P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    
google   ili   dragotadic  

 

dnevnik

1.842.069
  ae  vijesti iz mog života
 
   
PRIJAVA
Tko nema hrabrosti slijediti srce, taj nije dostojan ljubavi.
Drago Tadić
ZATVORI
 
    Ovo su dijelovi iz mog dnevnika, kojeg sam počeo voditi na bojištu 1992. godine. Radi svjedočenja istine, i samo istine, bilježio sam podatke uz događaje za koje sam, u tom trenutku, mislio da su bitni za mene osobno i za povijest mog naroda. Nastavio sam zapisivati događanja i nakon rata, jer sam se suočio s tendencioznim iskrivljavanjem činjenica i tretiranjem zbivanja kako je komu odgovaralo.
  Ja vam samo nudim istinu o onima koji proizvode ratove, pa tako i onom zadnjem - Domovinskom, a vi sami odlučite komu ćete vjerovati: činjenicama koje ja ovdje iznosim ili plaćeničkim medijima koji te činjenice prešućuju.
 
  © Drago Tadić  
 
 podnaslov Vaš izbor

Izabrali ste jedan naslov iz ovog dnevnika

Dubrovnik, 04. 02. 2009.  
Hrvatsku napali Marsovci?!?

   I ovo je Hrvatski sabor, najviše zakonodavno tijelo 'Lijepe naše':
www.vecernji.hr
  
   04. 02. 2009. | 12:55
   Predsjednik Sabora verbalno ispljuskao člana svoje stranke Niku Rebića
   Bebić: U pravu je Vidović, nisu nas napali Srbi
  
   Nesvakidašnjoj sceni svjedočili smo u Saboru tijekom rasprave o SDP-ovu prijedlogu dopuna Zakona o odlikovanjima i priznanjima, u kojoj je predsjednik Sabora Luka Bebić SDP-ovu zastupniku dao za pravo, a verbalno je "ispljuskao" zastupnika svoje stranke.
  
   Mladi ljudi ne znaju
   Braneći prijedlog stranačkog kolege Ante Kotromanovića, SDP-ov Davorko Vidović naglasio je kako danas u Hrvatskoj, pogotovo mladi ljudi, ne samo da ne znaju tko su bili hrvatski heroji nego "ne znaju ni tko su bili naši neprijatelji". Mladi smatraju da su naši neprijatelji bili Srbi, naveo je Vidović i dodao kako to nije točno.
  
   Naglasio je kako se nismo borili protiv srpskog naroda nego protiv onih koji su zastupali velikosrpsku fašističku ideologiju te da poistovjećivanje cijelog naroda s onima koji su takvu ideologiju zastupali nije pošteno prema onim građanima Hrvatske srpske nacionalnosti koji daju doprinos svojim gradovima i Hrvatskoj u cjelini.
  
   Srbi su napali Hrvatsku
   Na te njegove riječi reagirao je HDZ-ov Niko Rebić, koji je Vidovića optužio da vrijeđa.
   - Svašta se može čuti u Saboru, ali to da Srbi nisu napali Hrvatsku, to je netočno. Ne samo da su napali Hrvatsku nego su napali i sve nesrpske narode u svome osvajačkom pohodu. Ali čuti da nas nisu napali Srbi, to vrijeđa - rekao je Rebić.
  
   Iako je vjerojatno očekivao podršku svojih stranačkih kolega, hladan tuš stigao je u riječima Luke Bebića.
  
   Vidović je u pravu
   - Nisu napali! U pravu je gospodin Vidović kad govori da nije Hrvatsku napao srpski narod, nego neki koji su imali velikosrpsku ideologiju. Oni su napali Hrvatsku, a oni drugi nisu. Prema tome, tu moramo imati neku distinkciju - odrješit je bio Bebić u jednom od rijetkih kritičkih nastupa prema članovima svoje stranke.
  
   http://www.vecernji.hr/newsroom/news/croatia/3230589/index.do?show=all

   I opet će ta spodoba od udbaša - Bebić - sjest u prve klupe neke crkve, a biskupi i kardinal će mu se klanjati; Muko Isusova!
  
   p.s. Možda sam treb'o staviti naslov "Hrvate napali Marsovci", ali što napisah, napisah ...
  
   - - -
   dodano 05. veljače.
www.hrt.hr
  
   05.02.09.
   U Osijeku ubijala peta kolona
  
   Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskog sabora i ratni šef Kriznog štaba za Slavoniju i Baranju, počeo je svjedočiti na zagrebačkome Županijskom sudu u slučajevima garaža i selotejp.
  
   Šeks je svjedočenje počeo prisjećanjem kako se organizirala obrana Osijeka i područja za koje je kao šef regionalnog Kriznog stožera bio zadužen nekoliko mjeseci 1991. Nakon ukidanja štaba na tom je području ostao kao Vladin povjerenik. Izjavio je da je vojni zapovjednik Kriznog štaba bio Franjo Pejić, a članovi Ivan Petrinović i Eduard Bakarac, koji su bili zaduženi za vojne postrojbe, te Tomislav Merčep, Stjepan Galović i Branimir Glavaš koji su, kazao je, bili skupina vezana za civilne funkcije.
  
   Potpredsjednik Hrvatskog sabora posvjedočio je da je Glavaš početkom studenoga 1991. imenovan pomoćnikom zapovjednika obrane Slavonije i Baranje Karla Gorinšeka, a početkom prosinca zapovjednikom grada Osijeka.
  
   Sve tadašnje događaje treba promatrati kroz prizmu nadasve delikatne situacije koja je vladala u Osijeku, istaknuo je Šeks.
  
   Peta kolona organizirala ubojstva i širila lažne glasine
  
   Istaknuo je kako su u Osijeku 1991. pripadnici pete kolone u maskirnim odorama Zbora narodne garde i policije organizirali ubojstva i širili lažne glasine i dezinformacije koje je vješto servirala čak i predsjedniku Franji Tuđmanu s ciljem slabljenja obrane i diskvalificiranja, a zatim i eliminiranja najodgovornijih ljudi u obrani Osijeka i Slavonije u koje je ubrojio Glavaša i sebe. U cijeloj Hrvatskoj peta kolona nigdje nije bila tako dobro ustrojena i organizirana kao u Osijeku, ustvrdio je Šeks, objasnivši da pod time podrazumijeva pripadnike vojne kontraobavještajne službe JNA (KOS) koji su djelovali pod krilom legalnih organa, ali u službi neprijatelja.
  
   Dodao je da su, uz petu kolonu, u gradu djelovale i kriminalne skupine, odnosno obični razbojnici i pljačkaši koji su također, koristeći maskirne odore s hrvatskim oznakama, ubijali i pljačkali. Unatoč svoj toj kaotičnoj situaciji i svim okolnostima i uvjetima u kojima je Osijek živio i djelovao, kao cjelina i obrambene funkcije grada i civilne funkcije, upravne službe, cijeli život u tim ograničenim okolnostima je funkcionirao, ustvrdio je Šeks.
  
   Kao šef Kriznog štaba donosio je odluke o osnivanju kriznih štabova općina, pa je tako za osječki štab izabran Srećko Lovrinčević, a Glavaš je imenovan sekretarom Sekretarijata za narodnu obranu te je po funkciji ušao u sastav štaba. Nakon ukidanja kriznih štabova, odlukom Vlade sredinom rujna Šeks je imenovan povjerenikom za koordinaciju kriznih štabova u općinama pod nadzorom Policijske uprave osječke. Rekao je da je na toj dužnosti formalno bio do pred kraj ožujka 1992., no da je već krajem listopada 1991. podnio ostavku s obzirom da je novim ustrojstvom vojske ta funkcija postala suvišna. Tvrdi da je iz Osijeka otišao koncem rujna te da je samo povremeno dolazi u svojstvu povjerenika.
  
   Šeks je posvjedočio da drugooptuženog Ivicu Krnjaka poznaje još od početka 70-ih godina prošlog stoljeća kada je protiv njega i njegovog brata vođen kazneni postupak. Šeks je branio njegovog brata. U srpnju 1991. Krnjaka, koji se vratio iz Australije, uputio je da zajedno s Pejićem organizira obavještajni odjel, a Gorinšek je krajem 1991. ili početkom 1992. Krnjaka imenovao zapovjednikom postrojbe koja je djelovala u neprijateljskoj pozadini.
  
   Za optuženu Gordanu Getoš Magdić kazao je da je kći njegova obiteljskog prijatelja te da se krajem 1989., kao vrlo mlada, uključila u rad HDZ-a. U vrijeme dok je bio šef Kriznog štaba viđao ju je u Sekretarijatu narodne obrane.
  
   Za potrebe svjedočenja Šeks je prije desetak dana od predsjednika Republike Stjepana Mesića zatražio da skine oznaku državne tajne s odluke iz srpnja 1991., kojom je predsjednik Franjo Tuđman osnovao krizne štabove.
  
   Ne znam ništa o zločinima u Osijeku
  
   Vladimir Šeks je zatim izjavio da, kao predsjednik Kriznog stožera za Slavoniju i Baranju, a potom i vladin povjerenik za Osijek, nije imao nikakvih saznanja o zločinima za koje se u slučajevima "selotejp" i "garaža" terete Glavaš i ostali. Sigurnosno-obavještajne službe u to vrijeme nisu mi signalizirale ili dale bilo kakvu informaciju, rekao je Šeks te dodao da nije vidio da su u garažama i u zgrade regionalnog Kriznog štaba i Sekretarijata za narodnu obranu, kojemu je tada na čelu bio Glavaš, dovođeni i mučeni civili ili bilo tko drugi.
  
   O ubojstvu Čedomira Vučkovića 31. kolovoza 1991., Šeks je rekao da je tog dana navečer u dvorištu Štaba, Sekretarijata i Općine vidio skupinu ljudi i čovjeka kako leži, po svemu sudeći mrtvog. Policajac na očevidu mu je rekao da je riječ o teroristu koji je preskočio ogradu, no straža ga je nakon upozorenja ubila. Isto su mu kasnije rekli Glavaš i vojni zapovjednik Kriznog štaba Franjo Pejić koje je zatekao u Sekretarijatu.
  
   Šeks je rekao da je Zaštitnom četom zapovijedao Nikola Jaman i da Glavaš kao sekretar nije bio u zapovjednom lancu vezanom za tu postrojbu. Za Glavaša je rekao da od proljeća 2005., kad su se politički razišli, nisu niti u dobrim niti u lošim odnosima jer uopće ne komuniciraju.
  
   Nakon što je tužitelj citirao Glavaša s početka suđenja kada je rekao da je Šeks kao šef regionalnog Kriznog štaba bio vrhovna vojna vlast u Osijeku, svjedok je ostao pri ranijoj tvrdnji da nije zapovijedao vojnim postrojbama. Dodao je da je bio civilna osoba, ali da je nosio vojnu odoru jer je bio rat i jer nije mogao ići po bunkerima sa kravatom. Ustvrdio je da Zaštitna četa nije imala veze s Bojnom osječkih branitelja (BOB) koja je, po njegovim riječima, kao "pravna fikcija" nastala 1996. s ciljem reguliranja vojnog statusa osoba koje su sudjelovale u obrani.
  
   Za monografiju o 160. osječkoj brigadi, u kojoj se spominju "Glavaševi dečki i bojovnici", rekao je da je to publikacija promidžbenog karaktera koja vrvi netočnostima. Glavaš je figurirao u velikom dijelu javnosti kao osoba koja je glavni vojni zapovjednik, a u stvarnosti je bio odgovoran za ono za što je bio mjerodavan, rekao je Šeks.
  
   Prigovor tužitelja na Šeksov iskaz
  
   Tužitelj je na Šeksov iskaz uložio prigovor, posebno u dijelu u kojem govori o Glavaševom isključivom civilnom djelovanju u inkriminiranom razdoblju. Njegov cjelokupni iskaz bio je usmjeren da pomogne obrani, ocijenio je tužitelj. Suđenje se nastavlja početkom idućeg tjedna, kad bi iskaz trebao dati novi svjedok.
  
   Bivšeg suradnika i stranačkog kolegu Glavaš je prozvao potkraj 2007., iznoseći svoju obranu na početku suđenja za ratne zločine nad srpskim civilima. Ništa se nije moglo dogoditi bez znanja, suglasnosti i odobrenja čelnog čovjeka regionalnoga Kriznog stožera. To ne govorim da bih na nekoga prenio odgovornost, nego iznosim činjenice iz tog vremena, rekao je tada prvooptuženi Glavaš, ističući kako nitko ne bi mogao povjerovati da je on zapovijedao Šeksu.
  
   Glavaševe tvrdnje Šeks nije želio komentirati, nego je rekao da je u tijeku kazneni postupak te da bi se svaka njegova riječ mogla protumačiti na način koji nije u skladu s ulogom sudbene vlasti. Odbacivši tvrdnje da je postupak politički motiviran rekao je da nema nikakvih informacija o Glavaševoj navodnoj povezanosti s likvidacijama osječkih Srba te da vjeruje u njegovu nevinost.

   Ovo se baš uklopilo u stanje Sabora i udbaške igre. Ispada da smo ratovali sami sa sobom. Upravo je Šeks jedan od stratega te udbašije i glavni kuhar HDZ-ovih laži. On i Tuđman su nas otjerali u rovove dok je gamad pljačkala Hrvate i Hrvatsku. Jadna li je majka onima koji su glasovali i još uvijek glasuju za takve ...

5 × Sviđa mi se (Like it) × 5

KOMENTARI ( 45 ):

Za prikaz komentara i tekstova vezanih uz ovu temu - kliknite!

taliban.blogger.ba, 2009-02-05 u 03:24:58 na vrh stranice

04.02.2009.
LUKA BEBIĆ: NISU NAS NAPALI SRBI

Bravo druže Luka, Hrvate su napali Eskimi, Burundijci, Kenijati, ali nikako Srbi.

Ne mogu da se ne zapitam, dali je Luka šef srpskog parlamenta koji je ratficirao zakon da su četnici oslobodilačka vojska.

Ovakvu pljusku mogu samo otrpiti šefovi braniteljskih udruga, koje je postavio HDZ, i izdajnici domovine, koji služe kao hidrauličari.

Znamo mi Luka da si ti prekaljeni komunist, i Sanaderov ideolog.

Sve mi Luka znamo, pa čak i da je tvoj SDB sa milicijom, preuzeo vlast, da može pendrečit Hrvatski narod.

OVCE, opet dajte glas Yugo-komunistima, i stenjite pod njihovom ''demokratskom'' čizmom, a Luka će živit u stanu koji vrijedi kao svi skupa braniteljski u dolini Neretve, a o ostalom da i ne govorimo.

I crkva šuti, jer solidarnost je na djelu, a kako i neće, kad u mnogim su župama, sadašnji župnici bili saradnici SDB-a.

Uskoro ću započet opomenama za neke župnike, pa ako se ne povuku, LUSTRIRAT ću ih javnom objavom punih dosjea SDB-a.

Za sada nisu urodile plodom neke opomene, pa će uskoro uslijediti ''kazna'', jer su njihovi Bogovi Lasić, Čolak, i ostala DB-ova gamad.


http://taliban.blogger.ba/arhiva/2009/02/04/2043522

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

taliban.blogger.ba, 2009-02-05 u 22:37:58 na vrh stranice

Pročitajte ove isječke iz tekstova, koji su objavili mediji, a posebno bolje pogledajte ''demokratske'' režimske, za koje vlast tvrdi da su objektivni.

Index i 24sata, su objavili cijelovit dio, bar oni koji me interesira, za razliku od ostalih, koji su taj dio ''slučajno'' ispustili, ili ga ''slučajno'' previdili.

Svima je jasno da je bila u ratu peta kolona, ali kamo je ona ''nestala'' poslije rata?

To je pitanje svih pitanja ''demokratske'' RH, i stranke koja im je to omogućila.

Specijalni rat se vodi i danas;

- Gdje je danas KOS? Preobukao se i preselio uglavnom u HV, kojeg kontrolira vrhovnik. Za njim ima dosta materijala, ali oni svoje čuvaju, ''kao zjenicu oka''. Postali su ''branitelji'' i ''invalidi'' a o njihovom ''junaštvu'' snimat će se uskoro i filmovi.

- Gdje je SDB kojeg ne spominju, ali ga je Šeks spomenuo u imenu SZUP, u kojeg su svi prešli po defaultu, među njima i oni najozloglašeniji udbaši, koji su učestvovali u likvidacijama Hrvata diljem svijeta.

Koliko ih još sjedi u sadašnjoj slijednici SOA-i, koju je Karamako ''depolitizirao'', i MUP-u u kojem slijedi ''depolitizacija''?

Sada su mi jasni i obavještajni dokumenti SIS-a HVO-a i dokumenti raznih obavještajnih službi sa prostora BIH, iz koji se doslovno mogu pročitati imena današnjih ''demokratskih'' petokolonaša u sigurnosnom sustavu u RH, za kojeg tvrde da se depolitizirao i popunio visokoobrazovanim kadrom.

Da gospodo, ovo je sada nova priča, koja će za sobom povući mnoge reakcije, da pokažu narodu, koliko daleko je dogurao crveni HDZ, u ''demokratizaciji'' i ''pravnoj'' sigurnosti građana.

Koliko su SZUP (SIS/ VSA/VSOA - POA/SOA), otkrili i pohapsili petokolonaša i špijuna koji su radili u korist neprijatelja?

Kada ovu enigmu riješite, saznat ćete lako, tko su petokolonaši i izdajnici države, odnosno pronaći ćete tko je izdao branitelje, a poslije rata im pokrao zasluge.

 Podržavam ovo što kaže taliban.blogger.ba.    Nisam za ovo što kaže taliban.blogger.ba.

www.index.hr, 2009-02-05 u 23:51:09 na vrh stranice

Šeksovo "povijesno" svjedočenje na suđenju Glavašu: Bio sam civilna osoba u vojnoj odori

POTPREDSJEDNIK Hrvatskog Sabora Vladimir Šeks, koji se sa svojim dugogodišnjim prijateljem i političkim suradnikom Branimirom Glavašem razišao prije tri godine kada je potonji izašao iz HDZ-a, danas je konačno evocirao uspomene na dane kada je bio ratni šef Kriznog štaba za Slavoniju i Baranju na zagrebačkom Županijskom sudu.

Naime, riječ je o suđenju Branimiru Glavašu i ostalim optuženicima za ratne zločine nad osječkim Srbima 1991. godine u slučajevima "garaža" i "selotejp" u kojem bi se Šeks trebao pojaviti kao svjedok.

Šeks vjeruje u nevinost

Šeks će na klupi na svjedoke tako i odgovarati i na pitanja braniteljskog tima optuženih kako se ratnom Osijeku ništa nije moglo napraviti bez njegova znanja, suglasnosti i odobrenja, s obzirom na to da je današnji potpredsjednik Sabora tijekom ljeta 1991. godine u Osijeku bio predsjednik regionalnoga Kriznog stožera, a zatim, nakon što se ukinuo stožer, Vladin povjerenik za taj grad. Šeks je prije svjedočenja zatražio od Predsjedničkog ureda skidanje tajnosti s dokumenta iz 1991. godine, točnije od 27. srpnja 1991., a riječ je o odluci kojom je predsjednik Franjo Tuđman osnovao krizne štabove u Hrvatskoj, kako bi mogao slobodno govoriti o tom vremenu.

Šeks je već prije izjavio kako nema informacija o Glavaševoj navodnoj povezanosti s likvidacijama osječkih Srba te da vjeruje u njegovu nevinost.

U Osijeku je "peta kolona" djelovala u uniformama Hrvatske vojske

Glavašu se sudi temeljem istražnih postupaka u tzv. slučajevima "garaža" i "selotejp". U prvom se Glavaša tereti po zapovjednoj odgovornosti za ubojstvo dvojice osječkih Srba, Čedomira Vučkovića i Đorđa Petrovića. U slučaju "selotejp" Glavaša i ostalih petero optuženika tereti se za odvođenje osječkih Srba na rijeku Dravu gdje su ruku vezanih selotejpom, ubijani, a njihova tijela su bačena u Dravu. Osim Glavaša optužnica tereti i Ivicu Krnjaka, Gordanu Getoš Magdić, Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića.

Šeks je u svjedočenju rekao kako je u Osijeku 1991. godine djelovala "peta kolona" koja je u tome gradu bila bolje organizirana nego u drugim dijelovima Hrvatske. Po njegovim tvrdnjama neki djelatnici KOS-a i SUZUPA djelovali su za neprijateljske ciljeve i širili dezinformacije prema Tuđmanu u cilju slabljenja obrane grada te diskreditacije Glavaša i njega samog. Mnogi od njih su bili u maskirnim uniformama Hrvatske vojske.

Uz njih su u gradu, po Šeksovim riječima, djelovale su i obične kriminalne skupine koje su se isto krile "pod uniformama" HV-a. Šeks je ustvrdio da je, iako u kaotičnom stanju, Osijek ipak funkcionirao. Šeks je detaljno ispričao i na kojim funkcijama se nalazio u koje vrijeme.

"Bio civilna osoba, ali nosio sam vojnu odoru"

Iako je Glavaš tijekom procesa istaknuo da je Šeks u Osijeku "predstavljao vrhovnu, vojnu i političku vlast", Šeks je današnjim svjedočenjem uzvratio da je "samo figurirao kao osoba koja drži sve konce".

"Ja sam bio civilna osoba, ali nosio sam vojnu odoru", kazao je Šeks naglasivši kako se u vrijeme dok je obnašao čelnu funkciju Regionalnog kriznog stožera za Slavoniju i Baranju bavio obrambenim pripremama, ali ne i vojnim zapovijedanjem.

Na upit u kakvim je odnosima s Glavašem, Šeks je naveo da njih dvojica nisu ni u dobrim, ali ni u lošim odnosima, jer od proljeća 2005. godine, kada su se njih dvojica politički razišla, jednostavno ne komuniciraju.


http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=420149

 Podržavam ovo što kaže www.index.hr.    Nisam za ovo što kaže www.index.hr.

www.nacional.hr, 2009-02-06 u 18:01:48 na vrh stranice

06.02.2009. / 13:30
Kamuflirana sjećanja civilnog ročnika Šeksa

Jednog običnog jesenskog dana, sjeća se svjedok Šeks, taman dok je sastavljao narudžbu uredskog materijala (papir, spajalice, selotejp, takve stvari) protrnuo je kad je odozdo čuo skandiranje "Pe-tako-lona!!!" i potom povik: "Gledaj, bre, Glavaše kako ćemo sad da te kompromitujemo! Ispašće ko da si ga ti! Uahahahaha..."

Ajde, fala bogu, istina napokon proviruje na vidjelo! Sve ono o čemu se po Osijeku i cijeloj Hrvatskoj godinama šuškalo, a nitko se nije usudio javno reći, sad je, zahvaljujući svjedoku Vladimiru Šeksu, konačno izišlo u javnost: osječke su Srbe ljeti i ujesen 1991. zarobljavali i likvidirali - Srbi! Preciznije, peta kolona podmetnuta od KOS-a i SDB-a, te raznorazni kriminalci koji su haračili gradom, svi lukavo maskirani u odore Zbora narodne garde!

Bilo je to doba, sjećamo se, kad se u Osijeku nije smjelo reći ni da si Hrvat, a kamoli da si predsjednik kriznog stožera ili, ne daj bože, gradski sekretar za obranu. Civili na tim dvjema funkcijama, podsjeća nas danas svjedok Šeks, baš su se zato - da ne upadaju u oči i da ih petokolonaši i KOS-ovci ne prepoznaju - i sami morali svako jutro oblačiti u iste te odore kako bi uopće mogli dolaziti na radna mjesta. I dok bi krišom obavljali svoje uglavnom civilne poslove - jedan u prizemnom dvorišnom uredu, odmah kraj nekakvih garaža, a drugi na katu iznad - nisu mogli ni slutiti da se u tim tamo garažama zapravo uopće ne čuvaju automobili, nego samo dijelovi, uglavnom akumulatori.

Jednog običnog jesenskog dana, sjeća se svjedok Šeks, taman dok je sastavljao narudžbu uredskog materijala (papir, spajalice, selotejp, takve stvari) protrnuo je kad je odozdo čuo skandiranje "Pe-tako-lona!!!" i potom povik: "Gledaj, bre, Glavaše kako ćemo sad da te kompromitujemo! Ispašće ko da si ga ti! Uahahahaha..."

Osim sablasnog smijeha koji se tad zaorio dvorištem, svjedok Šeks ne sjeća se više ničeg toga dana, jer su mu već popodne javili da je dobio posao u jednoj zagrebačkoj tvrtki. S nekadašnjim kolegom Glavašem iz prizemlja sreo se, kaže, otada samo jednom, na dodjeli vojnih odličja za hrabrost u ratu, i pamti tek da je kolega bio vrlo povučen i nekako zamišljen.

Svjedok Šeks, do prošle godine poznat kao najglasniji zagovornik civilnog služenja vojnog roka, na kraju je svoga iskaza dometnuo kako ima dokaze da kamuflirana peta kolona i maskirane bande kriminalaca i dalje gospodare Osijekom, ali i šire.

http://www.nacional.hr/clanak/53005/kamuflirana-sjecanja-civilnog-rocnika-seksa


/ komentar: dst - koja smijurija, ali kako su u pitanju obojstva onda je zbilja tragično koliko laži hrvatski mediji mogu progutati od Šeksa i njegovih harambaša /

 Podržavam ovo što kaže www.nacional.hr.    Nisam za ovo što kaže www.nacional.hr.

SRNA, 2009-02-13 u 17:06:50 na vrh stranice

Autor: Srna | 12.02.2009. - 22:57
Srbima iz Hrvatske odobreno pravo na ponovljeno suđenje

U Hrvatskoj je stupio na snagu novi Zakon o krivičnom postupku, u kojem postoji odredba da Srbi iz Hrvatske, koje su hrvatski sudovi osudili u odsustvu na velike kazne zatvora, imaju pravo na ponovljeno suđenje bez odlaska u ovu zemlju.

