Međutim izvozno orijentirana privreda je i dalje ostaje ekonomski rob. To se vidi iz nominalnog rasta duga tih država (npr. Japan). Prestanak suficita vanjskotrgovinskoj razmjeni bi mogao u kratkom vremenu pokazati pravo stanje.

Obrana od ekonomskog ropstva se mora prvo graditi na ispravnoj detekciji. Npr. ako iz dana u dan sve više stvaramo, a samo gomilamo sve više dugova tada je jasno da je to moguće jedino kad je prisutan scenarij ekonomskog ropstva. Obrana od ekonomskog porobljavanja je u znanju. Neobrazovani ljudi su podložniji manipulaciji. Kad znamo kako se provodi ekonomsko ropstvo, tada ćemo prepoznati šablonu i namjere.

Evo ako se jednostavno logički može zaključiti da se radi o ekonomskom ropstvu: Dovoljno je da probamo provjeriti da li je svaki čovjek bio plaćen za svoj rad. Ako nije, očigledno je da se radi o iskorištavanju ekonomske prirode. Sa druge strane, možemo provjeriti da li svi ljudi mogu pokriti svoje troškove. Pa čak i kad se radi o osnovnim troškovima, nemogućnost pokrivanja svojih troškova ne dolazi samo od života iznad mogućnosti. Mogućnosti života unutar svojih prihoda za sve je nemoguća misija u državi koja ima ekonomsko ropstvo. Dok na jednoj strani dio ljudi živi sa viškom (novčanim profitom), na drugoj strani se to manifestira kao manjak prihoda u odnosu na troškove. Tu opće nije bitno ostalo bogatstvo koje posjeduju. Sa vremenom će ti ljudi morati rasprodati svu svoju imovinu (djedovinu).

Posljedice ekonomskog ropstva su slijedeće:

- Siromaštvo i besparica
- Produženje radnog vijeka za redovnu mirovinu
- Slabljenje zdravstvenog i socijalnog osiguranja
- Uvođenje sve viših školarina za neobavezno obrazovanje
- Rad bez plaće
- Stalni rast nelikvidnosti - kašnjenja u plaćanju
- Stalni rast duga (vanjskog i unutrašnjeg)
- Neisplativost rada u mnogim djelatnostima - zbog neplaćanja
- Pojava firmi gubitaša koja se ne može rješiti - gubitaši postaju prvo najlošiji, a onda ostali
- Nemogućnost otplate kredita
- Socijalni nemiri - nemogućnost ispunjenja ugovora o radu
- Rast kriminala
- Besperspektivnost
- Rast poreza te bezglava porezna politika
- Inflacija
- Usporen razvoj države - stagnacija ili nazadovanje bez nekog višeg uzroka
- Visoka cijena proizvodnje zbog ugradnje troškova servisiranja dugova
- Raspad sustava mirovinskih fondova zbog izostanka globalne akumulacije kapitala
- Velika nezaposlenost
- Rasprodaja nasljeđene imovine (djedovine)
- Bezrazložna privatizacija svega i svačega
- Rasprodaja državne imovine radi podmirenja troškova države
- Davanje zemlje u koncesiju umjesto vlastitog ulaganja iz vlastite akumulacije
- Smanjeno ulaganje u infrastrukturni razvoj (npr. navodnjavanje, obrambeni nasipi, itd)
- Zapostavljanje ili izostanak razvoja pasivnih krajeva
- Slabljenje sportske i kulturne aktivnosti (bankroti klubova, smanjenje financiranja kulture)
- Zapostavljanje razvoja u fundamentalnim znanostima
- itd.

Zajednički nazivnik problema koji povezuje sve ove posljedice je nedostatak novog realnog novca u sustavu. Nedostatak novca je sasvim logična posljedica u sustavu koji nema riješen unos novog novca na način koji ne stvara dug. Novi novac je potreban. Iz statistike je jasno vidljivo da štednja u državi stalno raste, ali nije svima jasno iz kojih izvora. To je moguće na račun onih drugih koji ostaju bez novca ili su digli kredite. Krediti stvaraju višak novca u sadašnjosti, ali ne mjenjaju buduće odnose. I u budućnosti će se višak novca morati ostvariti još većim kreditom. Da bi se pokrio dug za ranije uzete kredite. Uzimanje sve većih kredita je također pokazatelj da je država u ekonomskom ropstvu. Ona troši više nego što prihoduje jer postoje subjekti u državi (pojedinci i firme) koji ostvaruju trajan novčani profit. Država je izglasavanjem pogrešnih zakona stvorila uvijete za ekonomsko porobljavanje. Tu je najvažniji zakon o centralnoj banci te zakoni o bankarstvu i investicijskim fondovima. U normalnoj situaciji bi država emisijom novca mogala kompenzirati stvaranje profita na drugoj strani i time se prestati nepotrebno zaduživati. Inflacija se sprečava tako se zakonima spriječi multiplikacija novca ili dugova. Time bi država preuzela ulogu koju treba imati - da dodaje novac u sustav bez stvaranja poremećaja. Ta uloga je sada otuđena i u vlasti je banaka (centralne i ostalih) i koristi se u njihove privatne interese na jedan pogrešan način. Tj. da su banke državne, ne bi se ništa bitnije promijenilo. Pogrešna monetarna regulacija u bilo čiji rukama ima iste posljedice.

Danas smo svjedoci da ljudi masovno izlaze na ulice i traže smjenu vlade, ali jako mali dio njih zna da se tu radi o ekonomskom ropstvu na osnovu pogrešnih temeljnih zakona koji reguliraju količinu novca u sustavu. Ako se podsjetimo na početne tvrdnje da se ekonomsko ropstvo radi na skriveni način, jasno nam je da velika masa ljudi neće shvatiti situaciju. To će shvatiti samo dio njih. Oni neće moći proširiti svoje saznanje ostalima zbog nevjerice u istinitost njihovih zaključaka. A nevjerica dolazi zbog kompletne korupcije medija, političara i školstva ideologijom pogrešne monetarne regulacije. Tu mislim na centralno bankarstvo, emisiju novca samo na kreditan način te mogućnost beskonačnog stvaranja duga bez obzira na količinu novca. Dokaza imamo na svako koraku:

- Mediji uopće ne informiraju o monetarnom aspektu krize
- Političari ni u primislima ne žele povezati krizu sa pogrešnim zakonima koji reguliraju količinu novca u sustavu
- Sindikati se "bore" za radnička prava otprilike kao farmaceuti protiv bolesti - što više borbe to bolje za njih. Oni bi trebali uočiti da se radi o ekonomskom ropstvu i borbu fokusirati na monetarne zakone
- Ekonomski stručnjaci prešućuju ili navode pogrešne osnovne razloge problema (npr. korupcija, siva ekonomija, nekonkurentnost, neznanje, gubitak temeljnih vrijednosti, itd.)

Da ne bi mislili da je ekonomsko ropstvo novost, navesti ću jedan od bitnih razloga seljačke bune 1573. godine. On je bio nemogućnost plaćanja tlake - novčanog poreza seljacima i kmetovima. Lako je za shvatiti da novca za tlaku nije moglo biti dovoljno jer su postojali oni drugi koji su ga trajno gomilali (imali višak prihoda nad troškovima). Kada je štednja prerasla iznos novo iskovanog novca i mogući dotok novca izvana (suficit robne razmjene sa inozemstvom), tada je normalno da je došlo do besparice i krize. A ona je tada morala završiti jedino revolucijom.

Borba protiv ekonomskog ropstva i njegovo ukidanje treba biti primarni cilj svih današnjih protesta. Pročitajte još jednom spisak posljedica ekonomskog ropstva i biti će vam jasno da je pogrešna monetarna regulacija uzrok većine problema u državi (kao i u ostalima).

Sad bi bilo dobro malo prokomentirati i Europsku uniju. Zakonodavstvo koje ima Unija u regulaciji novca stvara ekonomsko ropstvo. To Hrvatska osjeća već od 1994. kada je usaglasila zakon o HNB-u sa ESCB sustavom u Uniji. Time smo uveli centralno bankarstvo u Hrvatsku i otuđili monetarnu vlast od države. Ulazom u EU bi RH prenijela monetarnu vlast na ECB i time bi bili onemogućeni da samostalno reformiramo svoj monetarni sustav. To što Unija ima takve zakone uopće neobično. EU je nastala na osnovu suradnje krupnih kapitalista. A njima je osobni interes uvijek u prvom planu. Nametanje ekonomskog ropstva u vlastitoj zemlji nije toliko izražajno kada je gospodarstvo razvijeno i ima izvozno orjentiranu privredu. Te razvijene države mogu donekle prosperirati na račun ostalih. A ti ostali mogu biti i izvan EU. Bitno je da se u odnosima sa drugim državama nametne što slobodnija trgovina te zakoni kojima se omogućava slobodan protok kapitala. Tako se stvara zatvoreni krug kredita drugim državama i prodaja vlastitih proizvoda (izvoz). Razvijeno gospodarstvo može imati manje cijene (veća produktivnost, manje kamate) i time veliku prednost u prodaji (izvozu) svojih roba. Time se koči razvoj gospodarstva u manje razvijenim državama i čini ih se ekonomskim robovima razvijenih (preko duga). Još više podataka o lošim zakonima u EU možete naći na europskaunija.yolasite.com.

EU ima predatorsku ekonomiju u funkciji najrazvijenijih država. I premda je to čini se dobitna kombinacija, nekim razvijenim državama se obila o glavu. Uzmimo primjer Engleske. U želji da što više profitiraju, iselili su proizvodnju u jeftine dalekoistočne zemlje. Međutim, time su pogoršali svoju vanjskotrgovinsku bilancu iz pozitivne u negativnu i time si zapečatili sudbinu. Ekonomsko ropstvo je udarilo najvećom snagom na jednu od začetnica tog izrabljivanja. Engleska danas ima dugove veće od količine novca u državi. Da se ne bi veselili tuđoj nesreći i Hrvatska ima veći dug od količine novca u državi. Tj. Hrvatska je u principu bankrotirala. Od bankrota nas dijeli samo vrijeme kada dugovi dolaze na naplatu. Tehnički se to odgađa uzimanjem sve većih kredita, ali to samo pokazuje da nam je država u ekonomskom ropstvu.

Stoga pozivam sve koji su nezadovolji sadašnjim gospodarskim stanjem da na prvo mjesto stave borbu za oslobođenje od ekonomskog ropstva - reformom monetarnog i bankarskog sustava. Niti jedan drugi cilj nam nije važniji. Ako se protiv navedenih posljedica ekonomskog ropstva, onda se morate boriti i za oslobođenje!

I mali dodatak o MMF i Svjetskoj banci. Ove institucije također uvode ekonomsko ropstvo u zemlje kojima djeluju. Sve preporuke koje oni predlažu su usmjerene u tom cilju (liberalizacija tržišta kapitala, uvođenje centralnog bankarstva, privatizacija banaka i infrastrukture, liberalizacija tržišta radne snage smanjenjem radničkih prava, slobodna trgovina, tržišno određivanje cijena). Jedina šansa tih država da "relativno uspiju" je da stvore jaku izvoznu privredu i teret svog ekonomskog ropstva prebace na druge države. Naravno, to je lako reći, a puno teže ostvariti. Osobito što ne mogu sve države biti jaki izvoznici. Imate i članak na engleskom o Argentini.

http://sites.google.com/site/financijskisustav/ekonomsko-ropstvo

Podržavam ovo što kaže Nostradurus. Nisam za ovo što kaže Nostradurus.

Gost, 2011-04-13 u 12:10:26

Islanđani i drugi put odbacili bankarski teror

Nizozemska je upozorila da Island neće moći ući u Europsku uniju nakon što su njegovi građani na referendumu drugi put odbacili sporazum o povratu novca propale islandske internetske banke Icesave Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.

Nakon propasti Icesavea 2008., Velika Britanija i Nizozemska nadoknadile su svojim štedišama 3,8 milijardi eura te zatražile od Islanda da im taj novac vrati. Na referendumu u subotu 60 posto Islanđana glasovalo je protiv sporazuma kojim bi se smanjila kamata na taj dug s 5,5 na 3,2 posto. Većina ih smatra da ni to nije pravedno i ne žele da se javnim novcem plaćaju pogreške financijskog sektora.

Svi su zaprepašteni. Ovo je drugi put da je nanesen udarac sporazumu zbog upletanja islandskog predsjednika i rezultata referenduma. Zadnji sporazum uključivao je jako velikodušnu ponudu britanskih i nizozemskih vlasti, rekao je Sylvester Eijffinger, profesor ekonomije Sveučilišta Tilburg i savjetnik nizozemskog premijera Marka Ruttea o slučaju Icesave, dodajući da bi Island trebao zamijeniti predsjednika.

Europska komisija poručila je međutim da se slučaj Icesave neće odraziti na pregovore o pristupanju Islanda Europskoj uniji. To je bilateralno pitanje koje Island mora riješiti s te dvije države, rekla je glasnogovornica povjerenika za proširenje Natasha Butl.

Podržavam ovo što kaže Gost. Nisam za ovo što kaže Gost.

Hina, 2011-05-18 u 16:14:21

Soros prodao zlato i srušio mu cijenu

Cijena zlata u utorak je zabilježila pad nakon što je nekoliko velikih hedge fondova, uključujući i jedan koji kontrolira milijarder George Soros, otkrilo da su prodali većinu svojih zaliha tog dragocjenog metala, izvijestio je u srijedu The Wall Street Journal. Terminska cijena zlata za isporuke u svibnju pala je 10,60 dolara ili 0,7 posto, na 1.479,80 dolara za uncu na Comex odjelu robne burze u New Yorku. Najaktivnije se trgovalo terminskim ugovorom za zlato za isporuku u lipnju, čija je cijena također pala za 10,60 dolara, na 1.480 dolara za uncu.

Soros Fund Management objavio je u ponedjeljak navečer da je u prvom tromjesečju ove godine prodao 99 posto svog udjela ili 4,7 milijuna dionica u fondu Gold Trust (GLD). Prodane dionice vrijedile su 680 milijuna dolara na temelju cijene od ponedjeljka. Od 31. ožujka, Soros drži svega 49.400 dionica fonda u vrijednosti od 6,9 milijuna dolara, koje imaju podlogu u zlatu. Vijest je potkopala povjerenja među investitorima, jer je Soros predvodio potražnju za zlatom u protekle dvije godine, agresivno kupujući taj plemeniti metal, čak i nakon što ga je nazivao "krajnjim imovinskim balonom". "Pretpostavljam da sjedi na divovskoj planini dobiti a u tom položaju bila bi razumna stvar uknjižiti nešto do toga", rekao je Matt Zeman, voditelj trgovanja u brokerskoj tvrtki Kingsview Financial. "Budući da on odlazi, vidjet ćete puno malih špekulanata kako skaču s broda", dodao je.

Drugi fond čije poteze tržište pomno prati, Eton Park Capital Management LP, prepolovio je svoj udio u Gold Trust fondu, prodavši od 31. ožujka gotovo 2,2 milijuna dionica, a zadržavši 2,3 milijuna dionica. Eton Park, koji vodi bivši trgovac Goldman Sachsa Eric Mindich, prvi je otkrio svoju zlatnu poziciju u drugom tromjesečju 2010., kupnjom 6,6 milijuna dionica GLD-a.

Međutim, nisu svi najveći hedge fondovi odustali od zlata. John Paulsonov fond Paulson & Co, jedan od najvećih svjetskih hedge fondova, i najveći investitor u Gold Trust s gotovo 8 posto dionica, zadržao je svoj udio nepromijenjen na 31,5 milijuna dionica. Paulson se proslavio tijekom financijske krize kladeći se protiv drugorazrednih hipotekarnih kredita. Paulson je prije dva tjedna procijenio da bi cijene zlata mogle doseći 4.000 dolara za uncu tijekom sljedećih tri do pet godina, zbog labave monetarne politike u SAD-u i Velikoj Britaniji, izvijestio je Wall Street Journal.

Analitičari Standard banke u utorak su ponovili stajalište da zlato vrijedi kupovati po cijenama ispod 1.500 dolara, napominjući da razina od 1,480 dolara ima snažnu potporu.

- - -
dodano 24.09.2011.:

HRT
Cijena zlata pala za više od 100 dolara

Cijena zlata jučer je nastavila ponirati, unatoč tržišnim previranjima koja često navode ulagače na ulaganje u taj plemeniti metal kao tradicionalno sigurno utočište. U redovitom trgovanju na burzi u New Yorku zlato je palo za 101,90 dolara, odnosno za 5,9 posto na 1.639,80 dolara za uncu.

Zlato nije jedina roba pogođena zabrinošću za globalno gospodarstvo. Srebro je imalo najgori trgovinski dan u posljednjih nekoliko desetljeća izgubivši 6,48 dolara ili 17,7 posto, da bi trgovanje zaključilo na cijeni od 30,10 dolara. Bakar i platina također su izgubili gotovo po 6 posto vrijednosti. No, ti metali imaju daleko veću industrijsku uporabu od zlata, pa bi strah od recesije mogao dodatno rušiti te cijene, tvrde analitičari.

Podržavam ovo što kaže Hina. Nisam za ovo što kaže Hina.

dst, 2011-06-28 u 17:23:17

Kad goimi ne slušaju Wall Street ...

Evo što se događa kad Wall Street hoće jedno, a narod drugo:

Hina, 28.6.2011.
Grčka bacila Wall Street u očaj

Američki terminski indeksi najavljuju blagi pad cijena dionica na početku današnjeg trgovanja na Wall Streetu, jer ulagači oprezno očekuju ishod rasprave u grčkom parlamentu o vladinom prijedlogu proračunske štednje.

Terminski Dow Jones, S&P 500 i Nasdaq indeks bili su u 13,00 sati u minusu između 0,1 i 0,2 posto. Jučer su cijene dionica na Wall Streetu porasle oko 1 posto, zahvaljujući odluci francuskih banaka o reprogramiranju grčkih dugova. No, ključno će biti glasovanje grčkog parlamenta u srijedu i četvrtak o vladinom prijedlogu mjera proračunske štednje. Ulagači se plaše da bi odbijanje tih mjera odvelo Grčku u insolventnost, što bi negativno utjecalo i na zaduživanje drugih financijski oslabljenih članica eurozone. Među najvećim je dobitnicama dionica Nikea, s rastom cijene za više od 4 posto, jer je taj proizvođač sportske opreme jučer izvijestio o boljim nego što se očekivalo kvartalnim poslovnim rezultatima. Od makroekonomskih pokazatelja, danas se očekuje izvješće o cijenama kuća, kao i povjerenju potrošača u SAD-u. Na europskim se burzama također trguje oprezno. U 13,00 sati londonski FTSE i pariški CAC indeks bili su na dobitku između 0,3 i 0,5 posto, dok je frankfurtski DAX bio u minusu 0,2 posto.

Opet mainstream mediji preskaču ovu vijest, a ako nešto i objave ne naglašavaju ovakav naslov. Grci ne žele recept po MMF-ovom pljačkaškom scenariju (tj. Kazarima i židovskom lobiju) i ne žele sudjelovati u pljački koju MMF provodi već desetljećima nad njihovom zemljom, koju su omogućili grčki političari. Sve su to kriminalci i izdajnici - kao ovi i Hrvatskoj - i zato MMF i nama, poput Damoklovog mača, stoji nad glavom, i zato je "naš" guverner Kazar. I ova vijest je nedorečena, a evo dodatak koji nedostaje:

HRT, 28.06.11
Grci opet u štrajku

Grčka živi u usporenom ritmu danas, prvog dana 48-satnog štrajka koji obuhvaća prekid struje i otkazivanje letova.

Osim podzemne željeznice, javni promet u Ateni ne funkcionira, a ulice su relativno prazne jer su mnogi odustali od odlaska na posao zbog četvrtog generalnog štrajka ove godine koji su pokrenula dva glavna sindikata GSEE (zaposleni u privatnom sektoru) i Adedy (službenici).

U zračnim lukama brojni letovi u domaćem prometu dviju grčkih tvrtki Aegean i Olympic Air otkazani su zbog štrajka kontrolora leta. U Pireju, luci smještenoj blizu Atene, približno 200 aktivista komunističkog sindikata Pame spriječilo je brodove da isplove jutros. Predviđa se i prosvjedno okupljanje sredinom dana u Ateni.

Štrajkaši, uglavnom službenici, prosvjeduju protiv višegodišnjeg plana štednje 2012.-2015. u visini od 28 milijarda eura koji treba biti izglasan sutra i u četvrtak u parlamentu.

Štednja ili bankrot Grčke

Zastupnici od jučer poslijepodne raspravljaju o povećavanju poreza i prodaji državne imovine.

Grčki ministar financija upozorio je parlament da zemlji prijeti katastrofa ako, zbog neslaganja nekih zastupnika vladajućeg PASOK-a, parlament odbije 28 milijarda eura težak paket mjera štednje.

Konzervativna oporba odbila je poziv europskih čelnika na nacionalno jedinstvo i prisilila premijera Papandreoua da se za prihvaćanje predviđenih mjera osloni na tanku parlamentarnu većinu.

Ne prihvati li parlament paket mjera, EU i MMF neće Grčkoj dati petu tranšu iz programa pomoći vrijednog ukupno 110 milijardi eura. Atena treba 12 milijardi eura da bi idući mjesec platila račune.

Prihvaćanje mjera štednje jedini način da se spriječi bankrot

Europski povjerenik za gospodarstvo Olli Rehn poziva grčki parlament da prihvati paket strogih mjera štednje, ističući kako je to jedini način da se izbjegne bankrot zemlje. Ovaj se tjedan Grčka nalazi na ključnoj prekretnici. U pitanju je ne samo njezina budućnost već i financijska stabilnost u Europi, kazao je Rehn u priopćenju.

Vjerujem da su grčki političari u potpunosti svjesni odgovornosti koju nose na svojim plećima kako bi spriječili bankrot. Jedini način da zemlja izbjegne bankrot jest da parlament prihvati revidirani gospodarski plan, poručio je Rehn. EU je i dalje spreman pomagati Grčkoj, ali može to učiniti samo ako ona prvo pomogne sama sebi, istaknuo je.

Onima koji spekuliraju o drugim opcijama odlučno poručujem da ne postoji plan B za sprečavanje bankrota Grčke, istaknuo je.

A i ova režimska vijest je nepotpuna, jer:

Vlada je proglasila rat i mi ćemo na njega odgovoriti

... Na Trgu Syntagma blizu zgrade parlamenta okupilo se nekoliko tisuća demonstranata, a nekoliko stotina mladih bacalo je kamenje i boce na policiju koja je odgovorila suzavcem. Prosvjednici prolaze glavnim gradom izvikujući slogane, udarajući u bubnjeve i noseći transparente s napisima protiv vlade. Prijevoz i javne službe ne rade, škole su zatvorene, kao i brojne trgovine i uredi, a ulice u središtu Atene su gotovo potpuno prazne...

