VLM
Vlada digla kredit da bi vratila dug od sanacije banaka '91.
  
   Vlada se opet odlučila zadužiti. Najnoviji kredit podiže u Erste i Hypo banci, i to za plaćanje obveznica za restrukturiranje gospodarstva iz 1991. godine koje su izdane za sanaciju bankarskog sustava. Inače, imatelji tih obveznica i jesu uglavnom banke.
  
   Prema riječima ministrice financija Martine Dalić, riječ je o povratu duga iz 1991. godine čija se glavnica kontinuirano uvećavala svakih šest mjeseci za indeks proizvođačkih cijena u industriji. No izgleda da je trebalo proći 20 godina da se shvati kako ti uvjeti nisu bili baš najpovoljniji, pa je Vlada odlučila podići novi kredit baš u godini kada je dug iz 1991. godine trebao biti vraćen. Iznos kredita je 260 milijuna eura i uzet je na pet godina uz kamatnu stopu od 5,5 posto. Dogovoreno je da će država manji dio duga, u iznosu od 482,3 milijuna kuna, isplatiti iz državnog proračuna, a ostalo će pokriti dugoročnim deviznim kreditom ...

Jagoda Marić
Posao stoljeća za banke
  
   Koliko su državu stajale obveznice od 1991. do 2000. godine nije poznato, ali zbog njih je 2000. uzela kredit od 1,57 milijarda, a ove godine bila je dužna 2,4 milijarda kuna
  
   Od hrvatske samostalnosti do danas najisplativiji posao za banke, a ujedno i najnepovoljnije zaduživanje za državu, bilo je izdavanje obveznica za restrukturiranje gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Te je obveznice Hrvatska isplatila nekoliko puta, pa je takva i zarada banaka, ali koliko su točno banke profitirale na njoj u 20 godina teško je izračunati. Ministarstvo financija podatke nudi tek za razdoblje od kolovoza 2000. godine, a može se samo pretpostavljati što se događalo deset godina prije. Kako bi podmirila obveze svojih poduzeća prema bankama država je 3. lipnja 1991. godine izdala obveznice u iznosu od 24,5 milijardi dinara. Obvezala se da će bankama u sljedećih 20 godina plaćati kamatu od pet posto, ali i da će glavnica na koju se ta kamata obračunava rasti svakih šest mjeseci i to tako što će se usklađivati s indeksom proizvođačkih cijena. Nerijetko je glavnica povećavana i za sedam posto godišnje.
  
   Rast glavnice
  
   U međuvremenu su dinari zamijenjeni hrvatskim dinarima, pa onda i kunama, ali koliko je glavnica narasla u prvom desetljeću te koliko su na nju plaćene kamate pitanje je na koje iz Ministarstva financija nismo dobili odgovor. No, ako je tempo rasta glavnice bio sedam posto godišnje, ona se već u prvom desetljeću mogla udvostručiti. Iz Ministarstva financija, odgovaraju da je 30. kolovoza 2000. godine glavnica bila 1,57 milijarda kuna, a pet godina kasnije narasla je za dodatnih 300 milijuna kuna. U kolovozu ove godine glavnica se popela na 2,373 milijarde kuna, odnosno bila je za 800 milijuna kuna veća nego 2000. godine. U jednom desetljeću glavnica obveznica za restrukturiranje porasla je za više od 50 posto, s time da je država cijelo to vrijeme bankama plaćala i kamatu od pet posto. U deset godina, prema službenim podacima Ministarstva financija, država je bankama platila oko milijardu kuna kamata.
  