Direktor Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" Savo Štrbac u izjavi Srni ocenio je da je Hrvatska promenila ovaj zakon pod pritiskom međunarodne zajednice, čime je praktično priznala da je bez dovoljno dokaza i činjenica olako osuđivala Srbe za ratne zločine i to na maksimalne kazne. On je rekao da se ta odredba, kao vandredni pravni lek, odnosi na pravosnažno osuđene u odsustvu, kojih ima oko 500 od 615 koliko je pravosnažno osuđeno Srba.
"Ova odredba omogućava svima koji su osuđeni u odsustvu da mogu tražiti ponavljanje postupka bez odlaska u Hrvatsku, što do sada nije bilo moguće", rekao je Štrbac.

Štrbac je naveo da se zahtevi mogu podneti direktno ili preko ovlašćenog advokata, ali to može učiniti i sam državni tužilac Hrvatske.
Prema njegovim podacima, ministar pravde Hrvatske ranije je obećao predstavnicima OEBS-a da će nakon stupanja na snagu ovog zakona čak i državni tužioci sami tražiti obnavljanje postupaka i to u roku do 1. jula.

Navodeći da je interes Srba iz Hrvatske za ovaj zakon veliki, Štrbac je podsetio na slučaj Edite Rađen iz Banjaluke, koja je takođe osuđena u odsustvu na 15 godina zbog navodnih zločina u Škabrnji. On je dodao da je Edita prikupila dokaze od svedoka i Hrvata i Srba da je radila u Domu zdravlja u Benkovcu kao medicinska sestra, te da je nabavila i protokol u kojem je svojom rukom upisivala pacijente i to na dan za koji je optužena da je vršila zločine.
Štrbac je podsetio da je njen slučaj bio došao i do pape i Vatikana te da je ona bila osuđena na osnovu izjave svedoka iz druge ruke koji je rekao da je od nekoga čuo da je Edita vršila zločine.


http://www.blic.rs/hronika.php?id=78830

 Podržavam ovo što kaže SRNA.    Nisam za ovo što kaže SRNA.

Slobodna Dalmacija, 2009-02-17 u 22:02:23 na vrh stranice

13.02.2009. | 21:21
PRVI MINISTAR POLICIJE, O BURNIM DOGAĐAJIMA IZ 1991. GODINE
Josip Boljkovac: Hrvatska je namjerno izazvala rat

Boljkovac: Tuđman i Milošević su sve dogovorili

Prvi Tuđmanov ministar policije Josip Boljkovac u velikom ekskluzivnom intervjuu za frankfurtske Vesti, koji prenosi srpski Press, kazao je da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj, namjerno izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke.

Boljkovac je najprije rekao da su hrvatski mediji cenzurirali izvještaje s njegova svjedočenja na suđenju bivšem osječkom gradonačelniku Branimiru Glavašu, optuženom za zločine nad tamošnjim Srbima:

- Glavaš me za vrijeme svjedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na rijeci Dravi u Osijeku. On je rekao da je most srušio da bi se grad zaštitio od tenkova JNA, a ja sam rekao da je JNA u tom trenutku bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a da je Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, dio Jugoslavije. Potom sam obrazlagao tko je tada počeo s oružanim sukobima u tom dijelu Slavonije - kazao je Boljkovac.

Upitan tko je počeo rat, odgovara:

- Tada, 1991. godine, prvi su napadnuti Srbi, napadnuta je Jugoslavija, a ne Hrvatska! Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protutenkovskim oružjem, 'armburstima' su napali Borovo selo da bi isprovocirali rat. Iz istog razloga srušen je i most u Osijeku, tvrdi Josip Boljkovac.

Kaže da je rat u Hrvatskoj bio "građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja".

- Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u "Krajini".


http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/42151/Default.aspx

 Podržavam ovo što kaže Slobodna Dalmacija.    Nisam za ovo što kaže Slobodna Dalmacija.

OSLOBOĐENJE Sarajevo, 2009-02-17 u 22:05:06 na vrh stranice

14/02/09
Nakon navodne izjave Josipa Boljkovca da je Hrvatska počela rat

Srbija će podići kontratužbu u Hagu

Srbija će u kontratužbi protiv Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu sigurno koristiti iskaz bivšeg hrvatskog ministra policije Josipa Boljkovca, koji je rekao da su 1991. godine Hrvati prvi napali Srbe u Borovu Selu i isprovocirali rat, smatra šef Dokumentaciono-informativnog centra 'Veritas' Savo Štrbac.

Pravna težina

Štrbac je za agenciju Srna rekao da je Boljkovac ovim iskazom datim pred Županijskim sudom u Zagrebu na suđenju Branimiru Glavašu samo potvrdio srpsku tezu o početku rata u Hrvatskoj.

"Ovo je jedan u nizu dokaza koji idu u prilog srpskoj strani da je Hrvatska željela rat, otišla u secesiju, napala Srbe i Jugoslaviju", rekao je Štrbac.

On je istakao da je Boljkovac istu tvrdnju ponovio i u najnovijem intervju koji je dao frankfurtskim Vestima, ali da iskaz dat u slučaju Glavaš ima jaču pravnu težinu, te da se može koristiti i u nekim sadašnjim, ali i budućim postupcima.

"Očekujem da će u narednom periodu biti još dosta pojedinačnih predmeta gdje će se otvarati suđenja Hrvatima za razne zločine počinjene nad Srbima u Hrvatskoj i da će ova izjava Boljkovca baciti sasvim drugo svijetlo na ratna dešavanja u Hrvatskoj", kaže Štrbac.

Boljkovac je rekao, prenosi Srna, da su hrvatski mediji njegovo svjedočenje na suđenju Glavašu "pedantno cenzurisali".

"Rekao sam da su napadnuti Srbi i Jugoslavija, a ne Hrvatska. To je dio mog svjedočenja o napadu koji su organizovali Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protivtenkovskim oružjem, ambrustima, na Borovo Selo. Kao što su tada napali Srbe u tom selu da bi isprovocirali rat, iz istog razloga su srušili i most u Osijeku", istakao je Boljkovac.

Srbijanski i hrvatski portali i listovi prenijeli su navodni intervju iz frankfurtskih Vesti, u kojima Boljkovac kazuje da je Hrvatska 1991. planski napala Srbe u Hrvatskoj, namjerno izazvala rat te da su se Tuđman i Milošević sve vrijeme rata dogovarali i zajedno donosili odluke.

Građanski rat

Tvrdi, kako prenose portali, da je rat u Hrvatskoj bio "građanski rat koji je nastao kao posljedica dogovora između Miloševića i Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine i razmjeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja".

"Tuđman je Miloševiću prepustio bosansku Posavinu, a Milošević njemu pomogao da se riješi Srba u Krajini."


http://www.oslobodjenje.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=51462&Itemid=51

 Podržavam ovo što kaže OSLOBOĐENJE Sarajevo.    Nisam za ovo što kaže OSLOBOĐENJE Sarajevo.

RTV.rs, 2009-02-17 u 22:18:26 na vrh stranice

27. jul 2007. | 18:43
Josip Boljkovac priznaje: Cilj je bio - rat po svaku cenu

OSIJEK - Bivši šef policije Osijeka Josip Rajhl Kir ubijen odlukom vrha hrvatske države, a tu odluku su sproveli Branimir Glavaš i Vladimir Šeks, tvrdi Josip Boljkovac, bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, u intervjuju splitskom Feral Tribjunu."Kir je bio krunski svedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Bio je protiv planova za ubijanje", tvrdi Boljkovac. "Cilj je bio rat po svaku cenu".

Josip Boljkovac, visoki hrvatski zvaničnik s početka devedesetih, penzionerske dane provodi u okolini Karlovca, u svojoj staroj vikendici, gde priprema memoare. Kako njegovo političko sećanje obuhvata i Drugi svetski rat i poratno razdovlje, Hrvatsko proleće, te osamostaljenje Hrvatske, nema sumnje da će vrlo brzo postati intrigantno političko štivo. Naime, Boljkovac je imao značajnu ulogu šezdesetih godina u političkim odnosima između Jugoslavije i Savezne Republike Nemačke, ali i u organizaciji policije nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine. Bio je ministar unutrašnjih poslova u prvoj HDZ-ovoj Vladi, koju je vodio Stipe Mesić, odradio je deo mandata i u drugoj, pod rukovodstvom Josipa Manolića, zatim je imao istaknutu ulogu u UNS-u, tadašnjoj vrhovnoj špijunskoj organizaciji. Ali, aktuelno izručenje Antuna Gudelja, ubice Josipa Rajh Kira, načelnika osječke policije usmerilo je početak razgovora u kom neke informacije prvi put izgovara.

- Danas sam siguran, Kir je ubijen odlukom vrha hrvatske države, a Branimir Glavaš i Vladimir Šeks su tu odluku sproveli.

Šeksova uloga

- Pa on je tamo bio glavni. Ali, da biste znali šta se događalo treba se setiti 25. januara 1991. godine, kada je Predsedništvo Jugoslavije, u prisustvu Franje Tuđmana i hrvatskog izaslanstva, odlučilo da se Armija stavi u prvi stepen mirnodopskog stanja, a bila je u prvom stepenu pripravnosti i da se u Hrvatskoj razoruža rezervni sastav policije. Mislim da je 8. januara 1991. godine izvedena demobilizacija, Hrvatska je to, dakle, službeno prihvatila i vratila deo oružja. Ali, u isto vreme, iz HDZ-a u Osjeku pozivaju Rajhl Kira i daju mu zadatak da mobiliše sav rezervni sastav, i da ga, naravno, naoruža, suprotno ovom zaključku. Takvu zapovest potpisao je Ivan Cvitković, tadašnji predsednik osječkog HDZ-a. Drugim rečima, oni su u Osjeku srušili dogovor Predsedništva Jugoslavije i Hrvatske. A zna se da se tamo ništa nije događalo bez Šeksa i Glavaša. Gudelj je samo realizator.

- Kir Vam je to i lično najavio?

- Imam dokument iz kog je jasno šta se od njega tražilo. Osim toga, Kir je u četvrtak 27. juna 1991. godine došao kod mene u Ministarstvo. Imali smo bezgranično poverenje jedan u drugog, borili smo se za mir. Inače, zanimljivo je da sam tada Kira primio nakon što sam se vratio iz Bačke Palanke gde sam razgovarao s Radmilom Bogdanoviićem, Miloševićevim ministrom unutrašnjih poslova i Mihaljom Kertesom, Miloševićevim pouzdanikom. Već tada Bogdanović je govorio da su se “šefovi dogovorili”. Dakle, po povratku u Zagreb razgovarao sam s Kirom koji je već bio s mojim pomoćnikom Slavkom Degoricijom. Seo je kod mene i rekao mi “odluka je doneta, ja ću biti ubijen”. Nisam mu verovao. Negde pri kraju razgovora u sobu je uleteo Degoricija i rekao mi “ Ministre, Kira hitno povlačimo u Zagreb, on je u opasnosti”. Dogovorili smo se da najkasnije u nedelju, 30. juna, bude u Zagrebu, no tada su mu isforsirali te nesretne razgovore u Tenji na koje je išao kada mu je izrešetan automobil.

- Verovatno je rekao ko mu preti?

- Spominjao je Glavaša i Šeksa. Morate znati da je Kir bio krunski svedok, bio je protiv rušenja srpskih kuća, pucanja po Borovu Selu i srpskim selima. Bio je protiv planova za ubijanje.

Vozač iz MUP-a

- Aludirate na epizodu koju ste opisali u seriji ”Smrt Jugoslavije”, kada ste tvrdili da su Gojko Šušak, bivši ministar odbrane, Vice Vukojević, današnji sudija Ustavnog suda i Branimir Glavaš pucali na Borovo Selo?

- Da. Vukojević, Šušak Glavaš i još neki, došli su po Kira da ih odvede u Borovo Selo, tamo su pucali iz armbrusta po barikadama. Jedan je armbrust pao u kukuruz i donet mi je u Ministarstvo, a ja, ministar, nemam pojma ni o čemu. Ono što mogu reći jeste da je čovek koji je vozio arbruste i zolje u Borovo Selo i sada na visokom položaju u Ministarstvu unutrašnjih poslova. On je iz Bosne, dobro je napredovao u hrvatskoj polici. Neću mu sada reći ime, jer u krajnjjoj liniji, on i nije najvažnija osoba. Važnije je utvrditi ko je naredio akciju. Inače, u celoj toj gužvi Sušak je izgubio pištolj, s kojim je general JNA Blagoje Adžić mahao na sednici Predsedništva, samo se nije znalo čiji je. Kir me je obavesti da je Šušakov.

- Što je od toga znao Tuđman?

- Znao je sve. Videćete iz stenograma sastanka na kojme se govorilo o mojoj smeni on ni jednom reči ne spominje ubistvo Rajhl Kira. A ubijen mu je načelnik policije, Goran Zobundžija, predsednik Izvršnog veća I Milan Knežević, odbornik Opštinske skupštine. Cilj je bio rat po svaku cenu kako bi se stvorila mogućnost podele Bosne. Kir je smetao jer je bio za mirnu opciju.

- Smenjeni ste posle Kirova ubistva, alii dalje ostajete bliski vlasti?

- Službeno, nisam smenjen, ali su pritisci na mene bili preveliki, pa je ispalo kao da odlazim zbog prelaska na novu dužnost. Tuđman se tri puta sastajao sa mnomi tražio da prihvtim UNS. Video sam kuda sve to idei odbio sam ga, pa mi se onda požalio da će na kraju ostati sam. Verovatno je pomalo bio svestan da ga razaraju razni šušići, bobani, borasi, da mu pomalo izmiču konntroli. Na kraju je Malić preuzeo UNS, a ja sam bio pomalo operativac, po strani. Tada se počinjaloi s montiranjem nove opreme za prisluškivanje, a tim se poslom bavio ovaj koji danas vodi Telekom.

- Mudrinić?

- Da.

- Ako ste zaista bili za mirnu opciju kako ste uopšte mogli da radite u takvoj vlasti koja je, tvrdite, nastojala da izazove rat?

- Moj dolazak u HDZ bio je na Manolićev pritisak, prihvatio sam tu stranku u zadnji čas. No, čim sam posto ministar unutrašnjih poslova, zabranio sam članostvo u strankama, zamrznuo sam svoje članstvo u HDZ-u. Znao sam da u policiji treba sačuvati postojeći status, nikoga ne otpuštati, a tamo gde je nesrazmer, tamo izvršiti novu popunu. Svi ministri su me podržali da u polici ostane postojeće stanje i u mom mandatu nije bilo ni smena, ni otpuštanja po nacionalonom kriterijumu. A prihvatanje dužnosti ministra unutrašnjih poslova od mene je tražio lično Tuđman.

- Činjenica je da ste bili ministar u vreme prvih stradanja hrvatskih policajaca. Krvavi Uskrs i pogibija Josipa Jovića na Plitvicama, te masakr u Borovom Selu bili su zapravo pravi početak rata u Hrvatskoj.

- Gledajte, tada ste imali priličan haos u vrhu vlasti gde su se borile dve opcije ratnai mirnodopska. Morate znati da je u to vreme general Martin Špegelj zastupao tezu da treba napasti kasarne jugoslovenske vojske, dakle, regrute, bila je pripremljenai akcija koja je trebala započeti 12. decembra 1990. godine, pola sata posle ponoći. Istina, ta struktura nije imala policiju na svojoj strani, ali su uspeli iskoristiti deo policajaca uz čiju su pomoć na svoju ruku poslali telegrame na teren da počinju napadi na kasarne. Špegelj mi je govorio da će se vojska predati kad pukne prva mina, a zapravo bi se dogodilo suprotno. Armija bi krenula tenkovima i započeli bi rušenje. No, kako sam veći deo policije imao uz sebe i kako je ona još bila multinacionalna, odjednom su reagovali s terena. Zvali su me načelnici i pitali šta da rade. Reako sam im da će dobiti obaveštenje i tada sam im poslao dokument koji me je spasao Haga. U njemu jasno naglašavam da su sve poruke o napadima na kasarne neregularne i da organi i službe unutrašnjih poslova mogu postupati jedino po naredbi Ministarstva unutrašnjih poslova

- Da, ali krvavi se Uskrs dogodio?

- U toj akciji na Plitvicama bio je, nažalost, jedan mrtav, Josip Jović, a i on je poginuo od singapurskog metka iz amaeričke pumparice, dakle iz puške koju su imali naši. I kad sam to rekao, protiv mene je pokrenuta hajka u Hrvatskoj. Jović je pogođen u magli i na mom stolu bio je izveštaj u kojem je stalo da je analizom utvrđeno da je pogođen našim metkom. Plan je bio izvesti akciju kojom bismo sprečili da nas pobunjenici preseku popola. Nažalost, autobus u kojem je bio Rojs se pokvario, deo snaga stigao je prekasno i u magli su se jednostavno pomešali s pobunjenicima, nije se videlo ko na koga puca. Inače, prvi čovek u uniformi hrvatskog policajca kojega su ubili pobunjeni Srbi, bio je Goran Alavanja, Srbin. On je ubijen 17. oktobra 1990. godine kod Obrovca, sećam se da sam njegovoj obitelji poslao venac i sučešče.

- Smatrate li Borovo Selo svojim neuspehom?

- S tom akcijom nisam imao nikakve veze. Ali da bih Vam to objasnio moramo se vratiti malo unatrag. Kada je uspostavljena nova vlast Tuđman je tražio da Vice Vukojević uzme policiju. Sad shvatite odnose: šef države naređuje da mi on bude pomoćnik i da preuzme svu oružanu policiju. Ja mu je uzmem i predam Jošku Moriću. Vice zove Tuđmana, Tuđman me pita zašto sam mu uzeo policiju. Rekao sam mu da mu je to previše za Vicu, da on ne sme voditi oružanu formaciju. Osim toga, ne verujem mu, a Morić je bolji policajac. Vice je hteo imati što bolji nadzor nad policijom. Tih je dana Vice često išao u Osijek, Borovo Selo, Vukovar, bio je zajedno s Glavašem, Šuškom i Šeksom, stalno je nešto radio iza mojih leđa. S druge strane, Ante Marković, savezni premijer, i ja dogovorili smo se da Tuđmana pokušamo nagovoriti da smeni Veljka Kadijevića, saveznog ministra obrane, i da na njegovo mjesto dođe general Anton Tus koji je tada vodio vazduhoplovstvo. Ante i ja otišli smo kod Tuđmana i Ante mu to predloži, a Tuđman kaže da se ne slaže. Marković mu je objašnjavao da će izbiti prljavi rat ako ne smenimo Kadijevića, da je Kadijević u krugu ljudi koji je zaostao i ratnički raspoložen, koji bi sve razarao. No, Tuđman je uporno tvrdio da nema razloga za to, da rata neće biti. Nakon tog sastanka, bez Tuđmanova znanja otišao sam u Novi Vinodolski na sastanak s Tusom. Našli smo se u kući moga pomoćnika i pričali u četiri oka. On je bio ugledan, uticajan, zapovedao je vazduhoplovstvom i protivvazdušnom odbranom, družio se s glavnim sekretarom NATO-a. I dogovorili smo da idemo mirno, da se u vojsci sačuva postojeće stanje i kad smo se planirali razići na radiju čujemo da je u Borovu Selu 21 ranjen, a 11 mrtvih. Možete zamisliti mene, ministra i njega, generala, on u sebi mora misliti "ko je ova budala, sa mnom razgovara o miru, a ide u rat". Prebledeo sam, izgubio skoro kompas, govorio sam "koji je to zločinac uradio." Sjećam se da sam ga uveravao da je sve to urađeno iza mojih leđa. Poslije sam saznao da su akciju dogovorili Šušak i Vukojević i grupa zapovednika oko njih, i da su nakon mog sastanka s Tuđmanom i Markovićem poslali Degoriciju, moga pomoćnika, kod Tuđmana, da dobiju njegov blagoslov.

Vukojevićeva naredba

- Dakle, iza svega je stajao Tuđman?

- Da. Verujem da je hteo zaoštriti odnose, jer se bojao da će Tus postati ministar odbrane i da bi to moglo ugroziti njegov dogovor s Miloševićem. Degoricija je posle na VONS-u priznao da je on išao kod Tuđmana po blagoslov i Tuđmana su uveravali da će sve ići glatko, a spremili su akciju u kojoj su s autobusima išli na cevi, to je ludost. Iz svega što sam saznao kasnije, Vice Vukojević i Gojko Šušak, uradili su to protiv moje volje, čak ni Kir, načelnik policije u Osijeku, nije imao pojma što se događa u Borovom Selu. Da smo tada postavili Tusa Tuđman i Milošević teško bi ostvarili plan podele Bosne. Kasnije sam iz nemačkih izvora dobio i dokument iz kojega proizlazi da je general Milivoje Petković naređivao povlačenje Hrvata iz Posavine. Kriminalci su nas uvukli u rat, Šušak i Boban su odlučivali. A Boban je bio agent, baš kao i Tuta, ako ćemo iskreno ni Šarinić nije bio daleko. Dobar deo društva oko Tuđmana radio je za razne službe. Šarinić je bio francuski čovek, posle da ne govorim za koga je sve radio. Inače, nije bio ratoboran, nije bio za ratnu opciju, ali kod Miloševića je mogao kad je hteo i sam je rekao da je bio kod njega mnogo puta, što dosta toga govori.

- To je vreme bilo obeleženo i akcijama koje su se mogle objasniti i kao oblik državnog terora: ubistva, sistematsko miniranje antifašističkih spomenika, sve to stvaralo je utisak da država upravlja terorističkim aktivnostima. Jeste li imali saznanja o terorizmu pod državnom kontrolom?

- Tačno je da je iza mnogih zločina stajao deo državne mašinerije. Više od tri hiljade antifašističkih spomenika srušeno je po Hrvatskoj i siguran sam da je iza toga stajao Gojko Šušak, a on je, kako znamo, bio glavni iza Tuđmana. Šušak je naredio da se razori čak i cvet u Jasenovcu, jedan od tih koji su dobili taj nalog danas je general. Međutim, dečki nisu hteli ići tako daleko. Znam i da je kad je dignut spomenik na Mirogoju kod vojnog ordinarija Jurja Jezerinca bila bogata večera kojom je obeleženo to rušenje. Znam da su na večeri bili Mladen Švarc sa ženom i Vontin sin sa ženom (Nenad Ivanković, novinar op. a.). Iza takvih događaja stajala je desna frakcija državne vlasti i deo policije.

Rat za Bosnu

- Iz mnogih Vaših istupa stiče se utisak da se ne slažete s važećim istorijskim tumačenjem po kojm je rat Hrvatskoj bio nametnut?

- Rat nije bio nužnost, nego stvar dogovora, a krajnji je cilj bila podela Bosne i Hercegovine. To je bio plan Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. I ta priča da je tada stvorena hrvatska država nije tačna. Mi smo hrvatsku državu imali već u republičkom Ustavu iz 1972. godine na kojem sam radio. U uvodu toga Ustava stoji: "Socijalistička Republika Hrvatska suverena je država." A Tuđman je srušio tu suverenu državu, a ne stvorio, on je hteo biti kralj. Ja moram priznati da je prema meni bio korektan i da nije dopuštao da me se proganja, ali on je jednostavno bio preveliki egocentrik. Sećam se kad je formiran HDZ u Zagrebu, pozvali su me da govorim, premda sam, formalno, bio u Hrvatskoj demokratskoj stranci kod braće Marka i Vladimira Veselice. Došao sam i počeo govoriti o parlamentarizmu, podeli vlasti, kad vidim odjednom da je Tuđman skočio kao lud s jednog kraja na drugi, došao je do Manolića, počeo mu nešto govoriti. Posle, kad sam došao iza govornice Manolić mi je šapnuo "nemoj više o parlamentarizmu, on je ljut, neće da čuje o tome. Sad imamo prelazni period i moramo imati svu vlast u rukama."

- Sarađivali ste i s drugim predsednikom koji nije imao baš previše demokratskih navika Josipom Brozom Titom. Je li Tuđman bio njegova kopija?

- Ma, ne mogu se njih dvojica uopšte upoređivati. Pokušavao ga je Tuđman kopirati, ali bio je daleko od njega. Znate, ja sam radio na uspostavljanju odnosa između tadašnje SR Nemačke i Jugoslavije, o tome će se dosta moći čitati u mojoj knjizi. Sećam se da je bilo otpora, general Vlado Popović tvrdio je da to ne treba činiti, pa sam Titu objašnjavao da tamo radi jako puno naših ljudi i da im treba omogućiti normalan život. Na kraju sam dobio i zahvalnicu nemačke Vlade. Tuđman je bio egocentrik, mislio je da se celi svet vrteo oko njega. Nakon rata družio se s Jeftom Šašićem, generalom KOS-a, bio mu je kućni prijatelj sve dok ga general Ivan Gošnjak nije oterao iz Beograda. I drugi general Radojica Nenezić, takođe ekstremist, bio mu je prijatelj. Tuđman je bio personalac i sigurno je da su sve znali, znali su i za zločine nakon rata. A Gošnjaka sam poznavao još od 1943. godine. Sećam se kad se spremala Vatrogasna olimpijada 1965. godine. Bila je to treća Olimpijada, prva je bila u Nemačkoj, druga u Francuskoj, ni na jednoj nisu bili zajedno Istok i Zapad. Izbor je pao na Jugoslaviju i kako su karlovački vatrogasci bili među najboljima, ja sam se izborio da olimpijada dođe u Karlovac, premda su bili veliki otpori, svi su hteli da to dobije neki veliki grad. Pazite, bio je to prvi put da Istok i Zapad zajedno sudeluju. Ja sam se u Beogradu zaista izborio za Karlovac, ali problemi na terenu su bili preveliki, pa sam nazvao Tita. Primio me na Brionima, no kako ga je tada zvao grčki kralj Đorđe zbog rata Židova i Arapa da ga pita što će preduzeti nesvrstani i Tito zove Gošnjaka da mi bude domaćin umesto njega. I kod ručka pričamo o Karlovcu, jer je Gošnjak bio komandant Druge armije kad se gradila Jugoturbina i pita me "daj mi reci, molim te, šta radi onaj ludi Tuđman u Zagrebu". Rekao sam "druže generale, ja ga malo vidim", jer smo se stvarno malo viđali, a meni će Gošnjak: "Znaš šta, on mi je pravio takve probleme u Beogradu, da ga više nisam mogao braniti pred generalima. I onda sam odlučio da ga pošaljem u Zagreb, dali mu čin generala, nek se s njim zabavlja Vlado Bakarić." Intrigario je, bavio se tračevima, mešao se u fudbal...