Na fotografijama se jasno vidi plamen i krš po ulicama, a režimski mediji izbjegavaju navoditi to jer se prosvjedi - po naputcima imperija - ne smiju proširiti ...

- - -
dodano 29.06.2011.:

Grci žele revoluciju, a ne rezove koje im nameću EU i MMF

Grčki parlamentarci danas su tijesnom većinom glasovali za paket mjera štednje koji bi Grčku trebao izvući iz krize. 155 zastupnika glasalo je za paket, dok je njih 138 bilo protiv. Radi se o mjerama čija je najava uvođenja izazvala generalni štrajk i žestoke sukobe prosvjednika i policije na atenskim ulicama jer radnici vjeruju da će se upravo na njihovim leđima prelomiti teret krize njihove zemlje. Grčki parlament odlučio je povećati poreze, čime bi se kroz narednih pet godina trebalo prikupiti dodatnih 28 milijardi eura. Još 50 milijardi eura Grci će morati prikupiti privatizacijom državne imovine. Ovakva odluka razbjesnila je građane koji ističu da su danas u još goroj situaciji nego što su bili prije godinu dana, kada su smanjene mirovine i plaće zaposlenika u javnom sektoru.

Ogorčeni Grci ne vjeruju da ih iz krize mogu izbaviti isti ljudi koji su ih u nju uvukli, zbog čega su izašli na ulice. Traže da glavninu tereta krize podnesu oni najbogatiji, koji će rezove najmanje osjetiti. Dok je glasovanje trajalo, pred zgradom parlamenta došlo je do sukoba policije i prosvjednika. Prosvjednici su željeznim šipkama i štapovima napali i zgradu ministarstva financija, također na Trgu Sintagma. Prosvjednici su razbili prozore na zgradi, a policija ih je otamo tjerala suzavcem. Policajce su prosvjednici zasuli kamenjem. Nasilje se nastavilo i nakon što se dim od suzavca oko zgrade ministarstva financija raščistio. Tijekom dana u bolnicama je završilo 26 policajaca i 15 prosvjednika, dok je 29 osoba zadržano u policiji. Devet prosvjednika je uhićeno...

Na ulicama je bilo nekoliko tisuća policajaca i preko 10 tisuća prosvjednika. Kazari žele nekretnine po Mediteranu, pa su zato Grčka, Španjolska i Portugal pred slomom. Tu je i Hrvatska, a Francuska i Italija svakako jesu njihove. U tim zemljama, kao i Hrvatskoj, gotovo nema ozbiljnije državne funkcije ili institucije a da na čelu nije neki Kazar ili masonski plaćenik. Nisu slučajno George Soros i Julian Rachlin istovremeno gosti i domaćini u Hrvatskoj i Dubrovniku. Nisam čuo da Rachlin uči hrvatski jezik ili izvodi hrvatske autore, kao niti to da Soros potiče hrvatsku kulturu i ulaže u hrvatske banke. Goran Štrok je probio led, dobivši gotovo badava hotelski biser ovog podneblja, a Srđ iznad Dubrovnika neće biti teren za golf nego Novi Grad iznad starog Grada i elitna četvrt s koje će Oni lijepo upravljati gradom i kontrolirati Jadran ...

- - -
dodano 02.07.2011.:

Režimski anarhisti

... Prosvjednici su me uvjeravali kako su njihovi prosvjedi mirni, ali da problemi nastaju kada se uključe sindikati ili, kao u srijedu, anarhisti. Oni su, kažu, bacali Molotovljeve koktele na trgovačke radnje i žestoko se sukobili s policijom. Neki među ovim ljudima okupljenim na trgu, vjeruju da anarhisti surađuju s policijom.

U neredima koji su izbili u srijedu teško je ozlijeđeno najmanje 50 građana i policajaca, a stotine su tražile pomoć zbog problema s disanjem. Prvog dana uhićeno je tridesetak demonstranata, a uhićenja su nastavljena i sljedećih dana. Uništeno je više restorana, zapaljeno nekoliko zgrada banaka, oštećena je pošta, kao i zgrada Ministarstva financija. Policija procjenjuje da je u nasilju sudjelovalo više od 600 ljudi. Moji sugovornici kažu da su se priključili mirnim demonstrantima te kako ih je bilo oko 20 tisuća.

... Grci su se navikli na život na kredit još od vremena Simitisove vlade, kada su uvjeti za uzimanje kredita bili povoljni. Sada nitko ne želi odustati od svojih navika. Ovdje su, i danju i noću, kafići prepuni. Kad ne biste gledali televiziju, ne bi vam palo na pamet da je zemlja u teškoj krizi i na rubu bankrota. Grci su oduvijek, po svaku cijenu, htjeli imati najnovije modele automobila, telefona, računala ...

- - -
dodano 03.07.2011.:

Grčki suverenitet pred ograničenjem

Grčka je suočena s velikim ograničenjima njezina suvereniteta i mora privatizirati državnu imovinu u opsegu sličnom rasprodaji poduzeća u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj ranih 1990-tih, nakon pada komunizma, ocijenio je luksemburški premijer i predsjedavajući eurozone Jean-Claude Juncker u intervjuu njemačkom tjedniku Focus.

U razgovoru objavljenom nakon što su ministri financija eurozone u subotu kasno navečer odobrili petu ratu financijske pomoći Grčkoj u iznosu od 12 milijardi eura Juncker je izrazio optimizam da će mjere dogovorene s Atenom pomoći u rješavanju krize te zemlje.

"Grčki suverenitet bit će u velikoj mjeri ograničen", rekao je Juncker dodajući kako će se timovi stručnjaka iz cijele eurozone uputiti u Grčku. "Za predstojeći val privatizacije bit će potrebno rješenje po uzoru na njemački privatizacijski fond "Treuhand", osnovan nakon njemačkog ujedinjenja. Agencija Treuhand je između 1990. i 1994. u nekadašnjoj istočnoj Njemačkoj prodala 14.000 poduzeća.

Grčki parlament u četvrtak je izglasao osnivanje fonda za privatizaciju u okviru drastičnih mjera štednje dogovorenih s EU i MMF-om koji su izazvali nasilne prosvjede na ulicama Atene. Grčko stanovništvo vrlo je osjetljivo na svako ograničenje njihova državnog suvereniteta ili pomisao da će strani "komesari" sudjelovati u upravljanju zemljom.

"Ne smije se dozvoliti vrijeđanje Grčka. Ali mora im se pomoći. Rekli su da su spremni prihvatiti savjete stručnjaka iz euro zone", kazao je Juncker.

Atena mora samo ove godine prodati više od 5 milijardi eura vrijedne državne imovine kako bi ispunila ciljeve programa EU-a i MMF-a jer Grčkoj u protivnom prijeti opasnost da se prekine financiranje potrebno za normalno odvijanje državne uprave i izbjegne nelikvidnost odnosno stečaj države.

Prema dogovorenom paketu kredita za pomoć Grčkoj, peta rata bit će isplaćena do 15. srpnja, nakon što isplatu odobri još i MMF, koji će o tome raspravljati 8. srpnja. U tom dijelu dogovorenog paketa EU će financirati Grčku s 8,7 milijardi eura, a MMF s 3,3 milijarde.

Grčkoj je potreban i drugi paket pomoći koji bi mogao dosegnuti još 120 milijardi eura, a ministri zemalja članica eurozone u subotu su dogovorili da će o tom paketu odluku donijeti tijekom sljedećih tjedana.

Grčka, opterećena dugovima od preko 340 milijardi eura, primila je od EU i MMF-a ovog proljeća prvi paket pomoći težak 110 milijardi eura. Njemački mediji u nedjelju izvještavaju kako je u Grčkoj nakon odluke ministara eurozene zamjetno olakšanje, ali i procjenjuju da je "grčka kriza zakrpana - do jeseni". Njemački ministar financija Wolfgang Schaeuble komentirao je kako će se već na jesen vidjeti koliko je socijalistički premijer Grčke George Papandreou ustrajan u primjeni novih mjera štednje. On je poručio, prenosi u nedjelju Sueddeutsche Zeitung, da se "usvojene mjere moraju dosljedno provesti, a privatizacija mora odmah početi".

- - -
dodano 12.07.2011.:

Italija treba štedljiv proračun

Ministri financija eurozone i najviši dužnosnici Europske unije na izvanrednom sastanku u Bruxellesu raspravljali su o krizi eura i opasnosti da Italija, treće po veličini gospodarstvo u regiji, postane sljedećom članicom koja će zatražiti novčanu pomoć Unije ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

Gost_777, 2011-06-30 u 12:37:17

Roman Abramovich i njegova "Luna" precesto navracaju u njihov Dubrovnik a niko od tih Zidova ne ne uci hrvatski jezik . Cudno ??
Ma nije cudno jer ni Dubrovcani kolko cujem ne mare puno za hrvatski jezik . Talijanski im je pri srcu a samo se prodaju za Hrvate . Da nije ono Hercegovaca i Konavljana - tamo ne bi bilo Hrvata, garant !?

A sir Roger Moore ? On isti dolazi u Dubrovnik .
Question : What religion is roger moore?
Answer : Roger Moore is Jewish.
http://wiki.answers.com/Q/What_religion_is_roger_moore

Podržavam ovo što kaže Gost_777. Nisam za ovo što kaže Gost_777.

Peter Odintsov, 2011-07-24 u 14:02:35

Švicarski bankar otkriva Bilderberg kriminalce

Predsjednik izvršnog odbora Njemačke banke Bilderberger Josef Ackermann, koji je dugo vremena radio za Rothschilde, iskazuje primjere Bilderbergerovih najgorih ekscesa.

"Oni imaju novi plan za cenzuriranje interneta jer je internet još uvijek slobodan. Oni ga žele kontrolirati i koristiti terorizam, ili što god bude potrebno, da bi opravdali svoj postupak. Čak mogu isplanirati nešto toliko strašno da bi za to onda imali opravdanje".

P: Možete li nam reći nešto o vašom poslovanju u švicarskim bankama?

O: Radio sam za razne švicarske banke dugo vremena. Proglašen sam za jednog od najboljih direktora u jednoj od najvećih švicarskih banaka. Jednom sam bio prisutan kad se obavilo plaćanje - direktno plaćanje u gotovini - osobi koja je ubila predsjednika jedne strane države. Bio sam tamo na sastanku i odlučeno je da se ta suma novaca u gotovini da ubojici. To mi je zadalo mnogo dramatičnih glavobolja i dovelo u pitanje moju savjest. To nije jedini slučaj koji je bio toliko neispravan, već je bio jedan od najgorih.

To je bilo plaćanje strane tajne službe, pisano rukom, naloženo je da se plati izvjesna suma novaca osobi koja je ubila glavnog vođu u stranoj državi. I to nije bio jedini takav slučaj. Primili smo nekoliko takvih rukom napisanih pisama, koja su stizala od stranih tajnih službi sa naredbom da se prebace sredstva sa tajnih računa u korist nekih revolucija ili za ubijanje ljudi. Mogu potvrditi ono što je John Perkins napisao u svojoj knjizi 'Confessions of an Economic Hit Man'. Zbilja postoji takav sistem i Švicarske banke su umješane u takve slučajeve.

P: Perkinsova knjiga je također prevedena i dostupna na ruskom. Možete li nam reći koja je to banka i tko je bio odgovoran?

O: To je jedna od tri najveće švicarske banke u to doba, a predsjednik je bio u jednoj državi "trećeg svijeta". Ali, ne želim van previše detalja jer će me oni naći vrlo lako i ako kažem ime predsjednika i banke - riskiram svoj život.

P: Da li možete dati ime nekog iz banke?

O: Ne, ne mogu, ali vam mogu ispričati kako se to dogodilo. Bilo nas je nekoliko u sobi za sastanke. Osoba odgovorna za fizičko plaćanje gotovinom je došla i pitala da li može platiti toliko velik iznos u gotovini toj osobi i jedan od direktora mu je objasnio slučaj i svi ostali su se složili i rekli - možeš to učiniti.

P: Da li se to često dešava? Da li je to bila neka vrsta fonda za podmićivanje?

O: Da. To je bio specijalni fond u posebnom dijelu banke gdje su pristizala sva kodirana pisma. Najvažnija pisma su rukom pisana. Morali smo ih dešifrirati i u njima je bio nalog za plaćanje izvjesne količine gotovine sa računa koji služe za likvidiranje osoba, financiranje revolucija, državnih udara, svih vrsta političkih stranaka. Znam da izvjesni ljudi koji su Bilderbergeri - da su bili umješani u takve naloge. Mislim, pa davali su naredbe za ubijanje!

P: Možete li nam reći koja je to godina bila ili desetljeće kad se to dogodilo?

O: Rađe ne bih davao točnu godinu, ali bilo je to 80-tih.

P: Da li si imao problema s takvim vrstama poslova?

O: Da, vrlo veliki problem. Nisam mogao spavati danima poslije toga i poslije nekog vremena sam napustio tu banku. Ako vam dam previše detalja, oni će me naći. Nekoliko tajnih službi iz inozemstva, većinom koje govore engleski, davale su naredbe za financiranje nelegalnih akcija, čak i ubojstvo ljudi - sve kroz švicarske banke. Morali smo plaćati prema uputstvima stranih vlasti radi ubijanja osoba koje nisu slijedile naredbe Bilderberga, IMF-a ili World Bank (Svjetske Banke).

P: Ovo je vrlo zapanjujuće objelodanjenje. Zašto osjećaš hitnost davanja ovih podataka u javnost?

O: Jer Bilderberg je na sastanku u Švicarskoj. Jer se situacija u svijetu sve više i više pogoršava. I zbog toga što su najveće banke Švicarske umješane u neetičke aktivnosti. Većina od tih operacija su van bilance. To je nagomilano ono što se u javnosti opovrgava. To se ne knjiži i dešava se bez ikakvih plaćanja poreza. Te brojke imaju puno nula. To su ogromni iznosi.

P: Dakle, to su milijarde?

O: Više od toga, to su trilijuni, kompletno bez knjiženja, ilegalni i izvan sistema poreza. Pojednostavljeno, to je pljačka svih ljudi. Mislim, većina normalnih ljudi plaća poreze i postupa po zakonima. Ono što se događa ovdje je totalno suprotno našim švicarskim vrijednostima, npr. neutralnost, poštenje i dobra volja. Na sastancima na kojima sam bio, diskusije su se vodile i bile su kompletno suprotne našim demokratskim principima. Vidite, većina direktora švicarskih banaka nisu više lokalni ljudi, oni su stranci, većinom Anglo-Saksonci, bilo amerikanci ili Englezi, oni ne cijene našu neutralnost, oni ne cijene naše vrijednosti, oni su protiv naše direktne demokracije, oni samo koriste švicarske banke za njihove ilegalne poslove.

Oni koriste velike sume novaca kreirane ni iz čega i uništavaju naše društvo i druge ljude u svijetu radi svoje pohlepe. Oni žele moć i uništavaju čitave države, poput Grčke, Španjolske, Portugala i Irske, a Švicarska će biti jedna od zadnjih u nizu. I oni koriste Kinu kao robove za rad. I sve dok je osoba poput Josef Ackermann-a, koji je švicarski građanin, na vrhovnoj poziciji njemačke banke i koji koristi svoju moć radi pohlepe i ne poštuje obične ljude, neće biti dobro. Imao je nekoliko tužbi u Njemačkoj, a sad i u SAD-u. On je Bilderberger i ne mari za Švicarsku ili bilo koju drugu državu.

P: Hoćete reći, neki od tih ljudi koje ste spomenuli, bit će prisutni na nadolazećem sastanku Bilderberga u Junu u St. Moritzu?

O: Da.

P: Dakle, oni su trenutno na poziciji moći?

O: Da. Oni imaju dostupne ogromne iznose novca i koriste ga za uništavanje čitavih država. Oni su uništili našu industriju i izgradili novu u Kini. S druge strane, otvorili su Europska vrata za sve kineske proizvode. Radna populacija Europe zarađuje sve manje i manje. Stvarni cilj je uništenje Europe.

P: Da li misliš da Bilderbergov sastanak u St. Moritz-u ima simboličku vrijednost? Jer su 2009. imali sastanak u Grčkoj, 2010. u Španjolskoj i pogledaj što se desilo tim državama. Da li to znači da Švicarska može očekivati nešto loše?

O: Da. Švicarska je njima jedna od najbitnijih država, jer je u njoj jako puno kapitala. Oni se tamo sastaju jer, između ostalog, žele uništiti sve vrijednosti za koje se Švicarska zalaže. Vidite, ona je njima prepreka, nije u EU, neće Euro, nije potpuno pod kontrolom Brussels-a, itd. S obzirom na vrijednosti o kojima nisam govorio u vezi sa velikim švicarskim bankama - one više nisu švicarske, već ih vode Amerikanci. Ja govorim o stvarnom švicarskom duhu kojeg njeguju i održavaju obični ljudi.

Naravno da ima simboličku vrijednost, kao što ste spomenuli, kao u slučaju Grčke i Španjolske. Njihov cilj je biti neka vrsta kluba ekskluzivne elite koja ima svu moć, a svi drugi su dolje i osiromašeni.

P: Da li misliš da je cilj Bilderberga kreiranje neke vrste globalne diktature, gdje sve kontroliraju globalne korporacije, gdje nema više suverenih država?

O: Da i Švicarska je jedino mjesto koje je preostalo koje ima direktnu demokraciju sprovedenu na svoj vlastiti način. Oni ucjenjuju druge po sistemu "preveliki da ne bi uspjeli", kao u slučaju UBS, da bi stavili našu državu u veliki dug, kao što su napravili i sa mnogo drugih država. Možda na kraju žele napraviti Švicarskoj ono što su napravili sa Islandom, gdje su sve banke u državi propale.

P: I to priuštiti cijeloj EU, također?

O: Naravno. EU je pod željeznom čizmom Bilderbergovih.

P: Što mislite, što bi moglo spriječiti taj plan?

O: E pa to je razlog zašto i pričam sa vama. To je istina. Istina je jedini način. Osvjetlite ovu situaciju, izložite ih. Oni ne žele biti pod svjetlom, izloženi. Mi moramo kreirati transparentnost u bankovnoj industriji i u svim nivoima društva.

P: Ono što kažete je to da postoji jedna pozitivna strana švicarskog bankarstva i druga gdje je nekoliko velikih banaka koje zaobilaze financijski sistem za svoje ilegalne aktivnosti.

O: Da. Velike banke treniraju svoje zaposlenike sa Anglo-Saksonskim vrijednostima. Programiraju ih da budu pohlepni i bezosjećajni. A pohlepa uništava Švicarsku, i sve druge. Kao država, imamo većinu najkorektnijih operativnih banaka u svijetu, ako gledate na male i srednje velike banke. Samo su velike one koje djeluju globalno i one su problem. One više nisu švicarske i ne smatraju sebe švicarskim bankama.

P: Mislite li da je dobra stvar da ljudi otkriju Bilderberge u pravom svjetlu i vide ih onako kakvi oni u stvarnosti jesu?

O: Mislim da je Strauss-Kahn slučaj naša dobra šansa, jer pokazuje kako su ti ljudi korumpirani, bolesni u svojim umovima. Tim ljudima se kontrolira ucjenjivanjem, jer je to njihova slabost. Oni moraju slijediti naredbe ili će biti otkriveni, uništeni ili čak ubijeni. Reputacija Strauss-Kahna nije samo uništena u masovnim medijima, on bi također mogao i biti doslovno ubijen.

P: Budući da je Ackermann u upravnom odboru Bilderberga, misliš li da on tamo donosi velike odluke?

O: Da. Ali tamo ima i drugih, recimo Lagarde, koji će vjerojatno biti iduća IMF glava, a također je član Bilderberga, pa onda Sarkozy i Obama. Oni imaju novi plan za cenzuru interneta jer je internet još uvijek slobodan. Oni ga žele kontrolirati.

P: Dakle, toga se bojiš?

O: Nije to samo strah, siguran sam u to. Kao što sam rekao, oni izdaju zapovjedi za ubijanja, dakle, sposobni su za grozne stvari. Ako imaju osjećaj da gube kontrolu, kao sada na primjer u Grčkoj i Španjolskoj, a možda je iduća i Italija, onda oni mogu napraviti drugi Gladio. Bio sam blizu Gladio network-a. Kao što znate, oni su poticali terorizam pomoću američkog novca da bi kontrolirali politički sistem u Italiji i drugim europskim državama. U vezi ubojstva Aldo Moro-a, bilo je to plaćanje pomoću istog sistema o kojem sam vam već govorio.

P: Da li je Ackermann dio tog sistema plaćanja u švicarskoj banci?

O: (Smijeh)... ti si novinar. Pogledaj njegovu karijeru i kako je brzo došao na vrh.

P: Što misliš, što se može učiniti da ih se spriječi?

O: Pa postoje mnoge dobre knjige koje objašnjavaju pozadinu i povezuju točkice, kao npr. ona koju sam već spomenuo od Perkinsa. Ti ljudi zbilja imaju profesionalne ubojice koji su plaćeni za ubijanje. Neki od njih dobiju svoj novac preko švicarskih banaka. Ali ne mora uvijek biti tako, imaju namješten taj sistem već po cijelom svijetu. I izlaganje javnosti tih ljudi, koji su sposobni za sve samo da bi održali kontrolu. Mislim doslovce, sposobni su za sve.

P: Mogli bi ih zaustaviti tako da ih izložimo javnosti?

O: Da, reći istinu. Mi smo suočeni sa zbilja sirovim kriminalcima, a također i velikim ratnim kriminalcima. To je još gore nego genocid. Oni su spremni i mogu ubiti milione ljudi samo da bi ostali na vlasti i kontrolirali.

P: Možeš li objasniti iz tvojeg kuta gledanja, zašto masovni mediji na zapadu više-manje potpuno šute u vezi Bilderberga?

O: Jer postoji sporazum između njih i vlasnika medija. Ti ne smiješ pričati o tome. Oni ih kupuju. Također su i neki od najjačih medija pozvani na sastanke, ali im je rečeno da sve što čuju i vide ne smiju izvještavati o tome.

P: U strukturi Bilderberga, postoji li unutrašnji krug koji zna planove i onda oko njega većina koja samo slijedi naredbe?

O: Da. Imate unutrašnji krug koji je u Sotonizmu i onda imate vanjski gdje su naivni ili manje informirani ljudi. Neki od njih čak misle da rade nešto dobro.

P: Prema otkrivenim dokumentima i vlastitim izjavama, Bilderberg je 1955. odlučio kreirati EU i Euro, pa su napravili važne i dugoročne odluke.

O: Da, znate da je Bilderberge osnovao Prince Bernard, bivši član SS-a i Nacističke partije, a također je radio i za IG Farben, koji su pomagali u proizvodnji ciklona B (Cyclone B). Drugi čovjek je bio glava Occidental Petroleum-a, koji je imao bliske veze sa komunistima u Sovjetskom Savezu. Oni su radili za obe strane, ali su zapravo fašisti koji žele kontrolirati sve i svakog, a tko se nađe na njihovom putu - maknu ga.

