faca, 2008-04-22 u 02:07:11

nisu samo vegeta i kravata
imamo mi stipu mesića , naše partizane i naše udbaše
i kult tura

 

budalaj lama, 2008-07-10 u 08:54:16

"Zbog Lordana Zafranovića i njegove '0kupacije u 26 slika' cijelokupno je uredništvo 'Poleta' raspušteno nakon objavljivanja kritike filma iz pera tada mlađahnog Nenada Polimca. Direktivu je izdao Milutin Baltić, ondašnji partijski funkcionar zadužen za idejni rad u kulturi i informiranju, a cijelu je noć Ivica Račan, kaže druga urbana legenda, pokušavao skloniti uredništvo da u sljedećem broju uputi ispriku zbog te kritike i odustane od svoga stava. Pavić, Kuljiš i ekipa bivašu raspušteni, te završavaju u JNA; Pavić je, recimo, za nagradu dobio Makedoniju!Za netalentrirana jugoslavenska, komunistička govna koja su mirno gledala kako se dekapitiraju cijele redakcije i listovi samo zato jer je njihov filmekić dobio lošu kritiku danas glume žrtve! Zafranović je običan netalentirani idiot koji manjak dara pokušava iskupiti suviškom navodne mržnje za njegov rad, iako mu nitko kada nije branio da postane Kusturica ili Šijan! Dapače! Mogao je u Jugovini snimati što je htio, jedino, problem je upravo u tome, slično Grliću: dečki imaju već gotovo blizu 6 banki, no ni dan danas ne znaju o čemu bi to oni snimil film, ako ne o partizaniji i ustašama, jer jedino tako mogu provocirati, i to na malom prostoru, male, male Hrvateke, računajući da će ih i opet dežurne ustaše, ili službenici u toj ulozi, javno nagaziti, pa će se ipak podići toliko poželjna prašina! Zašto Zafranović ili Grlić nisu snimili svoga 'Kolju'? Pa i to je politički film, nije li? Ili 'Selo moje malo', koje također obiluje političkim metaforama, poput one alegorije šlepanja češkog automobila...? A možda je, da ipak griješim dušu, Tarkovsky imao bolje uvjete u SSSR-u nego to govno od Zafranovića u SFRJ? Ili Nikita Mihalkov? Sve su to sranja...Imao sam u rukama Grlićev prvi scenario 'Štefice Cvek'. Na naslovnoj stranici tog scenarija, fotokopirana je fotka prve ruke scenarija na rubu bazena u L.A.-u! Dvadesetak godina kasnije, kad se nije uspjelo u Hollywoodu, vodi se intenzivna antiglobalizacijska kampanja po Motovunu, gdje jadni dvadesetgodišnjaci, koji prvi put uz teran gledaju vrhunske svjetske filmove i misle da je njihova generacija otkrila Indiju (ne sluteći da će se ispostaviti kako je to Amerika!) misle da je dovoljno biti u jučerašnjem donjem rublju pa da potvrdiš time svoj nonfonformizam i otpor nadirućoj amerikanizaciji Europe! A taj seronja, Grlić, također bi kao i Zafranović morao odgovoriti: dobro, stari, gdje je taj tvoj opus? Imao si idealne uvjete, Jugovina vas je tetošila da nije mogla bolje, i, gdje je ta fimografija? Gdje je vaš 'Underground'? Jer, može to biti ovako ili onako ideološkopolitički određen film, ali, briljantno je to djelo, sviđalo se to Hrvatima ili ne. Dočim, osim tog čavla u glavu i Batine fore: saćudatekaram celu noć!, ništa nije ostalo! I u tom je cijela nesreća njihove pozicije: zbog nedostatka talenta, zbog izostalih oposa, zbog vlastite nesreće uzrokovane vlastitom kreativnom jalovošću, dečki sad krive Hrvatsku, Ameriku, koga god treba...U Hrvatskoj nema filma koji ne pljuje po Domovinskom ratu i devedesetima, a Grlić i Zafranović jadikuju da se ovdje ne može raditi jer ne postoji društvena klima koja bi tome pogodovala! Jadikuju oni za Jugoslavijom, jer su tamo jedne godine dobili sredstva od Bosanaca i Makedonaca, druge su drkali po Srbiji, onda bi ovdje drug Baltić dao smjernice i direktive da se malom, bogati, da za uni film, jebemliga, šta li je, i tako su i njih dvojca bili auteuri! U svakoj drugoj zemlji, uključujući zemlje bivšeg istočnog lagera, njih bi dvojca jedva snimali svadbe! I to svoje!"