Sanader i BiH

- Sećate li se Ive Sanadera, današnjeg premijera, iz prvih godina rata?

- Jednom sam bio kod njega kad mi je trebalo produžiti diplomatski pasoš, a kasnije sam imao uvid u njegov razgovor s prvom saradnicom Ala Gora, zamenika američkog predsednika. Ona je tražila od Sanadera da se Hrvatska vojska povuče iz Bosne i Hercegovine, a Sanader ju je uveravao da u BiH nema hrvatske vojske. Ona ga je pitala kako je moguće da su u BiH hrvatske registracijske pločice i hrvatski novac, no on je uporno tvrdio kako su to pojedinačni događaji i kako Hrvatska nema ništa s događajima u BiH.

HDZ protiv mira

- Iz dela stenograma sa sednice Vrhovnog državnog veća Republike Hrvatske održane 2. jula 1991. godine, dan nakon Kirova ubistva, jasno se oslikava kakva je atmosfera vladala u vrhu hrvatske vlasti. Glavnu reč imao je, naravno, Franjo Tuđman i on je odmah objavio da je imenovao novog ministra unutrašnjih poslova Onesina Cvitana. Potom je rekao: "Gospodin Josip Boljkovac je, znači, time oslobođen te dužnosti radi odlaska na novu dužnost. To je, kako bi se reklo, koliko istina, toliko tek jedno obrazloženje za javnost." Tuđman hvali Boljkovčevu ulogu, ističe kako je ona bila značajna posebno "prema tom srpskom elementu", jer je "Joža pokazao značajnu dozu spremnosti na razgovore". No, Tuđman zatim tvrdi: "Takva njegova politika u celini, a posebno na području unutrašnjih poslova, nailazila je na otpore, naročito kod onih naših ljudi, pa i ekstremnih krugova, hrvatskih"... te zaključuje kako "smo iscrpili te njegove metode i naše metode da sada moramo prići malo striktnije na primenu tih metoda unutrašnjih poslova, policijskih." Pri kraju odlomka iz stenograma Tuđman priznaje da je Boljkovac nailazio na velike otpore "u redovima vladajuće HDZ-ovske sredine i stranke". U Tuđmanovu izlaganju nije bilo ni reči o atentatu na Rajh Kira.


http://www.rtv.co.yu/sr/vesti/strana_stampa/2007_07_27/vest_26130.jsp

 Podržavam ovo što kaže RTV.rs.    Nisam za ovo što kaže RTV.rs.

Tanjug, 2009-02-17 u 22:21:06 na vrh stranice

objavljeno: 12/02/2009
Boljkovac: Rat počeo napadom na Srbe

BEČ - Bivši hrvatski predsednik Franjo Tuđman želeo je po svaku cenu rat, a ono što se događalo u Hrvatskoj bio je građanski rat kao posledica dogovora Slobodana Miloševića i Tuđmana, tvrdi u intervjuu za frankfurtske „Vesti” bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac.

„Kada me je Branimir Glavaš za vreme svedočenja optužio da sam ga gonio zbog rušenja mosta na reci Dravi u Osijeku, s obrazloženjem kako je to uradio da bi se Osijek zaštitio od tenkova JNA, rekao sam da je JNA tog momenta bila regularna vojska jedne međunarodno priznate države, a Hrvatska, koja tada još nije bila priznata, deo Jugoslavije. Potom sam obrazlagao ko je tada počeo sa oružanim sukobima u tom delu Slavonije”, preneo je Boljkovac ono što su, kako je rekao, prećutali hrvatski mediji.

„Rekao sam da su napadnuti Srbi i Jugoslavija, a ne Hrvatska. To je deo mog svedočenja o napadu koji su organizovali Gojko Šušak, Branimir Glavaš i Vice Vukojević protivtenkovskim oružjem, ambrustima, na Borovo selo. Kao što su tada napali Srbe u tom selu da bi isprovocirali rat, iz istog razloga su srušili i most u Osijeku”, objasnio je Boljkovac.

„To je bio građanski rat koji je nastao kao posledica dogovora između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podeli Bosne i Hercegovine i razmeni stanovništva pomoću etničkog čišćenja. Tuđman je Miloševiću prepustio Bosansku Posavinu a Milošević njemu pomogao da se reši Srba u Krajini. Imam materijalne dokaze da je bivši general JNA i kasnije general hrvatske vojske Milivoj Petković organizovao povlačenje Hrvata iz Bosanske Posavine”, nastavio je on.

Na pitanje da li ima opipljiv dokaz o Miloševićevom i Tuđmanovom dogovoru Boljkovac je rekao da će navesti samo dva za koja misli da su prilično upečatljiva.

„Kad je u Osijeku ubijen šef policije Josiph Reihl Kir, odmah sam doneo odluku o hapšenju ubice i onih koji su to ubistvo organizovali, ali sam istog tog trena smenjen. I gledajte sada kako je Tuđman objasnio tu moju smenu: „Joža, Slobo takođe misli da ti više ne bi smeo biti na čelu MUP-a”. Mene je zapravo Tuđman smenio u dogovoru s Miloševićem. Evo vam i drugog dokaza. Kada sam u junu 1991, nešto pre nego što je ubijen Kir, bio na razgovorima u Bačkoj Palanci sa tadašnjim srpskim ministrom unutrašnjih poslova Radmilom Bogdanovićem i Mihaljem Kertesom, Bogdanović mi je rekao: „Šefovi su se dogovorili”. Uostalom, šta je kod Miloševića celi rat radio najbliži Tuđmanov suradnik Hrvoje Šarinić? Bio je kod njega najmanje 40 puta”, naveo je on.

Za bivšeg predsednika Hrvatske Tuđmana Boljkovac tvrdi da mu je cilj bio rat po svaku cenu.

„Rat nije bio nužnost već namera. Po tom njegovom konceptu trebalo je da Srbi nestanu iz Hrvatske”, podvukao je on dodajući da je bio protiv rata, što dokazuje da ni jedan Srbin nije bio otpušten iz tadašnje hrvatske policije dok je on bio ministar, pa je zbog toga bio meta hrvatske emigracije koja je želela da ga ubije.

Za nekadašnjeg predsednika Hrvatske Boljkovac u intervjuu „Vestima” tvrdi da je bio kukavica.

„Da, bio je, i on i sva ta bulumenta oko njega. I to ću objasniti jednim primerom. Kad su se, još u vreme dok se nije pucalo, a napetost sve više rasla, niški specijalci spustili na zagrebački aerodrom „Pleso”, poslao sam tamo svog čoveka da mi dogovori sastanak sa komandantom te jedinice. Proširila se vest da će specijalci JNA nakon „Plesa” zauzeti i TV Zagreb i gradsku toplanu. U dogovoru sa državnim vrhom, otišao sam na taj sastanak i sa njega se vratio jedino uveren da je aerodrom stvarno zauzet. Moji sagovornici mi nisu ništa hteli reći o svojim planovima. Ali, i to je izgleda bilo dovoljno da među onima koji su me tamo poslali, dođe do velike pometnje”, rekao je on.

„To je inače bilo u vreme kada je zarobljen i spušten na taj aerodrom avion pun oružja u kojem je bio hrvatski emigrant Josip Kikaš. Kad sam potom otišao na Becićeve stube, gde je tada bilo sedište HDZ-a, imao sam šta da vidim – okupilo se oko 300 članova familija hrvatskih političara. Svuda koferi, torbe, ranci, saksije sa cvećem… vidim, sprema se bežanija. Čim sam izašao iz automobila sa udaljenosti otprilike 50 metara, obratio mi se prodornim glasom Stipe Mesić: „Joža, jesu li se spustili specijalci? Jesu, odgovorim mu ja. Kad li masa krenu, pravi stampedo... Padaju žene i deca preko torbi, glinene saksije pucaju, a zemlja iz njih i cveće po svuda pršte, drvene saksije sa fikusima se kotrljaju niz Becićeve stube. Jedva nekako zaustavismo te izbezumljene ljude. Dobro da žrtava nije bilo”, zaključio je bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske.

 Podržavam ovo što kaže Tanjug.    Nisam za ovo što kaže Tanjug.

www.hrt.hr, 2009-05-10 u 16:05:51 na vrh stranice

10.05.09.
Boljkovac: Rat nije bio nužnost

U emisiji Nedjeljom u dva gostovao je bivši ministar vanjskih poslova RH, bivši karlovački gradonačelnik i nositelj partizanske spomenice Josip Boljkovac.

Komentirao je aktualne događaje vezane uz presudu Branimiru Glavašu. Protiv presude nemam ništa, ali me asocira na dogovor, kazao je. Smatra da Glavaš, bez obzira na nepravomoćnost presude, nije mogao bez kontrole prijeći granicu i otići u BiH. Dodao je da bi se prvo trebalo riješiti pitanje dvojnog državljanstva. Ustavnim promjenama treba spriječiti bijeg u BiH, rekao je.

Smatra da rat 1991. nije bio nužnost, već namjera. Kao dokaz tomu iznio je činjenice koje zna jer ima puno prijatelja.

Boljkovac je odgovarao na optužbe Ivana Zvonimira Čička za likvidacije 1945. Govorio je o Danu pobjede, svojim partizanskim danima i oslobađanju zemlje od okupatora. Prisjetio se i Domovinskog rata kada je kao ministar unutarnjih poslova zajedno s Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom bio jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

www.hrt.hr, 2009-05-22 u 15:50:45 na vrh stranice

22.05.09.
Branitelji optužuju DORH

Predstavnici Udruge pravnika Vukovar 1991. upozorili su da niti godinu dana od kada su u Beogradu podnijeli kaznenu prijavu zbog ratnih zločina u srbijanskim logorima, hrvatsko Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa nisu Srbiji poslali dokumentaciju nužnu za pokretanje sudskih postupka protiv odgovornih za ubojstva, mučenja i zlostavljanja hrvatskih ratnih zarobljenika.

Iako je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić kazao da se zločini nad Hrvatima u logorima u Srbiji moraju procesuirati, još ništa nije poduzeo. Želimo samo da radi svoj posao i nakon 19 godina srpskom Tužiteljstvu za ratne zločine dostavi naše iskaze, kazao je na konferenciji za novinare pred zgradom Ministarstva pravosuđa predsjednik Udruge Zoran Šangut.

Dodao je da im je i u Srbiji rečeno da se za pokretanje postupka čeka dokumentacija iz Hrvatske. Riječ je o svjedočenjima preživjelih logoraša kojima se potkrepljuje kaznena prijava za zločine u pet srbijanskih logora. U prijavi koja je 22. svibnja prošle godine predana srbijanskom tužiteljstvu navedena su imena 54 neposredna počinitelja, zapovjednika i logorskih stražara.

Predstavnici Udruge, zgroženi su i ponašanjem ministra Ivana Šimonovića koji ih, tvrde, ne želi primiti na razgovor i ima hladan odnos prema žrtvama. Ako su se mogli uhvatiti u koštac s hrvatskim zločinima u Lori, 'garaži' i 'selotejpu' zašto ne mogu procesuirati i zločin u Srbiji. Tek tada branitelji će biti zadovoljni, ustvrdio je vukovarski branitelj Predrag Marguš-Fred.

 Podržavam ovo što kaže www.hrt.hr.    Nisam za ovo što kaže www.hrt.hr.

Nacional, 2009-05-22 u 23:02:07 na vrh stranice

22.05.2009. / 11:20
Droidi ponovno napadaju: Suzanina eksploatacija ljudskog stradanja

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor jučerašnjom je izjavom u Saboru, da su hrvatski branitelji na Ovčari ubijani jer su bili pripadnici njene partije, ponovno ukazala na činjenicu kako su HDZ-ovi droidi spremani braniti stranačke interese i po cijenu osobne sramote


Jedna od posebnosti hrvatske političke scene svakako je to što mrtvi često figuriraju kao važniji faktor od živih. Dapače, osim što i nakon smrti donose glasove, mrtvi u Hrvatskoj često i faktički glasuju na izborima, pa se i političke stranke već godinama prema njima ponašaju bolje nego prema živima. Tako se u predizbornim kampanjama više razgovara o potrebama onih koji su poginuli 1945. nego o problemima onih koji su rođeni 2005., jer, u konačnici, uvijek je lakše prepravljati povijest nego planirati budućnost, kao što je i puno efektnije kopati masovne grobnice, nego temelje novih tvornica, škola, vrtića ili bolnica.

Taj trend podjednako potpiruju sve političke stranke, ali postoje pojedinci kojima je bavljenje prošlim vremenima postao temeljni politički credo, pa čak i svojevrsni modus vivendi, bez obzira što se često ispoljava u obliku nepatvorenog primitivizma.

Reprezentativni primjerak takvog političara je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Taj je status dodatno učvrstila kada je jučer u Saboru doslovno izjavila kako je povijesna činjenica da su hrvatski branitelji na Ovčari ubijani jer su bili pripadnici HDZ-a.

Takva tvrdnja, suštinski jeftina manipulacija ljudskom tragedijom, možda bi bila zabilježena kao tek jedna u nizu bizarnosti kojima su građani gotovo svakodnevno izvrgnuti od svojih izabranih predstavnika, kad ne bi dolazila od osobe koja je svoju cjelokupnu karijeru izgradila eksploatirajući ljudska stradanja. U tom kontekstu Jadranku Kosor vjerojatno bi se najbolje moglo okarakterizirati kao svojevrsnog političkog parazita, koji snagu za opstanak na sceni već godinama crpi iz užasa ranih devedesetih.

Naime, današnja potpredsjednica Vlade široj je javnosti postala poznata početkom rata kad je kao radio reporterka izvještavala s fronta i radila reportaže o prognanicima. Te reportaže, koje su njezini politički protivnici pomalo nepravedno kasnije okarakterizirali kao "plakanje u eter", zapravo su postale temelj njezina budućeg političkog djelovanja. Upravo zbog njih ušla je u HDZ, napredovala u stranci, da bi u konačnici bila čak počašćena i predsjedničkom nominacijom, iako na unaprijed izgubljenim izborima.

Brižno je gradila imidž dame, inzistirajući na već famoznoj sijedoj kosi i dosadnim jednobojnim kostimima, samo da bi periodički, izjavama poput jučerašnje, javnost podsjetila kako se ispod njezine uglađene vanjštine skriva poslušni HDZ-ov droid spreman braniti stranačke interese i po cijenu osobne sramote.

Taj stupanj submisivnosti vjerojatno je jedan od glavnih razloga zašto je Jadranka Kosor tako dugo opstala na političkoj sceni, no prije ili kasnije to više neće biti dovoljno. Javnost će od političara tražiti jasne poteze, ideje i strategije, a ne puko blebetanje o prošlim vremenima. Naime, Hrvatska je danas u krizi, ne samo ekonomskoj, a da bi iz nje izašla potrebni su joj ljudi s vizijom, sposobni osmisliti i stvoriti nove vrijednosti, ali i ponajviše ujediniti i mobilizirati građane oko tog cilja.

Rijetki od aktualnih političara uklapaju se u taj opis, ponajmanje Jadranka Kosor. Njezin politički izričaj upravo je suprotan - ona nikad nije stvarala, već samo dijelila ono što su drugi stvorili. Pritom je produbljivala nepotrebne povijesne sukobe u hrvatskom društvu, kao što je učinila jučer dijeleći poginule hrvatske branitelje po stranačkom ključu.

Odgovorni političari si takve stvari nikad ne bi smjeli dopustiti, no u slučaju Jadranke Kosor ovakav ispad samo je simbolična metamorfoza - nekad je na vukovarskim grobljima plakala, a danas na istom mjestu dijeli HDZ-ove članske iskaznice.


http://www.nacional.hr/clanak/58746/jadranka-kosor-i-eksploatacija-ljudskog-stradanja


komentar:
dst - Na bi se Nacional zvao Mesićev bilten (ili glasilo hrvatske mafije) da opet ne plasira poluistinu ili podvaljenu istinu ili notornu laž. Naime, Jaca partizanka je bila (u srcu i ostala) članica partije Pokret za Jugoslaviju, a HDZ ju je upravo takvu i prigrlio, što katolička crkva drži k'o zamjenu roga za svijeću, kad je u pitanju lustracija klera i trgovina silnim nekretninama kojima se svećenstvo klanja daleko više no žrtvama rata. SRAMOTA za vlast, ali na prvom mjestu sramota za Crkvu koja podržava upravo takvu HDZ-ovu vlast koja je ne čelo branitelja ustoličila pripadnicu Pokreta za Jugoslaviju, a na čelo obitelji ustoličila ženu koja je rasturila četiri (4) braka ...
Gini stoko, kad imaš glavu za četiri noge!?!

 Podržavam ovo što kaže Nacional.    Nisam za ovo što kaže Nacional.

Hina, 2009-09-14 u 19:44:19 na vrh stranice

14.09.2009. / 13:55
Karadžić od Hrvatske traži dokumente o krijumčarenju oružja u BiH

Pozivajući se na izvješće nizozemske vlade o događajima u Srebrenici, Karadžić tvrdi da su u krijumčarenju oružja sudjelovali i američki te turski vojni zrakoplovi koji su redovito, putem zračnog mosta nad Tuzlom, opskrbljivali Armiju BiH oružjem i opremom koja je kasnije raspoređivana u Žepu i Srebrenicu.

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, optužen u Haagu za ratne zločine zatražio je od Haaškog suda (ICTY) da Hrvatskoj izda obvezujući nalog za pristup brojnim dokumentima, među ostalima i onima o navodnom krijumčarenju oružja u BiH preko Hrvatske.

Karadžić, optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom rata u BiH, od Zagreba traži izvješća, fotografije i snimke o dostavi oružja Armiji BiH preko zračne luke Pleso, radi priprema za suđenje koje bi trebalo početi u listopadu ove godine.

Karadžić traži da se u hrvatskim arhivima pronađu i daju mu na uvid dokumenti o prisutnosti američkih specijalaca i obavještajaca u BiH te o korištenju UNPROFOR-a, UN-ovih promatrača i međunarodnih humanitarnih organizacija za naoružavanje Bošnjaka.

Među traženim dokumentima su i obavještajni podaci o pokolju na sarajevskoj tržnici Markale u veljači 1994. koji, smatra Karadžić, upućuju na odgovornost Bošnjaka za taj zločin, dokumenti o navodnoj odgovornosti Bošnjaka za ubojstva civila u opkoljenom Sarajevu te obavještajni podaci o sastanku s Richardom Holbrookom u Beogradu u ljeto 1996. na kojem se, kako uporno tvrdi, razgovaralo o njegovoj ostavci i imunitetu od kaznenoga progona.

U pismu upućenom 2. lipnja hrvatskom veleposlaniku u Haagu Josipu Pari, Karadžić je zatražio i razgovor s Miroslavom Tuđmanom, bivšim čelnikom hrvatske obavještajne zajednice.

Paro mu odgovara pismom od 22. srpnja u kojem ističe da Hrvatska ne posjeduje tražene dokumente te da bi razgovor s Tuđmanom prema uobičajenoj praksi trebao organizirati njegov braniteljski tim, a ne hrvatska vlada.

Nakon toga Karadžić se odlučio ICTY-u podnijeti zahtjev za obvezujućim nalogom hrvatskoj vladi, kako je to predviđeno Statutom Haaškoga suda.

Ratni vođa bosanskih Srba u zahtjevu detaljno - navodeći imena sudionika, vrijeme i konkretna mjesta, opisuje događaje koji po njegovu mišljenju dokazuju da su Hrvatska, snage UNPROFOR-a i međunarodne humanitarne organizacije krijumčarili oružje Armiji BiH i kršili UN-ov embargo.

U prilog tomu navodi događaj od 4. rujna 1992. kada je u zagrebačku zračnu luku Pleso sletio iranski Boeing 747 natovaren oružjem, streljivom, protutenkovskim raketama i drugom vojnom opremom.

On tvrdi da je zeleno svjetlo za isporuku iranskog oružja preko Zagreba u travnju 1994. dao tadašnji američki predsjednik Bill Clinton, a detalje su s iranskim predsjednikom Alijem Akbarom Rafsandžijem u svibnju u Teheranu dogovorili tadašnji hrvatski premijer Nikica Valentić i zamjenik BiH premijera.

Prva iranska isporuka preko Zagreba, a radilo se o 60 tona eksploziva, bila je 4. svibnja 1994., nakon čega su iranski transportni zrakoplovi u Pleso redovito slijetali tri puta tjedno, tvrdi Karadžić.

Pozivajući se na izvješće nizozemske vlade o događajima u Srebrenici, Karadžić tvrdi da su u krijumčarenju oružja sudjelovali i američki te turski vojni zrakoplovi koji su redovito, putem zračnog mosta nad Tuzlom, opskrbljivali Armiju BiH oružjem i opremom koja je kasnije raspoređivana u Žepu i Srebrenicu.

Početak suđenja Radovanu Karadžiću okvirno je dogovoren za 19. listopada.


- - -
http://www.nacional.hr/clanak/66874/karadzic-od-hrvatske-trazi-dokumente-o-krijumcarenju-oruzja-u-bih

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

Nova TV, 2009-09-17 u 21:54:43 na vrh stranice

Den Haag, 16.09.2009., 11:02 | Mi. Dr.
Haag pozvao Hrvatsku da ispuni Karadžićeve zahtjeve

Sudsko vijeće Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju pozvalo je Hrvatsku da u roku od dva tjedna odgovori na zahtjev optuženoga Radovana Karadžića, a u vezi s pristupom dokumentima o navodnom krijumčarenju oružja u Bosnu i Hercegovinu preko Hrvatske.

Ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, optužen u Haagu za ratne zločine zatražio je od Haaškog suda da Hrvatskoj izda obvezujući nalog za pristup brojnim dokumentima, među ostalima i onima o navodnom krijumčarenju oružja u BiH preko Hrvatske. Sud je pozvao hrvatsku vladu da odgovori na taj zahtjev do 29. rujna.

Karadžić, optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom rata u BiH, od Zagreba traži izvješća, fotografije i snimke o dostavi oružja Armiji BiH preko zračne luke Pleso, radi priprema za suđenje koje bi trebalo početi u listopadu ove godine. Karadžić traži da se u hrvatskim arhivima pronađu i daju mu na uvid dokumenti o prisutnosti američkih specijalaca i obavještajaca u BiH te o korištenju UNPROFOR-a, UN-ovih promatrača i međunarodnih humanitarnih organizacija za naoružavanje Bošnjaka.

>> Karadžić od Hrvatske traži dokumente o krijumčarenju oružja u BiH

Među traženim su dokumentima i obavještajni podaci o pokolju na sarajevskoj tržnici Markale u veljači 1994. koji, smatra Karadžić, upućuju na odgovornost Bošnjaka za taj zločin, dokumenti o navodnoj odgovornosti Bošnjaka za ubojstva civila u opkoljenom Sarajevu te obavještajni podaci o sastanku s Richardom Holbrookeom u Beogradu u ljeto 1996. na kojem se, kako uporno tvrdi, razgovaralo o njegovoj ostavci i imunitetu od kaznenoga progona. Početak suđenja Radovanu Karadžiću okvirno je dogovoren za 19. listopada. (Hina)


- - -
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/haag-pozvao-hrvatsku-da-ispuni-karazdiceve-zahtjeve.html

 Podržavam ovo što kaže Nova TV.    Nisam za ovo što kaže Nova TV.

Necenzurirano.com, 2009-09-17 u 21:58:05 na vrh stranice

Sep 16, 2009 at 12:56 PM
Hrvatska Vlada laže: Zagreb od Haaga skriva dokumente o švercu oružja za BiH

Nakon što je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu uputio Poziv Republici Hrvatskoj za odgovor na zahtjev Radovana Karadžića za dostavu dokumenata, vezanih uz krijumčarenje oružja za mudžahedine u BiH preko Hrvatske, te pružanje logističke potpore radikalnim islamistima u BiH od strane hrvatskih državnih institucija, hrvatska Vlada mogla bi se ponovno naći u ozbiljnom sukobu s Haaškim sudom. Naime, iz naloga kojega je 15. rujna 2009. godine potpisao sudac O-Gon Kwon, razvidno je kako je Vlada Republike Hrvatske već odgovorila da ne raspolaže dokumentima koje Sud od nje traži ovim pozivom. Dokumenti u posjedu nezavisnog istraživačkog portala Necenzurirano.com dokazuju suprotno. U posjedu smo dokumenata koji dokazuju kako hrvatska Vlada laže Haaškom sudu da ne raspolaže dokumentima koje od Vlade u Zagrebu traži haaški optuženik Radovan Karadžić.

Zagreb tvrdi da Vlada nema tražene dokumente

Iz Poziva Hrvatskoj, kojeg je na svojoj sjednici donijelo sudsko vijeće sastavljeno od sudaca O-Gon Kwona (predsjednika Vijeća); Howarda Morrisona; Melvillea Bairda; te Flavia Lattanzia, razvidno je kako se prije ovog Poziva Tribunala, Vlada Republike Hrvatske već očitovala o ovom zahtjevu Radovana Karadžića tvrdnjama kako tražena dokumentacija ne postoji u posjedu hrvatske Vlade.