   Dakle, za dug od 1,57 milijardi kuna iz 2000. godine, država je u deset godina bankama otplatila milijardu kuna, ali to su bile samo kamate. No, dug nije ostao isti, nego je čak narastao i to za 800 milijuna kuna. Što se s njime događalo deset godina prije toga, može se samo nagađati s obzirom da se glavnica ponekad godišnje povećavala i za sedam posto. Sa sigurnošću se može reći da je država vjerojatno udvostručila iznos glavnice, te da ju je bar jednom isplatila kroz kamate u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Prevedeno na zaduživanje građana to bi značilo da za kredit iz 2000. godine od, primjerice, sto tisuća eura, građani u deset godina otplate oko 63 tisuće eura kamata i da nakon toga ponovno kreću u otplatu kredita koji je sada narastao na 150 tisuća eura. No, to je bujanje duga u samo jednom desetljeću, a u drugom bi uslijedila vjerojatno još teža situacija.
  
   Najgori uvjeti
  
   Da je obveznica iz 1991. godine najnepovoljnije zaduženje priznanju i iz Ministarstva financija. "Zbog šestomjesečne revalorizacije glavnice indeksom proizvođačkih cijena industrije, koji je često na godišnjoj razini premašivao sedam posto, glavnica se iz godine u godinu povećavala. Uzimajući u obzir i kamatu od pet posto ove su obveznice bile najnepovoljniji instrument u ukupnom portfelju državnog duga", poručuju iz Ministarstva financija. Ipak, u 20 godina nijedna Vlada nije pokušala, ili nije uspjela, dogovoriti s bankama da se prekine taj okov u kojem je veća stopa po kojoj godišnje raste glavnica, nego ona po kojoj se obračunava kamata.
  
   Država je nedavno bila suočena s otplatom obveznice jer je rok od 20 godina na koji je izdana istekao. Kako bi ispunila svoju obvezu prema bankama država je morala osigurati 2,4 milijarde kuna, od čega najviše 1,651 milijarda kuna otpada na Zagrebačku banku. Nešto više od 480 milijuna kuna isplatila im je direktno iz proračuna, a za ostatak je kod banaka podigla kredit od 260 milijuna eura i na njega će sljedećih pet godina plaćati kamatu od pet posto. Ipak, 2016. godine država će vjerojatno i taj kredit otplatiti nekim novim zaduženjem. U pet godina samo će na kamate potrošiti više od 400 milijuna kuna, a dug od 260 milijuna eura neće se ni za mrvicu smanjiti, ali se barem neće ni udvostručiti.
  
   - - -
   RAST GLAVNICE U DRUGOM DESETLJEĆU
  
   31.08.2000. * 1.574.092.054,07 kn
  
   31.12.2005. * 1.838.080.000,00 kn
  
   31.08.2011. * 2.373.770.094,30 kn
  
   Od 2000. do 2011. plaćeno je oko 1 milijarde kuna kamata

interview
mr. Karino Hromin Sturm
  
   ... Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne može nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.
  
   ... Vlada je s 50 milijardi kuna sanirala banke, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!
  
   ... Borislav Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: "Da se niste usudili dirati banke". Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke... Uloga je Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas: Bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?
  
   ... Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.
  
   ... Kažu vam da sada u kapitalizmu imate demokraciju i sva prava, dok je ranije bio mrak. No, pitam vas, kakva prava? Radnik nema prava, njega se može otpustiti, on nema posla, nema plaće, nema socijalno, nema mirovinsko, nema od čega živjeti i postaje proletarijat koji izlazi na ulice. Kakva je to vladavina prava? Prava da kopamo po smeću! Doktrina društvenog inženjeringa nas, pak, uvjerava da je crno bijelo, da je sivo ružičasto, pa i tu imate mnogo sličnih poruka prema kojima je sve demokracija.
  
   ... Nisam euroskeptik već protivnik Europe, zato jer ti koji su na vlasti govore ono što im se napiše. To im pišu oni koji nas guraju tamo kamo nas guraju. Glavni su oni koji nameću doktrinu tranzicije Jeffrey Saxa, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, EU, Europske komisije... Europska komisija i europska vijeća donose te propise. Oni daju Hrvatskoj sto tisuća stranica materijala te kažu: Izvolite to prevesti, nakon čega ste dužni tih pravila se pridržavati. Tih stotinu tisuća stranica Hrvatski je sabor izglasao, a da ih nije ni pročitao. Tvrdim da su jedino prevodioci to pročitali. Političari nisu pročitali ni Lisabonski ugovor. Pitam se stoga kamo to oni tjeraju ovaj narod, kad ni ne znaju što nas čeka.
  