P: Da li je ovaj platni sistem kojeg ste opisali, van normalnih operacija, zatvoren i drži se u tajnosti?

O: U tim švicarskim bankama normalni zaposlenici nemaju pojma da se to uopće dešava. To je poput vlastitog tajnog pretinca u banci. Kao što sam rekao, te operacije su van knjigovodstva, bez nadzora. Nekad su smješteni unutar iste zgrade banke, a ponekad su na drugoj lokaciji. Oni imaju svoj vlastiti zaštitni sistem i posebna područja gdje mogu ući samo ljudi sa posebnim dozvolama.

P: Kako oni te transakcije drže van međunarodnog Swift sistema?

O: Pa neki od Clearstream popisa su istiniti na početku. Oni samo uključe neka lažna imena da bi ljudi vjerovali da je čitava lista lažna. Vidite, oni također čine pogreške. Prvi popis je bio istinit i vi možete pratiti mnogo stvari. Vidite, postoje razni ljudi naokolo koji prate i mogu otkriti neregularnosti i istinu i oni će to i napraviti. Naravno, nakon toga slijede pravne tužbe i ti se ljudi prisile da šute o tome.

Najbolji način da ih se zaustavi je da se kaže istina, da ih se osvjetli, da svi vide. Ako ih ne zaustavimo, završit ćemo kao njihovi robovi.

- - -
30.05.2011.
Startling revelations from a Swiss banking insider

Podržavam ovo što kaže Peter Odintsov. Nisam za ovo što kaže Peter Odintsov.

Hrvoje, 2011-07-24 u 21:27:15

Terry Eagleton je još jedan od čudnih ljudi-blago rečeno- koji imaju potrebu za pisanjem-da ga ne nazovem piscem, književnikom -nakon bljezgarija o Marxu sad je izdao knjigu o zlu.

Ovaj gornji tekst prvo govori o Ackermannu ili kome?

Podržavam ovo što kaže Hrvoje. Nisam za ovo što kaže Hrvoje.

dst, 2011-07-24 u 22:22:00

Squeezed middle

Terry Eagleton je jedan od "vodećih" svjetskih teoretičara kulture i književnosti; bar tako kažu izabrani? A tko su izabrani? Tko su u biti svi izabrani? Svi "vodeći" u nečemu pripadaju imperijalnom carstvu - izabranima. Kad mediji nekoga proglase "vodećim" faca je odmah vodeći. Sve ono što "naši" mediji prikazuju k'o nekakvu eliti su samo družba imperijalnih plaćenika.

Prvi moj susret s takvom elitom bio je dok sam još bio zeleni žutokljunac, pušeći priče o veličini Amadea Modigliania - o "velikom" umjetniku i slikaru. Meni se to odmah činilo onako bezveze pa tome uopće nisam pridavao neku posebnu pažnje dok 20-ak godina poslje nisam doznao da je Amadeo Modigliani "talijanski slikar židovskog porijekla" (izvor: Wikipedija). U nas kažu: Lako ti je bit' svetac ako ti je Bog ćaća. To je to; ako imperijalni plaćenici od nekoga žele stvoriti zvijezdu, bit će pa makar im'o talenta k'o govno vitamina.

A ono gore - što nemam volje provjeravati - je interview s predsjednikom izvršnog odbora Njemačke banke Bilderberger Josefom Ackermannom, koji je dugo vremena radio za Rothschilde...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

Hrvoje, 2011-07-24 u 22:28:14

Eagleton je teoretičar marksizma kao i Žižek, koji je prije predavao u Kumrovcu kako je pisano.

Malo je tekst glup, kao govore da razgovaraju s Ackermannom, pa zatim tip koji odgovara na pitanja govori da ne smije više reći jer će biti otkriven. Pa opet spominje Ackermanna. Sad jel' je tip tajni ili...?

Podržavam ovo što kaže Hrvoje. Nisam za ovo što kaže Hrvoje.

dst, 2011-07-24 u 23:16:45

Ma da, upravu si. Uvod je ortodoksno sranje.
Naime, ja ovakve članke ne analiziram - odnosni niti ih ne pročitam - do kraja jer imam prema njima neke rezerve. K'o što se pokazalo da su i Noam Chomsky i David Icke i Daniel Estulin židovi ispod kože, tako sve o Njima (Kazarima) uzimam s rezervom. Tekst je ovdje jer zgodno ilustrira ono o čemu i ja pišem. I meni je bilo malo čudno jer sam već negdje prije bio čuo za tog Ackermanna (ne samo za onog sjajnog gitaristu koji se zove Jan Akkerman).

K'o što će se dogoditi da ćemo o udbašima ipak najviše saznati od samih udbaša (Boljkovac, Vukojević i Vukušić to najbolje pokazuju), tako ćemo isto o Kazarima najviše doznati upravo od Kazara. Ali ne moraju to biti niti Chomsky, niti Icke, niti Estulin; recimo to mogu biti Benjamin Freedman ili Arthur Koestler. Ali svakako valja pročitati ono što pišu i ova trojica "razotkrivača zavjera", pa je tako zanimljivo znati i ovo što se nađe na nekim tamo lijevim portalima i stranicama ...

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

Hrvoje, 2011-07-25 u 12:40:15

Zabrinjavajuće je kako i pravne države nemaju načina da stanu na kraj toj mafiji (Bilderberzima, masonima, komitetima, grupama,bankama.... )

Podržavam ovo što kaže Hrvoje. Nisam za ovo što kaže Hrvoje.

Dinko Perica, 2011-08-08 u 12:50:34

Povezanost nekreditnog novca sa ubojstvima Kennedya i Kaczynskog

Postoji li poveznica između ubojstva J.F.Kennedya i stradanja poljskog političkog vrha? U čemu je tajna ovako dobrog odolijevanja nesmiljenim recesijskim pritiscima u Hrvata? Što je pravi uzrok osobnog bogatstva Hrvata izraženih kroz posjedovanje nekretnina u svom vlasništvu? Zašto Kina, svjetskoj recesiji unatoč ostvaruje visoke stope gospodarskog rasta? Kako je Hitler u manje od sedam godina stvorio moćni ratni i gospodarski stroj? Kako je Luka Raić podigao Dukat, a kako je Todorić stvorio Agrokor?

Iako su pitanja naizgled nepovezana i naizgled nabacana zbrda-zdola, odgovor na njih je ono što ih povezuje. Odgovor od kojeg strepe svjetski moćnici, radi kojega ne prezaju od ubojstava predsjednika, ni premijera ma kako moćnih država. Riječ je o - držite se za stolicu - o nekreditnom novcu! Razočarani? Onda ću proširiti odgovor - riječ je o poklonjenom novcu! Kakav je to novac, tko to još poklanja novac???

Idemo redom:

J. F. Kennedy

Kennedy je potpisao Izvršnu Naredbu broj 11110, na temelju koje je odštampao 4.292.893.815 dolara sa natpisom "UNITED STATES NOTE", umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE".
Na taj je način htio praktički izbrisati javni dug koji je nastao zbog novca kojeg Privatna Centralna Banka - Federal Reserve izdaje iz ničega, a posuđuje ga državi uz kamate. FED je dakle privatna banka osnovana 1913-e u vlasništvu:

- Rothschild Banks of London and Berlin (Rothschild)
- Lazard Brothers Bank of Paris
- Israel Moses Sieff Banks of Italy
- Warburg Bank of Hamburg, Germany and Amsterdam
- Kuhn Loeb Bank of New York
- Lehman Brothers Bank of New York
- Goldman Sachs Bank of New York
- Chase Manhattan Bank of New York (Rockefeller)

Ubrzo nakon toga je ubijen, a novčanice povučene iz opticaja. Važno je napomenuti kako Akt o Federalnim rezervama ima rok trajanja od sto godina i da istječe za kratko vrijeme. Možda i u toj činjenici treba tražiti povode narasloj nervozi NWO-ida. Ubojstvom Kennedya, lihvari su spriječili stvaranje nekreditnog novca.

Poljska

Poljska je jedina zemlja EU koja nije ušla u recesiju, nego je i u razdoblju najveće krize u okruženju bilježila gospodarski rast. U čemu je bila poljska tajna? Otpisali su 18% nenaplativih kredita. I istu tu količinu novca zapravo poklonili svojim poduzećima, građanima. Umjesto da ulete u recesiju poput ostatka EU kako bi pokazali da su nacionalne države nesposobne same odolijevati tržištu, Poljaci su se usudili pokloniti novac vlastitim građanima i izbjeći recesiju. Onda je srušen zrakoplov..
Kina je takvih kredita imala 50%!!!!!!
Argentina također oko 50%, ista ona Argentina koja je poput Poljske ispratila MMF stručnjake nogom u guzicu iz svoje zemlje.

Hrvatska?

Većina obiteljskih kuća u socijalizmu izgrađena je kreditnim novcem. Međutim, zbog visoke inflacije i nevezivanja kredita za konvertibilne valute, vraćano je tek oko 20% uzetog novca. Ostatak je bio poklon. "Društveni stanovi" su 90-ih "privatizirani" otkupom za 20% realne vrijednosti. Ostatak je bio poklon građanima.Zahvaljujući posljedicama novca poklonjenog još tad, hrvatski građani odolijevaju krizi još uvijek. Dakle, i te kako dobro znamo što je to novac na poklon!

Znaju to i pretvorbeni tajkuni koje nitko ne smije pitati otkud im prvi milijun. E taj prvi milijun je nekreditni novac - poklonjen. Koji je poslužio kao odskočna daska ne samo navedenim poduzetnicima, nego i mnogim nenavedenim. Znamo da hrvatska država i danas poklanja novac - kroz poticaje u poljoprivredi, kroz subvencije raznim gospodarskim granama. Taj novac, iako je poklonjen, nije nekreditni jer je nažalost stvoren kao kredit pa tako ne povlači za sobom sve one dobre posljedice koje nosi pravi nekreditni novac.

Danas je jedini način stvaranja novca - kao dug. U cijeni svakog proizvoda sadržana je kamata koju moraju platiti svi u lancu (seljak u Ekvadoru je digao kredit kako bi pobrao banane, otkupljivač je digao kredit kako bi ih otkupio, brodar je digao kredit kako bi izgradio brod, uvoznik je digao kredit kako bi platio banane, trgovac je digao kredit kako bi ih kupio od uvoznika, a prije toga i kredit kako bi izgradio trgovački centar,itd,itd) tako da je nemoguće utvrditi realnu cijenu bilo kojeg proizvoda. Kad se novac ne bi stvarao kao dug, imali bismo realne cijene roba, višestruko niže. Jest, istina je da bi onda onih osam banaka s početka teksta ostale bez zarada - što i jest glavni i najveći problem cijele planete!!!!

Najveći dio uspješnih poduzetnika, ali i uspješnih država svoj uspjeh zahvaljuje nekoj vrsti poklonjenog novca. No, kakav bi uspjeh tek uslijedio kad bi sve države ( a nas interesira najprije naša) kreirale nekreditni novac, skoro da je nezamislivo. Da ideje o nekreditnom novcu nisu samo šuplje priče, nego vrlo ozbiljne teorijske i praktične zamisli pokazuje rad srpskog znanstvenika g. Stojana Nenadovića koji se idejom o nekreditnom novcu bavi zadnjih 30 godina (ovdje ne bismo trebali imati predrasuda o podrijetlu autora, kao što nemamo ni o penkali, torpedu, milankovićevim ciklusima ili radio uređaju).

Pa pogledajmo što g. Nenadović govori o nekreditnom novcu ( dalje navode donosim uz suglasnost i dopuštenje g. Nenadovića):

"Nekreditni novac kao poklon je jedini pravi novac. Nekreditni novac kao poklon ulazi u opticaj bez troška i mjeri realne troškove i cijene. Kreditni novac ulazi u opticaj kao dug koji se mora vratiti i zato se nalazi u troškovima i cijenama koji se dodaju na realne troškove i cijene i zajedno s njima čini nominalne troškove i cijene.
Nominalni trošak (cijena) = realni trošak (cijena) + dug.

Koliko se emitira kreditnog novca, toliko se emitira duga i zato se za njega može kupiti samo dug, odnosno prodati samo dug, a realni trošak i cijena se ne mogu ni prodati, ni kupiti. Prodaje se i kupuje samo nominalni proizvod, a realni proizvod ne može biti ni kupljen ni prodan. Kad sav kredit uđe u opticaj, on se neko vrijeme ponaša kao poklon , dok ne počne otplata kredita i na kraju nestaje iz opticaja u trenutku otplate kredita. Dakle, novac se povlači iz opticaja kada se vraća kredit. Povlačenje novca iz opticaja ograničava proizvodnju i pojavljuje se kao zakonita ekonomska kriza. Ne smije biti povlačenja novca iz opticaja. Ako se novac kao poklon povuče iz opticaja, mora odmah biti zamijenjen novim poklonom.

Da bi dio namijenjen otplati duga bio što manji, određuje se što je moguće duži rok otplate. Ako je brzina opticaja novca u toku jedne godine jednaka 10, i ako je dužina roka otplate kredita 10 godina, za deset godina bit će proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 50 puta emitiranog kredita i isto toliko troškova pojavit će se u cijenama. Ako je ista količina novca emitirana kao poklon (koji se ne vraća), za deset godina bit će proizvedeno društvenog proizvoda koji je jednak 100 puta emitiranog novca, dakle dva puta više društvenog proizvoda, a i dalje se poklonjeni novac obrće i proizvodi novi društveni proizvod, i dalje nema troškova tog novca u cijenama, i dalje nema inflacije.

Budući da se zbog razvoja društva povećava potreba za većom količinom novca u opticaju, to se svake godine dodaje po nekoliko postotaka novca kao poklona (onoliko postotaka kolike su potrebe razvoja društva) i tako se osigurava stabilan razvoj, bez mogućnosti da se pojave krize. Također, cijelo vrijeme nema inflacije, pa su cijene stabilne i stabilna je vrijednost novca. Novac kao poklon pojavljuje se zato kao realan novac.

Pored rasta kredita koji se otplaćuje, a zapravo nije uopće potreban, u nepotrebnim troškovima nalaze se i kamate i nepotrebni porezi (jer ih sada zamjenjuje novac kao poklon), što sve uvećava nominalne cijene i nominalni društveni proizvod.

Nominalni proizvod je puno veći od proizvoda koji se može kupiti (ili prodati) s količinom novca s kojom se raspolaže. Zato je potrebna nova količina novca, koji je opet kredit, pa opet nije dovoljan i tako u beskraj, što stvara beskrajnu inflaciju. Novac se stalno obezvrjeđuje, a realan novac mora imati stalnu vrijednost. Stalnu vrijednost ima samo nekreditni novac koji ulazi u opticaj kao poklon. Novac dobijen kao poklon nema troškove koje treba dodati na realne troškove i realne cijene. Oni ostaju takvi kakvi jesu i prodaju se po svojoj realnoj vrijednosti (cijeni).

Država može poklanjati mirovine umirovljenicima i dječje dodatke i druga socijalna davanja. Ako je razvijenija može plaćati prosvjetu i zdravstvo ili ulagati u infrastrukturu. Ako je nerazvijena, može ulagati u povećanje proizvodnje. Najbolje je da se polovina novca ulaže u povećanje proizvodnje, a polovina novca u povećanje potrošnje.

Kako se ljudsko društvo razvija, tako raste proizvodnja pa je potrebno sve više novca u opticaju. Ali kako raste proizvodnja, tako raste i dohodak. Ljudi postaju bogatiji pa mijenjaju strukturu potrošnje, luksuziraju, a to vodi usporenju brzine opticaja novca i smanjenju potražnje. Novac kao da nestaje, pa je potreban novac koji bi nadoknadio nedostatak novca, koji je nestao zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja potražnje.

Otprilike, koliki je porast proizvodnje, treba dva puta toliko više novca. Ako je porast proizvodnje 5%, porast količine novca u opticaju treba da je 10%. Za povećanu proizvodnju treba 5% novca, a 5% novca treba da kupi proizvodnju koja se ne bi mogla prodati zbog usporenja brzine opticaja novca i smanjenja tražnje. Sva proizvodnja bit će prodana po nepromijenjenim cijenama. Neće ostati neprodanih proizvoda.

U cijenama neće biti troškova koji se odnose na vraćanje kredita, kamate i neke poreze. Cijene će biti manje za potrošače (kupce). Njima će ostati nepotrošen novac, kao njihova dobit, odnosno potrošački višak. Proizvođači (prodavatelji) će prodati po cijeni koja će biti znatno viša od uloženog troška. Ostvarit će profit, koji će biti puno veći od profita kojeg danas ostvaruju.

Potrošači će moći štedjeti iz potrošačke dobiti, a proizvođači iz profita, ako neće ulagati u povećanje proizvodnje. Od banaka će dobiti kamatu za uloženu štednju. Tko je zainteresiran za kredit, moći će dobiti kredit i platiti kamatu za dobijeni kredit. Ali i ušteđeni novac i dobijeni kredit potiču od novca koji je u opticaj ušao kao poklon.

Novac kao poklon može davati samo najviša vlast u nekoj državi. Banke mogu čuvati štednju koju im netko povjeri na čuvanje i mogu davati kredite samo iz tako prikupljene štednje. Ako tako rade, nikad ne mogu doći u krizu u kakvoj se sada nalaze, a ni nitko drugi ne može doći u krizu."

Prihvaćanje kreacije nekreditnog novca u jednoj državi povlači za sobom vrlo ozbiljne posljedice - prestanak trčanja za vlastitim repom u bjesomučnoj trci za novcem kojeg moramo nekomu vratiti s nepodnošljivim kamatama, prestanak proizvodnje loše robe koja se mora kvariti kako bismo stalno kupovali novu i novu robu (stvari), prestanak iscrpljivanja prirodnih resursa zbog profita po svaku cijenu; podrazumijeva društvo obilja, zadovoljnih i zdravih ljudi.

Iako zvuči kao utopija ili priča za laku noć, radi se samo o političkoj odluci i stupnju samosvijesti jedne nacije. Ali radi se i o vrlo izvjesnoj prijetnji stavljanja države na listu terorističkih zemalja kao što je to nedavno Velika Britanija načinila s Islandom. Ne odriče se bagra olako uloge robovlasnika. Koja bagra sad? Pogledati popis suvlasnika američkih Federalnih rezervi.

Podržavam ovo što kaže Dinko Perica. Nisam za ovo što kaže Dinko Perica.

abC, 2011-08-21 u 15:04:23

Mediteran u okovima (anglo-saksonskog i kazarskog) imperija

Anglosaksonski (anglo-saksonski) i kazarski (cionistički) imperij žele nematerijalni novac konačno petvoriti u stvarnost, jer stoljećima pljačkaju svijet, a ta strategija je prepoznata i kod nas. Ovo je - konačno - rijetka javna potvrda onoga o čemu već godinama piše ovaj dnevnik:

YU.wc
Finci od Grčke traže Partenon, Akropolu i otoke kao jamstvo

Nakon što je Finska jučer dogovorila kolateral za sudjelovanje u programu spašavanja grčkog gospodarstva, i niz drugih europskih zemlja pohitao je učiniti isto kako bi zaštitio svoje uloge. Podsjetimo, Finska je, kao jedan od najvećih protivnika novog spašavanja posrnule grčke ekonomije,od Grčke zatražila da položi kao jamstvo određeni kapital u finske banke, u protivnom će ova odustati od sudjelovanja u programu spašavanja. Grčka je na to morala pristati, a krv su potom nanjušile i druge zemlje. Konkretno, riječ je o Austriji, Slovačkoj, Sloveniji i Nizozemskoj koje su također zatražile financijski kolateral of Grčke, piše Bloomberg.

Finski presedan mogao bi postaviti pravila igre koja će u budućnosti vrijediti za sva financijska spašavanja. Osim toga, Finci su pokazali da im ne nedostaje imaginacije, pa su od Grka u jednom trenutku tražili Partenon, Akropolu i svoje otoke kao garanciju. Finska "pobuna" može se razumjeti iz aspekta da Finska ne dobiva puno spašavanjem Grčke, ali se od nje traži da podnese veliki dio tereta u paketu pomoći.

Dok mainstream mediji ovo uglavnom prešućuju i preskaču, druga strana stvarnosti ogleda se u našem susjedstvu, ili pak u središtu samog našeg dvorišta:

Josip Jurčević
Ima li hrvatskih intelektualaca u Hrvatskoj?

Mnogi stručnjaci smatraju da je stabilnost najbolja i najvažnija opća značajka bilo koje zajednice, jer stabilnost omogućuje da svaki pojedinac, skupina ili organizacija može s velikom pouzdanošću predviđati i planirati oblikovanje svoje budućnosti. Prema tome kriteriju, mi Hrvati možemo biti prezadovoljni jer Hrvatska država i društvo postaju sve stabilniji.

Jedini „mali“ problem je, pritom, što je Hrvatska iznimno stabilna u negativnom smislu. Odnosno, kad se nešto loše dogodi, može se biti potpuno siguran da će se potom nanizati sva najlošija događanja. Pa čak i još lošija od onoga što se može na početku predvidjeti.

To u potpunosti potvrđuje i razvoj događaja koji smo najavili u pretprošloj kolumni glede slučaja dijela hrvatskog državnog teritorija koji se zove župa Dajla. Tada je zaključeno da institucija Crkve – usprkos prijeđenom Rubikonu - vjerojatno može u svojoj hijerarhiji zaustaviti nepotrebne javne unutarcrkvene sukobe, „ali priči sigurno neće biti kraj, jer su u nju već uključeni krajnje nemoralni politički i drugi pljačkaški interesi u Hrvatskoj i svijetu, za koje ne postoje nikakvi Rubikoni.“

Hijerarhija Crkve u Vatikanu, Italiji i Hrvatskoj zaista je prestala s nastavljanjem bilo kakve javne rasprave. No, to je bio znak piromanima svih vrsta za širenje požara u svim smjerovima. Tako je javnost usput mogla saznati i mnoge zanimljive povijesne i pravne detalje, te su spominjana mnogobrojna imena iz svih razdoblja crkvene i političke povijesti. A visoki i najviši crkveni dostojanstvenici su u javnom prostoru doživjeli najteže uvrjede.

Posebno je znakovito što se sa svih strana i iz različitih slojeva javljaju najraznolikiji pojedinci i skupine koji na sve načine navodno zastupaju ili navodne interese Crkve u Hrvata i nekih hrvatskih biskupa, ili navodne hrvatske nacionalne interese, ili navodne interese Vatikana, kardinala Bozanića i Svetoga Oca.

U toj sve nepreglednijoj gužvi teško je ulaziti u pojedinačne motive i interese neovlaštenih „zastupnika“ Hrvatske, Crkve, biskupa, kardinala i Svetog Oca. Većina neovlaštenih „zastupnika“ su samovoljno uletjeli u strogo zadani i ograničeni medijski prostor, a neki to rade planski kao svoj rutinski posao.