"Optuženi je već informiran od strane hrvatske Vlade da ista u svojem posjedu nema tražene dokumente", navodi u nalogu Haaškog suda sudac Kwon.

Sudac Kwon želi utvrditi postoje li dokumenti ili ne

Međutim, sudac Kwon u svojem nalogu ne isključuje niti mogućnost saslušavanja predstavnika Vlade Republike Hrvatske, kako bi se utvrdilo posjeduje li politički Zagreb tražene dokumente ili ne, te kako bi Sudsko vijeće moglo mjerodavno odlučiti o zahtjevu Radovana Karadžića.

Upravo iz tog razloga, kako bi Sudsko vijeće odlučilo o daljnjem postupanju po Karadžićevom zahtjevu, sudac Kwon naložio je hrvatskoj Vladi da se u roku četrnaest dana, i to najkasnije do kraja radnog vremena 29. rujna 2009. godine očituje o sadržaju zahtjeva haaškog optuženika Radovana Karadžića.

Moguće saslušanje predstavnika hrvatske Vlade pred Sudskim vijećem Haaškog suda

Prema nekim izvorima sa Tribunala, nakon što Sudsko vijeće zaprimi očitovanje Zagreba o ovom nalogu, ukoliko Vlada Republike Hrvatske nastavi tvrditi kako ne raspolaže dokumentacijom koju traži Karadžić, a koju i ovim najnovijim nalogom od Hrvatske traži i sam Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu, sudac Kwon mogao bi zatražiti saslušanje predstavnika hrvatske Vlade na okolnosti postojanja traženih dokumenata, kako bi utvrdio sve mjerodavne činjenice za donošenje konačne odluke o Karadžićevom zahtjevu.

Zagreb laže Haagu: Vlada prikriva ratnoprofiterski kriminal hrvatske političke elite

Dokumenti koji su u posjedu istraživačkog novinarskog portala Necenzurirano.com izvan svake sumnje dokazuju kako Vlada Republike Hrvatske laže Haaškom sudu o tome kako ne posjeduje tražene dokumente.

Naime, Vlada u Zagrebu očito namjerno prikriva dokumente koje traži Radovan Karadžić, a sada i Haaški sud, jer na taj način prikriva umiješanost ratnoprofiterske političke elite u Zagrebu u međunarodni šverc oružja preko Hrvatske i BiH, te međunarodno krijumčarenje nuklearnih materijala preko Hrvatske, u koje su kriminalne aktivnosti bili umiješani najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske: Franjo Gregurić, Tomislav Karamarko, Jozo Martinović, Vladimir Zagorec, Ivan Čermak, Gojko Šušak, Josip Perković, Nikica Valentić, Ivić Pašalić, Mate Granić i mnogi drugi.

Državni terorizam: Vlast u Zagrebu pružala logističku potporu međunarodnom terorizmu

Radilo se o povezanosti institucija vlasti s međunarodnim organiziranim kriminalom i međunarodnim terorizmom, čime su te aktivnosti u Hrvatskoj i BiH poprimile oblik državnog terorizma.

Upravo zbog toga, politički Zagreb danas skriva ovu nezgodnu dokumentaciju od Haaga, odnosno prikriva činjenicu kako je vlast u Zagrebu 1990.-ih bila izravno umiješana u pružanje logistike međunarodnom terorizmu.

Naime, za Zagreb je posebno nezgodno što dokumentacija o švercu oružja za BiH preko Hrvatske sadrži i podatke o švercu oružja, vojne opreme, vojnih materijala, nuklearnih materijala za međunarodne terorističke organizacije, preko Hrvatske, BiH, za Irak, Iran, Katar, Libiju i druge islamističke režime i terorističke organizacije smještene u tim zemljama.

Operativac SOA-e svjedoči: Al Zarqawi u Hrvatskoj 1993. godine

Tako su i hrvatske obavještajne službe, uključujući Sigurnosno informativnu službu Ministarstva obrane i Službu za zaštitu ustavnog poretka Ministarstva unutarnjih poslova tih 1990.-ih godina imale zapravo zapovijedi o dočekivanju, registriranju i prepraćivanju islamskih terorista koji su preko Hrvatske odlazili u BiH.

Visokopozicionirani djelatnik Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) koji je tada radio u SZUP-u, opisuje za Necenzurirano.com kako je osobno dočekao na Zračnoj luci Pleso čelnog čovjeka Al Qaide u Iraku Abu Musaba al Zarqawija.

„Al Zarqawi je u Hrvatsku stigao sa jednom od grupa islamskih terorista koji su preko Hrvatske odlazili u BiH, 1993. godine, i osobno sam s njim obavio razgovor, i od njega za službene zabilješke uzeo generalne podatke.

Legitimirao mi se diplomatskom putovnicom Saudijske Arabije, što je dakako bilo sumnjivo, ali imali smo izričitu zapovijed da ne postavljamo suvišna pitanja i ne provodimo nikakve istrage, nego samo uzmemo generalije i pustimo te osobe da nesmetano prođu preko Republike Hrvatske“, tvrdi operativac SOA-e, koji je te 1993. godine na zagrebačkoj zračnoj luci dočekao poznatog teroristu i do njegove smrti u lipnju 2006. godine jednog od čelnih ljudi Al Qaide.

Mešihat Islamske zajednice i Ševko Omerbašić imali dozvolu Joze Martinovića za šverc oružja

Nadalje, ovaj operativac opisuje i situaciju u kojoj je bio poslan u Mešihat Islamske zajednice u Zagrebu kako bi prema anonimnoj prijavi utvrdio okolnosti oko šverca oružja preko Hrvatske za BiH.

„Prijavu smo dobili 1992. godine.

Došli smo u Mešihat u Tomašićevoj ulici 12, u Zagrebu, gdje nas je dočekao Ševko Omerbašić i zabranio nam bilo kakav pretres prostorija Mešihata tvrdeći kako za šverc oružja preko Islamske zajednice ima dozvolu hrvatskog državnog vrha.

Na naše traženje, Omerbašić nam je pokazao dokument tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, koji je predstavljao ministrovu dozvolu kojom je odobrio Islamskoj zajednici u Hrvatskoj da može preko Hrvatske krijumčariti oružje.

Tada nam je u prostorijama Mešihata Omerbašić otvorio neke od kutija s oružjem i sjećam se, pokazao nam austrijske puške SSG20, te sanduke sa streljivom i optikama iz Švicarske“, tvrdi naš sugovornik iz SOA-e.

Čengić, Šabić i Šuajb novac terorističkih organizacija donosili u diplomatskim torbama Saudijske Arabije u abmasadu BiH u Zagrebu

Prema navodima istog izvora, novac terorističkih organizacija za radikalne islamiste u BiH dolazio je preko Saudijske Arabije, u saudijskim diplomatskim torbama, koje su u Zagreb, u prostorije Veleposlanstva BiH donosili visoki državni dužnosnici susjedne države.

Naš je izvor u to vrijeme bio jedan od operativaca koji je nadzirao zgradu Veleposlanstva i prisluškivao telefone i službene prostorije Veleposlanstva BiH u Zagrebu.

„Novac terorističkih organizacija za islamističke teroriste u BiH u ambasadu BiH u Zagrebu donosili su u diplomatskim torbama Saudijske Arabije Hasan Čengić, Salim Šabić i Šeta Šuajb, a u to vrijeme naša je služba operativno nadzirala i obrađivala ambasadu BiH u Zagrebu.

O našim smo saznanjima obavijestili i tadašnjeg potpredsjednika Vlade Matu Granića, koji mi je potvrdio kako je to dio dogovora i kako po tome ne treba kopati“. Navodi naš izvor u SOA-i.

Necenzurirano.com u posjedu spornih dokumenata

Necenzurirano.com u posjedu je dokumenata koji nedvojbeno dokazuju kako je Vlada u Zagrebu lažno tvrdila Haaškom sudu da ne raspolaže dokumentacijom o švercu oružja preko Hrvatske, koju je zatražio haaški optuženik Radovan Karadžić.

Vlada u Zagrebu očito ne želi predati navedenu dokumentaciju Haaškom sudu kako bi prikrila svoje veze s međunarodnim terorizmom i pružanjem logistike međunarodnim terorističkim organizacijama, kao i vezama organiziranog kriminala i međunarodnog terorizma s institucijama vlasti u Hrvatskoj.

Banski dvori štiteći ratnoprofitersku političku elitu i kriminalne poslove Vlade u Zagrebu s međunarodnim kriminalnim podzemljem i terorističkim organizacijama sada tvrde kako ne posjeduju dokumente koje traži Radovan Karadžić.

Istina je, međutim, drugačija. Vlada u Zagrebu mogla bi se uskoro naći na ponovnom udaru Haaškog suda zbog nesuradnje, odbije li dostaviti sudu spornu dokumentaciju, a ukoliko Sud u ispitivanju svih mjerodavnih okolnosti utvrdi kako navedena dokumentacija u zagrebačkim arhivima ipak postoji.


- - -
http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1547&Itemid=1

 Podržavam ovo što kaže Necenzurirano.com.    Nisam za ovo što kaže Necenzurirano.com.

EPEHA, 2009-09-18 u 16:56:57 na vrh stranice

18.09.2009 16:33
Knin: 'J... Srbina koji u svojoj kući nema makar jednu pušku'

KNIN - Nakon što ga je u srijedu popodne, kako je kazao, iako nije lovac "iznenada i neočekivano obuzela strast za lovom" Petar Govoruša, 58-godišnjak iz Ervenika dohvatio se lovačke puške, nabio obe cijevi, odvezao psa i zaputio se u krivolov u mjesto Pađane pokraj Knina gdje je u polju umjesto lovine vrlo brzo ugledao kninske policajce.

Uhvaćen u lovostaju i bez dozvole za oružje i lov Petar je na mjestu događaja pred policajcima ispraznio obe cijevi, te je priveden na kriminalističku obradu tijekom koje je također prema nalogu istražnog suca izvršena pretraga njegove obiteljske kuće i automobila.

Tijekom pretrage lovac Petar djelovao je spokojno sve do trenutka kada su uporni policajci došli do gumna i ogromnog plasta sijena. Nakon što su primijetili njegovu nelagodu, uzeli su "pinjurice", zasukali rukave i razgrnuli sijeno ispod kojega su potom pronašli automatsku vojnu pušku, streljivo i nekoliko pakiranja gospodarskog eksploziva što je u konačnici bilo dovoljno za podnošenje kaznene prijave Općinskom državnom odvjetništvu u Kninu na okolnosti prekršaja iz Zakona o oružju.

Osim snoviđenja o iznenada probuđenoj strasti za lovom, lovac Petar se u svojoj obrani također pozvao na "tradicijske vrijednosti i običaje svog zavičaja" koje je metodološki obrazložio riječima: "Jebeš Srbina koji u svojoj kući nema makar jednu pušku".


- - -
http://jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2009,9,18,,176803.jl

 Podržavam ovo što kaže EPEHA.    Nisam za ovo što kaže EPEHA.

Hrvatska radiotelevizija, 2009-10-04 u 00:30:35 na vrh stranice

30.09.09. Starost: 3 dan(a)
Na internetu dokumenti koje traži Haag

Prije dva tjedna Haški sud, prihvativši zahtjev Radovana Karadžića, od Hrvatske je zatražio dokumente o navodnom krijumčarenju oružja za BiH preko Hrvatske. Rok za odgovor je istekao, a Zagreb od Haaga traži još vremena.

U Ministarstvu pravosuđa je rečeno samo da - traže dokumente. No može ih se naći na internetu. Slobodan Praljak je na svojim stranicama objavio desetke dokumenata s početka 90-ih.

Radovan Karadžić tvrdi da su prilikom krijumčarenja oružja za Bošnjake korišteni međunarodni humanitarni konvoji, ali i zagrebačka zračna luka.

Zagreb traži odgodu navodeći kao razlog činjenicu da se radi o velikom opsegu dokumenata. Pred sudom je ta molba, on će je sagledati i u skladu s odredbama uvažiti ili ne, rekla je Norma Jelačić, glasnogovornica Haškog suda.

Kao da nitko u Hrvatskoj ne zna imamo li ili nemamo dokumente.

Miroslav Tuđman podsjeća da je '92. već bio potpisan sporazum o vojnoj suradnji između Hrvatske i BiH.

U tom kontekstu, ne može se govoriti o švercu oružja, nego o zajedničkim naporima za obranu BiH i Hrvatske, ističe Miroslav Tuđman.

Za Hrvatsku - neugodna i osjetljiva tema. Zagreb je dugo tražio i topničke dnevnike, imali smo ih, gubili, pronalazili, sve dok suradnja sa Sudom i formalno nije dovedena u pitanje.


- - -
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[backPid]=38&tx_ttnews[tt_news]=49650&cHash=e34cf8a0d3

 Podržavam ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.    Nisam za ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.

Jutarnji list, 2009-10-12 u 23:27:28 na vrh stranice

12.10.2009 23:00
Budak: Da, imali smo građanski rat!
Banac:Ne, to je bila agresija


[ Švicarci su u obrazloženju zabrane Thompsonova nastupa i ulaska u njihovu zemlju za rat u Hrvatskoj upotrijebili termin "građanski", što je u Hrvatskoj gotovo blasfemija ]

ZAGREB - Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova odgovorili su na napade kako nisu trebali upućivati prosvjednu notu Švicarskoj zato što je ta zemlja kontroverznom pjevaču narodne glazbe Thompsonu zabranila ulazak na svoj teritorij, rekavši kako su reagirali na povijesnu netočnost u švicarskom obrazloženju odluke. Švicarci su definirajući Domovinski rat, uporabili termin "građanski rat", što je u Hrvatskoj gotovo blasfemija.

Srbija inicirala rat

- Kod nas se Domovinskom ratu još uvijek pristupa emotivno i subjektivno - kaže povjesničar Hrvoje Klasić. Sve se još svodi, dodaje, na dokazivanje tko je žrtva, a tko krivac.

- No, mislim da je ispravno reći da je na djelu bila agresija s elementima građanskog rata - ističe Klasić.

- Rat je istodobno počeo i kao građanski i kao međunarodna agresija - izjavio je povjesničar Neven Budak.

Ako gledamo striktnu znanstvenu definiciju, a na to se uglavnom oslanjaju strani izvori, građanski rat definira se kao "rat između građana jedne zemlje", a to je u tom trenutku bila Jugoslavija, bez obzira na to što je rat vođen samo na teritoriju Hrvatske i BiH, smatra Budak te napominje da se ne može izbjeći ni činjenica agresije Srbije, i prije međunarodnog priznanja Hrvatske i nakon njega.

Povjesničar Ivo Banac, pak, smatra da se o građanskom ratu uopće ne može govoriti jer su prema Ustavu SFRJ republike bile definirane kao države, a Srbija je inicirala rat.

Pobuna građana Hrvatske

Osim toga, drži Banac, definicija građanskog rata bi se koristila samo u slučaju da su ratovali Hrvati protiv Hrvata.

- Srbi iz Hrvatske jesu bili njeni građani, ali su se oni odmah odrekli te pripadnosti. Izmislilu su svoje "krajinsko" državljanstvo, te su bili instrumentalizirani od strane srbijanskog režima koji je pokrenuo i vodio rat u Hrvatskoj.

Budak, pak kaže kako bez obzira na činjenicu da su se Srbi iz Hrvatske pobunuli protiv neovisne Hrvatske, oni ipak njeni građani, pa se taj sukob zato može podvesti i pod terminologiju o građanskom ratu.

Na žalost, kod nas cijelu stvar komplicira, kaže Banac, činjenica da u Hrvatskoj ratno stanje i agresija nikad nisu bili proglašeni. Upravo ta činjenica, dodaje Banac, stvara zabunu, ali neosporna je činjenica da je Hrvatsku napala Srbija. Stoga se, nastavlja Banac, ne može govoriti o građanskom ratu, nego isključivo o agresiji.

- Mi govorimo o 'srpskoj pobuni u Hrvatskoj'. Ako to prihvaćamo, onda su se pobunili 'građani Hrvatske' i onda se de iure radi o sukobu građana iste zemlje - kaže Klasić.

- Domovinski rat je kombinacija građanskog rata i agresije i ne vidim ništa sporno u tome - zaključio je Budak.


- - -
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,10,13,,179376.jl

 Podržavam ovo što kaže Jutarnji list.    Nisam za ovo što kaže Jutarnji list.

abC, 2009-10-16 u 13:07:30 na vrh stranice

Dok Hrvatskom defiliraju razne spodobe i dok Marku Perkoviću zabranjuju u Istru, ovakvoj gnjidi se nudi milijun kuna za dolazak u Zagreb:
Eto, to je hrvatska sramota i gaženje etičkih vrijednosti, a o poniženju branitelja nećemo ni govoriti. Zbilja je prozirno domoljublje onih koji priželjkuju dolazak tog nacističkog tvora u Hrvatsku. Kad se nešto kaže protiv Hrvatske i domoljublja tada je to "svemirsko viđenje svijeta i politike" ili "umjetnički bunt", a čim netko na vrh jezika stavi antifašizam, tada svi skoče kao da je u pitanju opstanak čovječanstva. Ma koga vi, gadovi partizanski i masonski, pravite budalama i zagovarate novi ideološki okvir za ono što je odavna mrtvo? Vi, masoni i liberali, upravo i priželjkujete naonacizam i neoustaštvo jer samo tako možete opravdati zatiranje hrvatstva i domoljublja, nastavljaući nam piti krv i pljačkati ono za što su hrvatski branitelji prolijevali krv.

Prisjetimo se, dakle te vijesti:
A Lepa Brena, koja je pjevala četnicima i Štulić, koji je za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku pobjegao u Beograd, dobrodošli su u "Lijepu njihovu", dok Thompson, koji je branio Hrvatsku za vrijeme Domovinskog rata i srpske agresije - nije dobrodošao. A?!

 Podržavam ovo što kaže abC.    Nisam za ovo što kaže abC.

dst, 2009-10-17 u 23:21:01 na vrh stranice

Ja sam upozorav'o kako bunt gledatelja u Varaždinu nije usmjeren protiv Srba, nego da je to bunt protiv mafije u nogometu; Mamića, Štimca, Markovića i ostalih gulikoža naivnih gledatelja čiji su očevi za vrijeme "Juge" doista navijali srcem i bez interesa. Danas su utakmice čista profesija ili gradilište za mlaćenje love, a navijanje se svelo k'o porez na budale, galamdžije i pijanice. Neki su išli tako daleko da se varaždinsko "ubij Srbina" pokušavali čak iskoristili i za napad na splitskog gradonačelnika Keruma.

Evo se opet to ponovilo u čisto hrvatskim "purgerskim" klubovima:
Eto, igraju nesrpski klubovi Dinamo i Zagreb, a skandira se "ubij Srbina"!? Smiješno bi bilo da nije prethodnih ratova, ali to stvarno nema veze s nacionalizmom, a još manje s nacizmom. Ima veze sa Srbima utoliko što Srbija od HDZ-a i Hrvatskog Sabora nije naznačena kao agresor u Domovinskom ratu pa otuda taj bunt. Ako Srbija nije agresor, onda: tko je ubijao našu mladost, djecu i starce? Od koga ćemo tražiti povrat opljačkane imovine i reparaciju ratnih šteta? Od marsovaca?
Mladi vrlo dobro znaju tko je napao Hrvatsku, ali masonsko-udbaška bratija koja je zasjela na vlasti tako ne želi interpretirati povijest. Ta i takva (izdajnička) vlast nam trasira put za Zapadni Balkan ili Jugosferu pa otuda taj bunt koji je još povezan s Mamićevim hvalospjevima bivšoj "Jugi" i htjenju da zbog (njegove) zarade u Zagreb dolaze Partizan ili Crvena zvezda - gdje bi opet Mamić, Štimac i ostali mafijaši imali izravan interes za vlastiti džep.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Ivan Zvonimir Čičak, 2009-10-17 u 23:34:27 na vrh stranice

16.10.2009 13:40
Policija nikako ne smije prekidati utakmice

Nedavni incident u Varaždinu, kada je na utakmici mladih reprezentacija Srbije i Hrvatske skupina mlađahnih navijača skandirala "Ubij, ubij Srbina", ponovno je usmjerio pozornost javnosti na gorući problem ekstremnog nacionalističkog divljanja na sportskim događajima. Premijerka Jadranka Kosor najavila je oštrije mjere i dopunu nedavno usvojenog "zakona o navijačima".

Dapače, najavljuje se mogućnost policijskog prekidanja utakmice, što bi bio nonsens u svjetskim razmjerima, usto protivan pravilima svih sportskih organizacija. Naime, policija nigdje u svijetu ni u jednom sportu nema ovlasti prekidanja utakmica zbog verbalnog navijanja. Odluku u ovom, nogometnom slučaju donose delegat i sudac. Najgora stvar bila bi dopustiti policiji arbitriranje "o verbalnom deliktu" koliko god on bio nakaradan i loš. Hrvatska nije policijska država i o mjerama mogu odlučivati samo sudovi i za to nadležne institucije, a policija nakon toga izvršiti njihove naloge. Sjetimo se samo utakmice u Rimu sa skandaloznom fašističkom euforijom, na koju, nažalost, nije reagirao gotovo nitko osim javnosti.

Raspirivanje vjerske, rasne i nacionalne mržnje u Hrvatskoj je kazneno djelo. Svatko tko svjesno ili nesvjesno sudjeluje u raspirivanju takvih strasti krši hrvatski zakon.

Normalan ustaški pozdrav

Što se policije tiče, ni ona nije postupila po zakonu. Policija je sutradan, poslije utakmice, trebala zatražiti televizijske snimke te navijače, s obzirom na to da se radilo o manjoj skupini, odmah identificirati, provesti istragu i podnijeti prekršajne ili kaznene prijave. Vidio bih ja kako bi reagirali roditelji tih klinaca kad bi im na vrata pokucali policajci i kada bi oni morali odgovarati, u skladu sa zakonom, za ono što su učinila njihova djeca, ako je riječ o maloljetnim osobama. Konačno, za sve ove mjere još nije kasno.

Tko je krivac za incident u Varaždinu, a radi se, dakle, o gradu koji bi, po novim Kuljiševim podjelama na hrvatski istok i zapad, trebao pripadati "urbanom, kulturnom i uljuđenom zapadu"? Ti klinci žrtve su društvene atmosfere i činjenice da je cijelo hrvatsko društvo toleriralo, dapače, čak i stimuliralo, ovakav oblik ponašanja, i to od najvišeg vrha države do samog dna. Sjetimo se samo međunarodnih utakmica u Zagrebu na kojima je sjedio cijeli državni vrh, od trenutnog nam predsjednika, preko ministara, vladara i vlastodržaca, do gradonačelnika i viđenih ljudi iz javnog života. Kada bi cijeli stadion skandirao "Za dom spremni", nitko nije ustajao u znak protesta i napuštao stadion. Bilo je to nešto najnormalnije.

Nedavno je u jednoj emisiji Slavko Goldstein rekao kako takvo skandiranje nije toliko opasno. Ja, pak, smatram da je toleriranje takvog ponašanja bilo ono najopasnije, jer je normaliziralo pojavne oblike zla, u ovom slučaju ipak samo retoričke. Društvena atmosfera pogoduje potom drugačijim iskazivanjima istog tog zla u praksi. Koja je razlika između "Za dom spremni" i "Ubij, ubij Srbina" ili nekog drugog, kao što su na prvenstvu u Njemačkoj naši skandirali "Ubij Turčina", jer Srba nije bilo. Sjetimo se i utakmice u Rimu sa skandaloznom fašističkom euforijom, na koju, nažalost, gotovo nitko nije reagirao, osim javnosti.

Bizarna rasprava

Potpisnik ovih redova usamljeni je pojedinac koji je redovito u svojim kolumnama bilježio, pomalo rezignirano, svako takvo skandiranje, i to niz godina, kao kroničar. Doživio sam čak da me za Svjetskog prvenstva u Njemačkoj jedan kolega urednik napao tvrdeći da to što radim nije dobro jer time "razbijam nacionalno jedinstvo".

U hrvatskoj javnosti vodila se bizarna rasprava o tome kako je "Za dom spremni" zapravo hrvatski povijesni pozdrav pa se spominjala opera "Nikola Šubić Zrinski" i slično. Pritom se zaboravljalo da je taj pozdrav tijekom Drugog svjetskog rata i ustaškog režima kompromitiran i stoga u današnjem kontekstu neprihvatljiv. I pozdrav s uzdignutom desnom rukom bio je aktualan još od antičkih vremena pa sve do Olimpijskih igara u Hitlerovo doba.

Sve do tada olimpijci su pozdravljali s uzdignutom desnom rukom, no na inicijativu Jesseja Owensa i Vane Ivanovića, na toj olimpijadi više nije bilo tog pozdrava. No, samo bi lud čovjek danas mogao braniti nacistički pozdrav kao povijesni. Isto se odnosi i na "Za dom spremni".

Dokaz divljaštva

Uz dužno poštovanje prema povijesnosti, nakon Pavelićeve i ustaške zloupotrebe tog pozdrava, on je naprosto neprihvatljiv. I ne samo to. On je znak vrlo jasne, skrivene ili neskrivene, i možda svjesne ili nesvjesne, ali svakako prepoznatljive političke orijentacije.

Konačno, na ovom bih mjestu htio progovoriti o još jednom važnom "navijačkom uzoru". Zvonimir Boban postao je nacionalna ikona zbog napada na jugoslavenskog policajca i pritom je naglašeno ono "jugoslavenskog", a ne policajca, jer da je bilo gdje u svijetu fizički napao policajca na terenu, njegova bi nogometna karijera bila zapečaćena.