   ... Više nismo suvereni jer za svaku odluku moramo pitati Bruxelles, a Bruxelles nam već danas daje upute i zabranjuje neke stvari. Samo prijeti prstom i kaže nemojte to raditi, iako još nismo članica EU. Gubimo, dakle, svoju suverenost i prije nego smo postali članica EU. No, još uvijek možemo učiniti isto što i Argentina koja je bila zadužena 100 milijardi dolara i koja je u roku od tri godine vratila svoje dugove. Hrvatska ima zaduženje od 47 milijardi, što znači da i mi možemo za tri godine vratiti taj dug i postati neovisni. A da je to doista tako, govori nam članak 53 Ustava Republike Hrvatske, koji kaže da je uloga Hrvatske narodne banke da to učini. Mi bi sami sebe mogli financirati. Dokaz za to je postupak dr. Ive Perišina, koji je bio guverner Narodne banke u vrijeme Jugoslavije. On je direktora MMF-a, primjerice, istjerao iz kancelarije, te je ostvarivao suverenu monetarnu politiku.
  
   ... U dosadašnjim odrednicama hrvatske politike interesi međunarodne financijske oligarhije imali su velik utjecaj. Doktrinom deindustrijalizacije i privatizacije uništeno nam je 80 posto industrije. Mi više nemamo proizvodnje. Naveliko propagiranu slobodu kapitala, robe i usluga sada koriste strani lanci koji su u Hrvatskoj sagradili velike super markete. Od čega ćemo mi živjeti ako nemamo proizvodnje? Od trgovine? Pa mi nemamo što prodavati jer oni dovoze svu tu robu. Doktrinom definancijacije uništili su nam sve banke, koje su sada u zapadnom vlasništvu. Čak 95 posto banaka je u stranom vlasništvu, što znači da taj kapital više nije naš. Kome je onda namijenjena ta sloboda? Pa njima, jer oni raspolažu tim kapitalom, a ne mi. Istina je, dakle, da smo stegnuti u veliki i teški škripac.
  
   ... Alternativa rasprodaji državnog vlasništva je lijepo prikazana na primjeru Islanda. Island je 2008. godine došao u veću gabulu nego mi, jer su i tamo imali privatne banke koje su bankrotirale. Islandski narod je proveo dva referenduma na kojima su odbili vraćati bankarski dug. Rekli su: oprostite, kada su bankari dijelili zaradu od profita nisu pitali narod i nisu dijelili s narodom. Isto tako su i Britanci mnogo puta nešto privatizirali, pa poslije opet podržavili. Normalno je, dakle, da svaka država štiti svoje interese, što znači da je moguće vratiti banke u državno vlasništvo. Problem je u tome što smo imali društveno vlasništvo te smo bili najprivatiziranija zemlja u svijetu, no onda je to vlasništvo podržavljeno i kasnije rasprodano. Od toga je hrvatska birokracija živjela. Oni ništa ne stvaraju, već samo sve rasprodaju i žive od tog novca. To treba obustaviti i napraviti projekt dugoročnog razvoja Republike Hrvatske na osnovu državnog intervencionizma.
  
   ... Cijeli svijet se tako danas ponaša, jer je međunarodna financijska oligarhija cijeli sustav prebacila na svega četiri banke: MMF, Svjetsku banku, Banka za obnovu i razvoj i Banku za poravnanje. Oni su to postavili još 1942., dakle prije nego su Ujedinjene nacije osnovane. Direktor MMF sada dolazi u pojedine države i vi morate raditi po njegovom diktatu. No, s tim se kosi princip Ujedinjenih nacija koji kaže da se nitko ne smije miješati u unutarnje poslove jedne države. Mi im možemo reći oprostite, to nije interes naše države, kao što smo mogli izglasati i ZERP kojeg nam je Bruxelles četiri puta stornirao. Konvencija o pravu mora nam to dozvoljava i za to ne moramo nikoga pitati. Sve druge države su to učinile, samo ne Hrvatska, jer je interes drugih da mi to ne izglasamo.
  