P.S.
Zafranović&Grlić metodološki nastupaju kao ona KOSovska ekipa koja je podmetnula bombu ispred Židovske općine: da bi dokazali vlastitu povijesnu neophodnost, stalno iznova, prerušeni u kulturne teroriste, podmeću nove i nove eksplozije, kriveći za svaki kurac ustaše, ognjištare, dinaride, Hercegovce, katolike, plemenske Hrvate, zenge, Domovinski rat i Tuđmana, HDZ, desničare...Je, slažem se, ustaše su zaista najcrnji idioti, da se razumijemo. Ali, drugovi, Židovske ste općine dinamitirali vi! Modus operandi izgleda ovako: drugovi bombaši sjebu Titu glavu (da su ga dinamitirale ustaše, otpilili bi mu nogu!), a onda se Pavićeve novine raspišu: Drž'te ustaše! I, onda na scenu stupa crveni kor: Eto, vidite, Hrvatska je prepuna ustaštva! A stoga jer je prepuna profašističkih tendenci, nužno je snimati nastavne filmove o hrvatskoj tradicionalnoj i genetskoj genocidnosti! I da im se onda čovjek ne sjeti matere! Jadni naši Jugoslaveni, po stoti put kažem! Žulja njih Hrvatska pa žulja, ima Tonči pravo! Smeta njih samo postojanje ove jadne zemljice, pa svaki čas u nekom grmu vide opasnog ustašu. A, neukima kakvi jesu, ne pada im na pamet da je zlo, kako je rekao stari kužator G.W.F.Hegel, i u oku onoga koji svugdje vidi samo zlo! Stoga je načelno, unaprijed, Vrdoljak vjerojatno u pravu ako je idiota provocirao - da, zapravo, zašto je gospodin osjetio nelagodu devedesetih? Pa nastajala je, obnavljana je, branjena je naša domovina? Ili to nije njegova domovina!? Nije? A koji onda kurac tu radi? Jebiga, Jugoslaviju ovako ili onako ne će više doživjeti!

(30.01.2006. 10:57)

 

Miljenko Jergović, 2008-09-09 u 16:15:42

09.09.2008 06:29
Film o Domovinskom ratu

Ovih dana ponovo se na stranicama dnevnih novina pokrenula priča o filmu koji bi na istinit i pošten način trebao opjevati domovinski rat. (Uzgred to rogobatno i ideološki prenapregnuto ime za rat ukrali smo lično od druga Staljina, koji je tako nazvao sovjetski rat protiv Hitlerove Njemačke i njezinih saveznica, pa je pod tim imenom dotični rat i do danas upamćen.) Svako malo jave se kolektivne težnje i društvene inicijative za takvim filmom, ali njega nema, niti će ga vjerojatno biti - barem ne takvog koji bi publika dobrovoljno gledala - dok god se pokušava načiniti od kolektivnih težnji i društvenih inicijativa. Umjetnička istina čudna je tvar: nastaje isključivo kroz osobni čin, kao priča jednoga čovjeka, a ne čitavog naroda ili koordinacije braniteljskih i veteranskih udruga. No, nemojmo se zbog toga uzrujavati, jer ni drug Staljin tu stvar nije shvaćao pa je tjerao umjetnike da stvaraju po nalogu narodne duše.

Ali, ima jedan film, snimljen u prvom susjedstvu, u kojem je jedna ratna priča savršeno točno ispričana. Snimio ga je genijalni Pjer Žalica, a zove se “Kod amidže Idriza”. Radnja filma događa se nekoliko godina nakon rata, možda i ovih dana, priča je obična mirnodopska, rat i pucnjava skoro da se i ne spomenu. Jedan stari auto neće da upali, jedna stara žena dočekuje gosta prejakim sokom od sirupa za razmućivanje, ljudi razgovaraju o običnim stvarima. Gostu je malo daleko da se vraća kući na drugi kraj grada, pa ga zadržavaju da ostane. U jednom trenutku on je sam u sobi u kojoj je živio netko koga više nema. Otvara ormar, gleda njegove stvari, prstima ih dodiruje. U tu čudesno potresnu scenu stao je sav rat. Onima koji je mogu razumjeti i osjetiti jasno je zašto je “Kod amidže Idriza” ratni film, kao što im je jasno i zašto je Žalica veliki filmski pripovjedač. Onima koji, pak, ne mogu ni razumjeti ni osjetiti ne bi pomogla ni Neretva, ni Kozara, ni cjelokupan opus čestitoga Veljka Bulajića, ni dragih i poštenih Hajrudina Krvavca i Žike Mitrovića. Džaba ćeš gluhome guditi na uho.

Možda netko vjeruje da će film kao rezultat kolektivnih težnji stranoj publici objasniti nas te naša ratna stradanja i herojstva? Možda. Nešto slično vjerovao je Moamer Gadafi, pa je iskeširao grdnu lovu da se snimi kultni agitacijski spektakl “Pod zastavom Muhameda”. Strašno je kada se publika smije nečemu u što ljudi iskreno vjeruju ili što je dio njihove zajedničke povijesti. To je razlog zašto se valja čuvati društvenih inicijativa u individualnim umjetnostima.

 

YU wc, 2009-12-13 u 00:08:45

TISUĆE PONIŽENIH NA OTVORENJU MSU-A
Ravnateljica MSU-a o 'zatvorenom otvaranju': Žao mi je, zbog protokola su ljudi morali ostati vani

Objavljeno: prije 5 h i 20 min

Muzej suvremene umjetnosti u nedjelju omogućuje besplatan ulaz svima kako bi se iskupio za skandal

ZAGREB - Osramoćen sam i jako razočaran. Bahatost naših političara je beskrajna. Najgore mi je bilo što smo na kiši i vjetru sat i pol stajali ispred ulaza u Muzej, kroz staklo gledali neki sasvim drugi svijet kojemu je ovo otvorenje očito i bilo namijenjeno.