No, cijela koncepcija mogućnosti javnog govora postavljena je krajnje jednostavno i navijački. Šutjeli ili govorili svejedno nam je, jer je izazovna zamka u javnom prostoru postavljena tako da će upravljači cijele igre svakoga silom svrstati na jednu ili drugu zadanu i navodno zaraćenu unutarcrkvenu stranu, koje su zapravo izmišljene strane. Navodno, na jednoj strani su Vatikan, Sveti otac, Benediktinci, kardinal Bozanić i dio biskupa u Hrvatskoj, a na drugoj strani su navodno većina katoličkih biskupa, svećenika i ostale crkvene hijerarhije u Hrvatskoj.

Prvi, navodno, pored svojih imovinskih interesa zastupaju i interese iredente, a drugi navodno zastupaju također svoje imovinske te hrvatske nacionalne interese. Ako bilo tko želi neovlašteno zastupati, neutemeljeno vrijeđati i/ili napadati jednu od navodno zaraćenih strana u Crkvi, dobit će najudarnija mjesta u medijima.

Na taj način je slučaj Dajla postavljen kao gotovo isključivo unutarcrkveni sukob, u koji se žestoko nastoji usisati što veća količina vjernika, nevjernika, agnostika i upravljačke strukture u Hrvatskoj. A zapravo, što se uporno prikriva, Dajla je prvenstveno tipični slučaj koji dubinski razotkriva pljačkaško-privatizacijski model i njegovu strukturu u Hrvatskoj. No, toj daleko najvažnijoj dimenziji slučaja Dajla nikako se ne dopušta pristup u javni prostor.

„Hrvatski katolički intelektualci“ i „istaknuti hrvatski intelektualci“

U postavljenu zamku je upalo čak i 60-ak „katoličkih intelektualaca“ u Hrvatskoj, koji su se obratili hrvatsko javnosti sa svojom inicijativom „povodom imovinskog prijepora u župi Dajla“. Već prva rečenica tog javnog pisma otkriva za hrvatske prilike tipičnu uzbuđenost, smušenost, površnost i osnovne navijačke stavove skupine „hrvatskih katoličkih intelektualaca“: „Mi, hrvatski katolički intelektualci, smatramo potrebnim, ne miješajući se u djelokrug državnih i crkvenih vlasti, izraziti svoj pogled na događaje koji su negativno eskalirali nakon odluke kardinalskog povjerenstva u Vatikanu…”

Dakle oni u istoj (prvoj) rečenici tvrde da se na miješaju, ali se eto miješaju, te neznalački i arbitrarno tvrde da je ishodište problema u odluci kardinalskog povjerenstva.

Svekolika katastrofalnost neznanja, površnosti, nesnalaženja, ostrašćenosti, nepristojnosti i nerazboritosti „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ očituje se u mnogim dijelovima pisma, a iracionalnu strast „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ u nekim dijelovima pisma svesrdno bi poduprli i najokorjeliji prastari komunistički agitpropovci.

Primjerice, „Hrvatski katolički intelektualci“ lamentirajući neznalački o povijesti teško optužuju Benediktince ratobornim upitima: „Gdje ste bili kad je grmjelo, braćo benediktinci?“, te „Gdje je osjećaj za moral i pravdu današnjoj benediktinskoj zajednici iz Pragliae?“.

Bezumni napad na Benediktince logično je odveo „hrvatske katoličke intelektualce“ i do neutemeljenog najžešćeg napada na vrh Crkve. Najprije, govoreći o vlasničkom sporu pred Europskim sudom za ljudska prava (2004. g.), glede dvorca i imanja u Mokricama, intelektualci javno prozivaju: „Gdje je tada bio Vatikan? Gdje je tada bio Vatikan?“

Potom, svoju amatersku povijesnu lamentaciju i svoje javno pismo „hrvatski katolički intelektualci“ završavaju povratkom u Dajlu i razornim univerzalnim upitom: „Može li poslije toga, bez određene sumnjičavosti, biti riječi o neokrnjenom moralnom autoritetu Crkve?“

Na samom kraju pisma intelektualci lociraju i datiraju svoj uradak s potpisom „Hrvatska, o Velikoj Gospi 2011. g.“, te u svoj novokrižarski rat vabe dragovoljce – intelektualce i neintelektualce - rutinskom uputom: „Kao što se već uobičajilo sa sličnim inicijativama, svi oni koji žele supotpisati ovu izjavu mogu to učiniti putem elektroničke adrese Portala urednistvo@hkv.hr“.

Nakon ovoga ostaje priupitati „hrvatske katoličke intelektualce“: Ima li pragmatičnijeg sadašnjeg načina kojim se može uspješnije potapati i univerzalno katoličanstvo i nacionalno hrvatstvo?

Najspornije i najjadnije je što su - očigledno samoponosni intelektualci - uvjereni da svojim neznanjem, površnošću, navijačkom strašću i neutemeljenim osudama vrhova Crkve stoje na braniku domovine, te da pridonose rješenju problema. Možda i pridonose, ako im je pred zamućenim očima crkveni raskol ili što žešći sukob unutar Crkve te između Crkve i hrvatskih nacionalnih i državnih interesa..

Nije utješno, što slučaj Dajla nije prvi ispad nekog dijela „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ na čelu s akademikom J. Pečarićem, jednim od najuspješnijih svjetskih matematičara koji svoju afirmaciju u Hrvatskoj nažalost sve upornije ne traži u onome što zna nego u onome što ne zna.

Pismo intelektualaca je prije desetak dana i prije javnog objavljivanja (s tek nekoliko potpisa, na čelu s potpisom akademika Pečarića) emailom stiglo i do mene. Budući sam već bio objavio kolumnu o slučaju Dajla („Ugovor s đavlom“), skrenuo sam pozornost jednom potpisniku (za kojeg znam da je razuman čovjek) na kolumnu te bit problema i cijele igre, a ponudio sam još i dodatno brdo dokumenata i razgovor kako bi intelektualci izbjegli zamku i blamažu.

No, razbor (ili nešto drugo) opet nije pobijedio u Hrvatskoj te mi je bez razgovora s visoka i zajedljivo emailom odgovoreno suhom odbijajućom frazom da su intelektualci „sve predvidjeli, te da se moj potpis nije niti očekivao“.

Čim je pismo intelektualaca upućeno javnosti dobilo je golemi i za tu skupinu potpuno neuobičajeni, publicitet, i u državnim i „neovisnim“ tiskanim i elektroničkim medijima. Razlog tome bio je u činjenici što se pismo savršeno uklopilo u postavljeni piromanski scenarij. Nadam se da ove činjenice neće razbuktati medijsku i druge strasti „hrvatskih katoličkih intelektualaca“, nego će pridonijeti razboritosti barem kod dijela intelektualaca koji su nadam se inercijom uletjeli u zamku.

Na poseban način u javnu raspravu o slučaju Dajla uključio se iskusni, lukavi i inače oprezni S. Letica. On je u dva broja tjednika Hrvatski list zauzeo pogolem prostor, navodeći niz zanimljivih i raznorodnih detalja. No, i Letica nije uspio izbjeći postavljenu zamku, pa se potpuno nekritički te - s zapanjujućim neznanjem osnova prava i povijesti – upustio u izgradnju radikalizirane crno–bijele mitomanije o navodno izrazito lošim i izrazito dobrim stranama i osobama u Crkvi u slučaju Dajla, povezujući sve skupa – također nekritički – s kaljužom hrvatske i EU političke stvarnosti.

Tekstovi S. Letice o Dajli zaslužuju poseban opsežniji osvrt, koji ću pokušati ostvariti u Hrvatskom listu. Zanimljivo je što S. Letica još nije potpisao pismo „hrvatskih katoličkih intelektualaca“, iako bi to mogao učiniti prema svojim osnovnim stavovima i metodologiji u slučaju Dajla.

Kako bi se povećala dramatičnost i daljnja lovina u zamki, upravljači slučaja Dajla su odmah nakon objave pisma „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ u javni prostor kao kontrapunkt ubacili svoje „istaknute hrvatske intelektualce“ – I. Goldsteina, T. Jakovinu, N. Budaka i već zaboravljenog M. Rakovca, koji je najpoznatiji po tome što je prije približno pola stoljeća izbačen iz JNA, jer je „vještim manevrom“ uspio već u luci potopiti svoj JNA-ovski vojni brod, što nikome prije i poslije njega nije uspjelo.

Naravno, „istaknuti hrvatski intelektualci“ govore obrnuto od „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ i neovlašteno „zastupaju“ Svetog Oca i kardinala Bozanića.

S iskrenim ushićenjem I. Goldstein je priznao da njega „koji nije pripadnik Katoličke crkve ovaj skandal raduje“, te da sada „mnogi u Crkvi … pokorno slijede liniju druga Tita koji je 1945. tražio da «naša Crkva treba da bude nacionalna … da katoličko svećenstvo u Hrvatskoj bude nacionalno dublje povezano s narodom» … a manje podložno papi i Vatikanu“. Nadalje, ushićeni I. Goldstein dolijeva ulje na vatru zaključkom kako se ta „izjava Titu desetljećima stavljala na teret, a sada odjednom dio Crkve samo što ne stavlja Titovu pionirku na glavu.“

I Soroševsko intelektualno dijete T. Jakovina tuče u istom smjeru poukom: „Pokazalo se kako su kratkovidni bili oni političari koji su odbacujući komunizam – u kojem su participirali – odbacili i vlastitu prošlost.“ Izgleda da T. Jakovina nije zaboravio svoje katoličko i hrvatsko podrijetlo te pismo „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ naziva „izravnim parafrazama Dobrice Ćosića“, a cijelu situaciju glede slučaja Dajla slavodobitno opisuje na sljedeći način: „… ovo što gledamo od najvećih deklariranih vjernika, pa i vjernika po profesiji, dakle pastira, jest u najboljem smislu pravoslavlje, a u osnovi poganstvo.“

No, s temeljnim povjesničarskim mišljenjem T. Jakovine se ne slaže nesretni marinac M. Rakovac, koji smatra: „posrijedi je zdravi, povijesni glagoljaški bunt.“

U cjelokupnu izmišljenu piromansku dramu se uključio i dugogodišnji obavještajni komunistički Novinar i agnostik (I. Bešker) koji je na čak dvije velike stranice jedne „neovisne“ dnevne tiskovine u Hrvatskoj smjestio dvosmislenu srcedrapateljnu reportažu o benediktinskoj opatiji iz Praglie.

Zar?

Zar je moguće da, među ostalima, i „hrvatski katolički intelektualci“ nište ne znaju i ne razumiju, te pridonose da se najgora hrvatska i katolička povijesna iskustva povraćaju u budućnost. Stoga je važno naglasiti da su neki drugi hrvatski i katolički intelektualci detaljno istražili i u lako dostupnim znanstvenim knjigama i radovima opisali sve sustavne i masovne pljačkaške pohode, pogubljenja i druga zlostavljanja koje je komunistički režim u poratnim godinama počinio nad Hrvatima i Crkvom u Hrvatskoj. Naročito dugo i sustavno u Istri.

U ona strašna vremena prije 60-ak godina, iste strukture u Hrvatskoj (i tadašnjoj Jugoslaviji) na isti su način igrale istu đavolju igru koju igraju i danas. Opljačkanoj i opustošenoj Crkvi u Hrvata postavljali su iste đavolje medijsko-političke i imovinske zamke, u koje su neki u Crkvi i izvan Crkve upadali zbog naivnosti, a neki ne bi li dobili malo mira i mrvica sa komunističkog stola.

Zar „hrvatski katolički intelektualci“ nisu čuli za crkvena udruženja i tiskovine koje je osnivala, podupirala i nadzirala UDB-a. Zar nisu čuli za zastrašujući slučaj svećenika Miroslava Bulešića, kojeg je komunistički režim masakrirao u Istri.“

Zar se ta cjelokupna tragična povijesna igra opet mora ponavljati u Hrvatskoj.

Ako bilo tko, pa i skupina „hrvatskih katoličkih intelektualaca“, želi zaista štititi hrvatske nacionalne interese od veleizdaja i hrvatsku nacionalnu imovinu od pljačke, ovo vrijeme im nažalost pruža brojne i goleme prigode. Od Prevlake, preko sv. Gere, sv. Martina i Savudrijske vale, do Vukovarskih ada. Od opljačkanih ili privatizacijskom rasprodajom otuđenih bezbrojnih hrvatskih nacionalnih financijskih institucija, gospodarskih subjekata i javnih poduzeća, do osiromašenih građana i utamničenih branitelja.

Ako u tom predugačkom nizu ipak žele krenuti od malog, ali prelijepog i vrijednog imanja u Dajli, onda svakako trebaju poći od činjenice da je to imanje prestalo biti hrvatsko državno vlasništvo prije više od deset godina protupravnom odlukom strukture pljačkaša u hrvatskim državnim i lokalnim institucijama. Svrha i te pljačke je bila da privatni vlasnici naše nacionalne imovine postanu pripadnici bivše jugoslavensko-komunističke strukture, koji i do sada vladaju državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Pritom ih nije bilo ni najmanje briga što su time prekršili Osimske i Rimske ugovore, te otvorili prostor daljnje pljačke po toj osnovi.

Prema tome, ako se želi saznat istina o Dajli i svim hrvatskim Dajlama treba javnim pritiskom ili izbornim rezultatima prisiliti državne institucije RH da napokon objelodane i riješe privatizacijsko-pljačkaške dokumente. Nažalost, to sada očigledno neće ići ni lako niti jednostavno, jer dosadašnja (ne)djela čelnih drmatora u hrvatskim državnim institucijama – J. Kosor, I. Josipović i M. Bajić – pokazuju da su i oni čvrsti dio veleizdajničke korupcijske hobotnice.

No, dosadašnja upornost i strast „hrvatskih katoličkih intelektualaca“ u pogrešnim smjerovima ostavlja nam nadu u uspjeh, ako se ta energija konstruktivno preusmjeri. Tada će možda „hrvatski katolički intelektualci“ opljačkanim hrvatskim građanima jednog dana dati odgovore i donijeti rješenja na mnoga bitna imovinska i politička pitanja.

U to svakako pripada i jedna od najvećih neistraženih tajni: „Kako je S. Milošević krajem 1980-ih pomogao A. Vasiljeviću (šefu jugoslavenske Kontraobavještajne službe) da preuzme Zagrebačku banku?“ Tim tragovima razotkrili bi se misterij imanja u Dajli i misteriji svih prešućenih hrvatskih Dajli.

Podržavam ovo što kaže abC. Nisam za ovo što kaže abC.

Styria, 2011-09-12 u 23:01:45

EU se sprema za bankrot

Europa se psihološki priprema za bankrot svoje prve članice, u ponedjeljak su ponovno pali svi burzovni indeksi od 2 do 5 posto bez obzira na to što je grčka vlada s hitno sazvane sjednice u nedjelju najavila uvođenje poreza na imovinu. Taj bi porez trebao biti jamstvo da vlada kontrolira situaciju i mamac za isplatu idućih osam milijardi eura pomoći.

Snažna je kriza zahvatila francuske banke, koje su najveći kupci grčkih vrijednosnih papira, pa se ovaj tjedan očekuje snižavanje kreditnog rejtinga trima najvećim bankama u Francuskoj - BNP Paribas, Société Générale i Credit Agricole, čije su dionice jučer pale oko 10 posto. Grčke se dvogodišnje obveznice prošli tjedan nisu mogle prodati ni za polovicu njihove početne cijene, dolar nominale išao je po 45 centi, a jučer se spustio na 40 centi.

Paniku su dodatno unijele izjave njemačkog ministra ekonomije Philippa Röslera kako u raspravi o grčkoj situaciji ne smije više biti tabua, pa čak ni o kontroliranom bankrotu Grčke. Ulje na vatru dolio je i Jürgen Stark, dužnosnik Europske središnje banke, koji je podnio ostavku zbog neslaganja s bančinim programom potpora posrnulim članicama eurozone putem otkupa državnih obveznica.

- - -
dodatak:

HRT, 10.09.2011.
Bankrot Grčke pred vratima

U Grčkoj se opet prosvjeduje protiv vlade. Svima je sada postalo jasno kako ta zemlja ne može vratiti svoje dugove ni provesti znatne uštede.

Zemlja pada u sve dublju recesiju, to je danas priznao ministar financija Evangelos Venizelos. Podaci o padu gospodarstva iznenađuju, procjena pada od minus gotovo 4% premala je, sada je Grčka već na minus pet posto, rekao je ministar u Solunu. Razlog je prema njemu i drastična štednja i psihološki pritisak. Mnogi su Grci podignuli novac iz banaka i ne investiraju ga. Prema prvim komentarima unutar Europske unije sve je jasnija ideja da Grčka bankrotira, jer mehanizam za zaštitu eura danas to može podnijeti.

- - -
komentari :

# Dogodilo se ono sto se odavno predvidjelo, gospodarska kriza u medjuvremenu se pretvorila u socijalnu i drustvenu krizu. Europskom periferijom, Grcka, Spanjolska, Portugal, Irska, Slovenija..., zbog drasticnih mjera stednje, siri se nezadovoljstvo i pobuna. U Spanjolskoj je stopa nezaposlenosti vec odavno visa od 40%, a u cijeloj Europskoj Uniji cak 38%!!!!!! Nitko vise nema iluzija o ravnopravnosti unutar EU, narocito izmedju velikih i mocnih starih clanica te novih i manjih clanica, koje su u EU usle 2004.

# Svi ocekuju da Njemacka na svojim ledjima nosi Europu a generira 474 eura DUGA na sekundu ,28,000 eura na minutu,1.7 milijuna eura na sat ili 41 milijun eura ,dnevno. Njemacki vanjski dug je $ 4.5 trilijuna
Zanimljivo, USA vanjski dug je $14.3 trilijuna ,privreda nam je najjaca na svijetu a imamo preko 312 milijuna stanovnika a nas kredit rejting je AA+.Sada usporedite Britaniju sa 61 milijun ljudi a imaju dug od $ 10.5 TRILIJUNA,dok je kredit rejting Britanije AAA. Francuski dug je $ 4,396,000,000,000 a imaju AAA kredit rejting. A da ne spominjem Italiju i Spanjolsku koje vise nemaju cime dug otplacivati.
To je nevjerovatna glupost i morat ce doci do velikog poravnavanja.

Francuska druga najveca banka Societe Generale (SocGen ) je pred stecajem, zbog zajmova koje su dali Grckoj.
Najveca banka u Italiji UniCredit Banca, je isto pred propasti ,ukoliko joj se ubrzo ne pomogne. ( bez brige FED KREIRA lovu iz vakuma)
Istovremeno Der Spiegel pise da je Italija prevelika da bi je Njemacka mogla spasiti a vise ni Spanjolska ne moze svoj dug otplacivati. Italiji nadolazi $ 2 trilijuna duga na naplatu u iducih 5 godina.
Ha,ha istovremeno MISTERIOZNI investitor ( Mujo iz Doboja) je zaradio skoro milijardu dollara na spekulaciji 10:1 da ce americki kredit rejting biti umanjen

U zadnje 2 godine banda je kreirala ni iz cega preko 20 trilijuna( ha,ha ,haaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa kad je vec tako zasto uopce raditi kad novac raste na drvecu).Ponajvise su tim novcem sanirali one "koji su preveliki da im se dozvoli propasti". Kroz banksterski sustav dio tog "novca" su posudili i sad biznisi i radnici trebaju otplatiti tu glavnicu i naravno kamate. Trosimo buduci novac i zaduzujemo iduce generacije.
Sada zamislite kakvu inflaciju cemo imati kad se privreda oporavi. Trenutno deflacija drzi sustav koliko toliko stabilnim, ali ni to nece biti zauvijek.
Jedini DOBAR lijek ( losih ima stotine) je potpuno unistenje novcanog robovlasnickog sustava i uspostavljanje novog pravednog ( hrvatska puska na hrvatkom ramenu ,hrvatski novac u hrvatskom dzepu)...... Ali to se nece dogoditi....Druga poluopcija je zabraniti sve derivative i hedge fondove i dozvoliti da burza padne za barem 50 % ( a ne kao do sada , kad spasavaju one koji su PREVELIKI da im se dozvoli stecaj). No banda zaradjuje teske trilijune na derivatima i hedge fondovima , i drugim financijskim spekulacijama,bez ikakvog rada , i svakako se ne zele rijesiti te krave muzare.

Da li je 6 bilijuna ljudi na ovoj planeti stvarno toliko glupo da svi zajedno ne mozemo osmisliti mnogo bolji monetarni sustav......ili se tu radi o necem drugom??? ?????????????????!!! Kad sam prije 5 godina u 13 nastavaka sa po 2000 znakova,napisao sto ce se dogoditi,mnogi su to ismijavali.Mislim da vam danas nije do smijeha.

Mislim da barem neki ljudi znaju da vraceni dug unisti novac u tom vracenom iznosu. No kada bi se sav dug svijeta vratio ,na ovoj planeti ne bi preostao niti jedan jedini dollar. Svima bi trebalo biti jasno da je ovakav monetarni sustav u potpunosti trul i da ga je potrebno unistiti i iz temelja promjeniti. Samo je pitanje vremena kad ce ta svijetska ponzi piramida postati previsoka da bi to temelji ( radni covjek ) mogli izdrzati. Mislim da cak i slijepcima pukotine vec postaju ocigledne.