   ... Niti jedne novine nisu nam htjele objaviti strategiju razvoja RH pri čijoj izradi sam bio vođa operativnog tima, dok je vođa znanstvenog tima bio je profesor Ante Lauc s osječkog Ekonomskog fakulteta. To smo radili prije petnaest godina, no i danas je to aktualno. Kada smo prije petnaest i više godina govorili da treba uvesti državni intervencionizam, rekli su: Vi ste ludi. No kada je došlo do financijske krize 2008., svi su zašutjeli, jer su druge države tada oslobodile devet tisuća milijardi dolara kroz državni intervencionizam. Pa zašto mi ne bi onda izdvojili 100 milijardi da bi izgradili Hrvatsku?

interview
dr. Slavko Kulić
  
   ... Hrvatska je od 1991. godine do danas pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine i njenih glasnogovornika koji zagovaraju stanje u kojem jesmo. To potvrđuje ono što sam predviđao još prije 19 godina, odnosno da će se ići u privatizaciju nasilno do kraja. Ono što se dogodilo 1991. je bila nasilna privatizacija nečeg što je već bilo privatizirano, jer je i grupno vlasništvo privatno vlasništvo. Ono što je bilo privatno, nije trebalo podržaviti, pa ponovno preraspodjeljivati, ako nije imalo za cilj ponovno nasilno preraspodjeljivanje po kriterijima političke vlasti u Republici Hrvatskoj, a u skladu s ideologijom vladajuće grupe. Znači, Hrvatska ostaje u bestežinskom stanju u kretanju, kako bi se moglo privatizirati sve što još nije privatizirano.
  
   ... Ništa u Hrvatskoj više neće biti hrvatsko. Namjera prodaje Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HEP-a..., samo je nastavak te koncepcije koja vodi nasilnom preraspodjeljivanju uz pomoć amoralne politike. Radničko-klasni odnosi su pretvoreni u vlasničko-klasne u kojima vlasništvo znači sve, pa borba za vlasništvo svega što je preostalo nije slučajna. Koncepcije dugoročnog razvoja i opstanka u Hrvatskoj nema sve dok se sve može prodati. Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. A država bi se trebala brinuti o životu u Hrvatskoj u cjelini: o biljnome svijetu, o životinjskom, o svijetu gljiva, bakterija i virusa, znači o pravilnom upravljanju prostorom, izvorima i dobrima. Ovo što se događa, razuman ne razumije.
  
   ... Nitko nije dobio mandat da zadužuje narod po svaku cijenu i na temelju rasprodaje nacionalnog bogatstva. Smatram da se radi o prijetnji opstanku ovog naroda i da to graniči s kaznenim djelom protiv naroda... Novo zaduživanje ne može nitko napraviti bez znanja Hrvatskog sabora i hrvatskog naroda. Oni nisu proveli referendumom na kojem bi upitali narod mogu li se u ime njih zadužiti, a isto to nisu pitali čak ni Sabor. Ovo što se događa je politički hazard.
  
   ... Radi se o procesu refeudalizacije odnosa u Hrvatskoj, u kojem će sve biti u vlasništvu nekolicine ljudi i gdje će narod ostati bez egzistencije. Mi, dakle, ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanja obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. To je uvijek i bio cilj neoliberalne doktrine koja takve pozicije nije nigdje ostvarila, osim u Hrvatskoj i Mađarskoj.
  