Jednom sam o tome razgovarao s Bobanom i pitao ga je li spreman s današnje povijesne distance na drukčiji način promatrati vlastiti čin. Tijekom nedavnih unisonih napada otočkog tiska na Hrvatsku u vezi s atmosferom prije međusobne utakmice, britanski je upravo taj detalj nabijao na nos Hrvatskoj kao dokaz našega divljaštva.

Koji su razlozi iznenadne senzibiliziranosti, prije svega premijerke Kosor, ali i cijele hrvatske javnosti za ovaj problem?

Pupovčeva intervencija u Saboru pripada u opis njegova radnog mjesta, no premijerka je promtno reagirala, pokazavši time da će i u drugim pitanjima, a ne samo u pitanjima korupcije, raditi na stvaranju drugačije društvene atmosfere. No, pritom ne treba srljati.

Opasna rješenja

Najgore što se može dogoditi jest ići na brzinska rješenja i promjene zakona po kratkom postupku. Radi se o organskom zakonu s obzirom na to da se njime uvode restrikcije u temeljna ljudska prava, kao što je pravo na slobodno izražavanje, zbog čega je potrebno provesti široku raspravu, konzultirati domaće i strane sportske stručnjake i tek potom krenuti u zakonsku proceduru. Pritom se ne smije zaboraviti ni na navijačke skupine i nevladine organizacije za ljudska prava, koje su, zajedno s potpredsjednicom Vlade Đurđom Adlešič i njezinom ekipom, radile na donošenju ovog zakona.

Jedan od elemenata koji omogućava smirenu atmosferu u raspravi sigurno je i činjenica da je hrvatska nogometna reprezentacija ispala iz daljnjeg natjecanja te da uskoro prestaje domaće nogometno prvenstvo. Ima se, dakle, vremena do proljeća provesti temeljitu javnu raspravu i potom napraviti kvalitetnu dopunu zakona.

No, prije svega treba mijenjati javnu percepciju ovog fenomena i tu se moraju uključiti političke, duhovne i medijske elite. Bez toga ni jedno zakonsko rješenje ne samo da neće biti dostatno nego može biti i kontraproduktivno.


- - -
http://jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,10,16,,179759.jl

 Podržavam ovo što kaže Ivan Zvonimir Čičak.    Nisam za ovo što kaže Ivan Zvonimir Čičak.

TALIBAN, 2009-10-18 u 00:08:24 na vrh stranice

17.10.2009.
BALJEZGARIJE DRUGA TADIĆA

Šta reći za osobu koja melje ovakve gluposti i laži, čiji je parlamet četnike proglasio osloboditeljima i amnestirao ih zločina? Misu glasine da Mladića čuvaju tajne službe Srbije, već je to službena politika Beograda.

Visoki oficir vojske Srbije, (srbin iz Srbije), koji je u ratu tajno radio za obavještajnu službu Armije BIH, čiji potpuni dosje posjedujem, tvrdi da Mladića čuvaju obavještajne službe u Srbiji, da je to službena politika Beograda, i da za za to zna MI6, koji koordinira politikom na Balkanu, upravo da bi Srbiju spasili da se ne proglasi agresorom.

Podrepaška politika u Hrvatskoj, koju predvodi dobar dio udbaško-kosovskog krda, ide na ruku ovakvoj politici Srbije, stvarajući bratsku balkaniju direktno pljuje po braniteljima koji su branili hrvatske teritorije od nasrtaja i okupacije yugočetničke armade, zvane JNA, za čijeg je prvog napada vrhovnik bio drug burduš.

Sustavno se bratski prikrivaju događaji iz tog perioda, gdje postoje i pisani dokazi da je JNA došla iz Srbije i napala Hrvatsku. Pošto sustav takve stvari prikriva, jasno je kamo vodi ova politika i njen sigurnosni aparat zajedno sa krivosuđem.


- - -
http://taliban.blogger.ba/arhiva/2009/10/17/2338337

 Podržavam ovo što kaže TALIBAN.    Nisam za ovo što kaže TALIBAN.

HINA, 2009-10-20 u 15:41:59 na vrh stranice

Utorak, 20.10.2009.

USKORO PRIVOĐENJE
Završena istraga nad sedmoricom pripadnika Puma

Prvoosumnjičeni je navodno bivši dozapovjednik Puma Emil Crnčec koji je iduće godine trebao postati član hrvatske NATO delegacije.

ZAGREB - Kriminalističko istraživanje nad sedmoricom bivših pripadnika HV-a osumnjičenih za ubojstvo petorice srpskih ratnih zarobljenika za vrijeme akcije "Maestral 2" u BiH je pri završetku, izvijestilo je Ravnateljstvo policije.

U policiji kažu da će osumnjičeni, kojima se otkriva samo dob ali ne i identitet, biti privedeni u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu uz kaznenu prijavu zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.

Od izvora bliskog predistrazi u kojoj je sudjelovalo pet policijskih uprava i Vojna policija MORH-a doznaje se da su sva sedmorica osumnjičenih bivši časnici 7. gardijske brigade "Pume" iz Varaždina, kojom je zapovjedao pokojni general Ivan Korade koji si je oduzeo život nakon što je lani u ožujku u krvavom pohodu ubio pet ljudi.

Sedmoricu osumnjičenih se tereti da su po njegovom nalogu 9. i 10. rujna 1995. u mjestima Mliništa i Halapići kod Glamoča za vrijeme vojne akcije "Maestral 2" strijeljali zarobljene vojnike Republike Srpske Radoslava Lakića, Peru Vidovića, Petra Jotanovića, Dragoslava Mutića, Borislava Vukića i jednog nepoznatog muškarca. "Naime, nakon što su zarobljenici 10. rujna, prema zapovjedi zapovjednika postrojbe, razdvojeni u dvije skupine, prva je skupina strijeljana ispred zapovjedništva postrojbe u mjestu Halapići, dok je druga skupina odvezena u mjesto Mlinište, i tamo također strijeljana", stoji u policijskom priopćenju.

Tijela četvorice ubijenih ekshumirana su 16. srpnja 1996. iz masovne grobnice Kamen kod Glamoča dok je mrtvo tijelo Radoslava Lakića razmijenjeno na graničnom prijelazu Stara Gradiška 4. kolovoza 1997.

U DORH-u i policiji tvrde da je istraga tog zločina provedeno isključivo na inicijativu hrvatskih tijela kaznenog progona.

Naslužbeno se doznaje da je prvoosumnjičeni bivši dozapovjednik "Puma" brigadir Emil Crnčec koji je do nedavnog umirovljenja na vlastiti zahtjev bio zamjenik načelnika Operativne uprave Glavnog stožera HV-a. Prema pisanju medija, on je ovog ljeta trebao postati član hrvatske NATO delegacije u Bruxellesu.

Mediji su već ranije objavili svjedočenje pripadnika "Puma" Josipa Bračuna iz srpskog zarobljeništva da je njegova postrojba kraj sela Lončari na glamočkom području zarobila petoricu srpskih vojnika, među kojima je bio i potpukovnik Prve srpske mješovite brigade vojske RS Radoslav Lakić.

Bračun je posvjedočio da su srpski vojnici ruku vezanih na leđima kamionom odvezeni prema zapovjedništvu "Puma" u Glamoču, gdje ih je čekao tadašnji brigadir Korade.

Akciju "Maestral 2" vodile su postrojbe Hrvatske vojske na temelju Splitskog sporazuma Tuđman-Izetbegović, odnosno Hrvatske i BiH od 22. srpnja 1995.


- - -
http://www.rtl.hr/clanak/zavrsena-istraga-nad-sedmoricom-pripadnika-puma/12188/

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

SCIndeks, 2010-01-08 u 21:07:24 na vrh stranice

Jugoslovenska revija za međunarodno pravo
1994, vol. 41, br. 1-2, str. 13-32

Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na teritoriji nekadašnje Jugoslavije: Osvrt na rezoluciju Saveta bezbednosti br 827/1993

Josipović Ivo
Pravni fakultet, Zagreb

Sažetak

Rezolucija Saveta bezbednosti br 827(1993) od 27 aprila 1993 godine kojom je usvojen izveštaj generalnog sekretara podnesen na osnovu rezolucije br 808(1993) zajedno sa Statutom Međunarodnog tribunala za nekadašnju Jugoslaviju predstavlja završni rezultat jednog dugog napora međunarodne zajednice da se suprotstavi teškim povredama međunarodnog humanitarnog prava na jugoslovenskim prostorima. Taj rad je započet neposredno rezolucijom br. 780 (1992) i u njemu su učestvovali najistaknutiji stručnjaci iz više zemalja i mnogih nevladinih organizacija. Istorijski gledano Tribunal za nekadašnju Jugoslaviju ima svoje mesto u veoma dugom procesu razvoja međunarodne kaznene intervencije. Taj proces započinje pokušajem da se sudi Kajzeru Viljemu II za zločine u Prvom svetskom ratu nastavlja se tokom Drugog svetskog rata tim što nije mirovao ni u međuratnom periodu. Posle Drugog svetskog rata dobijeni su i prvi praktični rezultati suđenje u Nirnbergu i Tokiju i Nirnberska načela potvrđena kao opšta pravila međunarodnog prava. Između 1947 i 1954 godine pripreman je nacrt Kodeksa zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i Statut stalnog međunarodnog krivičnog suda. Prekid do koga je došlo trajao je do 1974 godine kada je usvojena definicija agresije. Ovi projekti do sada nisu završeni. U takvoj situaciji svetska zajednica nije imala izbora. Pribegla je osnivanju ad hoc Tribunala za nekadašnju Jugoslaviju. Pravni osnov za to su odredbe člana 29 i Glave VII Povelje UN Zbog toga su nastali sporovi među stručnjacima ali je sasvim izvesno da je Tribunal osnovan u jednoj više demokratskoj proceduri da na to ukazuju i njegov sastav i način izbora sudija nego što je to bio slučaj sa Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu. Nadležnost Međunarodnog ad hoc tribunala za nekadašnju Jugoslaviju odgovara zbivanjima u tim sukobima i počiva na odredbama Ženevskih i Haških konvencija kao i na Nirnberškom načelima. Pored toga osnov nadležnosti je i Konvencija o kažnjavanju i sprečavanju zločina genocida. Istovremeno ona odgovara i krivičnim zakonodavstvima svih država u sukobu. Izvesno je da bi postepeno moglo i da se preciznije reše pitanja procedure i same organizacije (na primer načelo non bis in idem i sl) za šta po svemu sudeći postoje i mogućnost i dobra volja. Kroz sve to imalo bi osnova da se očekuje da praksa i iskustva Tribunala doprinesu brzoj realizaciji ideje u vezi sa Kodeksom zločina protiv mira i bezbednosti čovečanstva i stalnog međunarodnog krivičnog sudstva.

Ključne reči
International Criminal Tribunal; Resolution No 872 (1993); international humanitarian law; war crimes; crimes against humanity; genocide; UN Charter

- - -
http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0022-60849401013J


Komentar:
Dakle, Ivo Josipović 1994. godine objavljuje članak, na srpskom jeziku, u Jugoslovenskoj reviji za međunarodno pravo. U potpisu članka izostavio je Republika Hrvatska, iako smo već tri godine bili priznata država. Vrijeme je to rata, kad nismo imali diplomatske odnose s državom u kojoj je izlazio taj časopis, kad nam je vojska te države radila o državi i glavi. I, što je autor ovog teksta podebljao u prenesenom Sažetku, za Ivu Josipovića se nije radilo o prostorima bivše Jugoslavije, već o jugoslovenskim prostorima. Nije to tek nevina pogrješka. Ivo Josipović je ipak pravnik. A oni brzo shvate i znaju važnost preciznog izražavanja. Jednostavno, Ivo Josipović 1994. po ovome što vidimo nije eksplicitno priznavao Republiku Hrvatsku, za njega su to bili "jugoslovenski prostori". Priznaje li ju danas?

 Podržavam ovo što kaže SCIndeks.    Nisam za ovo što kaže SCIndeks.

Večernji list, 2010-01-19 u 16:45:52 na vrh stranice

DESNA SRBIJA
"Kurir" i "Glas javnosti" traže da Hrvati ne slave Oluju

Desničarski beogradski tabloidi objavili su "skandalozno otkriće" da Hrvati slave obljetnice redarstvene akcije Oluja i od toga ne misle odustati.

19.01.2010 11:14

BEOGRAD - Hrvati nemaju namjeru slijediti Srbiju u osudi zločina i prihvatiti deklaraciju o akciji Oluja i Bljesak! Naprotiv, u Hrvatskoj je još na snazi deklaracija Hrvatskog sabora o akciji Oluja od 30. kolovoza 2006. u kojoj se kaže da je u pitanju "vojno-redarstvena akcija provedena uz poštovanje svih odredbi međunarodnoga ratnog, humanitarnog i civilnog prava", pišu današnji "Kurir" i "Glas javnosti", desničarski tabloidi u vlasništvu Radisava Jovića Raje, koji je, uzgred, već nekoliko mjeseci u beogradskom pritvoru gdje čeka suđenje za gospodarski kriminal.

Beogradski tabloidi spominju deklaraciju o Srebrenici koju srbijanska skupština odbija prihvatiti, a u tome ima potporu desničarske javnosti pa i ova dva tabloida. Prema izvorima ovih dvaju tabloida, jedan od zahtjeva srbijanske protutužbe za genocid jest da Hrvatska izmijeni Zakon o blagdanima po kojemu se početak Oluje slavi kao državni praznik i to, kako kaže Savo Štrbac, "tri dana". Štrbac drži da se teško može očekivati da će Hrvatska ukinuti postojeću i prihvatiti novu rezoluciju o Oluji , a "jedino bi Međunarodni sud pravde mogao natjerati Hrvatsku da briše postojeću i prihvati novu deklaraciju".

Milorad Pupovac, dopredsjednik SDSS-a, drži da "će tako nešto biti potrebno", ali "kako u Hrvatskoj ne postoji dovoljna svijest o tome koliko je Srba stradalo u Hrvatskoj i koliki su razmjeri tih stradanja pa će se najprije morati ljudi osvijestiti".


- - -
http://www.vecernji.hr/vijesti/kurir-glas-javnosti-traze-da-hrvati-ne-slave-oluju-clanak-81167

 Podržavam ovo što kaže Večernji list.    Nisam za ovo što kaže Večernji list.

Srpsko narodno vijeće, 2010-01-21 u 18:08:59 na vrh stranice

Broj 527
Srbi iz Hrvatske najveće su žrtve proteklog rata

Ne govorim o broju mrtvih, govorim o tome da su Srbi iz Hrvatske najveće žrtve kao jedan korpus, jer su se povlačili zajedno s vojskom i u Hrvatskoj ostavili sve što su imali. Milošević se nije bunio kad su odlazili, kaže u oproštajnom razgovoru predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.

Počnimo s najaktualnijim, vaša izjava da biste oružanom akcijom prekinuli posavski koridor u slučaju proglašenja referenduma o odcjepljenju Republike Srpske izazvala je oštra reagiranja u Banjoj Luci, ali i u Hrvatskoj. Da se sad možete vratiti unatrag, biste li tu izjavu preskočili?

- Gledajte, kad razgovarate u jednom neformalnom razgovoru, to nije nikakva izjava, to nije nikakav stav Republike Hrvatske, nego se razgovaralo o tome što bi bilo ako bi netko razbijao Bosnu i Hercegovinu. Mi smo garant opstanka BiH, moralo bi se nešto poduzeti. Pa sam spomenuo i to presijecanje koridora. To, naravno, ne može odlučiti sama Hrvatska, ne može ni hrvatski predsjednik. Nema, dakle, govora o tome, zna se procedura po kojoj se to može napraviti.

Mislite na proceduru NATO-a?

- Kao članica NATO-a obavezni smo držati se njegovih pravila, ali ja nisam ni tražio pokretanje te procedure, to je samo hipotetsko reagiranje što bih napravio kad bi se mene pitalo. To nema nikakve veze sa stavom Hrvatske.

Jeste li upozorili novinare da je to hipotetski, neformalan stav?

- Pa neformalan je bio, jasno! Kažem samo što bih ja napravio.

Novinari prekršili kodeks

Znači li to da su novinari prekršili dogovor koji ste imali s njima?

- Pa ne znam jesu li prekršili dogovor, ali to je bio neformalni razgovor. Nije bio razgovor za objavljivanje.

To su bili kolege iz "Novog lista"?

- Da, ja sam im samo kazao što bih ja napravio, a hoće li netko tko bude nadležan presjeći koridor ili ne, u to ne ulazim, samo kažem da bi se moralo nešto poduzeti ako bi netko razbijao BiH. Jer, što je taj referendum nego realizacija Miloševićevog plana Velike Srbije. A nijedan agresor ne smije biti nagrađen za agresiju, pa ni Slobodan Milošević.

Milorad Dodik je objašnjavao prije nekoliko mjeseci da bi referendum o odcjepljenju bio raspisan samo uz suglasnost ostalih konstitutivnih dijelova države. Dakle, vjerojatnost za to je neznatna. No vratimo se vašoj izjavi, jeste li nezadovoljno što ju je "Novi list" objavio?

- Svakako sam nezadovoljan, jer samo kažem što bih ja napravio. To nije stav Republike Hrvatske, jer da bi Hrvatska vojska išla u takvu akciju, odluku mora donijeti Sabor, a ne predsjednik Republike.

Čak ni Sabor. Sada je to, kako ste i sami rekli, u rukama NATO-a.

- Jasna stvar. To se ne smije bukvalno shvatiti. Ali mene su u hrvatskim novinama već optužili da sam i uniformu obukao, imate takve fotomontaže.

Držite li doista da je Dodik takav remetilački element u Bosni?

- Mislim da jest, ali ne jedini.

Možete li nabrojiti još nekoga osim njega?

- Neću nabrajati jer oni jedan drugoga hrane, pothranjuju. Ovo što on radi za Bosnu i Hercegovinu nije dobro.

Ipak izbjegavate spomenuti Harisa Silajdžića ili Bakira Izetbegovića, koji su čak izbačeni iz SDA zbog radikalizma?

- Postoje radikali i u jednom i u drugom i u trećem korpusu, ali Dodik ima najveću faktičnu vlast. On je najmoćniji čovjek Bosne i Hercegovine. Zato je njegova odgovornost najveća.

Srbima u BiH Sarajevo mora biti glavni grad

Nemate li dojam da samo jačate Dodika napadajući ga? On nije lak zalogaj, istina sada se služi radikalnom retorikom, ali ima i toliko respektabilnu antikaradžićevsku prošlost da mu vaši napadi i napadi iz Sarajeva ne mogu našteti, prije mu odgovaraju.

- Nešto se mora poduzeti, ne može se dozvoliti da se kristalizira ovakvo stanje jer poslije se to ne može ničim popraviti. BiH mora imati prepoznatljive mehanizme koji vrijede u pravno organiziranoj državi, koja se sastoji od dva entiteta, a ne od dvije države u jednoj državi.

Tu je napravljena greška jer je Washingtonskim sporazumom 1994. rečeno da će se Federaciji BiH pridružiti i sadašnja Republika Srpska, ali to je u Daytonu jednostavno zaboravljeno.

- Da, u Daytonu se navlačilo Tuđmana i Miloševića da potpišu sporazum jer trebalo je zaustaviti rat, što je srećom uspjelo, ali sada treba homogenizirati BiH kao državu. Ne može netko reći ja ne priznajem Bosnu i Hercegovinu, za mene Sarajevo nije glavni grad. A što ti je onda glavni grad?

Daytonski sporazum očito ne funkcionira, veliko je nezadovoljstvo njime, osim u slučaju Republike Srpske koja je u početku bila oštro protiv, a sada je oštro za. Zar nije najrazumnije napraviti jednu tročlanu federaciju, što je u dobroj tradiciji bivše SFRJ koja je, načelno, dopuštala autonomiju dijelova, ali ne na štetu cjeline?

- Nažalost, to nije tako učinjeno pa sada imamo jedan hibrid, za koji vidimo kako funkcionira. Ali, još bih malo o hrvatskoj politici. Ako mi za svake izbore izlijepimo cijelu BiH svojim plakatima, učvršćuje li to BiH? Svakako ne. Ako se ubuduće regulativa napravi tako da u Hrvatskoj glasa samo onaj koji ovdje ima prebivalište, već smo napravili jedan veliki iskorak. Toliko što se Hrvata tiče. A što se tiče Srbije, bila bi dobra poruka iz Beograda da su Srbi u BiH građani Bosne i Hercegovine, da im je glavni grad Sarajevo i da svoju politiku kreiraju u Bosni i Hercegovini.

Pa Tadić u zadnjim izjavama ide prema tome.

- Tadić ide.

Kakav je vaš stav o Daytonskom sporazumu? On je zapravo jedan hibrid, s jedne strane unitarna Republika Srpska, a s druge strane federalni bošnjačko-hrvatski entitet. Svakakve države postoje, ali za takvu ne znamo.

- Slažem se, Daytonski sporazum je zaustavio rat, ali nije uspostavio mehanizme države po kojoj ona može funkcionirati. Kako da BiH pregovara o poglavljima za ulazak u Evropsku uniju kad ona nema mehanizme za pregovore? Ne mogu pregovarati entiteti. Država BiH nije osposobljena za to. S druge strane, ne može se dopustiti ni promjena arhitekture prostora bivše Jugoslavije, ona je dovršena.

Tuđman-Miloševićev bratski savez bez premca

Osim Kosova?

- Mislim da je Srbija napravila dobro što je jedno pitanje iz političke prebacila u pravnu sferu i neka se to sad na taj način rješava. Što će biti poslije, to će se vidjeti nakon odluke Međunarodnog suda. To otprilike i mi imamo sa Slovenijom.

Nije li Hrvatska ipak trebala biti opreznija oko priznanja Kosova? Čak ni dio članica Unije još nije priznao Kosovo.

- Ali ne zbog Kosova. One nisu priznale Kosovo zbog svojih unutrašnjih razloga.

Imamo i mi svoje unutrašnje razloge, kao i sve druge zemlje ex-Jugoslavije. To su redom etnički složene države i mnoge od njih bile su opreznije od Hrvatske kad je riječ o kosovskoj neovisnosti.

- Ne bih se upuštao u analizu postupaka Hrvatske vlade, ali polazim od nečeg drugog. Kosovo i Vojvodina su bili konstitutivni elementi jugoslavenske federacije, iako su obje pokrajine bile vezane i sa Srbijom. Međutim, Milošević je praktično ukinuo autonomiju. Ne bih nikome davao recepte, ali trebalo je odmah nakon pada Miloševića vratiti autonomiju Kosovu, što nije učinjeno, nego su pregovori vođeni uz poruku: dobivate više od autonomije, manje od nezavisnosti. Je li to federacija? Je li to konfederacija? To nitko nije rekao.

Sada se Vojvodini vraća autonomija, istina u ograničenijem obliku, možda je trebalo s hrvatske strane malo više strpljena da se vidi što će biti i s Kosovom? Ovako ispada da su odnosi između postmiloševićevskih snaga u Srbiji i posttuđmanovskih u Hrvatskoj gori nego između Tuđmana i Miloševića.

- Ha, između te dvojice nije bilo nesporazuma. Oni su se slagali u svemu. Jeste li ikad čuli Tuđmana da govori protiv Miloševića ili Miloševića protiv Tuđmana? To je bio bratski savez bez ijedne mrlje.

Ipak, nije li malo čudno da su odnosi demokratskih snaga u Hrvatskoj i Srbiji ovako loši?

- Ali, kažem vam u kojoj poziciji se Hrvatska nalazi. Kosovo proglašava samostalnost i nastaje novi realitet na ovom našem prostoru. Kako dalje? Hrvatska se odlučila, kao i najveći broj evropskih zemalja, da se taj realitet prizna. Zašto je do svega toga došlo? To su povijesne činjenice, svima je jasno što se dogodilo. Milošević je htio najveći dio BiH i dio Hrvatske, a kad je vidio da od Hrvatske nema ništa, upustio se u dogovore.

Ili je otpočetka htio samo dio Bosne?

- Da, i nije se bunio kad su Srbi odlazili iz Hrvatske. Zašto? Jer mu je ta masa trebala da naseli Kosovo kad je iselio Albance. Ali, Srbi iz Hrvatske tamo nisu htjeli ići, jednostavno to nije dolazilo u obzir, oni su na kraju krajeva hrvatski građani i oni su možda najveće žrtve ovoga rata.

Ne mora Srbija priznati Kosovo, nije ni Zapadna Njemačka priznala Istočnu

Zašto mislite da su najveće žrtve?

- Ne govorim sada o broju mrtvih, govorim o tome da su oni žrtve kao jedan korpus, jer su se zajedno s vojskom povlačili i ostavili sve što su imali u Hrvatskoj, a sam Milošević tome nije prigovarao, njemu je to odgovaralo.

Je li hrvatska politika bila poštena u pogledu povratka Srba, pogotovo vezano uz povrat stanarskog prava?

- Sigurno je da je demokratski dio Hrvatske zainteresiran da se naši građani vrate i taj proces je u toku, samo nije dovršen. To je važno zbog hrvatskih državnih i nacionalnih interesa. Ako se naši građani vraćaju u sigurnost, to znači da smo demokratska zemlja, da svi građani tu zemlju prihvaćaju kao svoju domovinu i zato smo zainteresirani za njihov povratak. Ali da ima pojedinaca, da ima grupa kojima to ne odgovara, i to je točno, ali oni više nisu relevantna politička snaga.

Ipak, ključni su odnosi vas i Tadića. Bili ste pioniri normalizacije u regiji, a rastajete se u najvećoj svađi. Je li sve to zbog Kosova ili ima još nešto?

- Ma nema nekih drugih razloga, a kako će situacija s Kosovom završiti, pustimo neka to vrijeme rješava. Ne mora Srbija priznati Kosovo, kao što ni Zapadna Njemačka nikad nije priznala Istočnu Njemačku.

Ali je prekidala diplomatske odnose sa zemljama koje su priznale Istočnu Njemačku, slično kao sada Srbija.