Svijet ima $1.1 kvadrilijun u derivativima ( americka terminologija),od toga je samo u SAD $ 600 trilijuna.Tocno je da je to notional value(osiguravajuca shpekulativna oklada)Da bi novcani sustav opstao potrebno je barem 3/4 derivativa unistiti( ustvari bi ih trebalo sve ukinuti i zabraniti zakonom) a to nije moguce ( vise se uopce ne zna tko je i koliko duzan kome ; zbog pada vrijednosti ) zbog totalnog moguceg lancanog kraha. Nije derivative Warren Buffett bez razloga nazvao "financijskim oruzjem za masovno unistenje". Zamisljeni kao program za smanjenje rizika sada su postali indikator stvarne vrijednosti.Danas nitko pojma nema kolika je vrijednost derivativa... Ovako znaci, imamo $600 trilijuna samo u derivativima ( da ne spominjem razne Hedge Funds) dok je nasa cjelokupna burza vrijedna $15 trilijuna, real estate market $23 trilijuna a nas godisnji GNP je oko $14 trilijuna... I slijepcu je jasno da je ovakvo stanje ne odrzivo

Derivativi (forwards, futures, options, swap,itd)su financijski kontrakt cija vrijednost dolazi od neceg posve drugog i utemeljeni su na nekakvoj imovini( commodities, equities (stocks), residential mortgages, commercial real estate, loans, bonds), indeksima ( interest rates, exchange rates, stock market indices, consumer price inndicatives) pa cak i vremenskih uvjeta ili drugih derivativa. Creditni derivati su utemeljeni na zajmovima,mjenicama, ili drugim vrstama kredita.
notional value Derivativa( notional=oklada, shpekulacija, teoretska, nije rezultat nekakvog istrazivanja)

23/prosinca/1913 US Congerss je uveo Federal Reserve Act,kojim je kongresu i vladi oduzetio PRAVO da stvara svoj novac i to je pravo preneseno na Federal Reserve Corporation( konglomerat 8 cionistickih banaka). Jednim potezom pera, kontrola sveg novca dosla je u ruke STVARNE NEVIDLJIVE VLADE ( The shadow govrnment) kojoj sluzi cijeli civilizirani svijet. Novac ne dobije svoju vrijednost od nekakvog zlata vec od stvari koje se tim novcem kupuju. Novac bi morao biti jedna vrsta "knjigovodstva" ,znaci VRIJEDNOST koja prelazi s jednog racuna na drugi kroz kupovinu i prodaju. Totalna suma novca morala bi ovisiti o totalnoj produkciji dobara. Svaki put kad se proizvodnja dobara jednog naroda poveca ,korespondirajuca bi trebala biti kolicina novca u opticaju.. A ma bas nikad kamate ne bi smjele biti naplacivane za novi novac.Ha,ha,ha ,tako bi trebalo biti ,a kako je ustvari? SAD su svakako mnogo bogatije nego li su bile prije 100 godina a kako to onda da su po % mnogo zaduzenije nego tada ( danas $14.3 trilijuna a unutrasnji dug $75 trilijuna)?

Americki narod je svojim rukama i umom stvorio to bogatstvo.Iz kojeg je to razloga taj cjelokupan narod zaduzen nacionalnim dugom i tko ubire plodove tog rada kroz eksponencijalne kamate ( compound interest) Tko je sagradio bolnice,skole industrijska postrojenja,,zeljeznice ,putove ,mostove,itd. Tko je stvorio ,hranu,odjecu ,obucu i sav drugi servis potreban tim radnicima.. Cjelokupan narod SAD naravno.
Kako to da taj isti narod mora placati porez za otplatu tih istih mostova,skola,bolnica ,zeljeznica, itd? Amerikanci moraju otplacivati ono sto su vlastorucno stvorili. Ali to nije sve .Ne samo da moraju platiti to sto su stvorili nego moraju platiti dvostruko i trostruko vecu cijenu od stvarne vrijednosti zbog nametnutog kamatnog sistema

Jasno je da covjek moze kupiti samo ono sto moze platiti.U SAD( i drugim zapadnim zemljama) je produkcija dobara vrlo visoka i plateznih sredstava bi moralo biti dovoljno. Ali to nije tako.Cijena produkata je uvijek mnogo veca nego li je novca u opticaju ( zna b*nd* tocno sto radi,za njih taj princip ne postoji) Drugim rijecima ,sposobnost placanja NIJE POVEZANA, SA SPOSOBNOSCU PROIZVODNJE.. Financijski sistem ne oslikava stvarnost. Stvarnost znaci MNOSTVO DOBARA stvoreno brzo i efikasno. ,dok je stvarnost financijskog sustava NEDOSTATAK NOVCA, KOJEG JE TESKO DOBITI. Svakom bi moralo biti jasno da je danasnji svijetski financijski sistem ,umjesto sluge narodu, postao porobljivatelj. Jos uvijek zivimo u robovlasnickom sistemu samo smo sada povezani "nevidljivim" lancima. A tako ce biti sve dok sve vlade svijeta ne preuzmu KREACIJU novca u svoje ruke,na temelju svoje privrede.

# Ukratko, osigurano je stvaranje monopolarizma dokumentom (1913.), a na "terenu" se krenulo godinu kasnije 1. svijetskim ratom! (1914.)......Sada su valjda mnogima jasni "osobni ciljevi" oba svijetska rata, plus ostalih usputnih sukoba do danas!!!

# ...FED ( Federal Reserve Bank) koja nije niti federalna niti je rezerva bilo čega. Ta privatna prčija zarađuje preko trlijun dollara godišnje u profitu a da ne plati niti penny poreza.

- - -
dodano 15.09.2011.:

Propast Grčke plaćat će svi europski građani

Već postoje scenariji događanja poslije objave bankrota Grčke. Jedan je načinila švicarska banka UBS ne spominjući državu, a drugi američki Citigroup. Amerikanci su bili blaži u predviđanju posljedica bankrota od Švicaraca, ali ni prema jednom scenariju Grcima se ne piše ništa dobro.
Prvu godinu nakon bankrota grčki građani plaćat će od 9.500 do 11.500 eura, a idućih godina oko 4.000 eura. Toliko će u prosjeku svakog građanina Grčke stajati bankrot države ...

business.hr
Soros opet sere

George Soros je u osvrtu za New York Review Of Books pojasnio svoja stajališta o spašavanju eura i eurozone te je kao pretpostavku spasa naveo spremnost da eurozona prihvati bankrot Grčke, Portugala ili npr. Irske.

Za sprječavanje kraha potrebne su, prema Sorosu, četiri mjere. Štednja u bankama mora biti zaštićena jer bi bankrot jedne od država mogao izazvati navalu na banke u zaduženim državama. Druga mjera mora predvidjeti da barem neke banke u državama koje bankrotiraju prežive i nastave raditi. Treće, europski bankarski sustav mora biti dokapitaliziran i stavljen pod nadzor paneuropskog autoriteta. Četvrto, državne se obveznice, čak i nezaduženih država eurozone, moraju zaštiti od širenja zaraze.

Pretpostavka svih mjera je da Njemačka shvati da eurozona više nije pitanje odabira i da ga može napustiti kada zagusti. Pitanje je može li se njemačka javnost uvjeriti da je cijena pada eura puno gora od žrtava da ga se spasi, zaključuje Soros.

HRT
Svjetsko gospodarstvo u opasnoj zoni

Svjetsko gospodarstvo ponovo se našlo u opasnoj zoni. Europa, Japan i Sjedinjene Američke Države moraju donijeti teške odluke kako ne bi povukli za sobom cijeli svijet. Ako se Europa, Japan i Sjedinjene Države ne suoče sa svojom odgovornošću, povući će za sobom i globalno gospodarstvo, rekao je predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick u govoru na Sveučilištu George Washington. Predugo su odgađali donošenje teških odluka, te su njihove preostale opcije sada ograničene na tek nekoliko bolnih mogućnosti, dodaje Zoellick.

Njegov otvoren istup ukazao je na pojačan strah globalnih političara od eskalacije dužničke krize u Europi, koja za sada zasjenjuje zabrinutost investitora u vezi s javnim financijama i reformama u Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu. Zoellick vjeruje u opstanak eurozone ali je upozorio da će biti potrebna daleko snažnija fiskalna unija od sadašnje koju će netko morati platiti.

- - -
dodano 16.09.2011.:

Europskoj uniji prijeti raspad, a Europi rat

Europa je u opasnosti, upozorava poljski ministar financija Jasek Rostowski, koji je ozbiljno zabrinut da bi kriza eurozone mogla dovesti do raspada čitavog projekta Europske unije, ali i do novih ratova. Kako pišu Novinite, Rostowski, čija zemlja predsjedava Unijom, svoje je proročanstvo izrekao u Europarlamentu u Strasbourgu u srijedu, zabrinut zbog krize u Grčkoj.

- Ako se eurozona raspadne, Europska unija neće moći preživjeti - rekao je Rostowski te dodao da Europi prijeti čak i rat u slučaju slabljenja Europske unije, koja je bila jedan od najvažnijih faktora održavanja mira nakon Drugog svjetskog rata. - Ozbiljno razmišljam o nabavljanju zelene karte za svoju djecu u SAD-u - izjavio je Rostowski pred Europarlamentom.

Hina
Imperij opet upumpava novac u pljačkaške legije

Zabrinute da dužnički zastoj u Europi predstavlja rastuću prijetnju globalnom gospodarstvu, velike svjetske središnje banke jučer su usklađenom akcijom zajamčile investitorima da europskim bankama neće ponestati američkih dolara, kao što se gotovo dogodilo na vrhuncu financijske krize 2008.

Banke, koje koordiniranom akcijom žele vratiti povjerenje tržišta, dogovorile su se da upumpaju dolare u europski bankarski sustav, u prvom takvom usklađenom potezu u zadnjih godinu dana, izvijestio je The New York Times. Taj potez, koji dolazi gotovo tri godine nakon propasti američke investicijske banke Lehman Brothers, naglo je povećao vrijednost dionica banaka teško izloženih dugovima Grčke, kao i drugih dugovima opterećenih zemalja 17-člane eurozone. Euro, čija je vrijednost padala u posljednjih nekoliko dana, jučer se u europskom trgovanju oporavio i podigao za oko jedan posto.

Europska središnja banka objavila je da će bankama dopustiti da posuđuju dolare do tri mjeseca, a ne samo na jedan tjedan kao do sada. ECB je tom prilikom poručio da je djelovao u suradnji sa središnjim bankama SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Japana i Švicarske. To je bio prvi koordinirani napor da se osigura dotok dolara na tržište od svibnja 2010. i čini se da ide korak dalje od pukog osiguranja europskih banaka da neće biti isključene od strane kreditora u SAD-u, zabrinutih zbog njihovog financijskoj stanja. Sličan potez povučen je u rujnu 2008., samo nekoliko dana nakon bankrota velike američke investicijske banke Lehman Brothers, koji je svjetski financijski sustav gotovo bacio na koljena.

Izgleda da su centralne banke odlučne da iskoriste svoju zajedničku "težinu", kako europska dužnička kriza ne bi dovela do kolapsa eurozone. "One se okupljaju i djeluju zajedno. To je za mene, najvažnija poruka", izjavila je jučer u Washingtonu predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde.

Podržavam ovo što kaže Styria. Nisam za ovo što kaže Styria.

HRT, 2011-09-23 u 15:02:34

Wall street pod blokadom

U samom središtu američke financijske moći, newyorškom Wall Streetu, već šesti dan zaredom stotine aktivista prosvjeduju protiv banaka i drugih financijskih institucija.

Većinom mlađi od 30 godina, po uzoru na egipatske prosvjednike s kairskog Tahrira, utaborili su se u obližnjem Zuccotti Parku, na trgu koji se slučajno zove Trg slobode. Vreće za spavanje, madraci i transparenti kućne izrade, odudaraju od mramorom popločenog donjeg Manhattana i izazivaju pozornost. No, ne i američkih medija koji, gotovo unisono, ignoriraju prosvjednike. Ili tek povremeno objave koju, uglavnom, fotoreportažu. Pozornost policije, međutim su privukli - prosvjednike svakodnevno uhićuju zbog 'ozbiljnih' prekršaja poput nošenja maske na licu ili pisanja kredom na pločniku, navode organizatori prosvjeda aktivističke skupine Code Pink i Anonymous.

Sukob se 'prelio' i u cyberspace. Slučajno ili ne, baš u vrijeme prosvjeda Yahoo je blokirao sve e-mailove u kojima se korisnike pozivalo da posjete internetsku stranicu occupywallstreet.org. Iz Yahooa kažu da je u pitanju pogreška koju otklanjaju. A hakerski aktivisti iz Anonymusa najavili su kako će sutra izvesti seriju cyber napada na različite ciljeve, uključujući i Wall Street, korumpirane bankarske institucije i policiju. Akciju su nazvali 'Dan odmazde'.

Organizatori prosvjeda, pak, na svojoj internetskoj stranici occupywallstreet.org tvrde da neće odustati - traže stvarne promjene, uglavnom poreznog sustava koji štiti najbogatije Amerikance. Kažu da ih je svakim danom sve više, unatoč medijskoj blokadi, i da će na Trgu ostati sve dok ne vide promjene.

HRT
G20 obećao potporu bankama

Obvezujemo se da ćemo poduzeti sve potrebne korake kako bismo sačuvali stabilnost bankovnog sustava i financijskih tržišta, kako prilike budu zahtijevale, priopćili su ministri financija i središnji bankari skupine 20 najvećih razvijenih i gospodarstava. Signalizirajući da eurozona nastoji povećati zajmodavne kapacitete svog 440 milijarde eura vrijednog kriznog fonda, G20 je u priopćenju naveo da će članice Europske unije provesti mjere kako bi povećale fleksibilnost kriznog fonda i stvorile uvjete za maksimalno iskorištavanje njegovih mogućnosti do sljedećega ministarskog sastanka u listopadu.

Sjedinjene Države ranije su predložile Europi da upotrijebi financijske izvedenice kako bi povećala financijske kapacitete EFSF-a i time omogući dodatnu zaštitu eurozoni i njezinim bankama. Tako je američki ministar financija na sastanku europskih kolega u Wroclawu sugerirao da Europa slijedi američki primjer i po modelu američkog fonda upotrijebi financijske izvedenice kako bi povećala kapacitete fonda.

Za vrijeme financije krize 2008. Washington je osnovao fond TALF za hitnu pomoć američkim zajmodavcima. U sklopu tog programa ministarstvo financija ponudilo je njujorškom ogranku američke središnje banke do 20 milijardi dolara za osiguranje kredita. Time mu je omogućilo plasman do 200 milijardi dolara kredita. Zauzvrat je njujorški ured Feda kao kolateral prihvatio vrijednosnice utemeljene na spornim hipotekarnim zajmovima, koje u to vrijeme gotov nitko nije želi kupiti. Time je Fed odmrznuo tržišne vrijednosnica a gubici nisu zabilježeni ...

HRT, 22.09.2011
FED bankama ubrizgava 400 mlrd. dolara

U planu nazvanom Operacija Twist FED je najavio da će prodati obveznice vrijedne oko 400 milijardi dolara koje dospijevaju na naplatu u roku do tri godine i kupovati one s rokovima dospijeća od šest do 30 godina. Taj potez neće zahtijevati tiskanje novca, ali bi trebao podignuti cijene dugoročnih obveznica i sniziti prinose.

Time se u gospodarstvo neće ubrizgati svjež novac, ali bi se dugoročne kamatne stope trebale zadržati na niskoj razini, čime bi se potaknuo pojačani plasman hipotekarnih i kredita poduzećima. Suočivši se s kritikama da je sve sklonija intervencijama, središnja je banka upozorila da gospodarski oporavak posustaje pod teretom visoke nezaposlenosti i krize na tržištu nekretnina.

FED je već ubrizgao desetke milijardi dolara u gospdarstvo kroz dva ciklusa kvantitativnog ublažavanja monetarne politike, u sklopu kojih je tiskao svjež novac za kupnju imovine radi poticanja potražnje.

A ovako to izgleda kad se netko usudi reći istinu pred svijetom:

YU.wc
SAD podržavaju rasizam, pljačkaju, izazivaju ratove...

Govor iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada u Ujedinjenim narodima ponovno su, kao i prošle godine, bojkotirali američki diplomati. Napustili su Opću skupštinu UN-a za nastupa iranskoga čelnika koji je ovaj put napao SAD zbog ropstva, izazivanja dvaju svjetskih ratova, korištenja nuklearne bombe protiv bespomoćnih te nametanja i pružanja podrške vojnim diktaturama i totalitarnim režimima u azijskim, afričkim i latinameričkim državama. Dvoranu UN-a napustile su i europske delegacije nakon što ih je oštro prekorio zbog podrške Izraelu. Čak 27 država članica Europske unije, uključujući Francusku, odlučilo je slijediti primjer SAD-a.

Ahmadinejad nije imenovao nijednu državu, ali je oštro napao SAD i njegove saveznike zbog odgovornosti za ratove, financijsku krizu te pozvao svjetske sile da plate odštetu za ropstvo. - Oni službeno podržavaju rasizam. Vojnim akcijama unište zemlju i njihovu infrastrukturu, zatim opljačkaju bogatstva te zemlje i tako ih učine ovisnima - ustvrdio je iranski predsjednik.

- - -
dodano 25.09.2011.:

HRT
Uhićeno 80 prosvjednika na Manhattanu

Newyorška policija uhitila je 80 ljudi koji su u povorci prolazili Manhattanom prosvjedujući protiv korporativne pohlepe Wall Streeta. Prosvjednici, nezadovoljni financijskim sustavom koji pogoduje bogatima, nekoliko sati blokirali su promet. Većina sudionika povorke bili su studenti.

Na Union Squareu, policija je pokušala prosvjednike ograditi koristeći se narančastim plastičnim vrpcama. Tada su počela uhićenja. Policija tvrdi kako su većinu prosvjednika uhitili zbog ometanja prometa. Optužbe uključuju i opiranje uhićenju, a jedan je prosvjednik uhićen i zbog napada na policajca. Navodno mu je ozlijedio rame. Neki od uhićenih snimili su uhićenja te ih objavili na internetu.

Glasnogovornik prosvjednika Patrick Bruner policijsku je akciju opisao kao iznimno nasilnu te je od okupljenih prosvjednika zatražio da ostanu mirni. Organizatori prosvjeda na svojoj internetskoj stranici occupywallstreet.org kažu kako bi se broj uhićenim mogao popeti i do stotinu. Javljaju da je Trg slobode trenutačno okružen jakim policijskim snagama. Okupacija Wall Streeta ušla je u svoj drugi tjedan.

- - -
dodano 27. rujna 2011.:

Business.hr
Kriminal Wall Streeta već 30 godina prolazi nekažnjeno

Jedan od najpoznatijih intelektualaca profesor Noam Chomsky dao je podršku organizatorima prosvjeda na Wall Streetu, prenosi magazin Reflections on a Revolution (ROAR). "Svatko tko ima otvorene oči zna da je kriminal Wall Streeta - financijskih institucija općenito - prouzročio veliku štetu ljudima u Sjedinjenim Američkim Državama (i svijetu). I također bi trebali znati da se to događa više od 30 godina, za vrijeme kojih se njihova moć u gospodarstvu i politici radikalno povećala", napisao je Chomsky. Dodao je kako oni također obavljaju te prljave aktivnosti gotovo potpuno nekažnjeno. "Hrabri i časni prosvjedi u tijeku na Wall Streetu trebali bi poslužiti da ova nesreća izazove pozornost javnosti, te dovesti do predanih napora da se ista prevlada i usmjeri društvo na zdraviji put", napisao je Chomsky u poruci podrške koju je poslao organizatorima prosvjeda.

Prosvjednici već jedanesti dan zaredom kampiraju na njujorškom Wall Streetu, stvarajući probleme zaposlenicima i turistima koji razgledaju čuveno sjedište Njujorške burze. Stotine prosvjednika najavljuju da će ostati na Wall Streetu dok god to bude potrebno da bi se ispunili njihovi široko definirani zahtjevi. Prosvjed je usmjeren protiv čelnika financijske industrije koje ogorčeni Amerikanci drže glavnim krivcima za recesiju, posrnuli životni standard milijuna sugrađana te rastuću nejednakost zbog koje većina postaje sve siromašnija na račun enormno bogatog malog postotka stanovništva.

- - -
dodano 02.10.2011.:

HRT
Uhićeno 700 prosvjednika s Wall Streeta

Policija je u New Yorku ponovno otvorila Bruklinski most nakon što je uhićeno i privedeno više od 700 aktivista pokreta Okupirajte Wall Street koji su zaustavili promet i blokirali pristup mostu. Policija je reagirala kad se velika skupina aktivista, koji već drugi tjedan prosvjeduju zbog nezasitnosti multinacionalnih kompanija i financijskih institucija koje simbolizira Wall Street, odvojila od ostalih i s pješačkih pločnika rasporedila po kolničkim trakama na mostu blokirajući tako promet. Izdano je više od 700 prekršajnih prijava sudionicima prosvjeda na Bruklinskom mostu danas navačer, nakon što ih je policija više puta upozorila da ostanu na pločniku rezerviranom za pješake jer će, budu li okupirali kolnike, biti uhićeni, rekao je glasnogovornik policije.

Promet na Bruklinskom mostu bio je blokiran nekoliko sati. Aktivisti pokreta Okupirajte Wall Street već dva tjedna prosvjeduju protiv siromaštva i socijalne nejednakosti, visoke nezaposlenosti i svih oblika diskriminacije, globalnog zagrijavanja, a financijsko-burzovni centar na Wall Streetu simbol je interesa protiv kojih se bore. Nekoliko puta već su se sukobili s policijom koju optužuju za pretjerane reakcije. Poznati lijevi liberalni intelektualci i umjetnici, poput filmaša Michaela Moorea i glumice Susan Sarandon, već su dali javnu potporu pokretu, a svoju solidarnost s prosvjednicima deklarirali su već i neki sindikati poput Ujedinjene federacije nastavnika ili lokalnog Sindikata transportnih radnika 100 koji broji četrdesetak tisuća članova.

Slični prosvjedi počinju se organizirati i u drugim velikim gradovima Sjedinjenih Država: Bostonu, Chicagu, San Franciscu.

ustanak u americi
New York bijesan: Vi, bogati bahati moćnici, ponizili ste našu Ameriku!

"Što vi mislite da nekoga predstavljate? Vi ste ništa! I maknite se s javnog prostora! Sve ćemo vas uhititi!" Tim je riječima newyorški policajac, mašući palicom, urlikao na građane okupljene u subotu na Brooklynskom mostu, gdje su u prosvjedima tražili odgovornost financijskih mešetara za katastrofalno stanje američkoga gospodarstva... "U ovoj zemlji svi imaju pravo govora i prosvjeda", poručio je kongresmen Charlie Rangel, koji je pokušao pružiti podršku prosvjednicima, ali oni su ga izgurali iz mase tvrdeći da ne žele biti pozornica političarima i njihovim izbornim ambicijama ...

HINA
U Manchesteru prosvjedovalo 35.000 ljudi

Oko 35.000 ljudi u prosvjednoj povorci prošlo je Manchesterom u nedjelju, prvog dana kongresa vladajuće Konzervativne stranke u tom gradu, iskazujući nezadovoljstvo proračunskim rezovima, rekla je policija. "Truli konzervativci", uzvikivali su prosvjednici prolazeći pored zgrade gdje se u Manchesteru održava redovni godišnji kongres stranke. Pozivu na prosvjed pod nazivom "Alternativa - radna mjesta, rast, pravda", koji su organizirale krovne organzacije britanskih sindikata, odazvalo se mnogo državnih službenika, od učitelja do vatrogasaca, ali i zaposlenika u privatnom sektoru ...

HRT
U Portugalu prosvjedi protiv mjera štednje

Tisuće ljudi sudjelovale su u prosvjednom pohodu u Lisabonu i Portu izražavajući nezadovoljstvo mjerama štednje vlade suočene s prvim velikim prosvjedima otkako je u lipnju preuzela vlast. Ne nepravdi, Ne povećanju cijena, Ne uništavanju zdravstva, Za bolje uvjete rada, moglo se pročitati na desecima transparenata i plakata koje su nosili prosvjednici hodajući glavnom lisabonskom prometnicom ...