   ... Hoćemo li opstati? Koliko znam kao sociolog i socijalni psiholog; narod ovog prostora nestat će u tranziciji! Poručite to ovom narodu, jer ja ne vidim Hrvate za sedamdeset godina u ovom prostoru. Nestat ćemo kao subjekt kulture. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici. To se dogodilo i narodu prije nas (Ilirima). Na tu temu upozoravao sam još prije 14 godina. Na ovaj prostor će doći oni koji već danas kupuju zemlju i uređuju zemljišne knjige. Žele sve pripremiti da dođu, ali po što nižoj cijeni. Zna se tko će doći i tko će ovaj prostor, osim domaćih feudalaca, zauzeti za svoje potomke. Toga moramo biti svjesni, jer nas ovakve kakvi jesmo neće biti. Ovako kvalitetan prirodni prostor će nekome poslužiti za održavanje svoje vrste. Prostor u kojem jesmo je najkvalitetniji prirodni prostor - klimatološki, vegetacijski i pedološki, što znači da smo, kao osvještena bića, trebali samo malo znanja i malo truda da bi imali kvalitetan život i da bi svojim potomcima osigurali mogućnost života. Mi nemamo pravo prodati prostor. Vlast, dakle, ne smije prodati prostor nikome, jer smo mi to naslijedili. Prostor i ljudsko dostojanstvo ne idu u promet i to ovaj narod mora znati! Ovakvi kakvi jesmo, ne trebamo Europskoj Uniji. Europska Unija, takva kakva jest, ne treba biti naša budućnost jer Europa organizira svoje postojanje na temelju stečevine prava na nasilje koje je 400 godina izbacivala na druge kontinenta, a koje sada širi prema istočnoj Europi na isti način, dakle nasilno. To je staljinizam 21. stoljeća. Da su te direktive stigle iz Moskve, vjerojatno bi se pobunili jer imamo nekakvo iskustvo. No pitam se zašto ne proradi iskustvo kolonijalizma. Umjesto toga, predajemo se bez otpora i bez razmišljanja. To je tragično za narod koji ima duže i teže iskustvo sa zapadom, nego s istokom. Zato se otvara pitanje zbog čega narod ovog prostora, posebno intelektualci, šute o svemu tome.
  
   ... Hrvatskoj nije ostalo ništa. Hrvatska nije suverena jer je politički priznata. Ona je suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim razmjenskim odnosima. Suverenost je pravo raspolaganja s onim što stvaramo i s onim što smo naslijedili. No niti smo suvereni s onim što stvaramo, niti s onim što smo naslijedili, jer nam je oduzeta mogućnost da budemo odgovorni spram budućih generacija. Druge zemlje imaju u zamjenu za svoje interese organizacije i institucije koje će štititi njihove interese. Mi takve institucije nemamo, jer smo ih prodali. Prodali smo TH-T, Inu, Plivu, banke i tržište. Trebalo bi, stoga, u posljednji čas kazati da sve ono što je nezakonito privatizirano može biti i nacionalizirano. To znači da bi, u slučaju da imamo vlast koja štiti narod, mogli vratiti sve ono što je nezakonito stečeno: od TH-T-a, Ine, Plive.... Ne bi čak morali ni platiti onima koji su to kupili ispod cijene i na nezakonit način. Europa bi nam to tolerirala. Međutim, kod nas to nema tko učiniti.
  
   ... Već sam kazao da je HNB bivša narodna, bivša hrvatska i bivša središnja banka i da mi ustvari nemamo guvernera, jer su monetarna vlast i monetarni sustav vrlo udaljeni od hrvatske stvarnosti i od jedinstva vlasti. Taj dio istine je privatiziran do te mjere da nigdje u središnjim bankama u Europi nemate takvu uzurpaciju monetarne vlasti. Kuna nije valuta, a ni euro nije valuta. Iza njih ne stoji ničija država i nikakav sustav vrijednosti. Prema tome, kada netko kaže da brani kunu kako ne bi upali u dužničko ropstvo, taj govori neistinu, jer isto to dužničko roblje nije zaštitio od stranih banaka u Hrvatskoj, jer iste te banke preko tečaja i kamata to roblje pljačkaju u guvernerovu prisustvu. Nije, također, istina da Rohatinski brani nacionalnu valutu deviznim rezervama. To naprosto nisu devizne rezerve, jer mi učimo da su devizne rezerve ono što smo izdvojili iz izvoza. A ovo što mi imamo nisu rezerve, već inozemni dug. Prema tome, Rohatinski pogoduje uvoznom lobiju i kažnjava izvoz. On sigurno ne radi za Hrvatsku. Zato je, u stvari, i dobio nagradu. I to s pravom.
  