Poljubili vrata
Za Zagreb je ovo sramota! - ogorčen je bio jučer akademik Branko Kincl, koji je bio samo jedan od tisuća poniženih uglednika iz kulturne javnosti koji su u petak "poljubili" vrata Muzeja suvremene umjetnosti, iako su imali pozivnice za njegovo otvorenje.

Podijeljeno je 5600 pozivnica koje su vrijedile za dvije osobe, a na njima je pisalo da program počinje u 20 sati. Nakon što ih zaštitari nisu puštali u zgradu ni nakon sat i pol, mnogi su odustali i iživcirani otišli svojim domovima. I akademik Kincl je bio jedan od njih.

'Kriv je protokol'
- Ovakve stvari se ne događaju vani, u kulturnom svijetu - razočaran je bio Kincl.

Ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić kaže da je za sve kriv državni protokol i zaštita muzejskih eksponata od mnogo ljudi.

- U svim velikim svjetskim muzejima uvijek se satima čeka prije neke važne izložbe. Moram zamoliti javnost za ispriku što se to dogodilo. Mi jednostavno nismo mogli pustiti toliko ljudi zbog protokola i osiguranja eksponata. Zbog toga će, kako bi se ispričali posjetiteljima, i sljedeće nedjelje ulaz u muzej biti besplatan - kaže Pintarić.


- - -
http://www.jutarnji.hr/ravnateljica-msu-a-o--zatvorenom-otvaranju---zao-mi-je--zbog-protokola-su-ljudi-morali-ostati-vani/402188/

 

Gost_426, 2011-01-30 u 13:00:26

Grabez i ne kultura

 

dst, 2011-02-18 u 20:10:00

Programsko vijeće HRT-a

Dok nas udbaši "časte" progonima branitelja i uništavanjem društva i privrede u cjelini, za to vrijeme se priprema tiha okupacija nacionalnog medija broj jedan:

Predloženi kandidati za Programsko vijeće HRT-a

Saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije jednoglasno je predložio 11 kandidata za članove Programskog vijeća HRT-a. Predsjednik odbora Nenad Stazić (SDP) je ocijenio da su od pristiglih 40 kandidatura za članove Programskog vijeća HRT-a u najvećem broju slučajeva izabrana najkvalitetnija imena.

To su: Josip Jović, Petar Lovrić, Milan Kujundžić, Darko Grivičić, Branka Pavlić i Viktorija Car - predloženi od vladajućeg klubovi zastupnika (HDZ, HSS, SDSS i nacionalnih manjina), te Ivo Goldstein, Sanja Ivić, Branko Karabatić, Nada Zgrabljić Rotar i Ante Tomić - prijedloženi od oporbenih klubova (SDP, HNS/HSU i IDS).

I kad, samo mrvicu bolje, pročitamo ta imena shvatit ćemo kako se radi o već afirmiranim slugama režima od kojih neki čak nisu ni sluge, nego kreatori ovog i ovakvog "demokratskog" režima. Svatko normalan, ako imalo zna kakva je statistička slika Hrvatske, zapitat će se gdje su tu oni koji ovom društvu, narodu i državi ipak znače nešto više od režimskog sluganstva. Na prvom mjestu se vidi izostanak osobe iz Matice Hrvatske, zatim izostanak osoba iz Crkve, pa izostanak osobe is svijeta sporta, školstva i ostalih područja na kojima počiva ova država...

Iako Igor Zidić ni po čemu ne zaslužuje status prvog čovjeka MH, ipak je ta ustanova (institucija) prva na popisu brige nepolitičkog dijela društva, a Crkva, ma što god se događalo s nekim njenim velikodostojnicima, ipak je 87 postotni dio ovog statističkog kolača. Kazarski lobi je već uvalio svog igrača na jedno ključno mjesto na HRT-u; to je Silvija Luks i postat će predsjednica Nadzornog odbora HRT-a. No, to im nije dovoljno pa tu upada slijedeći Kazar koji sustavno falsificira nacionalnu povijest, prekvalificirajući se s bizantske na noviju hrvatsku povijest. To je Ivo Goldštajn, mnogima poznat kao iskonski neprijatelj hrvatske kulture i tradicije, a najviši je poznat po osudi hrvatstva kao nacionalnog znamena koji bi ovaj narod oslobodio od ideoloških natruha koje su nam ostavili plaćenici stranih centara moći. Ostale ne poznam, ali sam uvjeren kako se među njima svakako kriju partizanski sljedbenici i ljubitelji ljevice i liberalizma.

Još bi bilo dobro kad bi to bili jedini Kazari na hrvatskoj nacionalnoj televiziji. Ako ćemo gledati postotak manjina u društvu, tada se mnogi s pravom pitaju otkud toliki nesrazmjer Kazara u vlasti te značajnijim institucijama i poduzećima, u odnosu na ostale manjine koje žive u Hrvatskoj ...