- - -
dodano 05.10.2011

HRT
Stotine tisuća Grka u štrajku

Zbog općeg štrajka organiziranog na poziv najvećih grčkih sindikata ADEDY i GSEE protiv oštrih vladinih mjera štednje, diljem Grčke zatvorene su zračne luke, vlakovi ne voze, državne ustanove ne rade, zatvorene su i neke škole, a u bolnicama dežura samo osoblje hitnih službi, izvijestile su agencije.

Sindikati su pozvali na opći štrajk zbog smanjenja plaća i otkaza koji su uslijedili nakon ljeta, a u skladu sa zahtjevima EU-a i MMF-a. Predstavnici sindikata ADEDY i GSEE očekuju da se štrajku odazovu stotine tisuća stanovnika te da ih deseci tisuća iziđu na ulice.

Predstavnici sindikata ADEDY i GSEE očekuju da se štrajku odazovu stotine tisuća stanovnika te da ih deseci tisuća iziđu na ulice. Ovaj će štrajk prisiliti grčku vladu, EU i MMF da ponovno razmotre svoju katastrofalno lošu politiku, rekao je glasnogovornik sindikata GSEE Stathis Anestis.

Podržavam ovo što kaže HRT. Nisam za ovo što kaže HRT.

dst, 2011-09-27 u 18:57:47

Šokovi

Opet se nešto iza brda valja, i kuha ...

BBC
Broker šokirao voditelje BBC-a

Voditelji BBC-a ostali su šokirani sugovornikom brokerom koji je o svjetskoj krizi progovorio bez dlake na jeziku. Alessio Rastani kazao je kako brokere na burzama ekonomski kolaps i ne zanima toliko. "Tri sam godine sanjao kad će doći taj trenutak", kazao je misleći na nesigurnost na svjetskim tržištima.

Tržište je gotovo, eurozona će zato sigurno pasti, a posljedice za ljude će biti goleme, proročanski je nadodao, a kad su ga šokirani voditelji upitali koje bi rješenje moglo biti kazao je da trgovce dionicama boljitak u ekonomiji ne zanima niti kako će se riješiti cijela situacija. "Euro će se srušiti i pad će biti jako snažan. Tržištem trenutno vlada strah i velike investicijske kuće ne padaju na taj veliki plan spašavanja. Za njih je euro gotov i oni sele svoj novac na sigurnija područja kao što su obveznice i američki dolar", kazao je. "Pripremite se za kolaps jer svijetom ne uravljaju vlade, Goldman Sachs upravlja svijetom i plan spašavanja njih ne zanima. Ja želim pomoći ljudima da zarade dok tržište pada. Prvo što trebaju napraviti je zaštititi svoju imovinu jer predviđam da će u sljedećih 12 mjeseci nestati štednja milijuna ljudi, a to je samo početak. Najveći rizik trenutno je ne reagirati nikako", kazao je. "Naš posao je iz toga svega zaraditi. Moram nešto priznati, svaku večer idem u krevet i sanjam o još jedno recesiji i još jednom trenutku kao što je ovaj", kazao je.

Voditeljica se potom snašla i odbrusila mu: "Cijenimo vaše mišljenje, ali ono ne pomaže nama ostalima", kazala je. No, Rastani se nije dao pomesti već je u daljem monologu usporedio ekonomsku krizu s karcinomom. "Ako samo čekaš i čekaš i misliš kako će sve nestati samo od sebe, to se neće dogoditi. Rak će rasti i onda će biti prekasno", zaključio je.

business.hr
Trader je običan prevarant?

Trader Alessio Rastani, koji je svojim pojavljivanjem na BBC-u, u kojem je izjavio kako je recesija neizbježna, a Goldman Sachs vlada svijetom, "na prepad" internet i zabezeknuo financijski svijet, možda uopće ne postoji?!?

Naime, nakon njegovog pojavljivanja počele su kolati špekulacije da je Rastani izmišljen, a iza njegovog lika stoji grupacija The Yes Man, koja je specijalizirana za lažna pojavljivanja u javnosti koja uvijek podignu veliku buku. Tome u prilog ide video od prije dvije godine u kojem je suosnivač 'The Yes Mana' Andy Bichlbaum nastupio kao glasnogovornik 'Dow Chemicala' Jude Finisterra, koji neobično nalikuje Rastaniju, a čini se da imaju i sličan način govora. Međutim, 'The Yes Mani' su danas u blogu objavili kako Rastani nije njihov član, a oglasio se i BBC u čijoj se izjavi navodi kako nakon "detaljne istrage" nisu uspjeli naći dokaze da je intervjuu s Rastanijem bio najobičnija spačka. Osim toga, Alessio Rastani već dvije godine ima profil na 'Twitteru', a blog LeadingTrader.com pokrenuo je još u veljači prošle godine, što sugerira da je on ili stvaran ili su 'The Yes Mani' itekako potrudili da izgleda kao da je stvaran, što inači nije njihov modus operandi.

U međuvremenu je Forbesova novinarka Emily Lambert uspjela telefonom stupiti u kontakt s Rastanijem i s njim obaviti u intervju u kojem misteriozni trader koji je preko noći stekao svjetsku slavu, ali i postao omražen među financijskom javnosti, tvrdi da nema veze sa The Yes Manima i kako mu nije jasno zašto ljudi misle da je njegov intervju BBC-u prevara. "Apsolutno sam trader. Imam prijatelje tradere koji to mogu potvrditi. Svi me poznaju", izjavio je Rastani za Forbes, no istovremeno je rekao i kako nema ured nego radi od kuće i trguje samo za sebe. Čak i nakon intervjua za Forbes, Rastani ostaje prilično sumnjiv, a potpisnici ovih redova u cijeloj priči nešto "smrdi". Naime, neki od njegovih odgovora ukazuju na osobu koja ili ne zna puno o trgovanju ili trguje vrlo rijetko. Tako mu nije bilo jasno na što novinarka misli kada ga je pitala koju trgovinsku platformu koristi, a nije se odmah uspio sjetiti ni provizije koju plaća za transakcije terminskim ugovorima za Dow Jones, iako tvrdi kako je to jedna od glavnih stvari kojima trguje.

business.hr
Hrana poskupljuje zbog Goldman Sachsa

Ponuda i potražnja zasigurno određuju tijek kretanja tržišta no postoji razlog zašto je hrana diljem svijeta postala tako skupa - pohlepa Wall Streeta i notorni Goldman Sachs. "Briljantni umovi" iz Goldman Sachsa došli su do teorema da ništa nije važnije ljudima, nego hrana. Znači, ako uzmemo investicijsku vrijednost kave, soje, pšenice, kukuruza, kakaoa, to ubacimo u kompliciranu matematičku formulu, dobit ćemo nešto što se zove Goldman Sachs Commodity Index (GSCI) ili Goldman Sachsov indeks roba, piše Foreignpolicy.com.

Prije deset godina ulagači nisu o tome ni razmišljali no krajem 20-og stoljeća je Komisija za trgovanje robnim terminskim ugovorima donijela nove zakone te se moglo ulagati u žitarice, žetve, sijanje ili što ste već htjeli.

Američke države poput Chicaga, Minneapolisa ili Kansasa tradicionalno su znane kao proizvođači hrane s naglaskom na žitarice. Nakon što se nakon Američkog Građanskog rata ustanovila cijena "bušela" (tada još nije postojala takozvana mjerna jedinica) stvorena je i neka vrsta ugovora između prodavača i kupca kojom bi se formirala neka razumna cijena. Na taj način cijena, primjerice štruce kruha, bi bila stabilna ali bi ta garancija omogućavala farmerima da investiraju u svoje farme i poslovanje.

Sve je rezultiralo padom cijene pšenice tijekom 20-og stoljeća, te razvitkom ratarstva u SAD koje je tijekom Drugog svjetskog rata hranilo veliki dio Svijeta. Zatim se desilo sljedeće, s jedne strane bili su farmeri i ulagači koji su imali čisti fizički ulog u pšenicu (u to ulaze i korporacije poput Pizza Hut, Krafta, Nestlea, McDonaldsa). To su bili bona fide ulagači, oni kojima je dobit ovisila o njihovoj sposobnosti da dobavljaju hranu, koju naravno prethodno trebaju kupiti.

S druge stane su špekulatori koji svoj novac ostvaruju samo tržišnim previranjima, odnosno sposobnošću da prodaju nešto po skupljoj ili kupe po jeftinijoj cijeni.

Vlasnici žita nemaju problema sa špekulantima na tržištu jer oni tržištu osiguravaju likvidnost - uvijek postoji dobar omjer ponude i potražnje. No, simetriju tog sistema poremetio je Goldmanov indeks koji je stvoren samo za "dugoročno kupovanje". Riječ je o strategiji gdje se investicija u robe transformira u investiciju u dionice.

Taj tren kada je tržište roba postalo slično tržištu dionicama, moglo se očekivati injektiranje gotovine. Dogodila se neravnoteža, banke su stalno kupovale i kupovale, bez obzira na cijenu. Naravno, postojali su i rokovi koji ne bi bili uredno popraćeni te bi se s isplatama kasnilo po dva do tri mjeseca. Međutim zbog deflacije i činjenice da ta pojava nije bila uključena u sastav GSCI, brokeri su na burzama roba zarađivali tzv.glupi novac - bez obzira što i kako su radili, novac je pristizao.

Od tog su profitirale kompanije poput Barclays, Deutsche Bank, Pimco, JP Morgan Chase, AIG, Bear Stearns i Lehman Brothersa.
Od 2008.ono što se dogašalo na tržištu roba (žitarica) nije bilo rezultat špekulacija u tradicionalnom smislu - kupi jeftino, prodaj skupo. Danas, GSCI indeks daje 219 "tikera" kako bi investitori bili u toku što se događa sa svime od soje do biogoriva ili hrane za stoku.

No "bum" u špekulativi kreirao je začarani krug. Što su se više cijene roba povećavale, više je novca išlo u prehrambeni sektor i cijene hrane su rasle. Događa se to da su investitori napravili imaginarno povećanje cijene robnih terminskih ugovora (misli se na žitarice) i tako dominirali realnom cijenom postojećih žitarica.

Činjenica je, što je viša cijena kukuruza, soje, pšenice ili riže, tim više nacije koje proizvode isto moraju surađivati s ovima koji kupuju, da ne bi paničarili i stvarali zalihe.

Treba li - po tisućiti put - reći da je i Goldman Sachs KAZARSKA (židovska) pljačkaška institucija, odnosno banka, te kako i u vrhu BBC-a sjede Kazari? Pametni to znaju samo je problem taj što se masa tih "pametnih" ponaša k'o gnjide pa onda šute i beru taj isti prljavi i prokleti novac...

A ovo nema u "hrvatskom" medijskom prostoru niti vremenu:

Kurir, 26. Septembar, 2011.
PANIKA: AMERIKA PRAVI ZALIHE HRANE!

Vlada SAD, u strahu od nove recesije, skladišti ogromne količine namirnica

VAŠINGTON - Predviđaju najgori scenario?!
Vlada SAD pravi ogromne zalihe hrane, predviđajući novu svetsku ekonomsku krizu, objavili su pojedini američki informativni sajtovi, pozivajući se na zaposlene u Robnim rezervama Sjedinjenih Država.

U javnost je procurila informacija da vlada SAD poslednjih dana naručuje velike kontingente osnovnih ljudskih namirnica u dehidriranoj, instant verziji.

- Na pitanje zašto naručuju tolike količine hrane, izvor iz vlade samo je rekao: "Znaš i sam šta nas čeka" - izjavio je, navodno, jedan od zaposlenih u Robnim rezervama.

U Americi se ovih dana razvila polemika o tome da li je reč o redovnim nabavkama osnovnih namirnica za slučaj katastrofalnih vremenskih nepogoda, pošto je sve alarmirala činjenica da pristižu tako velike porudžbine. Evrozona je u velikoj krizi, ocene privrednog rasta i za EU i SAD su niže od planiranih, nezaposlenost sve više opterećuje američko društvo, a vodeći svetski stručnjaci iz dana u dan upozoravaju da nam preti nova globalna kriza.

Trenutno je 43 miliona Amerikanaca na bonovima za hranu, što znači da jednog od sedam građana SAD hrani država.

- - -
Nedavno je s najvišeg vrha u NASA zaposlenima u ovoj američkoj svemirskoj agenciji stigao imejl u kojem se na njih i njihove porodice apeluje da se pripreme za "vanredne situacije".

"Razgovarajte sa svojim ukućanima o tome šta treba da preduzmete u vanrednim situacijama. Razmislite o prirodnim nepogodama ili napadima poput onog od 11. septembra, ali i o nekim drugim nepredvidivim momentima. Napravite dobro plan o tome i pripremite se", savetuju u NASA ...

- - -
komentari:

# Krizu nisu napravili Amerikanci vec 'elita'. Da 'elita' nije htela krizu, krize ne bi ni bilo. To sto se radujes propasti Amerike, to indirektno znaci da se radujes propasti Srbije. Ako propadne dolar, propada i evro(dinar je davno propao samo nam to jos nisu javili). Neko ce mozda postaviti pitanje zasto bi neko trebao da nam javi da je dinar propao, kad svako vidi da se jos uvek regularno menja za evre? Verovatno svi vidite i da je "Amerika" zapocela rat sa Libijom u sred krize, ali se niko ne pita kako je to moguce kad nema para i srlja u propast? Zar ova drzava nema 'demokratskih' novinara da recimo tako nekad sale radi priupita Vorlikovu kako to oni imaju vojne baze - ne zna se gde nemaju - a ovamo propadaju. Postavlja se logicno pitanje, da li to znaci da americki narod propada a vojska opstaje, sta vise dozivljava procvat ili se tu neke kockice ne poklapaju? Kockice se ne poklapaju jer je kriza vestacki izazvana.

# Sta se desilo sa firmom Lehman Brothers od koje je sve ovo i pocelo pre tri godine? Odradili su posao i sklonjeni u stranu, a pokrenuli su ono sto planira superbogata i mocna svetska vrhuska kojoj velike krize donose najvecu korist.Sto veca kriza- veca dobit za povlascenu manjinu i gubitak ili cak propast za ogromnu vecinu. Kako se ko obogatio u gradjanskom ratu u Americi i koliko su oni mocni danas je interesantna prica, citajte malo o tome. Ha, zemlja slobodnih i jednakih. Da ne idemo dalje, u druge ratove i svetske krize. Tako je uvek bilo. Dakle, postoji strah za materijalnu egzistenciju, a odnedavno su ljudi izlozeni masovnoj propagandi koja im namece strah od smrtonosnih pandemija. Vec nekoliko ih je bilo u poslednjih 10-ak godina. Mogu da se kladim da ce uskoro da nam se servira novi smrtonosni virus, verovatno gripa, koji je cudo nevidjeno. A ovo sa panikom u Americi zbog predvidjene nove krize- pa to je iz iste kuhinje. Kazu da je gorepomenuta vrhuska krenula u stvaranje takve globalne krize koja treba covecanstvo da ubedi da je stvaranje jedinstvene svetske vlade jedino resenje i da jedino tako moze da se izadje iz corsokaka. Velika kriza proizvodi veliki strah, ljudi prihvataju iznudjena resenja koja inace ne bi prihvatili u stabilnim okolnostima. Mnogo se pricalo i pricace se o toj svetskoj, neki kazu zaveri. Pa to je borba za apsolutnu vlast, nad svima i svuda. Toliko puta neuspesno pokusano, znamo iz istorije. Mozda cemo uskoro videti da li su se stekli svi uslovi da se svet stavi pod kontrolu jednog centra moci.

- - -
Kako sam već pisao, nalazimo se na kraju razdoblja u kojem je imperij kroz banke pumpao novac svojim plaćenicima i slugama, pa se pokreću mehanizmi koji bi konkretizirali (materijalizirali) taj bezvrijedni i nematerijalni novac. Ovo se sprema većini mediteranskih zemalja, pa tako i Hrvatskoj. Upravo smo mi, Dubrovčani, suočeni s navalom Kazara na vodu, struju, golf igralište na Srđu - tj. novi židovski grad na Srđu, sveučilište, bolnice, hotele, kulturu ...

VLM
Grci, prodajte državnu imovinu pa prepolovite javni dug!

Konzultantska kuća Roland Berger Strategy Consultants predložila je paket mjera za spas Grčke iz dužničke krize bez otpisa i reprogramiranja dugova. Roland Bergerov plan predviđa stvaranje holdinga u koji će ući grčka državna imovina vrijedna 125 milijardi eura. Holding će potom biti prodan europskoj instituciji za isti iznos, a sredstva dobivena od prodaje Grčka će upotrijebiti za otplatu obveza prema zemljama eurozone.

Predloženi paket mjera trebao bi u kratkom roku prepoloviti grčki javni dug sa sadašnjih 145 posto na 88 posto BDP-a te osigurati njegov rast do 5 posto godišnje, za razliku od dosadašnjeg pada od 5 posto. - Naš plan oporavka ima jasan cilj: pomoći Grčkoj da restrukturira bilancu plaćanja uz stimuliranje održivog ekonomskog razvoja - istaknuo je Martin C. Wittig, predsjednik uprave Roland Bergera. Uspije li Europa pomoći Grčkoj da smanji svoj javni dug, doći će do rasta kreditnog rejtinga, povoljnijih kamatnih stopa te dotoka svježeg kapitala.

- Bržim izvlačenjem Grčke iz dužničke krize, prema predloženim mjerama, svi špekulanti koji se klade na grčki bankrot ostat će na gubitku, što će spriječiti daljnje špekulantske napade na Irsku, Portugal i Španjolsku i znatno smanjiti opasnost koja prijeti cijeloj eurozoni - istaknuo je Vladimir Preveden, izvršni direktor zagrebačkog ureda Roland Bergera.

- - -
p.s.

Zanima me, k'o i mnoge Hrvate, do kada će hrvatska izdajničko-pljačkaška oligarhija služiti imperiju, radeći protiv ovog naroda i protiv ove države? I nisam siguran da će se Hrvati pridružiti osvještenom svijetu kada konačno padne ovaj "antifašistički" cionistički pljačkaški imperij, te zatražiti poništenje svih izdajničko-pljačkaških ugovora koje je ispotpisivala "naša" oligarhija ...

- - -
dodano 28. rujna 2011.:

YU.wc
Europskoj Uniji prijeti smrt?

Bez obzira na crna predviđanja, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso zastupnicima je u Strasbourgu odlučno izjavio da Grčka ostaje dio eurozone, ali je ujedno upozorio na to da je Europa suočena s "najvećim izazovom u povijesti".

... U trenutku kada je Europi nasušno potrebna fiskalna konsolidacija, Barroso smatra da i "banke moraju dati svoj doprinos". Prema prijedlogu Europske komisije, sve transakcije između institucija trebale bi biti oporezovane sa 0,1 posto. Na taj način godišnje bi se prikupilo 57 milijardi eura, a zakon bi stupio na snagu početkom 2014. godine. No, prijedlog o uvođenju poreza na financijske transakcije odmah je naišao na prepreku: Velika Britanija je najavila da će ga odbiti. Glavni razlog britanskom "ne" je ocjena da bi taj porez imao smisla ako bi bio uveden na globalnoj razini, a ne samo u EU. U londonskim Cityju procjenjuju da bi 80 posto prihoda financijskog poreza u Europi dolazilo iz Londona. Ako Velika Britanija ustraje na sadašnjem stavu, moguće je da porez bude uveden samo u zemljama eurozone kojoj ta zemlja ne pripada.

Kako bi se progurale sve mjere za stabiliziranje ekonomije eurozone, poput izdavanja euroobveznica, možda će biti potrebno mijenjati Ustav. Grčka je prije dva dana otklonila prepreku za novu tranšu kredita tako što je Parlament izglasao novi paket mjera štednje (i porez na nekretnine). Zemlje eurozone sve više podijeljene oko pomoći Grčkoj, a neke traže da veću cijenu plate privatni investitori koji su je kreditirali ...

- - -
dodano 29. rujna 2011.:

HRT
Za Grčku i euro Njemačka daje više

Njemački parlament prihvatio je prijedlog kancelarke Angele Merkel o povećanju mogućnosti fonda za financijsku stabilizaciju. Za zakon su glasovala 523 zastupnika donjega doma, 85 je bilo protiv, a samo tri suzdržana. Njemačka jamstva tako će se povećati sa 123 na 211 milijardi eura.

Inspektori MMF-a, EU-a i ECB-a ovih će dana provjeriti je li Grčka ispunila uvjete za dobivanje nove financijske pomoći. Merkel je rekla da bi možda trebalo ponovno pregovarati o uvjetima za drugi paket pomoći Grčkoj. Nekoliko članica eurozone smatra da bi banke trebale podnijeti veće gubitke na grčkim obveznicama, no Francuska i Europska središnja banka tomu se protive.

Novi program pomoći načelno je dogovoren na summitu u srpnju, a trebao bi Grčkoj olakšati teret dugova prebacivanjem 21 posto gubitaka na grčkim obveznicama na privatni sektor. Ekonomisti upozoravaju da se na njihova leđa trebati prebaciti mnogo veći dio tog tereta. Europski fond za financijsku stabilnost raspolaže s 440 milijarda eura za potrebe spašavanja zaduženih zemalja članica. Njime bi se trebalo spriječiti širenje dužničke krize na cijelu eurozonu.

Odluka njemačkog parlamenta odmah je potaknula rast eura prema dolaru na međunarodnim tržištima. No, dobitke bi mogao ograničavati skepticizam zbog izostanka sveoubuhvatnog plana izlaska regije iz dužničke krize.

Jedinstvena europska valuta ipak je i dalje na putu da zabilježi najgore tromjesečje od prve polovine 2010. jer trgovce brine mogućnost njezina daljnjeg pada zbog nepopustljivih zabrinutosti u vezi izgleda za grčkim bankrotom i podijeljenosti europskih političara oko pronalaska odgovora na krizu.

Zabrinutosti u vezi banaka eurozone, uz slabljenje inflacije i rasta u regiji mogli bi primorati Europsku središnju banku da snizi kamatne stope na zasjedanju zakazanom za idući tjedan.

- - -
dodano 05.10.2011

HRT
Bruxelles kreće u spašavanje banaka

Bruxelles se snažno zalaže za dokapitalizaciju europskih banaka kako bi ih se osnažilo u kontekstu izloženosti nenaplativim potraživanjima. Kapitalna pozicija europskih banaka mora biti ojačana kako bi se stvorile dodatne sigurnosne margine i time smanjila nesigurnost, kazao je europski povjerenik za ekonomska pitanja Olli Rehn za britanske novine...

- - -
dodano 19.10.2011

YU.wc
Gradi li Obama novi superbunker?