   ... Da smo imali guvernera i da smo imali monetarnu vlast, taj isti guverner i ta ista monetarna vlast su trebali uzeti licencu svim stranim bankama u Hrvatskoj koje su pokušale na tako bešćutan način pljačkati narod. No, takozvani guverner i takozvana Narodna banka sve to samo promatraju.
  
   - - -
   ... Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanje obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. Sve to će, na koncu, dovesti do nestanka Hrvata s ovih prostora i to u roku od 70 godina. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici.
  
   ... Masovne protuzakonite ovrhe, zbog kojih na tisuće ljudi ostaju bez igdje ičega, potvrđuju da smo ušli u područje neobazrivosti o kojem sam govorio, a gdje vlada beznađe i agonija i gdje će ljudi ostati bez svega što su imali. Trenutno u Hrvatskoj imamo 2,5 milijuna ovrha. Sada, međutim, strane agencije utjeruju dugove na način da pljačkaju sve redom, a država im to dopušta. No, ovo je ništa u usporedbi s onim što nas čeka. Morate znati da je Hrvatska već sada u bankrotu, jer je visina anuiteta koji ove godine pristiže na naplatu čak 15 milijardi eura (prema informacijama stranih banaka), dok Hrvatska u pričuvi ima svega 10,5 milijardi eura. Zbog tako katastrofalne situacije država žrtvuje svoje građane, što se najbolje vidi na primjeru ovrha. Na djelu je, dakle, nemilosrdna i bešćutna pljačka koju možemo nazvati i neoliberalnom eutanazijom, jer iza nje ništa ne ostaje.
  
   ... Mi nemamo guvernera. Jer da imamo, isti bi tren oduzeo licencu bankama koje na tako bešćutan način pljačkaju hrvatske građane. Iste te banke takve stvari u drugim zemljama ne rade. Zato i tvrdim da su kriza u Grčkoj i Argentini ništa u usporedbi s katastrofom koja će zadesiti Hrvatsku. No, na to hrvatsku javnost upozoravam već punih petnaest godina, pa me nitko ne sluša ili ne shvaća ozbiljno.

komentar s mreže
  
   ... 33 posto bankarskog sektora je prodano 1999., pod vlašću Tuđmana, a izvršitelji su bili Mateša, Škegro, Prka, Luković, Barbić... No, prije te prodaje bankarski sektor je opljačkan od strane stranke na vlasti, pa je saniran sa nekih 85 milijardi kuna, a zatim prodan za 5.4 milijardi. Istina je da su Račan i njegovi prodali ostatak banaka ...

Plan 21
  
   "... Svakog dana u Hrvatskoj umiru dva do četiri branitelja, a njihova socijalno-zdravstvena zaštita nije prepoznata kao nacionalni problem.", Mirando Mrsić, saborski zastupnik SDP-a.

Novi list
Bankarima milijuni kuna bonusa
  
   Četiri najveće bankarske grupe u Hrvatskoj, Zagrebačka, Privredna, RBA i Erste banka, isplatile su u 2010. godini svojim rukovodećim ljudima (Franjo Luković, Božo Prka, Petar Radaković, Zdenko Adrović) više od 208 milijuna kuna na ime plaća, bonusa i ostalih kratkoročnih naknada, a ovisno od banke do banke riječ je o deset do najviše 40 ljudi. Čelni ljudi najvećih hrvatskih banaka u 2010. godini dobili su na ime plaća, bonusa i nagrada 13 milijuna kuna više nego u 2009. godini. U te dvije krizne godine na plaće i bonuse rukovodećeg kadra u samo četiri banke otišlo je ukupno 403 milijuna kuna, što je novac dovoljan za isplatu oko 53 tisuće prosječnih brutto plaća u Hrvatskoj ...