- Ali je svijet poslije komunicirao i s jednom i s drugom zemljom, i to treba i ovdje primijeniti. Da li će se Tadić rukovati sa Sejdijuom ili neće, to je njegova stvar, ne mora se rukovati, ne mora s njim ni razgovarati, ali mora se dozvoliti da građani mogu putovati, mora se dozvoliti da privreda funkcionira, nema nijednog razloga da se rastajemo kao neprijatelji.

Križ ne može u školu i gotovo!

Jeste li zadovoljni politikom Hrvatske prema BiH?

- Ono što smo napravili formalno je u redu, pogotovo kad smo rekli da su Hrvati Bosne i Hercegovine građani BiH, da je njihov glavni grad Sarajevo, da svoju politiku moraju kreirati u BiH. To je naša poruka Hrvatima BiH. Ali, među njima ima i onih kojima odgovara odcjepljenje Republike Srpske, jer bi to iskoristili da istim putem krenu i oni, a ohrabruje ih i nedorečena pravna regulativa iz Hrvatske.

Mislite na izborni zakon?

- Na njega, jasna stvar. Jer, Hrvati Bosne i Hercegovine su konstitutivni element BiH, a ne nacionalna manjina ili dijaspora. Oni nisu odselili iz Hrvatske da bi se nastanili u BiH.

Deset godina ste bili ovdje na Pantovčaku, kakvu Hrvatsku ostavljate za sobom?

- Hrvatsku sam zatekao kao izoliranu zemlju u koju nitko ozbiljan nije dolazio, niti nas je tko pozivao. Dakle, jednu sasvim izoliranu zemlju uspjeli smo otvoriti prema Evropi i svijetu, otvoriti i prema zemljama izvan Evrope. Dakle, dobili smo zemlju s kojom su uspostavljene komunikacije. Drugo, morali smo Hrvatsku preustrojiti kao zemlju vladavine prava, što do 2000. godine nije bila. Nije o ničijoj sudbini odlučivala volja zakona, nego volja ljudi na vlasti. Taj dio smo riješili. U drugom mandatu uspjeli smo orijentirati zemlju prema euroatlantskim integracijama i susjedima. Sada završavamo pregovore s Evropskom unijom, ušli smo u NATO savez, vojsku smo depolitizirali, što nije išlo lako, dobrim dijelom je depolitizirana policija, u toku je reforma pravosuđa i javne uprave. Možemo reći da danas Hrvatska funkcionira kao relativno dobro pravno organizirana zemlja.

Kako gledate na to da, iako ste se vi osobno deset godina borili protiv korupcije, rezultati stižu tek odnedavno? Je li vam na neki način žao što ste deset godina derali grlo, a sada će plodove ubirati drugi?

- Ne. Drago mi je i da drugi ubiru plodove. Zadovoljan sam jer je počela prava borba protiv korupcije. Pazite, ako šest godina pokušavam riješiti notornu korupciju vezanu uz kupnju kamiona za Hrvatsku vojsku, onda znate kako je bilo. U tom se slučaju sve pokušavalo da se zaustavi funkcioniranje pravne države i to na način da se to pitanje prebaci u saborsku proceduru umjesto da se to odmah da policiji.

Je li se sve otpočelo odlaskom bivšeg premijera?

- Jest. Sad je vidljivo da su sve ove afere tinjale, ali da očito nije bilo volje da ih se riješi. Postojao je dvostruki mehanizam koji je kočio da se u istragama ide dublje. Također, sad se vidi odakle počinje korupcija - od države, od javnih poduzeća i javnih nabava. Ako tu bude transparentnosti, jasno je da ćemo onda vrlo brzo imati uspješnu borbu protiv korupcije.

Crkva govori da su novog predsjednika Ivu Josipovića izabrali skriveni centri moći. Međutim, njega je izabralo milijun i 300 tisuća građana i on je na napade Katoličke crkve morao reagirati jer tako brani one koji su ga birali.

- Točno. Dobar dio klera je shvatio misiju Crkve i oni se tako vladaju stalno, pa i za vrijeme izbora. Međutim, vidjeli smo one zapjenjene, one bijesne istupe koji su osramotili Crkvu. Oni su se uključili u ovu izbornu kampanju na dosad nezabilježen način. Ne znam zašto. Što se tiče mojih polemika s Crkvom, samo sam branio Ustav. Ako hrvatski Ustav kaže da se u javnim prostorima, a to znači u školama, vojsci, policiji i na sudu mogu isticati samo državni simboli, dakle zastava i grb, onda to znači da tamo nema mjesta vjerskim simbolima. Ako crkveni ljudi žele vladati, neka se biskupi lijepo kandidiraju pa će imati mandat. Crkveni prostor ne može se koristiti za političku propagandu. Oko toga se sukobljavamo. Što se tiče simbola, moramo znati da nemamo samo katoličku zajednicu u Hrvatskoj, imamo i pravoslavnu, i islamsku, imamo i židove, zatim ateiste i agnostike. Dakle, koje ćemo simbole postaviti u javnim objektima? Ako ćeš staviti katolički križ, izvoli onda staviti i pravoslavni, stavi sve simbole, islamske, židovske itd. Odakle pravo da se postavljaju samo jedni simboli? Samo zato što nekih ima više? Koja je to logika?! Mi smo država u kojoj su svi pred zakonom jednaki. Što mislite, da se sudi jednom čovjeku, pripadniku jedne manjinske vjerske zajednice, a da katolički križ visi iznad suca? Odakle taj čovjek može biti siguran da će sudac suditi objektivno i na temelju zakona?

Bobanovska politika Dodika

Jako vas živcira Dodik?

- Kad je Milošević tvrdio da se bori za Jugoslaviju, on je uspijevao u to uvjeriti dobar dio svijeta i pustili su ga da se stvar razvija. Vidite kolikom je to cijenom plaćeno i koliko ćemo još plaćati. Onda je dobio Tuđmana na podjeli Bosne, pa smo i to platili. Dodik sada realizira ono što Milošević nije uspio, on to želi realizirati na jedan drugi način, ne topovima i tenkovima, nego igra na kartu umora Evropske unije, evropskih i svjetskih mehanizama, i umora susjeda. Ne prihvaća suradnju s bosanskim institucijama, a tako Bosna ne može u Evropu. Ako nema institucija koje mogu pregovarati s Evropom, nema ni evropeizacije Bosne i Hercegovine.

Republici Srpskoj ipak je oduzet niz funkcija?

- Dodik to sve želi vratiti, i u tome je stvar.

Neće uspjeti, uostalom, mislimo da je od njega krivlja međunarodna zajednica jer se ponaša potpuno inertno. Svi vide da Dayton ne funkcionira, a tvrdoglavo ga se drže kao da će rat sutra izbiti. To nije realno.

- Najbolje bi bilo da se tamo Srbima daju poruke da je njihova domovina BiH i da se Srbi vrate u dijelove Bosne odakle su otišli. Kad meni, recimo, danas neki hrvatski nacionalisti kažu da Sarajevo više nije glavni grad Hrvatima, jer da tamo nema Hrvata, ja im kažem, čekaj malo, da vidimo kako je bilo prije rata. Jure Pelivan je bio predsjednik vlade, Jerko Doko bio je ministar odbrane, Ivo Živković također ministar, guverner narodne banke bio je Hrvat, petoro ministara bili su Hrvati, 300 profesora, docenata i asistenata na sveučilištu u Sarajevu bili su Hrvati, direktori najvećih firmi bili su Hrvati... I onda Mate Boban donosi odluku, vjerojatno u suglasju s oficijelnim Zagrebom, da je svaki Hrvat koji ne napusti Sarajevo izdajnik hrvatskog naroda. Slažem se da su za odlazak Hrvata iz Sarajeva krivi i blokada i bombardiranje, ali kriva je i pogrešna hrvatska politika u BiH, kriv je i Mate Boban i njegova politika koja je pozivala Hrvate da napuste Sarajevo.

Tko je dočekao Biljanu Plavšić, a tko Blaškića

Pomilovanje Rimca nije bilo dobro primljeno.

- Priznajem da nije bilo dobro primljeno. Najprije moramo reći da je pomilovanje institut koji nema veze sa samom presudom. Pomilovanje se daje zbog okolnosti koje nastaju nakon pravomoćne presude. Ja sam u proteklom razdoblju također pomilovao sedmoro Srba suđenih za ratni zločin, a da nitko nije protestirao.

Nije li Rimac pomilovan već time što nije suđen za ono na Sljemenu?

- To je druga stvar, toj sramoti je kumovala država. On nije pomilovan zbog toga, nego zbog novonastalih okolnosti. Naime, on je jedini priznao djelo, jedini se pokajao, jedini je pokazao gdje su zakopani ubijeni ljudi. Bez tog priznanja ne bismo mogli suditi druge, jer nema mrtvih tijela pa ne možemo nikome dokazati zločin. Dakle, mnogi su otišli na izdržavanje kazne samo zato jer je on omogućio da se do njih dođe. Ali i kod njega lično nešto se dogodilo. Sklopio je brak i ima dvoje djece, u Vukovaru su mu ubijeni ujak i brat, u logor u Srbiji odvedeni su mu roditelji, a on sam našao se u društvu razbojnika. Dakako, ničiji zločin ne možete opravdati, pa ni njegov.

Kako to da je njegov zapovjednik ostao netaknut?

- Vidjeli ste da je tu posrijedi pitanje (ne)funkcioniranja pravne države i pitanje dokaza. Svi znaju tko je tom jedinicom zapovijedao, ali kad trebaš dokaze, onda ih nema.

Tomislav Merčep je nekoliko puta izjavio da neće šutjeti ako ga se procesuira i da će izdiktirati listu suodgovornih?

- Bilo bi jako dobro da sistem bude efikasniji pa da konačno i on kaže sve što ima. Htio bih reći još jedno. Nijednom nisam odbio ono što je Komisija za pomilovanje zaključila, ni u mom prvom ni u drugom mandatu. Bio bi doista presedan da sam sad promijenio odluku Komisije. Smatram da su članovi Komisije odgovorni ljudi, koji su uzeli sve u obzir i donijeli takvu odluku. Naravno, znao sam da ću biti prozivan. Za to me proziva Boris Tadić, ali pitam zašto nije prozvao Dodika kad je on dao avion da jedna zločinka, koja je kriva za stotine smrti i koja je isto tako pomilovana, bude dočekana uz fanfare.

A Josipović je osuđenog ratnog zločinca Blaškića, bez obzira na njegovu kalvariju s previsokom kaznom, stavio na listu podrške. Srećom, Blaškić se sam povukao.

- To jest tako, ali nitko nije došao dočekati Blaškića kad se vratio iz zatvora.

Dočekivali su ga u Hercegovini...

- Ne bih za to htio preuzimati odgovornost.


- - -
http://www.snv.hr/tjednik-novosti/527/srbi-iz-hrvatske-najvece-su-zrtve-proteklog-rata-/


Dodatak:
= = = = = =

Ja budaletine, majke ti mile!?

Oni koji su pokrenuli rat i oni koji su vršili genocid, po Mesiću su najveće žrtve. Tako on to isto misli i o partizanima. Ali, prema ovome, Mesić neizravno potvrđuje teze o dogovorenom i nikada proglašenom ratu.

Dalje, uspoređuje Istočnu Njemačku s Kosovom, k'o da su Njemci dva naroda.

A u vezi križa bih ga pit'o: na što je on ono dao prisegu: tako mu partija pomogla ili tako mu Bog pomogao?

Ma, budaletina, ali čije idiotizme plaćamo mi, a ne on niti njegova partija. Sve nam je više jasno zašto je Josipović morao pobijediti? Gadovi i ništa više, a slijepim Hrvatima treba valjda 4 milijuna mrtvih kako bi shvatili kamo ih vodi Tuđmanova politike; čije je Mesić bio i ostao nerazdvojni element ...

 Podržavam ovo što kaže Srpsko narodno vijeće.    Nisam za ovo što kaže Srpsko narodno vijeće.

Tanjug, 2010-02-28 u 17:05:57 na vrh stranice

Hrvatska najavila korigovanje optužnica za ratne zločine

28. 02. 2010. - 09:37h

Predstavnici Hrvatske ocenili su da je ta država 90-tih godina prošlog veka otišla preširoko u optuživanju ljudi za ratne zločine i najavili da će takvo postupanje biti korigovano, izjavio je danas Tanjugu zamenik srpskog tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić.

Prema njegovim rečima, ovi navodi predsednika Vrhovnog suda Hrvatske Branka Hrvatina i državnog tužioca Mladena Bajića, izrečeni na međunarodnoj konferenciji u Hagu koja je održana prošle sedmice, mogli bi da budu zanimljivi za ljude srpske nacionalnosti koji žele da se vrate u Hrvatsku i da potraže svoja prava. Tokom panela koji su se odvijali pred publikom od 400 ljudi, među kojima su bile i porodice žrtava, Hrvatin i Bajić rekli su da je Hrvatska na neki način otišla preširoko u optuživanju ljudi koji su sada u Srbiji, pre svega hrvatskih državljana srpske nacionalnosti koji se terete za ratne zločine, naveo je Vekarić. On je dodao da je Bajić tokom diskusije naveo da tužilaštvo koriguje optužnice i smanjuje broj optuženih.

"S druge strane tužilac iz Bosne i Hercegovine Milorad Barašin je naveo da se bosansko tužilaštvo završava tri velika predmeta koja i mi radimo ovde, a to je kasarna 'Viktor Bubanj', predmet 'Silos', i 'Dobrovoljačka ulica' te da će za šest meseci doneti tužilačku odluku šta će se dalje dešavati sa tim predmetom", naveo je sprski tužilac. Prema njegovim rečima, predsednica Vrhovnog suda Bosne Medžidom Kreso založila se za potpisivanje sporazuma kojim bi se ubuduće sprečilo dupliranje istraga.

"Na marginama ovog skupa dobili smo od strane bosanske delegacije neke neformalne ponude da bi, posle ugovora koje su zaključila ministarstva pravde Srbije i BiH pre dva dana u Beogradu, sada mogli da krenemo u realizaciju onih sporazuma koji opterećuju naše odnose", napomenuo je Vekarić. To su, pre svega, sporazumi o ustupanju dokaza i o zajedničkim istragama kojima bi se relaksirala situacija u regionu, a narodi lakše doveli do pomirenja, naveo je srpski tužilac i dodao da su se Amerikanci ponudili za posrednike za zaključenju tih sporazuma.

"Veoma je važno da su se tu pojavili i Amerikanci kao posrednici. Oni bi želeli da pod okriljem ambasadora za ratne zločine SAD Stivena Repa organizuju, možda čak i u Vašingtonu, skup gde bi se potpisali ti sporazumi, jer oni igraju aktivnu ulogu u našoj komunikaciji već nekoliko godina i dali su značajan doprinos da se neki stavovi koji su bili veoma daleko sada približe", istakao je Vekarić. On je napomenuo da su u radu dvodnevne konferencije "Procena nasleđa Međunarodnog suda pravde za bivšu Jugoslaviju" učestvovali "vrhunski pravnici svetskog autoriteta, tužioci i sudije iz regiona, kao i jedan broj političara.

"Ono što je za nas značajno je - pokazana i dokazana dobra saradnja sa Haškim tribunalom, pre svega sa glavnim tužiocem Seržom Bramercom", naveo je Vekarić. Kada je reč o glavnom pitanju na na skupu - nasleđu Tribunala, pre svega gde bi trebalo da se nalaze arhive sa poverljivim dokumentima po zatvaranju tog suda, sprski tužilac navodi da su se čuli veoma podeljeni stavovi, od kojih su neki čak "dolazili do granice incidenta". "Postoje potpuno udaljeni stavovi o tome gde bi trebalo da se nalaze arhivi. Bosna misli da bi to trebalo da bude u Sarajevu, a mi i Hrvati nismo za to. Smatramo da bi najbolje bilo da ostane pod okriljem Ujedinjenih nacija", kazao je on.


- - -
Dodatak:
Hrvatska hobotnica ne dopušta ovakve vijesti svojim "ovcama". Turbo izdajnik i rak-rana društva, državni odvjetnik Mladen Bajić koji - btw - bez HDZ-a i Mesića (sada Josipovića, a prije Tuđmana) ne bi mogo no prdnut, još jednom nas pravi budalama i gazi po žrtvama Domovinskog rata. Zbilja je prokleta ta hrvatska šutnja.

Hrvati, za ime Isusovo!? Veleizdaja se događa NAMA, i SADA, i OVDJE, a ne u dalekoj prošlosti niti u nekakvoj više Jugoslaviji. SVE JE ISTO kroz ovih stotinjak i kusur godina. Ovce ostaju ovce! Želite li se probuditi, Hrvati, ili dopustiti nove Jasenovce, križne puteve, Bleiburge, Jazovke, Vukovare ...

 Podržavam ovo što kaže Tanjug.    Nisam za ovo što kaže Tanjug.

dst, 2010-02-28 u 17:17:59 na vrh stranice

Predsjednik Hrvatskog sabora izjavljuje kako Hrvatsku nisu napali Srbi, na što siva eminencija HDZ-a Šeks govori kako je po Osijeku ubijala 'Peta kolona'. U Vukovar opet uvodi ćirilica dok novi hrvatski predsjednik sprema novu "pomirbu". Tuđman nas ne "pomirio" sa zločincima iz II. svjetskog rata, a evo se Josipović priprema izmiriti Hrvate sa zločincima iz Domovinskog rata, što je Tuđman dojelomično već učinio. Ako su pustili Hadžića i Arkana, kako neće ostale četnike?! Šešelj i Arkan su udbaši pa što se moglo očekivati od hrvatskih udbaša nego kolaboracija sa srpskom bratijom po zločinu. Ali za hrvatsku službenu i neslužbenu vrhovnu politiku to nije bila kolaboracija nego njihovo spašavanje.

Josip Perković, udbaški big boss je napisao: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom bi svi udbaši i kosovci bili poubijani; sad je trenutak da nacionalisti izginu." Ovo su mnogi shvatili, ali kler nikako da skonta kako je Perković bio, uz Mesića i Manolića, jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika. Perkovića je poslije u zaštitu uzeo Mesić, a sad to isto čini i Josipović. Dok u međuvremenu Crkva "beatificira" partizana i Titina generala. Ponovit ću ono iz prethodnog komentara: Veleizdaja se događa NAMA, i SADA, i OVDJE, a ne u dalekoj prošlosti. Nije niti u nekakvoj bivšoj Jugoslaviji, niti tuđoj zemlji. Možda ovo jeste, po kleru i Tuđmanu "tuđinska" zemlja, ali Hrvati nisu prolijevali svoju krv za tuđinsku Tuđmanovu Hrvatsku niti za udbašku masonsku Hrvatsku. Hrvati su iz zadnjeg rata izašli kao Hrvati i kao pobjednici, a ne kao antifašisti niti kao fašisti, niti kao udbaši.

I kome sad treba Novi svjetski poredak? Narodu sigurno ne! Svakako da će hrvatski establishment i oligarhija pokušati uvući Hrvatsku u interese onih koji stoje iza njih, a to nije Hrvatski sabor niti hrvatski narod. To su masoni i ostali iluminati koji preko stranih plaćenika i domaćih veleizdajnika vladaju ovom zemljom. Ovo nije ničija zemlja, a još manje je ovo fašističko-antifašističa zemlja. Ovo je zemlja Hrvata i ostalih koji tu žive i koji Hrvatsku poštuju kao domovinu.

Masoni nam naturaju antifašističku Hrvatsku, umjesto hrvatske Hrvatske. Mesić to nije krio i na kraju svog mandata dao je do znanja gradu i svijetu kako iza njega stoji (sve)moćni NATO pa se nije igrati s njegovim riječima. A on je još poručio kako Hrvatska treba biti antifašistička, kako treba slijediti Novi svjetski poredak i kako treba izbaciti križeve iz javnog života ...

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Hrvatska radiotelevizija, 2010-03-01 u 15:23:03 na vrh stranice

"Krive velike sile"

Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić poručio je pred Haškim sudom da je suđenje njemu zapravo suđenje bosanskim Srbima. Naglasio je kako su oni željeli miran rasplet jugoslavenske krize i branili se od pokušaja Hrvata i muslimana da stvore etnički čiste države. Iako je ponovno zatražio odgađanje suđenja, i to do 17. srpnja, Karadžić se ipak pojavio u haškoj sudnici i počeo iznositi obranu.

Za rat u Bosni i Hercegovini optužio je velike sile, naglasivši svoju i nevinost cijeloga srpskog naroda. Ustvrdio je da su bosanski Srbi bili za mirno rješenje krize, a Republiku Srpsku osnovali su da bi spasili živu glavu, prenosi Hina. Odbacivši optužnicu koja ga tereti za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tijekom rata u BiH od 1992. do 1995., najavio je sucima da će tijekom postupka iznijeti čvrste dokaze da nikad nije postojao ni plan ni ideja o protjerivanju muslimana iz RS-a, te da su bosanski Srbi samo štitili svoje nacionalne interese.

Kako je rekao, Hrvati i muslimani imali su međunarodnu potporu za proglašenje neovisnosti Hrvatske i BiH, a osiromašeni bosanski Srbi bili bez ijednog saveznika osim nekoliko beznačajnih država. Hrvatska i srednja Europa sanjali su o obnovi Austrougarskog Carstva, a BiH i Turska o prodoru Turske na Balkan, rekao je Karadžić i dodao da je Jugoslavija uvijek nastajala i nestajala zbog interesa stranih sila te za treći požar na Balkanu u 20. stoljeću optužio strane vlade, osobito Njemačku. Potvrdu za to, kako je rakao, našao i u izjavama Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića. Tuđman je, kaže, '92. rekao da rata ne bi ni bilo da ga Hrvatska nije željela. Ja sam zahvalan predsjedniku Tuđmanu i na ovome i na mnogim drugim stvarima koje će mi biti od koristi u obrani, rekao je Karadžić, koji je, uz ironiju, zahvalio Tužiteljstvu što mu je optužnicu proširilo i na Hrvatsku, jer tu će, smatra, još lakše dokazati svoju nevinost.

Za pokolj na sarajevskoj tržnici Markale optužio je muslimane, no zamjera i Tužiteljstvu da se koristi istim trikovima kao i oni koji su, navodno, inscenirali srpski napad na građane Sarajeva. Smatra da Srbi nisu odgovorni ni za jedan zločin u Sarajevu, Trnopolje nije bilo logor, a Srbi su činili sve da izbjegnu rat. Za neke visoke dužnosnike i generale Vojske RS-a osuđene pred Haaškim sudom, rekao je da su divni ljudi osuđeni po mafijaškim zakonima i dodao da ga tužiteljstvo prikazuje kao monstruma jer protiv njega nema dokaza.

Nakon što sutra završi uvodnu riječ, Karadžić bi opet mogao odigrati na odgodu, kartu koja mu je dosad uvijek pomagala, i to stoga što, naravno, još nije spreman za nastavak suđenja. Suđenje Karadžiću počelo je 26. listopada i nekoliko je puta odgađano jer je Karadžić tvrdio da mu treba više vremena za pripremu obrane i odbijao je doći u sudnicu pa su tužitelji uvodne riječi izveli bez njegove prisutnosti. ICTY mu je nakon toga odredio britanskog odvjetnika Richarda Harveya koji bi trebao osigurati obranu optuženika ako on nastavi bojkotirati proces.


- - -
Dodatak:
Ovaj pokvareni idiot kaže nešto i istinito, a treba podsjetiti kako je upravo Hrvatska ustupila Karadžiću "neke" dokumenta ...

 Podržavam ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.    Nisam za ovo što kaže Hrvatska radiotelevizija.

Hina, 2010-03-13 u 02:33:41 na vrh stranice

Pusić: Balkan je sam kriv za međusobne ratove

Beograd, 12.03.2010., 22:11 | B.V.

Većina onoga što se dogodilo među zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije krivica je prije svega njih samih, ocijenila je predsjednica kluba zastupnika Hrvatske narodne stranke (HNS) u Hrvatskom saboru Vesna Pusić u petak u Beogradu na konferenciji u povodu sedme obljetnice umorstva predsjednika srbijanske vlade Zorana Đinđića.

'Za većinu onoga što nam se dogodilo mi smo odgovorni sami, većinu onoga što nam se dogodilo napravili smo sami sebi ili jedni drugima', rekla je Pusić sudionicima konferencije što je u organizaciji srbijanske Liberalno demokratske partije održana u Beogradu. 'Ustrajati na tome da ne budemo isti kao oni koji su činili zločine, sigurno je jedna od važnih poruka Zorana Đinđića', istaknula je Pusić i dodala kako je 'naš zadatak da, to što mislimo, znamo i možemo učiniti, u našim društvima pretvorimo u ono što će biti njihova budućnost.' 'Europa je onda samo jedno dugoročno institucionalno jamstvo da će možda države na našem terenu početi trajati dulje od ljudskog vijeka, što do sada nije bio slučaj', rekla je Pusić.

Izvjestitelj Europskog parlamenta za Srbiju, slovenski političar Jelko Kacin kazao je sudionicima konferencije kako je uvjeren da bi se Srbija danas, s vladom Zorana Đinđića, približavala okončanju pregovora za ulazak u EU, te da ne bi bilo odgađanja i povremenih odjeka 'stare mračne politike iz devedesetih godina'. 'Žalim što Srbija nije krenula odlučnije njegovim putem i što neki vodeći političari još nisu u stanju suočiti se s povijesnim istinama i postati pravi čelnici i predvodnici, a ne oni koji idu linijom manjeg otpora', kazao je Kacin. Izrazio je žaljenje zbog izgubljenih godina koje je Srbija provela u samoizolaciji nakon Đinđićeve smrti što je, kako je rekao, bilo loše za sve Srbe u regiji i kao i za cijeli proces proširenja EU.