Veliko gradilište koje je osvenulo pored Zapadnog krila Bijele kuće u Washingtonu izazvalo je veliko zanimanje javnosti, ponajprije jer nitko ne zna što građevinski stojevi rade u jednom od najpoznatiji vrtova na svijetu. Radnici su već iskopali rupu od, procjenjuje se, 30 puta 30 metara za nepoznati tajni projekt. Ovo je prvi puta da su tlo i cijevi ispod Ovalnog ured prepušteni prirodnim elementima, navodi 'Daily Mail' ... Za sada je poznata jedna stvar, posljednjih 17 mjeseci radnici svakog dana dolaze na gradilište, obavljaju svoj posao te odlaze ne odajući nikome na čemu rade ...

- - -
dodano 26.10.2011

YU.wc
Banke "opraštaju" Grčkoj 50% d?ga

Maratonski summit zemalja eurozone urodio je plodom; banke su dobrovoljno otpisale 50 posto potraživanja na grčke obveznice, čime je dug te zemlje smanjen za 100 milijardi eura.
- Počinje novo doba za Grčku - komentirao je grčki premijer Georgij Papandreu rezultate pregovora koji su trajali do četiri sata ujutro.

Trenutni javni dug Grčke iznosi 350 milijardi eura, 162 posto njena BDP-a, a cilj ga je do 2020. godine smanjiti na 120 posto bruto prihoda. Za smanjenje grčkog duga izravno su lobirali predsjednik euroskupine Jean-Claude Juncker, šefica MMF-a Christina Lagarde te predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel. Lagarde je naglasila kako Atena mora nastaviti provoditi gospodarske reforme, a ona je obećala MMF-u odobriti sljedeću ratu zajma.

>>> Dramatičan apel Angele Merkel: Ako propadne euro, propast će i Europa. U najvećoj smo krizi od 2. svjetskog rata!

Ojačana je i kreditna sposobnost Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF), koji će prezaduženim članicama eurozone priteći u pomoć sa 1.000 milijardi eura.

- - -
komentar:

Saša Petar - Još su stari ljudi govorili "dužan k'o Grčka", pa očito da se radi o lijepom narodnom običaju kojeg nikako da se riješe. Po načelu spojenih posuda (a EU ekonomija to jest) 100 milijardi eura oproštenih na jednoj strani izronit će poput gladnog krokodila negdje na drugoj strani. Osim ako se ne radi o bankarskim potraživanjima, koja su ionako ušla u zonu gramzivosti, pa će bonus financijskim mešetarima ovog Božića ipak biti nešto tanji.

Podržavam ovo što kaže dst. Nisam za ovo što kaže dst.

HRT, 2011-11-01 u 22:05:05

Referendumom do nove krize?

Iako je Grčka dobila novu priliku koju mnogi analitičari smatraju velikodušnom, premijer George Papandreu sinoć je iznenada najavio održavanje referenduma o tome žele li građani međunarodnu financijsku pomoć ili ne. Premijer će u parlamentu postaviti i pitanje povjerenja svojoj vladi. Oporba, ali i šest vodećih članova vladajuće stranke PASOK pozivaju premijera da podnese ostavku. Burze su odmah reagirale - indeksi su u crvenom.

Najava grčkoga premijera da će o novome paketu EU-ove pomoći raspisati referendum naljutila je i domaću oporbu i partnere iz EU-a, koji su se mjesecima dogovarali o spašavanju Grčke iz dužničke krize, a istodobno je izazvala pad na burzama i zabrinutost na tržištima diljem svijeta. Njemačka je izrazila bijes i razočaranost Papandreuovom iznenadnom odlukom da o najnovijem paketu pomoći raspiše referendum, a neki kažu kako bi ta odluka mogla gurnuti Grčku iz eurozone.

Najavom referenduma, i to obvezujućeg, grčki je premijer uspio iznenaditi sve, prema nekim izvorima i ministra financija koji je jutros završio u bolnici zbog bolova u želucu.

Ankete pokazuju da većina Grka o novome paketu pomoći Bruxellesa ima negativno mišljenje. On ih, naime, obvezuje na još oštrije mjere štednje. Na naslovnicama su danas osvanule poruke premijeru - 'Referendum nakon što ste doveli zemlju na rub provalije?' te 'Inicijativa visokog rizika'. Najavljeni referendum ni grčka oporba nije dočekala s odobravanjem. Kako bi spasio sebe, Papandreu je iznio problem koji je zapravo ucjena i ugrožava našu budućnost i položaj u Europi, rekao je vođa oporbene strane Nova demokracija Adonis Samaras.

Predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy i Europske komisije Jose Manuel Barroso telefonski su razgovarali s grčkim premijerom o najavi referenduma. Izrazili su uvjerenje da će Grčka poštovati obveze koje je u tom pogledu preuzela.

Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick i predsjednik euroskupine Jean-Claude Juncker kritizirali su najavu grčkog referenduma. Zoellick je izjavio da je odluka o referendumu kockarska. Ako paket bude prihvaćen, mogao bi to biti pozitivan znak za ljude. Ali ako ne uspije, izazvat će kaos, ocijenio je Zoellick.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i njemačka kancelarka Angela Merkel sutra će održati hitan sastanak s grčkim premijerom i pokušati ga nagovoriti na brzu primjenu financijskog plana o spašavanju Grčke. Sarkozy, Merkel i Papandreu sastat će se na radnoj večeri uoči summita G20, koji će se održati 3. i 4. studenoga u Cannesu.

Točan datum održavanja referenduma nije objavljen, no spominju se termini u rasponu od nekoliko tjedana pa do siječnja, što znači da Europu ponovno čekaju mjeseci neizvjesnosti. Eurozona bi se, smatraju mnogi, trebala pripremiti za mogući bankrot Grčke, a ovaj je referendum, dodaju kritičari, zapravo referendum o ostanku ili odlasku Grčke iz eurozone.

- - -
Kakav rererendum, kakvi li bakrači?!? Tko smije odlučivati mimo volje cionističkog imperija?????? Gdje se to pomoć gura na silu? Samo u američkom obliku terorizma koji se - po njima - zove "demokracija"..

Podržavam ovo što kaže HRT. Nisam za ovo što kaže HRT.

VLM, 2011-11-27 u 13:39:57

Britanci upozoravaju na kolaps eura

Britanska veleposlanstva dobila su obavijest iz svoje zemlje da se pripreme za kolaps eura i raspad eurozone, piše britanski Telegraph. Britanski ministri dobili su diskretno upozorenje da je raspad eura, koji je do jučer bio nezamisliv, sad itekako moguć. Veleposlanici se pripremaju kako bi pomogli svojim državljanima u inozemstvu u slučaju propasti banaka pa čak i u slučaju da izbiju neredi na cestama zbog dužničke krize.

Britansko ministarstvo financija već je ranije ovog mjeseca potvrdilo da se ozbiljno pripremaju za kolaps eurozone. Viši dužnosnik ministarstva je otkrio kako je britanska vlada zabrinuta, rekavši sad itekako razmišljaju o tome da je raspad eura samo pitanje vremena. - Nama je u interesu da se to dogodi što kasnije jer bi imali više vremena da se na to pripremimo - izjavio je ministar za Daily Telegraph.

Ministarstvo vanjskih poslova već je dalo upute svojim veleposlanstvima da se počnu pripremati za najcrnje scenarije koje uključuju prosvjede, nerede i socijalne nemire u gradovima diljem EU. Dobili su i instrukcije kako će pomoći desecima tisuća Britanaca u slučaju financijskog sloma zbog kojeg ne bi mogli doći do svog novca u bankama.

Obzirom na grčko iskustvo, Britanci vjeruju da bi slični neredi mogli pogoditi i druge metropole ako propadne euro. Najcrnji scenariji predviđaju da bi u slučaju da padnu pojedine vlade u eurozoni, propale i pojedine banke, što bi izazvalo potpuni kaos. Neki analitičari smatraju da bi time povukli i raspad čitavog financijskog sistema, koji bi u propast povukao i mnoge tvrtke koje ovise o kreditima banaka. I pojedine britanske banke se pripremaju za najgori scenarij.

- - -
komentari:

# Englezi su stoka nekulturna i nikad nisu htjeli Eurozonu a kamoli Euro€. Oni se mole da sve propadne kako bi likovali. Vide priliku za svoju expanzionisticku politiku u momentu pada Eura. Ponovo bi pokusali da osvoje veci dio svijeta. Stoka.

# Naravno da ce biti nereda. Zapravo, pravo je cudo da ih jos nema.
Netko ce na kraju morati reci ovoj turbo-facebook-snobbiranoj mladjariji da su im radna mjesta pobjegla u BRICS i da sve vise i vise licimo na PIIGS.
A da je situacija jos gora jer svijet danas ima OVERPROIZVODNJU,....ili drugim rijecima prevelike kapacitete,....ce na kraju saznati.
Ili bolje receno,...nema nade u sledecih 20-30 godina.

# Četvrtina svjetskih valutnih rezervi je danas u euro valuti.
Slom eura znači i slom funte,dolara,ukratko slom i propast svjetske ekonomije i
država.
Englezi,kao Englezi,prave se Englezi,ako euro propadne ode i ovaj svijet u 3mp

# Narode,kupujte si komad zemlje na selu i živite neovisno o bjelosvjetskoj mafiji.Sve je ovo organizirani kaos koji vodi ka centralizaciji EU i daljnjoj izgradnji nove svjetske vlade.Njihovo geslo je:Ordo Ad Chao!

# Uobičajeno širenje panike. A Britanci k'o Britanci, zaboravljaju da bi propast eura i njih potkačila.

# Važno je da anglosaksonska bagra lupa po Njemačkoj i Francuskoj, jer iza ovoga stoji samo duboka volja volja kako srušiti EU! Dobro da znamo što spremate jedni drgima tako da glasujem odmah protiv ulaska u takvu zajednicu!
A to kako se USA već financijski urušila te kako će usput budi rećeno sje.......ostatk svijeta svojim kemijanjem u financijskoj sferi, sačuvaj bože!

# 50% trgovine im je sa EU zemljama pa ih ima što bolit'. I te kako !
Btw, sami su izračunali da bi propast eura dovela do pada njihovog GDP-a u rasponu 2-4% (prevedeno, tisuće novih nezaposlenih).

# EU je postala umjetna tvorevina--Grčka,Italija,Španjolska ,Portugal propali su odavno i imaju veliku stopu nezaposlenih !Šta Hitler nije dobio vojskom to je Merkelica htjela sa eurom apsolutnu vlast nad drugim narodima !

Podržavam ovo što kaže VLM. Nisam za ovo što kaže VLM.

Vladimir Ferdelji, 2012-05-03 u 19:18:17

POLITIKA PRECIJENJENOG TEČAJA KUNE
Monetarne škare i dalje nas šišaju

Ovakva monetarna politika nije jedini element koji je uništio industriju, ali je jedini element makroekonomske politike koji su uporno provodile sve vlade u Hrvatskoj. Takva politika odgovara zemljama EU, odnosno razvijenim svjetskim privredama, koje time ostvaruju znatnu prednost u odnosu na domaću proizvodnju.

Bez obzira na činjenicu da više od 15 godina objašnjavam kako je monetarna politika, odnosno politika precijenjenog tečaja kune glavna poluga procesa deindustrijalizacije Hrvatske, zamoljen sam od mnogih čitatelja da još jednom detaljno objasnim kako djeluje ta poluga, odnosno kako je pomoću tečajne politike uništena proizvodnja u Hrvatskoj.

Na samom početku valja naglasiti da to nije jedini element koji je uništio industriju, ali je jedini element makroekonomske politike koji su uporno provodile sve vlade u Hrvatskoj. Takva politika odgovara zemljama EU, odnosno razvijenim svjetskim privredama, koje time ostvaruju znatnu prednost u odnosu na domaću proizvodnju. Nije potpuno jasno je li pristanak na takvu tečajnu politiku bio uvjet za dobivanje kredita, ili za neke druge političke ustupke, ali valja naglasiti da je u povijesti vrlo teško pronaći suverenu državu koja je svojoj proizvodnji, provođenjem takve monetarne politike, nanijela takvu štetu.

Inflacija i tečaj

Za objašnjenje ovoga fenomena vrlo je važno ponoviti definiciju inflacije. Inflacija prikazuje porast cijena na domaćem tržištu, a izračunava je državni statistički zavod (DSZ), kontrolom cijena desetak tisuća odabranih proizvoda i usluga na domaćem tržištu, i o tome redovito objavljuje podatke. Inflacija se izražava u postocima (može biti pozitivna, kada cijene rastu i negativna, kada cijene padaju - deflacija), a prati se rast cijena industrijskih proizvoda, rast cijena na malo itd. Tečaj neke valute je cijena tog stranog novca na domaćem tržištu.

Ako je novac univerzalna roba, onda je nelogično da pojedinačne robe poskupljuju, a univerzalna roba pojeftinjuje. Na tržištima poput hrvatskog, na kojem prevladavaju uvozne robe, apsurd je još veći. U Hrvatskoj tečaj pojedinih valuta nije odraz deviznog tržišta, već je odraz volje HNB (jedinog kupca deviza), koja na taj način osigurava „stabilnost domaće valute“, bez obzira na katastrofalne posljedice za proizvodnju.

Struktura proizvodnih troškova

Teško je govoriti o generalnoj strukturi troškova proizvodnje, jer svaki proizvod ima vlastite troškove. Ipak, usuđujem se reći, da najveće troškove proizvodnje čini potreban materijal, rad, energija, porezi i doprinosi, amortizacija itd. Dakle, domaći proizvod ima najveći dio troškova izražen u kunama. Uvozni proizvod ima najveće troškove u nabavnoj cijeni, koja je izražena u stranoj valuti. Možemo razmotriti bilo koju valutu, ali budući da je oko 80% naše vanjskotrgovinske robne razmjene u eurima, najprimjerenije je objašnjenje monetarnih škara bazirati na toj valuti.

Neosporno je da je rast troškova domaćih proizvoda proporcionalan rastu cijena na domaćem tržištu, dakle proporcionalan inflaciji. Rast cijena uvoznih proizvoda proporcionalan je tečaju, jer se cijena uvezene robe plaća u devizama koje se kupuju od HNB.

Monetarne škare - temelj hrvatske monetarne politike

U većini zemalja tečaj domaće valute prati inflaciju, a u zemljama koje žele stimulirati vlastitu proizvodnju, tečaj raste po višoj stopi od inflacije, pa uvozni proizvodi postaju skuplji, a domaći proizvodi postaju jeftiniji. U Hrvatskoj se permanentno vodi obrnuta tečajna politika. Godišnja inflacija od 3-5% ne uvjetuje rast tečaja od 3-5%. Čak, štoviše, tečaj eura stagnira ili cijena te valute pada za 1%. To su monetarne škare koje djeluju tako da izvoznicima troškovi rastu 3-5% godišnje, a prihodi stagniraju ili padaju za 1%. Istodobno uvoznicima prihodi rastu za 3-5% godišnje, dok im troškovi stagniraju ili padaju za 1%.

U višegodišnjoj primjeni takve politike izvoz se, unatoč svim naporima gasi, a uvoz postaje isplativiji od svake proizvodnje. Zbog toga nema proizvodnih programa koji bi dugoročno u Lijepoj našoj ostali profitabilni, a izbjegavanje green-field investicija redovna je pojava. Naime, ako danas investirate u proizvodni program koji nosi 20% profita, nastavi li se takva monetarna politika, za pet godina na tom programu doživjeti ćete gubitke, samo zahvaljujući toj državnoj politici. Ubrzo ćete tražiti način kako da izmjestite proizvodnju iz zemlje koja svojom ekonomskom politikom jasno pokazuje da je ne želi.

Lažna obrana neuspješne politike

Prvih pet godina provođenja ove monetarne politike hrvatske vlasti spriječile su dotok objektivnih informacija u masmedije, pa su opasnosti od monetarnih škara bile znane samo u stručnim krugovima, a glasno su protestirali samo izvoznici kojih je bilo sve manje i manje. Za to vrijeme, u razdoblju do 2000. godine, naš inozemni dug prešao je dvadeset milijardi eura (s 3,5 mlrd eura) . Stanovništvo se već dobrano zadužilo kreditima s valutnom klauzulom kod poslovnih banaka koje su, uvodeći valutnu klauzulu, vrlo jasno pokazale da tečaj kune ne smatraju realnim i da se boje devalvacije. Tada se prvi put u javnosti, iz krugova vlasti i bliskih im ekonomista, počinje javljati priznanje da monetarna politika povećava nekonkurentnost naše proizvodnje.

U istom trenutku, iz istih struktura stiže odgovor da devalvacija nije rješenje, jer bi izazvala socijalne probleme kod stanovništva koje je podiglo kredite s valutnom klauzulom, te da proizvodnja mora podnijeti taj teret da bi se sačuvao socijalni mir. Interesi uvoznika, države i bankara nisu ni spomenuti. Mediji su se brinuli da nikada ne dođe do argumentirane rasprave o drugim opcijama monetarnoj politici i precijenjena je kuna nastavila rasti.

Naime niti jedan ozbiljan kritičar te politike nikada kao rješenje nije spominjao devalvaciju, ali su je u opisanom kontekstu spominjali svi guverneri HNB, svi ministri financija i svi značajniji bankari. Prije pet godina, rješenje koje neutralizira efekt monetarnih škara bazirano na kombinaciji mjera monetarne i fiskalne politike dobilo je pravo javnosti, a od tada sve više stručnjaka, ali i običnih ljudi, shvaća da postoje rješenja koja se ne primjenjuju samo zato, jer bi se njima dotaknuli interesi uvoznika, bankara i međunarodnih financijskih institucija.

Jedno od rješenja

Nakon mnogo rasprava o mogućim rješenjima u CROMA Masterplan uvrstili smo rješenje kojim se, za svaki privredni subjekt, utvrđuje korist ili šteta učinjena monetarnim škarama, i za taj iznos umanji ili uveća porez na dobit. Izračun se radi prema formuli:

PD = (In - T1 / T2) (I - U) pri čemu je:

PD = razlika poreza na dobit,
In = indeks godišnje inflacije prema DZS,
T1 = srednja vrijednost tečaja valute tekuće godine prema HNB,
T2 = srednja vrijednost tečaja valute prethodne godine prema HNB,
I = godišnji izvoz u valuti prema GFI (godišnja financijska izvješća),
U = godišnji uvoz u valuti prema GFI (godišnja financijska izvješća).

Iznos razlike poreza na dobit računa se u sklopu GFI za svaki privredni subjekt i za svaku valutu. Izračunati iznos odbija se od regularnog poreza na dobit čime se neutraliziraju efekti monetarnih škara, i kod pretežnih uvoznika i kod pretežnih izvoznika. Rješenje ne stimulira i ne preferira domaću proizvodnju, pa je sukladno pravilima EU. Rješenje ne mijenja poziciju zaduženog stanovništva, jer se odnosi samo na pravne osobe. Rješenje nije inflatorno, jer svako podizanje cijena povećava inflaciju i, istovremeno, za isti iznos povećava obvezu prema državi. Rješenje štiti investitore od utjecaja monetarnih škara. S obzirom da je uvoz znatno veći od izvoza, budžetski prihodi bili bi znatno veći i ublažili bi budžetski deficit. Izračun obveze je jednostavan, a svi podaci potrebni za izračun objavljuju se javno. Zašto se onda takvo ili neko slično rješenje ne primjenjuje?

Zaključak

Ako razlog za neprimjenjivanje takvih rješenja možda leži u tome da u tom području više nemamo suverenost, o tome bi svakako trebalo obavijestiti javnost! Možda je razlog snaga onih lobija koji od sadašnje monetarne politike imaju veliku, nezasluženu korist. Možda samo neznanje i strah od nepoznatog. Jedino u što stvarno teško mogu povjerovati jest, da se pametna rješenja ne primjenjuju, jer ne potječu iz vladajućih struktura koje imaju monopol u pogledu pameti.

Bilo kako bilo, sad je posve jasno da niti ova vladajuća garnitura neće riješiti ovaj problem, pa će reindustrijalizacija Hrvatske morati pričekati neki hrabriji tim.

Podržavam ovo što kaže Vladimir Ferdelji. Nisam za ovo što kaže Vladimir Ferdelji.

D. K., 2012-08-24 u 08:47:39

Kad Kazari kupuju ...

"Zbog čega milijarderi George Soros i John Paulson mahnito kupuju zlato?" naslov je iznimno zanimljivog teksta kojeg je prije par dana objavio američki nezavisni portal Blacklisted News, iz pera novinara Michael Snydera, koji na osnovu ponašanja moćnih multimilijardera, te dobro upućenih burzovnih mešetara, pokušava odgonetnuti što se u stvari događa u financijskom svijetu. "Insideri s Wall streeta i vodeći bankari u zadnje vrijeme vuku vrlo neobične poteze iz kojih se da zaključiti da se spremaju za nešto 'veliko', što bi se uskoro moglo dogoditi", ističe u uvodu novinar portala, te potom dodaje da je sve više pokazatelja koji upućuju na zaključak da će se u SAD-u, pa i šire, uskoro dogoditi veliki financijski kolaps. Taj svoj zaključak Snyder potkrepljuje, između ostalog, i podatkom da multimilijarder i financijski magnat George Soros u zadnje vrijeme jeftino prodaje dionice najpoznatijih svjetskih banaka (J. P. Morgan, Goldman Sachs), i ostale svoje dionice, dok u isto vrijeme kupuje velike količine zlata.

Zašto bi netko ispod cijene prodavao dionice i kupovao zlato, ako ne očekuje slom?

- Zašto bi netko ispod cijene prodao desetine milijuna dolara vrijedne dionice vodećih banaka, te u isto vrijeme kupovao ogromne količine zlata, osim ako ne misli da će uskoro doći do velikog kolapsa svjetskog financijskog sustava - primjećuje novinar, koji tu svoju tezu potom podupire nekim ranijim Sorosevim izjavama.

- Ne mogu vas razvedriti dobrim vijestima, jer je situacija vrlo ozbiljna i teška. Čeka nas ektremno teško vrijeme, nešto slično krizi kakva se dogodila tridesetih godina prošlog stoljeća, a moguć je i totalni kolaps cijelog financijskog sustava. Nakon toga moglo bi doći do velikih nereda na ulicama Amerike, što bi moglo poslužiti kao isprika za upotrebu oružja od strane vlasti, te za uvođenje restriktivnog političkog sistema u kojem bi indivudualne slobode bile još više ograničene - kazao je Soros u nedavnom intervjuu za Newsweek.

Američka socijlana služba naoružava se kao da će u rat!

Zlato u velikim količina, osim Sorosa, kupuju i drugi milijarderi poput Johna Paulsona, ali i mnoge centralne banke. Dobro upućeni burzovni 'insideri', osim toga, u zadnje vrijeme masovno rasprodaju dionice tvrtki, a velike količine novca (radi se o bilijunima dolara) u isto se vrijeme izvlače i iz investicijskih fondova, primjećuje autor koji potom konstatira da se osim zlata, u zadnje vrijeme u Americi intenzivno kupuje i municija.