HRT
Operateri: Krive odluke platit će građani!
  
   Vladina odluka o ponovnom uvođenju poreza na mobilne usluge dignula je operatere na noge. Tvrde da je riječ o pogrešnoj odluci koja će poskupiti njihove usluge, a ceh će ponovno platiti građani. U Vladi ističu da je porez opravdan, jer operateri dobro zarađuju, a istodobno nedovoljno ulažu. I s porezom od 6 posto, smatraju, operateri mogu ostvarivati velik profit. U Europi prosječni operater ulaže 100 eura, a u Hrvatskoj 55 ... A da vodeći operateri dobro zarađuju, pokazuju i brojke. Naime, HT je u prvih devet mjeseci prošle godine ostvario milijardu i pol kuna dobiti, a milijunsku zaradu ostvarili su i Vipnet i Tele2. Najjači na tržištu kažu da je porez - višestruko štetan ...
  
   - - -
   komentar (dst):
  
   U osvrtu na taj bezobrazluk ne nađoh ni riječi o velikom broju otpuštenih radnika u T-Comu, a kamo li da nas režimski plaćenici (novinari) prisjete kako su naše telekomunikacije prodane strancima u bescjenje. A kako bez (bezobrazno prodanih) banaka ne ide ništa, prisjetit ću vas kako su (strane) banke u Hrvatskoj - u doba velike recesije - u prvih devet mjeseci lani zaradile 3,7 milijardi kuna. Dobit banaka u prošloj godini je i dalje enormna: samo njih 8 zarađuje gotovo polovicu ukupne dobiti svih hrvatskih poduzeća ...

HRT
Banke zaradile 4,7 milijardi kuna
  
   Ukupna dobit prije oporezivanja 32 banke u Hrvatskoj u 2011. je iznosila 4,72 milijarde kuna, pokazuju privremeni nerevidirani podaci za banke koje je objavila Hrvatska narodna banka. U usporedbi s nerevidiranim podacima za 33 banke za 2010. godinu to je povećanje bruto dobiti za 201 milijun kuna ili za 4,4 posto. Uporedba pak s revidiranim podacima za 2010. pokazuje porast ukupne dobiti banaka prije oporezivanja u prošloj godini od 420 milijuna kuna ili za 9,7 posto. Pritom su u 2011. dobit prije oporezivanja imale 24 banke, dok je gubitke iskazalo osam banaka, u ukupnom iznosu od 107,6 milijuna kuna. Aktiva svih banaka na kraju 2011. godine iznosila je ukupno 407,4 milijarde kuna i bila je za 4,18 posto veća nego u istom razdoblju godine prije.
  
   Najveću bruto dobit su ostvarile Zagrebačka banka, u iznosu od 1,63 milijarde kuna i Privredna banka Zagreb, od 1,38 milijardi kuna. Na te dvije najveće banke odnosi se čak 63,7 posto ukupne bruto dobiti svih banaka u 2011. Te dvije banke sudjeluju u ukupnoj aktivi 32 banke u Hrvatskoj sa 42,3 posto. Po visini dobiti prije oporezivanja u prošloj godini slijede Erste banka s bruto dobiti od 803,1 milijun kuna, Raiffeisenbank - 382,3 milijuna kuna, Societe Generale-Splitska banka - 183 milijuna kuna i OTP Banka sa 122,8 milijuna kuna. Na sedmom je mjestu po ostvarenoj dobiti prije oporezivanja Hrvatska poštanska banka, u državnom vlasništvu, koja je prošlu godinu završila s bruto dobiti u iznosu od 82,2 milijuna kuna. Hrvatska poštanska banka lani je zabilježila rast aktive za 11,24 posto, na 16,4 milijarde kuna na kraju 2011.