Predsjednik LDP-a Čedomir Jovanović poručio je na skupu da Srbija ima obvezu surađivati s kosovskim Albancima i Europskom unijom, te s Hrvatskom podjeliti odgovornost za stanje u Bosni i Hercegovini, umjesto da se, kako je rekao, uzajamno optužuju za genocid i time opterećuju Europu. Jovanović i Kacin tijekom dana položili su vijenac na spomen-ploču u dvorištu srbijanske vlade, gdje je Đinđić ubijen 12. ožujka 2003.


- - -
Dodatak:
Nas su stvarno napali marsovci, a ne Srbi; kako vele 'gadovi' i 'gadure'. Muko Isusova!

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

Hina, 2010-03-14 u 12:23:34 na vrh stranice

13.03.2010 19:09
O HRVATSKO-SRPSKIM ODNOSIMA

Pusić traži ukidanje tužbe za genocid

Predsjednica kluba zastupnika Hrvatske narodne stranke (HNS) u Hrvatskom saboru Vesna Pusić ocijenila je u razgovoru za agenciju Tanjug da su odnosi između Hrvatske i Srbije takvi da su oduvijek stabilizirali ili destabilizirali balkansku regiju te istaknula kako ti odnosi, zbog tog značajnog utjecaja, moraju biti poboljšani

Pusić je kazala kako je potrebno izgraditi odgovorniju politiku u cilju popravljanja odnosa i stabilizacije regije, navevši Europsku Uniju kao projekt stabilizacije i izgradnje država u balkanskoj regiji.

Govoreći o pitanju Kosova, Pusić je kazala kako je Hrvatska opravdano priznala njegovu neovisnost, naglasivši kako je to nezaobilazna činjenica, a da je drugo pitanje kako je do toga došlo i koja je politika do toga dovela.

Kazala je kako ni Srbija ni Hrvatska nisu razmišljale o tome koji bi, u osjetljivim pitanjima, bili sljedeći politički koraci koji bi pomogli da se neugodna situacija donekle ublaži. Kao primjer takvog koraka navela je povlačenje međusobnih tužbi za genocid pred Međunarodnim sudom pravde koje će, kako je rekla, bespotrebno opteretiti naraštaje koji nisu odgovorni za to.

Otvorena pitanja između dviju zemalja, poput suđenja za ratne zločine, nestalih osoba, povratka izbjeglih ili pitanja granica, ne trebaju rješavati šefovi država već ih treba rješavati na razini ministarstava i pojedinih resora, ukazala je Pusić.


- - -
Dodatak:
Možda ta 'gadura' zatraži i poništavanje holokausta - genocida nad Židovima? A Kazari tom žrtvom (bolje bi bilo reći 'žetvom') ubiru debele kamate diljem svijeta, terorizirajući brojne narode. Tko nju postavi na tu izmišljenu funkciju i u čije ime ona govori? To pitanje odavna postavljamo biračima, na koje ne stiže odgovor. Za koga je Crkva pozivala da damo svoj glas? Svi smo prevareni i sve je počelo Tuđmanovom turbo prevarom - "pomirbom". To je bila samo pomirba sa svojim kmetstvom, koje se i dan-danas natura hrvatskom narodu. Tuđman je prvi priznao 'državicu' nastalu na genocidu i što drugo očekivati od njegovog HDZ-a nego da nas nastavi praviti budaletinama, pljačkati i vršiti teror nad narodom ...

 Podržavam ovo što kaže Hina.    Nisam za ovo što kaže Hina.

HINA, 2010-03-15 u 12:53:04 na vrh stranice

IVAN ŠIMONOVIĆ TVRDI
'Nema šanse za ratnu odštetu od Srbije'

Ministar pravosuđa i zastupnik RH na Međunarodnom sudu pravde u Haagu Ivan Šimonović izjavio je da mogućnost da Srbija Hrvatskoj nadoknadi ratnu štetu praktički ne postoji te da Hrvatska može očekivati odštetu samo na osnovi genocida, i to u simboličnom iznosu

Vjerojatno bi se radilo samo o simboličnoj naknadi, sudeći po bosanskom slučaju u kojemu je Srbija bila osuđena za nekažnjavanje i nesprječavanje genocida, a Sud je ocijenio da financijska naknada ne bi bila primjerena u tom slučaju, rekao je Šimonović u intervjuu HTV-u emitiranom večeras u emisiji 'Paralele'.

Istaknuo je i da bi eventualna naknada mogla biti vezana isključivo uz fizičke osobe, obitelji stradalnika, te da država, po ovoj tužbi, ne može biti nikakav dobitnik financijskih sredstava, ali i da tužba za genocid nije podnesena u prvom redu zbog financijskih razloga te da zasad nisu ispunjene pretpostavke da Hrvatska odustane od tužbe.

Procjenjuje se da je u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata počinjena materijalna šteta od 32,5 milijarde eura.

Srbijansko podnošenje protutužbe protiv Hrvatske za genocid moglo bi se, po Šimonoviću, ocijeniti kupovanjem vremena, s tim da je riječ o otprilike tri godine jer se, kako je rekao, rasprava o sadržaju očekuje se početkom 2013.

Na pitanje ima li Vlada, koja ima pravo na povlačenje tužbe protiv Srbije ili na nagodbu, moralni legitimitet za takav čin, odgovorio je da bi kako bi za takvo što bila potrebna široka suglasnost svih u parlamentu, a ne samo vladajuće koalicije, te da je važno i mišljenje predsjednika Republike koji je sukreator vanjske politike.

Kaže i da se od trenutka kada je preuzeo zastupanje Hrvatske, prije 10 godina, stalno o tome razgovara i razmišlja, ali i da se o povlačenju tužbe dosad ozbiljno nije pregovaralo.

"Sadržajnog razgovora, što i pod kojim uvjetima, do sada nije bilo", kaže Šimonović, istaknuvši kao svoje osobno mišljenje da "mi moramo inzistirati na onome što smo tražili u tužbi". "A ako se to može ostvariti izvansudskim putem, to je veliko pitanje. Mislim da zasad nisu ispunjene pretpostavke da Hrvatska odustane od tužbe", dodao je Šimonović.

Za sadržaj 2.500 stranica obrazloženja tužbe, koji su sada tajna, ministar je rekao da će biti objavljeni u javnosti onoga trena kada započne glavna rasprava.

Na pitanje je li predsjednik Ivo Josipović 8. siječnja tijekom predizborne kampanje imao pravo objelodaniti sadržaj nekoliko stranica iz toga obrazloženja, Šimonović je odgovorio da su slični podaci otprije poznati te da se prema tome nije radilo o nekom dokumentu "koji je bio isključivo vezan uz tužbu i koji bi kao takav podlegao obvezi čuvanja tajnosti".

Hrvatska je 2. srpnja 1999. pokrenula postupak pred ICJ-om protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog povrede Konvencije iz 1948. o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida počinjenih na području Hrvatske od 1991. do 1995. Od najvišeg pravosudnog tijela UN-a Hrvatska je zatražila da presudi da je Jugoslavija počinila genocid u Hrvatskoj i da su građani RH bili žrtve tog genocida. RH traži tužbom od SRJ da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se dozna istina o nestalim hrvatskim državljanima, da se vrate kulturna dobra oteta u tom razdoblju te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.

Srbija je osporavala nadležnost Suda, koji se u studenom 2008. proglasio nadležnim za tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid u ratu 1991-1995.

Srbijanska je vlada 31. prosinca 2009. odlučila pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu (ICJ) podići odgovor na tužbu Hrvatske za genocid, kao i protutužbu protiv Hrvatske za genocid nad Srbima tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995, na 500 stranica - od kojih gotovo 200 zauzima nabrajanje događaja iz doba NDH.


- - -
Dodatak:
Kakva odšteta, kakvi li bakrači?! Pa Tuđman je s masonima i Udbom sve uredio da dođe do ovoga što nam se sad nudi? Lažna pomirba, oslobađanje 'pink-zona' pred izbore, američka 'Oluja', prodaja generala tuđinu, Haag, ZERP, Zapadni Balkan i tako u beskraj hrvatske sramote. "Stoka sitnog zuba" neće se niti nakon ovoga zapitati zašto Titin general nije nikada proglasio obrambeni rat protiv Srbije i Crne Gore. Sve je spalo na optužbe protiv JNA i 'Pete kolone'. Možda su nas ipak napali reptili s Marsa, muko Isusova!? ...

 Podržavam ovo što kaže HINA.    Nisam za ovo što kaže HINA.

HRT.hr, 2010-03-19 u 15:33:19 na vrh stranice

Dogovorni rat

Emisija: Nedjeljom u dva
Urednik i voditelj: Aleksandar Stanković
Negdje iza 49. minute, gost emisije Rajko Grlić priča:

Rajko Grlić: Predsjedniče (Stjepan Mesić), danas nakon 20 godina to možemo zvati dogovorni? Ova dvojica su se dogovorili? On je rek'o: - Ne, nije! Evo kako je bilo. I onda mi je vrlo ukratko ispričao priču da je on u Beogradu s Miloševićem dogovorio da se on, Milošević i Tuđman vide zajedno i pokušaju nešto učiniti da ne dođe do svega toga. Vratio se u Zagreb, kaže, i to prenio Tuđmanu, Tuđman se složio i rek'o ja ću ti javiti kad ja to mogu pa da to napravimo. I kad je za manje od tjedan dana Tuđman se vratio iz Beograda, nije mi rek'o to da on ide, i samo mi je rek'o: - Ja sam se s Miloševićem sve dogovorio. Ja gledam u predsjednika Mesića i kažem: - A ovo što ste mi ispričali govori da je to dogovoreno, onda. A on onako gleda i kaže: - Pa i je ...


 Podržavam ovo što kaže HRT.hr.    Nisam za ovo što kaže HRT.hr.

goya, 2010-03-19 u 17:03:10 na vrh stranice

Ofc da je bio dogovoreni rat .
Da, ofce moje : DOGOVORENI RAT - pa nek Kaptol i dalje beatificira Tudjmana i njegove kriminalce ! !

 Podržavam ovo što kaže goya.    Nisam za ovo što kaže goya.

..., 2010-04-14 u 15:57:33 na vrh stranice

- Nakon napada na Borovo selo, obaviješten sam da su Glavaš, Gojko Šušak i Vice Vukojević bili prisutni tom napad, te da su osobno pucali na srpske kuće, a o svemu me izvijestio Reichl Kir. Jedna od mina tada nije eksplodirala i donesena je u prostorije MUP-a. Jednom prilikom je Šušak tamo izgubio svoj pištolj, koji je kasnije Adžić donio na sjednicu Vlade, kazavši: "Eto tko izaziva nerede u Borovu selu" - rekao je Boljkovac.

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

dst, 2010-04-17 u 22:44:42 na vrh stranice

Slobodanka u akciji

Split je uvijek bio leglo antihrvatskog djelovanja, pa se stazama Orjune kreće i drugarica Slobodanka.

Krnja istina ili istinite laži? Ima tu svega, ali je svakako primjetan ton kojim se naglašavaju ciljevi ovog članka u partizanskoj Dalmaciji. Ovo je u biti samo još jedan dokaz da su udbaši na vlasti i još jedna potvrda zašto izdajničko-plaćenička oligarhija ne želi lustraciju. A što smo drugo i mogli očekivati, nakon što je Tuđman u Ustav stavio zasluge ZAVNOH-a za državu protiv koje su se on i partizani borili. Da, partizani ne žele niti dan-danas priznati da su se borili za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku, iako ih njihovi dokumenti i potezi demantiraju na tisuću mjesta. Kad su srušili hrvatsku državu izmislili su antifašizam kao razlog borbe jer nisu drugačije mogli dokazati hrvatskom narodu zašto je srušena njihova država Hrvatska, a ne samo ustaški režim.

Idemo se sad malo pozabaviti ovim čime nas 'Slobodanka' uči, odnosno - čime nam pere mozak i što nam to podvaljuje.

Eto ti ga na (kako veli jedan bloger), odmah u nadnaslovu uskaču sami sebi u usta, a naslov je toliko maliciozan da ne zaslužuje komentar, jer među onima koji su iznijeli rat nema branitelja. Ma, mislim; stvarno!?

Prvo. Ja nemam ništa protiv toga da se i kroz dokumente kao prva žrtva rata vodi poginuli policajac (redarstvenik) Goran Alavanja, ako je istina to što pišu dokumenti i Boljkovac. Ovo je plod kuhinje HDZ-ovih udbaša.

Drugo. Ako Hrvati ne smiju braniti Hrvate, kako onda Židovi mogu braniti Izraelce? Objasni nam ti, novinaru!? A to što su udbaši dogovorno napucali narod na jedne protiv drugih i trećih, orjunašima nije drago čuti jer su upravo udbaši gazili stazama ORJUNE iz Splita i stazama titinih partizana i generala. A za istinu, ako baš Krnjo hoće, udbaši su prvi instuirani i prvi su krenuli i razno-razne akcije, o kojima novinar SD-a očito nema pojma.

Treće. Ovaj novinar i 'Slobodanka' nisu dostojni niti napisati ime Vukovara, a kamo li spominjati heroje obrane i tog rata.

Četvrto. Tuđman je u Tikvešu, a poslije i na Karađorđevu, puno toga dogovorio s Miloševićem, pa o Dubrovniku malo tko piše istinu jer je se svi preživjeli najviše plaše same istine. Samo toliko.

Peto. Zbog ovoga bi ti, bijedni i šugavi novinarčiću orjunaški, u svakoj pravno uređenoj državi odvalio kaznu da ti ne bi više palo na pamet pisati takve nebuloze kako su rat za Hrvatsku iznijeli partizani, odnosno vojni kadar JNA. Pa da, kad je i Tuđman bio kadar JNA i što drugo nego biti na toj liniji. Ako je i od 'Slobodanke' previše je?!

Šesto. Ne'š nas ti, orjunaško piskaralo, učiti tko su trebali biti heroji rata?! Svaka baba zna da se u tih pola milijuna branitelja naguralo mnoštvo profesionalnih glasača HDZ-a, kao i konzumenata brojnih povlastica koje su kapale kao kamate na hrvatsku krv. Koliko se novinara 'Slobodne Dalmacije' kiti ordenima ili se oslastilo povlasticama? O tome mo'š pisat, a o braniteljima nisi dostojan niti ime im izgovoriti.

I, sedmo. Očito je orjunaškom novinaru simbolika brojke 6 draža i prihvatljivija nego broja 7, pa mu ja nadodajem: I ti nadopuni mjeru otaca svojih.

Ovaj tekst je vjerojatno nastao pod utjecajem Sorosevog plaćenika i kazarskog miljenika Drage Pilsela koji nas pak časti brojnim istinama iz kojih ispada da nas je JNA spasila i u ovom ratu, kao i to da "antifašisti" imaju monopol na nju (istinu). Ako je pak Hrvatska trebala biti upravo ovakva - masonska provincija i udbaška - onda je kadar bivše JNA doista pobjednik i u Domovinskom ratu, muko Isusova!

p.s.
Ovo je previše znakovito da bi se tek tako prešutjelo jer nas povijest opet uči tko i kako vlada ili (prema volji aktualnog imperija i centara moći) mora vladati ovom državom i ovom narodom. Demokracija se još jednom pokazala kao najveća prevara ove civilizacije jer, ako je suditi prema Hrvatima, ovo nema veze s voljom naroda, niti njegovom baštinom.

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

www.bhdani.com, 2010-05-12 u 13:27:17 na vrh stranice

Cilj: jedinstvena Srpska država

Četrnaestog novembra 1993. godine Generalštab Vojske Jugoslavije sastavio je Direktivu za upotrebu Vojske Jugoslavije, Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine, označenu kao državna tajna, u kojoj se govori o stvaranju jedinstvene srpske države kao i o jedinstvenim oružanim snagama u čiji sastav su ulazile ove tri vojske. Iz dokumenta je više no jasno da je komanda bila zajednička, da su se planovi donosili u Beogradu te da je Vojska Jugoslavije bila direktno involvirana u ratove u Hrvatskoj i BiH zbog čega bi ovaj dokument mogao biti od ključne važnosti za reviziju tužbe BiH protiv Srbije, ali i u dokazivanju odgovornosti Radovana Karadžića zbog genocida u Srebrenici i još deset općina u BiH u okviru zločinačkog poduhvata u koji su bili direktno uključeni Srbija i RS. Na kraju Direktive se navodi da će se razrada Plana upotrebe zajedničkih oružanih snaga vršiti pod tajnim nazivom Drina. U potpisu je predsjednik Vrhovnog saveta odbrane Zoran Lilić. Na dokumentu, zavedenom pod rednim brojem 75-2, pečat je Generalštaba Vojske Jugoslavije

Plan Drina, koji nosi pečat državne tajne, jedan je od rijetkih dokumenata koji decidno govori o stvaranju jedinstvene srpske države na prostoru nekadašnje SFRJ i ulozi Vojske Jugoslavije u tome. Prvi put je javno spomenut na haškom suđenju Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije. Kao svjedok odbrane generala Perišića 23. februara 2010. pojavio se general Miodrag Simić, načelnik Prve uprave Generalštaba VJ od 1993. do 1995. Simić je tvrdio da general Perišić, kao prvi čovjek vojske, "nije imao ovlaštenje da komanduje upotrebom vojnih jedinica niti je takvu upotrebu mogao da prenese na nekog drugog", jer je "vojskom komandovao predsednik SR Jugoslavije u skladu sa odlukama Vrhovnog saveta odbrane". U vrijeme kad je Perišić bio načelnik Generalštaba, predsjednik SRJ bio je Zoran Lilić. U svom iskazu Simić je tvrdio da VJ nikada nije sadejstvovala s Vojskom Republike Srpske i Srpskom vojskom Krajine. Kada je na suđenju spomenut plan Drina, koji je predviđao upotrebu VJ van granica SRJ, Simić je to opisao kao operativno-strategijskim maskiranjem kojem je cilj bio obmanjivanje protivničke strane!?

Simić je u Haagu ispričao da je plan Drina 24. novembra 1993. zaveden u Prvoj upravi Generalštaba VJ te da su u njegovoj izradi učestvovali čelni ljudi Generalštaba VJ, Manojlo Milovanović iz Glavnog štaba VRS-a i Mile Novaković iz Glavnog štaba Srpske vojske Krajine, a potpisao ga je tadašnji predsjednik SRJ i Vrhovnog saveta odbrane Zoran Lilić. Kada je tužitelj predočio skoro identične paragrafe plana Drina Generalštaba VJ i propratnih planova Vojske Republike Srpske u kojima se navodi da je prvi cilj vojske "stvaranje pretpostavki za oslobađanje i državno obedinjavanje svih srpskih teritorija", Simić je ponovio da je to "plan obmane". No, po dokumentima tužiteljstva plan Drina je mjesec dana kasnije detaljno razrađen u Vojsci Republike Srpske (VRS) još detaljnije u planovima Drinskog, Sarajevsko-romanijskog i Prvog krajiškog korpusa. Ciljevi srpskog naroda U planu Drina se detaljno govori o "verovatnoj agresiji Hrvatske vojske na Republiku Srpsku Krajinu" te o upotrebi oružanih snaga gdje se navodi da Vojska Jugoslavije treba da "sadejstvuje sa SVK u slamanju napada na Baranju i zapadnu Slavoniju, kao i sa VRS u dolini Drine i istočnoj Hercegovini". Tužitelj je Simiću predočio i izvod iz Direktive za upotrebu VRS koja je stupila na snagu krajem decembra 1993. godine, sugerirajući da on dokazuje da je plan Drina formuliran u Generalštabu VJ, a zatim proslijeđen VRS. Simić je i to negirao rekavši da je izvod iz Direktive uputio komandant Glavnog štaba VRS, a da je dostavljen iz SR Jugoslavije, taj plan bi, po njegovim tvrdnjama, bio zaveden pod pečatom Generalštaba VJ. Simić nije negirao da je general Ratko Mladić znao za postojanje plana Drina s obzirom da je njegov načelnik štaba Manojlo Milovanović prisustvovao izradi plana u Beogradu, zajedno sa čelnim ljudima iz Generalštaba VJ i SVK. Tužitelj je citirao paragraf iz plana VRS u kojem se navodi njena "čvrsta opredeljenost da se preduzmu sve mere kako bi drugi narodi bili sprečeni da stvaraju države na račun tradicionalno srpskih teritorija" te da je "cilj stvaranje pretpostavki za oslobađanje i državno obedinjavanje svih srpskih teritorija". Sličan cilj se navodi i u planu Drina Generalštaba Vojske Jugoslavije.

Dani su u posjedu plana Drina, odnosno Direktivi za upotrebu VJ, VRS i SVK, gdje se u prvom dijelu, nazvanom Neprijatelj govori o vojno-političkoj situaciji, kaže: "Sa stanovišta strategijskih interesa SAD-a i zemalja Evropske zajednice razbijanje SFRJ, bez direktnog vojnog angažovanja, nije završeno i sada se nalazi dalje od cilja nego na početku, jer je ostala za region Balkana isuviše jaka SRJ sa još uvek respektivnom vojnom silom i dve nove srpske države, koje su opredeljene da vode nametnuti im rat da bi odbranile svoje republike i stvorile uslove da se stvori jedinstvena država srpskog naroda." Direktiva objašnjava i interese susjednih zemalja koje u "nastaloj situaciji vide šansu za ostvarenje teritorijalnih pretenzija": "Albanija i Mađarska sve otvorenije postavljaju pitanje ponovnog razgraničenja i prekrajanja granica, Bugarska će ih slediti, dok muslimanska BiH ima aspiracija prema Sandžaku, a Hrvatska prema Sremu i Drini. (...) Podrška Grčke u poslednje vreme i Italije, oprezno naklonjene Kine i Rumunije Srbima ukazuje na to da srpski narod ne bi ostao usamljen i bez saveznika." U nastavku se detaljno analizira "agresija na srpske zemlje" te navodi da je "cilj agresije razbiti SRJ, sprečiti stvaranje jedinstvene srpske države na Balkanu i obezbediti predislociranje snaga NATO sa CEV na JEV zbog ostvarivanja potpune kontrole nad izvorima sirovina u Aziji i Africi i kontrole razvoja situacije u bivšem SSSR".

Zadaci za VJ, VRS i SVK Drugi dio Direktive, Upotreba oružanih snaga, govori o općim ciljevima te na prvo mjesto stavlja objedinjavanje oružanih snaga srpskog naroda čime bi se spriječile "dalje namere unutrašnjeg i spoljnog neprijatelja na razbijanju jedinstva, celovitosti teritorije SRJ i razdvajanje srpskog naroda zapadno od Drine i Dunava". A glavni cilj je: "Odbraniti teritorijalni integritet srpskih država zapadno od Drine i Dunava i SRJ, zaštititi srpski narod od genocida, osloboditi delove srpske teritorije sa većinskim srpskim stanovništvom, stvoriti uslove za uspostavljanje jedinstvene države srpskog naroda, sprečiti stvaranje velike Hrvatske i kompaktne islamske države na prostorima bivše Jugolsavije." Dalje se objašnjava kako to izvesti: "Oružanim snagama srpskog naroda zapadno od Drine i Dunava odsudnom odbranom očuvati teritorijalni integritet RS i RSK, a planskim i iznenadnim dejstvima bez medijske propagande očuvati i popraviti operativno-strategijski položaj i stvoriti jače operativne rezerve, a borbenom gotovošću Vojske Jugoslavije odvratiti potencijalne agresore od ugrožavanja teritorijalnog integriteta srpskih država, sprečiti oružanu pobunu na kriznim područjima, odseći prostor Goražda od Raške oblasti i time prisiliti rukovodstva R Hrvatske i bivše BiH za prihvatanje faktičkog stanja. U slučaju agresije HV na RSK jedinstvenom upotrebom oružanih snaga srpskog naroda, odsudnom odbranom i ofanzivnim dejstvima na izabranim pravcima i prostorima odbraniti RSK, razbiti snage koalicije na prostoru Dalmacije i bivše BiH, eventualnu oružanu pobunu na kriznim područjima SRJ, uz istovremenu pripremu glavnih snaga VJ na razbijanje ustaških i muslimanskih snaga i konačan završetak rata." Dalje se govori o angažiranju Vojske Jugoslavije u Baranji, istočnoj Slavoniji, zapadnom Sremu te Vojske Republike Srpske u zapadnoj Slavoniji i Krajini te stvaranju uslova za ofanzivna dejstva.

Zadaci oružanih snaga, prema Direktivi, dijele se na zadatke VJ, VRS i SVK te upotrebu ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane. Prva etapa operacije, koja se odnosi na VRS, nalaže da se "delom snaga izvodi odbrana prema snagama RH na Savi, snagama HVO i muslimanskim OS (...), naneti neprijatelju što veće gubitke". Drugom etapom VRS, u sadejstvu s VJ, zadužuje se da razbije i uništi muslimanske snage u enklavama, Sarajevu i na pravcu Kalesija - Tuzla - Lukavac, a "zatim produžiti dejstva i što pre izbiti u dolinu Neretve na odseku Mostar - Metković - Neum i na obalu mora na odsecima: Neum - Zaton i Cavtat - Prevlaka. Deo snaga VRS uputiti i pretpočiniti GŠ SVK za angažovanje prema odluci GŠ SVK". SVK ojačana VRS-om u prvoj etapi operacije treba "artiljerijsko-raketnim udarima po vitalnim objektima po dubini RH sprečiti iznenađenje i odsecanje delova teritorije RSK". Što se tiče RV i PVO planiran je "jedinstven sistem PVO s težištem na zaštiti oružanih snaga, objekata i važnijih administrativnih i vojno-industrijskih centara RS, RSK i SRJ".