"Nedavno je otkriveno da američke socijalne službe kupuju 174.000 metaka koji će biti razdijeljeni na 41 lokaciju u Americi. Zbog čega, za ime Boga, socijalni radnici trebaju 174 tisuće metaka?", pita se autor, pa dodaje da je ranije ove godine Odjel domovinske sigurnosti SAD-a kupio preko bilijun metaka, od kojih mnogi probijaju zidove i razaraju unutarnje organe, a koji, važno je istaknuti, nisu naručeni za američku vojsku! "Očito je da se burzovni mešetari, američka vlada i centralne banke spremaju za nešto veliko, zbog čega ni vi ne bi trebali gurati glavu u pijesak", zaključuje autor teksta.

Multimilijuneri se klade u propast eura!

Dodamo li svemu navedenom informaciju da se Jacob Rothschild, John Paulson i George Soros u stotine milijuna dolara ovih dana klade u propast eura, kao i podatak da je euro zadnjih dana doista značajno pao, skori financijski slom u svijetu sve manje se čini nerealnim. Tko u stvari izaziva najgori mogući rasplet, odnosno tko u pozadini vuče konce zbog kojih Europi i SAD-u prijeti još veća kriza, odnosno ekonomska katastrofa kakvu svijet nije vidio još od tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je prethodila najvećem sukobu u povijesti ratovanja, upitali smo najpoznatije hrvatske analitičare Novog svjetskog poretka.

Hromin Sturm: Soros je glasnogovornik financijske oligarhije

- Odavno sam pisao da je svjetska financijska kriza, koja još traje, umjetno izazvana, te da ju je izazvala međunarodna financijska oligarhija. Soros je glasnogovornik te oligarhije, što znači da on u dogovoru s njima radi namjerno paniku na tržištu. Današnji otkup zlata nije nikakva novost kod svjetskih financijskih manipulatora, jer se masovno u tišini provodi još od 2005. godine. Prije krize koju su izazvali u kolovozu 2008. međunarodna financijska oligarhija je putem MMF-a dala nalog svim nacionalnim centralnim bankama da prodaju zlato, koje su oni onda otkupljivali po jeftinoj cijeni od 200 dolara po unci, zbog čega se švicarski franak činio jeftin i zbog čega su mnogi građani u Hrvatskoj nastradali jer su vjerovali bankarima. Zašto njima služi zlato? Na poticaj financijske oligarhije u novonastaloj krizi diže se cijena zlata kao jedinog pravog zaloga vrijednosti, a time se financijska vrijednost vlasnika zlata udvostručila. Međunarodna financijska oligarhija čeka, u isto vrijeme, da dionice na burzi dotaknu samo dno, i tada počinju kupovati goleme udjele industrijskih dionica po cijeni od pet do deset centi za dolar, jer samo oni posjeduju kapital na tržištu i tako u kratkom vremenskom razdoblju krize ponovno uvećavaju svoj kapital za deset puta. Moćni međunarodni financijski kapital uspio je, naime, uspostaviti u svim zemljama središnje banke pod svojom kontrolom, te je tako koncentrirao i centralizirao kapital (javne financijske institucije, banke i korporacije) u moćnoj tajnoj međunarodnoj financijskoj oligarhiji, popularno nazvanoj "Udruženje" čiji je plan uspostava globalizacije slobodnog svjetskog tržišta radi kontrole i reguliranja svih financijskih tokova u svijetu, te nametanja financijskih kriza u svijetu, iz kojih oni izlaze još jači - ističe mr. Karino Hromin Sturm, ugledni ekonomist, diplomat i gospodarstvenik, te nekadašnji bliski suradnik svjetski poznatog ekonomiste dr. Branka Horvata. Hromin Sturm potom pojašnjava što su Soros i ekipa dobili masovnim otkupom zlata (zbog njihovog otkupa, u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji na svakom se koraku od građanstva otkupljuje zlato - op.a.).

Cijena zlata porasla za čak 700 posto

- Zakon ponude i potražnje doveo je do poskupljenja zlata. Danas se cijena stabilizirala na 1612 dolara za uncu, što je za čak 700 posto više nago 2005. godine. Zašto Soros i njegovo društvo kupuju plemeniti metal, kada je MMF naredio da svi prodaju zlato? Pa zato jer međunarodna financijska oligarhija upravlja cijelim svjetskim tržištem, jer su oni uspostavili pravila ponašanja, između ostalih i davanje ocjena rejting agencija svim državama u svijetu, a sve u cilju pljačke cijelog svijeta. Zašto pak George Soros i njegovi dečki kupuju zlato, a prodaju svoje dionice velikih banaka? Zarada svjetskih mešetara na državnim obveznicama je od 7,5 do 15 posto, dok je zarada na zlatu čak 700 posto, pa se tu nema što razmišljati. Pri tome je međunarodna financijska oligarhija (Rotschild, Rockefeller, Morgan...) obmanula sve države koje su poslušali naputak MMF-a da prodaju zlatne rezerve. Prevarili su i Hrvatsku, koja bespogovorno sluša svaki naputak i slijepo ga provodi, zbog čega smo izgubili najmanje 30 milijardi eura - napominje poznati hrvatski stručnjak za razotkrivanje "podzemne politike" bankarske i masonske elite, koju su skeptici sve donedavno nazivali teorijom zavjere, no koju danas prepoznaju i laici.

Prekopirali način na koji su izazvali krizu 1929. godine

- Kriza koja je buknula 2008. godine, nije izmišljena tada, već je kao detonator upotrijebljen već viđeni scenarij iz 1929. godine Ta, dosad najveća svjetska financijska kriza, nastala je smišljenom akcijom Međunarodne financijske oligarhije koja je prvo 1920. izazvala recesiju u građevinarstvu, uz pomoć koje su došli do velikog bogatstva pljenidbom desetaka tisuća nekretnina u Americi i Europi. To je bila tek uvertira za krizu 1929. Početkom te godine na redu je bilo preuzimanje industrije, koja je bila na vrhuncu, a financijski oligarsi su krizu izazvali rasprodavši sve dionice na burzi, te su počeli potraživati povratak burzovnih pozajmica, čime su izazvali slom burze na Wall Streetu, povukavši veliku količinu novčane mase s tržišta. Svoje bogatstvo su investirali u zlato. Dogodila se najveća svjetska kriza, dionice i cijene su drastično pale, potražnja roba je pala, tvornice su se zatvarale i otpuštale su radnike, došlo je do opće nezaposlenosti, socijalnih problema, nestabilnog tržišta dionicama, pali su mnogi gradski, državni i privatni budžeti, nekoliko milijunaša i bankara, koji nisu bili u društvu oligarhije, je bankrotiralo i počinilo samoubojstvo, a društvo je postalo vrlo siromašno. Kriza 2008. godine izazvana je po istom scenariju. I 2008. godine došlo je do pada burza i banaka u svijetu. Financijska oligarhija čekala je da cijene padnu na dno, da bi potom kupila goleme količine udjela na burzama po niskim cijenama, jer samo oni posjeduju kapital na tržištu. Rezultat je poznat: financijska oligarhija se obogatila za deset puta, a program Novog svjetskog poretka se nastavlja. Oni bogataši koji nisu u klubu odabranih izgubili su veliki imetak. Magazin Forbes u ožujku 2009. je objavio listu milijardera kojih je 2008. g. bilo 1125., a nakon krize 2009. godine bilo ih je 793 odnosno 332 manje. Tako je vlasnik Microsofta Bill Gates izgubio18 milijardi dolara, Waren Buffet vlasnik Berkshire Hathaway izgubio je 25 milijardi, telekomunikacijski magnat Carlos Slim Helu također je izgubio 25 milijardi, Anil Ambani 32 milijarde.... U Rusiji je nakon krize od 96 ostalo samo 32 milijardera. Na redu je Kina koju su 2007. i 2008. članice G-7 i MMF počele napadati da mora revalvirati te uskladiti juan s ostalim valutama i 'biti mnogo fleksibilniji'. Srećom, ne slušaju svi slijepo MMF. Kada su ekonomski napredne zemlje poput Rusije, Kine i Indije vidjele kuda to vodi, počele su i oni kupovati zlato za svoje rezerve, umjesto deviznih rezervi, no tek 2011. godine. Takva će se politika i nastaviti dok se dolar ne vrati na svoju najvišu poziciju koju je imao u trenutku nakon što je predsjednik SAD-a Richard Nixon 1971. godine ukinuo zlatni standard (podlogu u zlatu) - zaključuje mr. Karino Hromin Sturm.

Mišak: Ruše sustav, da bi uspostavili Svjetsku središnju regulatornu banku

Korak dalje otišao je Krešimir Mišak, urednik i voditelj kultne HTV-ove emisije Na rubu znanosti, koji također tvrdi da se bankarski sustav u svijetu namjerno trese, a kao svojevrsni dokaz navodi činjenicu da George Soros odjednom daje podršku onima koji protestiraju protiv Wall streeta.

- Događaju se nelogične stvari, koje postaju logične kada se cijeli prosec sagleda iz malo šire perspektive. 'Elita' je, dakle, stvorila problem, potom manipulira opravdanim ljudskim gnjevom, nakon čega će ponuditi rješenje tog problema: Svjetsku središnju regulatornu banku, koja će nadzirati sve banke u svijetu. No da bi se to moglo ostvariti, nužno je cijeli postojeći financijski sustav baciti na koljena. Nema, dakle, nikakve sumnje da se u zadnje vrijeme taj sustav ruši namjerno, jer se želi ljude uvjeriti da je on loš. U svemu tome itekako sudjeluje i Soros - primjećuje Mišak, pa potom dodaje da je i kupovanje velike količine municije od strane američke administracije, po svemu sideći dio istog plana kojeg provodi "Elita", a kojoj je cilj uvođenje jedne svjetske banke, jedne svjetske vlade i jedne svjetske vojske.

Protiv koga će ratovati svjetska vojska?

- Dio svjetske obrane će biti svjetska vojska. No protiv koga će ratovati, kada u svijetu neće biti druge vojske? Pa protiv građana, jer nema protiv koga drugoga. U SAD-u su, po svim pokazateljima, najdalje stigli u uvođenju svjetske diktature o kojoj govorim. Oni su, nakon 11. runa 2001., suspendirali Ustav, sve češće ulicama patrolira vojska, izgradili su bezbroj velikih koncentracijskih kampova koji mogu primiti milijune ljudi, a počeli su se i ubrzano naoružavati za slučaj mogućih građanskih nereda. To je razlog kupovanja tolike količine municije - dodaje Mišak, pa podsjeća da je veliko zaprepaštenje u SAD-u ne tako davno izazvalo otkriće koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a.

Bodljikavu žicu postavili zbog zaštite privatnosti osoba unutar kampa?!

- Jedan novinar-istraživač s kamerom je došao pred ulaz jednog takvog kampa, te je snimio stražara koji mu je rekao da su ti kampovi izgrađeni za ilegalne imigrante, te za smještaj ljudi u slučaju elementarne nepogode. Kada je novinar upitao zbog čega su postavili nekoliko redova žice oko "kampa" u kojem bi trebali biti smješteni ljudi pogođeni uraganom, stražar je kazao da je to 'zbog zaštite njihove privatnosti'. O tim 'kampovima' nakon toga su nezavisni američki portali dosta pisali, te su utvrdili da ih je izgrađeno na stotine, da zajedno mogu primiti milijune ljudi, iz čega je lako zaključiti da nisu namijenjeni za imigrante, kojih se godišnje uhvati tek nekoliko tisuća. Kada tome dodamo i podatak da je SAD nedavno odobrio upotrebu čipiranih lijekova, odnosno da je na taj način odobreno čipiranje ljudi, lako je zaključiti da Orwellova elektronička svjetska država nije nešto što će tek biti, već je ona već tu, pred nama i svuda oko nas - zaključuje Mišak.

Podržavam ovo što kaže D. K.. Nisam za ovo što kaže D. K..

dnevno.hr, 2012-12-10 u 17:45:23

(R)EVOLUCIJA NA ISLANDU

Kako to da zbivanja u Egiptu dobivaju punu medijsku pažnju, a istovremeno nedostaje vijesti o tome što se događa na Islandu? A na Islandu, ljudi su natjerali vladu da podnese ostavku, glavne banke su nacionalizirane, odlučeno je da se ne plaća dug Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, zbog očajne državne financijske politike, a okupljeno je i javno vijeće koje sastavlja novi ustav. I sve navedeno je izvedeno na potpuno miran način.

Cijela revolucija protiv sila koje su kreirale aktualnu globalnu krizu provedena je tiho i to je valjda razlog što o svemu nije brujala javnost, niti je cijela situacija eskalirala u medijima tokom protekle dvije godine. A što bi se dogodilo kad bi se i ostalo stanovništvo Europske unije poslužilo ovim primjerom? Što bi se dogodilo kad bi stanovništvo Republike Hrvatske uzelo islandski prevrat kao primjer?

Glavna državna banka je nacionalizirana 2008. godine. Islandska valuta Krona je devalvirana, a burza obustavljena. Zemlja je u bankrotu. Građani protestiraju ispred parlamenta i uspjeli su se izboriti za nove izbore zbog čega su premijer i cijela vlada podnijeli ostavku. Zemlja je u očajnoj ekonomskoj situaciji. Zakonodavac predlaže isplatu duga Velikoj Britaniji i Nizozemskoj kroz rate od 3.500 milijuna eura, koje će tokom narednih 15 godina Islanđani plaćati na mjesečnoj bazi, sa kamatom od 5,5 posto. Islanđani izlaze na ulice 2010. godine i zahtijevaju referendum. U siječnju 2010. godine, predsjednik osporava dalje plaćanje duga i najavljuje narodni miting. U ožujku je na referendumu glasovima od 93% Islanđana donesena odluka otkazivanja isplate duga. U međuvremenu, vlada je inicirala istragu kojom će pred lice pravde biti izvedeni odgovorni za krizu u zemlji, a mnogi visoki dužnosnici, ministarstva vanjskih poslova i bankari su pohapšeni. Interpol izdaje nalog koje sve upetljane u kriminalnu hobotnicu tjera da napuste zemlju. Tokom ove krize izabrano je vijeće koje će ispisati novi Ustav, a na osnovu saznanja iskušenih u prethodnom periodu, a koji će biti zamjena za dotadašnji (kopija Ustava Danske).

Od 522 kandidata izabrano je 25 građana koji nisu imali nikakve veze sa politikom. Sve što je trebalo za kandidaturu je punoljetstvo i 30 različitih potpisa. Ustavno vijeće je počelo rad u veljači 2011. godine, da bi prezentiralo predložak zasnovan na preporukama dobivenim od različitih skupština iz cijele zemlje. Predloženi ustav mora odobriti i usvojiti važeći Parlament kao i onaj čiji će sastav biti poznat nakon narednih legislativnih izbora. Što su Islanđani učinili? Mirnim putem natjerali su cijelu vladu da podnese ostavku, nacionalizirali su banke, izglasali referendum kako bi građani odlučili o ekonomskoj budućnosti, pozatvarali odgovorne za krizu te ispisali novi vlastiti Ustav.

Jesu li nas mediji o ovome ikada izvijestili? Je li ijedan politički program na radiju ili televiziji napravio barem komentar ili analizu ovog rješenja? Ne. Islanđani su nam uspjeli pokazati da postoji način obračunavanja sa sistemom, koji tlači i poigrava se krizama, dajući lekciju iz demokracije cijelom svijetu.

Island i Irska: Ako nema svjetla na kraju tunela, nađite drugi tunel

U proteklim mjesecima, pri spominjanju europske financijske krize, odnosno takozvane 'dužničke krize', prva država koja većini padne na pamet je Grčka. Razumljivo, pošto su Grci najdublje i potonuli u jeku financijske nestabilnosti. Zemlja se konstantno zaduživala, dugovi su se gomilali, a nitko nije dugo ništa poduzimao. I narod se počeo buniti, a svaki pokušaj uvođenja mjera štednje dočekivan je na palicu i molotovljev koktel i transparent. Ulične nemire u svim većim grčkim gradovima popratila je poveća materijalna šteta. Grčka je kriza potaknula i ideje o federativnom uređenju Europe, odnosno separatistička šaputanja onih koji nisu htjeli dio svojih novaca odvajati za 'humanitarni rad' usmjeren prema Grčkoj.

S druge strane, dosta ljudi zaboravlja dvije prve žrtve krize, koje su ipak pronašle načina da se nose s financijskom krizom. Riječ je o Islandu i Irskoj, zbog kojih se učinilo da se američka hipotekarna kriza, iz koje su i potekla svjetska financijska previranja posljednjih godina, širi geografski, a ne tokovima novca. Kreditna je kriza zatekla Island potpuno nespremnim, a donijela je maloj otočnoj državi i smjenu na vlasti. Dakle, 2008. je bila ključna godina za Island, jer je označila propadanje velikog broja banaka, zajedno s novcem svojih štediša. Iako su se Islanđani prethodno mogli pohvaliti vrlo staloženom financijskom okolinom u kojoj je narod bio zadovoljan, kad su banke počele propadati, sve se promijenilo. Zbog rate kredita koja je ponegdje dosegla i 18 posto, tisuće su izgubile domove i poslove, a poduzeća su također počela brzo propadati. Mase su se ubrzo našle na ulicama, a prosvjednici su jednom prilikom upali i u parlament. Island se nakon nekog vremena odlučio na posudbu novca od Međunarodnog monetarnog fonda te je upotrijebio efikasnu taktiku oporavka.

Island se vratio na osnove te je, primjerice, potican razvitak ne toliko popularnih industrija poput ribarstva. Isto tako, Island nije dio eurozone, zato je i mogao primijeniti vlastite metode što se tiče novca. Islandska kruna je tako devalvirana za 60 posto, što je zauzvrat gotovo odmah povećalo broj turista u zemlji. Oni su bili ključni za ponovno pokretanje ekonomije. Što se tiče banaka, islandska vlast nije pribjegla njihovom spašavanju. Jednostavno ih je zatvorila i otpisala vanjski dug. Taj postupak je jednak proglašenju bankrota i ponovnom početku.

- Bili smo prvi koji su patili u slomu i osjećali smo se kao kanarinci u rudniku ugljena. To je stvarno boljelo. Neko vrijeme se činilo i da smo mi negativci, ali znamo da su mnoge zemlje prolazile kroz isti nered. Bili smo sretni jer imamo izvozničko gospodarstvo, najviše ribarstvo, aluminij i energente. Ribari su predvodili u oporavku i zavrijedili su puno poštovanja. I devalvacija nije samo pomogla turizmu nego su zbog toga i poskupjeli strani proizvodi - rekao je Pall Stefansson, urednik islandskog časopisa Review. Ključna za oporavak Islanda, prema ministru financija Steingrimuru Sigfussonu, bila je njegova veličina. Kako je jednostavno rekao, 'lakše je okrenuti mali brod no veliki'. No neki govore da Island još uvijek nije spašen. Kruna je najmanja valuta na svijetu te je samo trenutačno to povoljno za Island. Usprkos kaosu koji okružuje euro, postoji podrška unutar Islanda za financijsko vezanje uz neku drugu zemlju. To bi vrlo lako mogli biti i prekomorski susjedi sa zapadne strane, a spominje se Kanada.

Irci su ponešto poznati po emigraciji u vremenima teške krize. To su učinili kad je na prijelazu u 20. stoljeće nastupila glad. A to čine i u posljednje vrijeme. Trenutačni je favorit za Irce Australija, svjedoči Kevin Carey, šef Careline Internationala, tvrtke za 'relokaciju'. Tvrtka, kako je rekao za britanski Express, posluje odlično.

- Tužno je što su ti ljudi mladi profesionalci koji ne vide budućnost u Irskoj. Neki na to preseljenje gledaju kao na avanturu i planiraju se vratiti, ali mnogi odlaze zauvijek iz ekonomske nužde - kaže Carey.

Iako je u Irskoj situacija postala loša otprilike u isto vrijeme kad i u Islandu, Irska se četiri godine kasnije nije oporavila. Irska se po tko zna koji put obratila za pomoć Europskoj uniji i ponovno je odlučila upitati narod što misli o prihvaćanju europskog fiskalnog plana. U slučaju prihvaćanja, Irce čekaju još strože mjere štednje kako bi se gospodarstvo oporavilo. Oni koji se ne slažu s oponentima govore da je Irska povezana s eurom i da ovisi o pomoći eurozone, 'htjela ili ne htjela'. Stoga bi za Irsku možda bilo bolje da se pomiri s diktatom Bruxellesa, koji za državu u planu ima stroge financijske ciljeve. Primjerice, od svakog eura koji Irci daju za poreze, 20 posto će otići na otplatu novca uloženog za spašavanje irskih banaka.

Cijene nekretnina u Irskoj također su pale za čak 60 posto, a tisuće posjeda zjapi prazno jer su sagrađeni u vrijeme niskih kamatnih stopa i prihvatljivih cijena nekretnina. Sada ti posjedi zjape prazni te se javlja inicijativa za njihovo rušenje i prenamjenu zemljišta za poljoprivrednu obradu. Toliko je loša situacija s nekretninama i toliko su niske cijene da mnogi nude dvije kuće ili stana za cijenu jednog.

- Pad cijena nekretnina je bio nevjerojatan. Nisam svjestan ničega sličnog na zapadu, ali potrebna je hrabrost za priznanje da je cijena došla do dna - rekao je Stephen McCarthy, agent za nekretnine u Dublinu.

Također, kreditiranje gotovo da ne postoji u Irskoj. Protekle godine, izdano je tek 13 tisuća hipoteka vlasnicima kuća, dok je 2006. godine taj broj bio 200.000. Tada je kvadratni metar u Dublinu bio skuplji od onog na Manhattanu. Sada stan u centru Dublina koji je 2006. godine koštao 375 tisuća funti, vrijedi tek preko 120 tisuća. Pala je i prodaja automobila, iako se i njih gotovo dijeli. Prije 11 godina, Irci su godišnje kupovali 230.000 automobila. Prošle godine su kupili 90.000.

Mjere štednje su isto tako stroge. Plaće u javnom sektoru srezane su za 20 posto. Povećani su porezi na komunalije te je VAT (PDV) podignut za 2 posto. Iz poreza se snabdjeva i posrnuli bankarski sustav. No i društvena situacija u Irskoj je znatno drugačija od one u Islandu. U Irskoj nije bilo previše prosvjeda. Nije bilo nemira. Ljudi su priznali da su se tijekom razdoblja jeftinih kredita zanijeli i sada jednostavno, u bitno promijenjenoj gospodarskoj okolini pokušavaju spojiti kraj s krajem.

- Ljudi samo žele nastaviti sa svojim životima i nadaju se da će se naći rješenje. Sretni su ako još uvijek imaju posao - zaključuje McCarthy.

Podržavam ovo što kaže dnevno.hr. Nisam za ovo što kaže dnevno.hr.