Prilozi - Obezbjeđenje borbenih dejstava, poseban je dio Direktive u kojem se navodi da je potrebno "obezbediti da sve aktivnosti izgradnje, održavanja i učvršćivanja borbenog morala Vojske proizilaze iz čvrstog opredelenja državno-političkog rukovodstva srpskog naroda da se zaštiti narod, odbrani teritorija i stvore uslovi za formiranje jedinstvene države srpskog naroda". Za pozadinsko obezbjeđenje zadužuju se VJ, VRS i SVK "prema jedinstvenom planu. Popunu utrošenih materijalnih sredstava i rezervi obezbediti angažovanjem kapaciteta namenske proizvodnje, proizvodnih i uslužnih kapaciteta SRJ, RS i RSK, a nedostajuća sredstva iz uvoza ili pomoći". Na kraju Direktive se navode prilozi: Odluka za zajedničku upotrebu oružanih snaga, Plan strategijsko-operativnog maskiranja, Obaveštajna situacija, Plan obaveštajnog obezbeđenja, Plan veza, Protivelektronska borba, Naređenje za injžinjerijsko obezbeđenje, Upotreba snaga PVO i snaga vazduhoplovne podrške, Naređenja za PNHBOB OS, Pozadinsko obezbeđenje, Bezbedonsono obezbeđenje, Plan moralno-psihološke aktivnosti i informisanja. Direktiva je stupila na snagu 31. novembra 1993. godine.

Plan moralno-psiholoških aktivnosti i informiranja - Historijska nužnost

Ciljevima Plana moralno-psiholoških aktivnosti i informisanja su: prvo, da državno-politička rukovodstva srpskih zemalja što jasnije formuliraju i javno prezentiraju ukupnu aktuelnu situaciju srpskog naroda... Drugo, inicirati objedinjen nastup i djelovanje svih državnih, diplomatskih, informativnih i vojnih institucija, organa i pojedinaca, kao i Srpsku pravoslavnu crkvu, na prezentaciji objedinjavanja stavova, ocjena o historijskoj i aktuelnoj situaciji srpskog naroda i o nužnosti krajnje odgovornog angažiranja svih potencijala srpskog naroda. (...)Posebno intenzivirati rad na osmišljavanju i koordinaciji podrške i pomoći prijateljskih i pravoslavnih zemalja (...) i s tim ciljem: "Održati zajednički sastanak ministarstava informisanja srpskih država i agencija TANJUG, Srna i ISKRA sa predstavnicima generalšataba vojski i dogovoriti osnove jedinstvenog informativnog nastupa u zemlji i svetu (...). Održati informativni sastanak svih ministara kulture, nauke, prosvete i dr. srpskih zemalja sa najpoznatijim naučnicima, umetnicima i drugim intelektualcima svih profila i animirati ih da u svojim oblastima, ukupnim radom i usmerenim aktivnostima doprinesu afirmaciji istorijskih interesa srpskog naroda u zemlji i svetu. Održati informativni sastanak sa afirmisanim predstavnicima Srba u dijaspori radi usmeravanja i koordinacije rada njihovih organizacija sa aktivnostima u zemlji." Kao treći cilj se navodi stalno isticanje nerealnosti ostvarivanja ciljeva neprijatelja, posebno "Hrvata, muslimana i Šiptara". Četvrto: "Na objedinjenim stavovima i usmerenjima državno-političkih i vojnih predstavnika srpskih zemalja planirati i realizovati konkretne mere izgradnje morala srpskog naroda i vojske, povećanja motivisanosti za napore i borbu i povećanja psihološke stabilnosti pojedinaca, komandi i jedinica. Težište tih aktivnosti imati na stvaranju čvrstog uverenja da su samo odbrambene borbene aktivnosti srpskog naroda i vojske izraz istorijske nužnosti i da je sada vreme kad se mogu ostvariti ciljevi i interesi srpskog naroda za koje se on bori više stotina godina, a ako se sada ne ostvare, teško da će se ikada više pružiti prilika za to." I posljednji cilj je: "U svim aktivnostima obezbediti neposredan, ubedljiv i efikasan kontakt političkih i vojnih struktura sa ljudima, delovati motivaciono i razvijati uverenje da ova borba mora i da će biti pobedonosna za srpski narod. Garancija toga je i čvrst zajednički nastup i borba svih srpskih zemalja i naroda."

Upotreba snaga PVO i vazduhoplovne podrške - Jedinstveni sistem

"U prvoj etapi operacije (do proleća ili napada OSH) snagama PVO VRSK, VRS i VJ organizovati jedinstveni sistem PVO na teritoriji RSK, RS i SRJ, sa težištem na praćenju situacije u vazduhu, prenosa podataka o situaciji u vazdušnom prostoru i zaštiti važnih objekata od dejstva iz vazduha sa malih i srednjih visina", navodi se na početku ovog dokumenta u kojem dalje stoji: "Snagama vazduhoplovne podrške vršiti ograničenu vazduhoplovnu podršku snagama KoV RSK i RS (prevoženjem, evakuacijom, vizuelnim i foto-izviđanjem i krajnje selektivnom vatrenom podrškom) ne izazivajući intervenciju snaga koalicije angažovane u akciji UN 'Sprečiti let' i zaštitu zona bezbednosti. (...) Obuku i održavanje trenaže pilota u letenju i izvršavanju borbenih dejstava vršiti u VRSK i VJ. (...) Rukovođenje i komandovanje snagama vršiti sa operativnim centrima glavnih štabova VRSK, VRS i VJ u zonama svojih odgovornosti uz međusobnu koordinaciju. (...) U drugoj etapi operacije snagama PVO teritorije VRSK, VRS i VJ u sadejstvu sa trupama PVO vršiti PVO objekata na teritoriji sa ciljem obaranja što većeg broja neprijateljskih aviona sa težištem na malim visinama i jugozapadnim pravcima. Težište PVO imati na zonama, kao i u I etapi operacije i na snagama KoV koje se kreću ka Kosovu i pravcima: Vukovar - Županija, Zvornik - Tuzla - Doboj, Višegrad - Goražde." Ovaj dokument je potpisao načelnik Uprave RV i PVO general-major Ljubiša Veličković.

Plan obavještajnog obezbjeđenja - Angažirati sve centre u zemlji i inostranstvu

Prema Planu obaveštajnog obezbeđenja za izvođenje odbrambene i napadne operacije oružanih snaga srpskih zemalja objekti i zadaci su: praćenje političkih aktivnosti, planova i namjera SAD-a, Njemačke, Francuske, Engleske, Rusije, Turske i Evropske zajednice kao cjeline te praćenje vojnih aktivnosti zemalja članica NATO s težištem na vazduhoplovnim snagama, vazdušno-desantnim i specijalnim snagama. Kao snage i sredstva za izvršenje navode se obavještajni centri u inostranstvu i zemlji. Na udaru obavještajnih planova srpskih snaga su i HV, HVO, muslimanske i separatističke snage.

Na kraju plana stoji napomena da je potrebno "pri izvršenju zadataka obaveštajnog obezbeđenja dnevno redovno razmenjivati podatke, a vanredno po potrebi. Zona obaveštajne odgovornosti: za VJ rijeka Sava - Slavonski Brod - Virovitica - Mađarska državna granica; dolina Neretve - Vis - Trst - u koju se uključuje Mađarska, Rumunija, Bugarska, BJRM, Albanija i pomorske snage u Jadranu. Za SVK teritorija RH, Slovenije i severne Italije. Za VRS teritorija bivše BiH, Slavonija, RH južno od Splita".

Raspored i razmještaj pozadinskih jedinica i ustanova - Logistika iz Srbije

Tehnički remontni zavod Čačak i Kragujevac vrše generalni remont tehničko-materijalnih sredstava za potrebe VJ prema dobijenim zadacima i pružaju ispomoć prema zahtjevima GŠ VRS i SVK. Vojnomedicinska akademija sprovodi preventivnu medicinsku zaštitu, zbrinjavanje povrijeđenih i oboljelih pripadnika oružanih snaga srpskog naroda. Planiranje kretanja i prevoženja materijalnih sredstava u svim granama saobraćaja i organizaciju transporta NVO iz proizvodnje, uvoza i pomoći vrši ŠVK VJ u saradnji s glavnim štabovima VRS i SVK.


- - -
Dodatak:
Vrh HDZ-a je jasno i glasno rek'o kako Srbi nisu nikoga napali!? I, što onda ovi svašta pišu? Reću ću ja njih partizanu Bebiću, koji k'o predsjednik hrvatskog kokošinjaca (pardon - sabora) neda reći kako su i Hrvate napali Srbi. A k tome kad dodamo činjenicu kako Tuđman, Titin general, nikada nije proglasio rat protiv agresora Srbije, onda su nas garant napali Marsovci, a možebit i neki drugi izvanzemaljci ...

 Podržavam ovo što kaže www.bhdani.com.    Nisam za ovo što kaže www.bhdani.com.

dst, 2010-05-13 u 14:35:10 na vrh stranice

Početak rata?


Na današnji dan je počela bitka i rat za Hrvatsku. Udba i KOS su pripremili teren da se 'Delije' (navijači 'Crvene zvezde') iz Srbije dovuku u Zagreb, kako bi započeli napad. Ali, Zvonimir Boban, Dinamov igrač, javno se usudio uzvratiti udarac miliciji koja je bila na strani Delija, što je u biti početak obrane ove Hrvatske ...




Danas Dinamo više nije simbol hrvatskog državotvorstva i želje za svojom domovinom, k'o što je nekad bio. Danas je Dinamo sinonim za pljačku, lopovluk i primitivizam, uglavnom zbog Mamića koji ubiru gotovo svu lovu od kluba (prodaje igrača bez poreza), a k tome još od grada traže pomoć. Kako god je Dinamo postao leglo kriminala i primitivizma, tako je slično i s ovom hrvatskom državom. K'o što su tada BB boysi nesvjesno otvorili frontu za obranom domovine, tako je slično i danas kad "milicija" (policija) opet tuče nepodobne navijače i na nekin način dokazuju da je ovo udbaška država koju su osnovali partizani i udbaši, na čelu s Tuđmanom, Manolićem, Mesićem, Perkovićem i ostalim krvnicima ovog naroda ...


p.s.
Iako je Zvonimir Boban suspendiran i izbačen iz nogometne reprezentacije Jugoslavije, ipak je igrao za tu državu protiv Farskih Otoka (7:0), u Beogradu, 16. svibnja 1991. Od Hrvata tu su još bili Prosinečki, Šuker, Jarni, Ladić i još neki, što dokazuje kako hrvatski nogometaši nisu baš bili nacionalno osvješteni.
Evo cijeli tadašnji sastav nogometne reprezentacije Jugoslavije: Tomislav Ivković (Dražen Ladić 65'), Vujadin Stanojković, Robert Jarni (Davor Šuker 65'), Predrag Spasić, Zoran Vulić, Ilija Najdoski, Robert Prosinečki, Dejan Savičević, Darko Pančev, Zvonimir Boban, Siniša Mihajlović.

Mediji prešućuju kako je 'Crvena zvezda' ipak (od)igrala u Maksimiru, i to samo godinu dana poslije ovog događaja (18. 05. 1991., ali bez Delija), što je pozdravio i sam Franjo Tuđman, bivši predsjednik FK Partizan i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske.


p.p.s.
Dejan Kožul - Krvava bajka pred golim tribinama:
"Tog 13. svibnja 1990. godine čudovište je pušteno s lanca. Koprcalo se ono godinama prije toga, poput izgladnjelog psa na vodilici, a onda je procijenjeno da je postalo dovoljno neuračunljivo, a opet još uvijek pokorno. Danas, 20 godina poslije, okrenulo se i protiv sponzora koji su ga velikodušno hranili...
Oko tri tisuće navijača Crvene zvezde, koje je predvodio Željko Ražnatović Arkan, tada samo kriminalac, koji će poslije dobiti prefiks i ratni, došli su u Zagreb samo s jednim ciljem. Nogomet je bio u drugom planu. Priča se da je Arkan u Zagreb došao čak s punim automobilom oružja. Zlu ne trebalo. Tko zna kome ga je prodao poslije? Možda istim onima koji su vodili Dinamove navijače? Ta matrica će biti korištena samo koju godinu poslije po ratištima Hrvatske i BiH gdje su, velika je vjerojatnost, bauljali isti oni koji su bili akteri nereda na Maksimiru. Neki kao zapovjednici, a većina kao topovsko meso, pa tko živ...
"


p.p.p.s.
Britanska verzija tog događaja: Red Star Vs The Bad Blue Boys

 Podržavam ovo što kaže dst.    Nisam za ovo što kaže dst.

Nebojša Vukanović, 2010-05-22 u 15:50:31 na vrh stranice

Trebinje smo spasili dubrovačkim parama

Bivši predsjednik Skupštine opštine Trebinje Božidar Vučurević po prvi put otkriva šta se dešavalo na dubrovačko-trebinjskom ratištu u ljeto 1995. godine, i dogovorima na relaciji Tuđman - Milošević. Tvrdi da je municija i naoružanje za odbranu od hrvatske vojske nabavljeno novcima koje su Dubrovčani platili sa električnu energiju koja je proizvedena u ratu.


08.05.2010. Trebinje - Nakon napisa o operaciji "Burin" i hrvatskim planovima da se u ranu jesen 1995. godine zauzme Trebinje, bivši predsjednik Skupštine opštine Trebinje Božidar Vučurević potvrdio je saznanja do kojih smo došli, i namjere tadašnjeg vrha Hrvatske države da se dokopa strateški veoma važnih hidroelektrana na Trebišnjici.

Vučurević kaže da je tek u drugoj polovini jula 1995. godine saznao sa plan Hrvatske vojske i tvrdi da je zauzimanje Trebinja bio dio dogovora bivšeg srpskog i hrvatskog predsjednika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

"Jednog kasnog popodneva sredinom avgusta 1995. godine mene je pozvao na telefon jedan srpski general koji je bio na visokoj funkciji u Vojsci Jugoslavije, a sada se nalazi pred Haškim tribunalom gdje mu se sudi za navodne ratne zločine. Ne bih volio da mu naudim jer je utamničen, ali radi se o tadašnjem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije general-pukovniku Momčilu Perišiću. Tražio je od mene da hitno i tajno dođem u Beograd. Bilo je kasno uveče, i ja sam mislio da krenem ujutro, ali je on zahtijevao da pođem odmah i da najkasnije ujutro budem u Beogradu. Zovnuo sam šofera i odmah smo krenuli, ali smo se na izlasku iz Lastve zadržali jer je vojska na granici sa Crnom Gorom izvodila neke radove. Nikom nisu dali da prođe i stvorila se velika kolona, a onda sam ja tražio da me puste da prođemo jer je hitno i žuri nam se. Pitao sam nekog pukovnika šta rade, kakve su to vojne aktivnosti, ali nije želio da mi odgovori tvrdeći da sev radi o uobičajenim poslovima. Kasnije sam saznao da je namjera bila da se tu napravili linija odbrane, i da su Hrvati namjeravali da tu postave granicu. Brzo smo došli u Beograd, i čim sam se smjestio u sobu u hotelu Slavija koju smo stalno imali iznajmljenu za potrebe ljudi iz naše opštine zovnuo sam generala. Tražio je od mene da ga sačekam u sobi i da ne dolazim u Generalštab Vojske Jugoslavije, i da budem sam. Došao je u sobu u civilu sam, nastojao je da bude neprimjećen, i vrlo se hladno sa mnom pozdravio i to me začudilo jer smo obično bili veoma srdačni. Prve što mi je rekao je da Trebinje treba da padne. Ja sam se zbunio i rekao mu da je to nemoguće jer smo dobro utvrđeni, ali me je prekinuo i rekao da je sve dogovoreno, i da Trebinje treba da padne Hrvatima. Kratko mi je rekao da su se o svemu dogovorili Milošević i Tuđman i da je riječ o razmjeni teritorija. Upozorio me je da je situacija zabrinjavajuća, i da mi on ništa ne može pomoći jer nije u prilici", priča Vučurević.

On je u to vrijeme bio prvi čovjek opštine Trebinje, i kaže da je upozorenje shvatio veoma opozbiljno. Neposredno prije razgovora sa generalom Perišićem Hrvatska vojska izvela je operaciju "Bljesak" i napad na zapadnu Slavoniju, a potom i operaciju "Oluja" kada je iz Like, Korduna i sjeverne Dalmacije protjerano više od 200 000 Srba.

Srbija i njen predsjednik Slobodan Milošević nisu tada vojno zaštitili Republiku Srpsku Krajinu i njeno stanovništvo iako su bili potpisnici Vens-Ovenovog mirovnog plana. Nerealno je bilo očekivati pomoć u odbrani Trebinja i Republike Srpske od predstojeće hrvatske agresije, a Vučurević je dobio odobrenje od tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i predsjednika Narodne Skupštine Momčila Krajišnika da koristi sva sredstva za potrebe odbrane.

Hidroelektrane na Trebišnjici još 1993. godine postigli su dogovor sa Hrvatskom elektroprivredom da se voda tunelom kroz Petrovo polje isporučuje u Plat, a da se proizvedena struja naplaćuje.

Na taj način prikupljena je veća svota novaca koja su bile deponovane u filijali Privredne banke u Trebinju. Vučurević tvrdi da su na njegov prijedlog ta sredstva iskorištena za nabavku municije.

Položaje prema Hrvatskoj koji su bili veoma dugi tokom cijelog rata branili su isključivo pripadnici Trebinjske brigade, a u rijetkim trenutcima na ovo ratište dolazili su u ispomoć i vojnici iz drugih jedinica Hercegovačkog korpusa.

Pošto je Trebinjska brigada bila najbrojnija, za vrijeme zatišja na dubrovačko-trebinjskom ratištu koje je sa manjim prekidima trajalo od novembra 1992. godine do sredine 1995. godine, njene jedinice išle su na ispomoć na druga ratišta, od Goražda i Boračkog jezera do Treskavice i Olova.

Vučurević kaže da su po njegovom povratku u Trebinje sve jedinice vraćene na trebinjsko ratište, i da su kao pojačanje u odbrani grada stigle još neke jedinice Vojske Republike Srpske.

"Ja sam poslije razgovora sa Perišićem odmah krenuo za Trebinje, i došao sam uveče. Ovdje gotovo niko nije znao šta se sprema, a ja sam uveče odmah kontaktirao Karadžića i rekao mu šta se dešava. Iako je bio predsjednik Republike Srpske nije imao pojma šta se događa dok mu ja nisam rekao, jer je taj dogovor postignut bez njegovog znanja. Sa njim je tada bio i premijer Kozić i predsjednik narodne Skupštine Momčilo Krajišnik. Ja sam im tražio dozvolu da mi se da odobrenje da se novci koje smo dobili od Hrvatske i Dubrovnika iskoristi za nabavku oružja i municije. Ja sam im rekao da ću i bez njihove saglasnosti ja uzeti te pare i da ni po koju cijenu neću dozvoliti Hrvatima da se slobodno ušetaju u Trebinje. Karadžić je bio zatečen, ali je rekao Krajišniku da mi se da potvrda da mogu da koristim novac i sve druge resurse za odbranu grada, i to mi je Krajišnik brzo poslao faksom u opštinu, i ja i danas čuvam taj dokument. Sazvao sam Ratno predsjedništvo opštine Trebinje i rekoa sam da je situacija ozbiljna, i da treba da posjetimo komandu korpusa koja je tada bila u Kalinovniku jer su gore izvođene neke operacije. Nisam detaljno govorio sve što znam, a u Kalinovniku sam na samo razgovarao sa generalom Grubačem koji je bio komandant korpusa i njegovim najbližim saradnicima. Rekao sam im šta se sprema, ali sam na osnovu reakcija zaključio da su pojedinci već i prije mene znali šta se sprema jer nisu bili iznenađeni. Oficiri su me obavjestili da imamo malo municije, da je tehnika raštrkana i da neće biti lako braniti Trebinje ako udare jake snege jer smo razvučeni. Tražio sam spisak municije i oružja koji je hitno trebalo da se nabavi, i sa njim sa se vratio u Trebinje. Uveče smo zovnuli tadašnjeg direktora Privredne banke Bošnjaka i tražili da otvori sef u kome su bile pare ili ćemo provaliti u sef. On nam je tražio odobrenje od državnih organa kako bi sebe zaštitio, i kada sam mu pokazao papir koji sam dobio od Krajišnika otvorio nam je sef. Uzeli smo novac i dva čovjeka, tadašnjih prvi čovjek državne bezbjednosti Drašković i još jedna osoba kasno uveče krenuli su u Srbiju po miniciju. Poznavao sam se lično sa direktorom valjevskog Krušika i on nam je natovario kamione koji su na riječ krenuli i prije nego što su naši ljudi došli sa parama", kaže Vučurević.

On ne želi da kaže o kolikoj se cifri novca radilo, ali smatra da je bilo između 7 i 8 miliona američkih dolara. On kaže da su tada u Trebinje došle velike količine municije, prije svega artiljerijske za teške haubice i minobacače, i da su jedinice Trebinjske brigade sa drugih ratišta povučene na svoje položaje. Iako je operacija držana u tajnosti, informacije su procurile u javnost, pa je jedan dio stanovnika Trebinja panično pokušao da napusti Trebinje bojeći se da je ono prodato kao Republika Srpska Krajina.

"Jedne večeri kolone automila u ranim jutarnjim časovima počele su preko Gljive i Klobuka da napuštaju Trebinje. Kada su me zovnuli i rekli šta se dešava ja sam hitno otišao na tadašnje policijske punktove prema Bileći i Nikšiću i zatekao strašne prizore. Ljudi u panici napuštaju Trebinje, svinje zaklane preko krova i hauba vise, a ništa se ne dešava. Naredio sam policiji da se grad blokira i da se nikaom ne dozvoli da napusti Trebinje. Ako ode narod, za njim ide i vojska, a nije bilo razloga da se bez opaljenog metka i granate napusti grad. Kasnije sam saznao da su ta dešavanja zbunila Hrvate koji su sve to posmatrali sa Vlaštice, jer su primijetili veliki broj vozila sa svjetlima kako napušta, ali i dolazi u grad jer se vojska vraćala na položaje, a stizali su i šleepri i naoružanje sa municijom. Oni si pretpostavili da su stigle jake snage u odbranu grada, da smo jako brojni, i da će imati velike gubitke ako nas napadnu. Da bi ih preduhitrili mi smo rano ujutro, nekoliko sati prije nego što su oni pokušali da nas napadnu izvršili napad na njihove položaje i zbunili ih. Kasnije su oni odustali od većeg napada, a mi smo spasili Trebinje. Slobodno mogu da kažem da je Trebinje u avgustu 1995. godine pred kraj rata spašeno dubrovačkim parama jer ko zna šta bi bilo da nije bilo njih. Sudbina je tako htjela" zaključuje Vučurević.

Velike borbe na dubrovačko-trebinjskom ratištu trajale su desetak dana bez značajnijih pomjeranja linija ratišta, a nakon toga nastupilo je primirje. Kasnije je potpisan mirovni sporazum u Dejtonu, a tek u drugoj polovini 1996. godine Hrvatska vojska je povukla svoju vojsku sa okupiranog područja opštine Trebinje.


Dodatak 1:

Najžešće borbe na dubrovačko-trebinjskom ratištu u avgustu 1995. godine vođene su u rejonu Bobana, Trebinjske šume i Dživarskog Poljica.

Pripadnici Bobanske čete uspjeli su da zauzmu nekoliko vrhova iznad sela Diklići i Poice, i tom prilikom poginulo je nekoliko pripadnike ove jedinice. 31. avgusta 1995. godine Hrvatska vojska vođenom raktom "fagot" pogodila je u rejonu sela Dživarsko Poljice kamion sa vojnicima koji su išli na položaje.

Tom prilikom stradalo je sedam vojnika, peripadnika Trebinjske brigade Vojske Republike Srpske.


Dodatak 2:

Izdaja 1992. godine
U Trebinju i danas mnogi sumnjaju da je dio opštine kojeg su u maju i junu 1992. godine zauzeli pripadnici Hrvatske vojske bio predat u sklopu dogovora "na vrhu".

Vučurević odbacuje optužbe da je on učestvovao u trgovini teritorijama.

"U maju 1992. godine pripadnici JNA su se odjednom, beѕ najave za samo nekoliko dana povukli sa položaja, i ostavili dosta oružja i municije. Vojska je biola potpisala neki sporazum da će se do 18-og maja sve jedinice bivše JNA povući u Srbiju i Crnu Goru, i oni su se opanično i brzo povukli, i nisu nas upozorili i dali nam vremena da se utvrdimo i organizujemo. Vojska Republike Srpske tada je stvarana, a kada smo se povukli na avnojevsku granicu između bivših republika nismo imali utvrđene položaje, a najbolje naoružanje je otjerano. To su iskoristili Hrvati kojima su bile slobodne ruke i vojne jedinice nakon potpisivanja mirovnog sporazuma sa Krajinom i napali nas. Tada je okupirana trećina naše teritorije, pedeset sela je sravljeno sa zemljom, ali ja ne vjerujem da je to tda bilo predmet trgovine. Mi smo bili nepripremljni i neutvrđeni, a Hrvati su nas napali jakim snagama kako bi napravili takozvano zaleđe Dubrovnika Istina postojao je džentlmenski sporazum iz Karađerđeva da se njima da dio naše opštine, a da mio dobijemo 12 kilometara obale od Molunta do Petijević i izlaz na more. Hrvati su nas okupirali, ali nikada nisu ispoštovali svoj dio dogovora" kaže Vučurević.


Dodatak 3:

Trampa
Vučurević pretpostavlja da je zapadna Bosna i 12 krajiških opština palo u Hrvatske ruke kao dio dogovora: "Ja nemam tačna saznanja i dokumente, ali pretpostavljam da je 1995. godine bilo dosta trgovine teritorijima. Krajina je prepuštena sama sebi, a kasnije je i dvanaest krajiških opština palo za nekoliko dana, a Hrvati su stali kada je Republika Srpska pala sa 73& na manje od 50% Bosne i Hrecegovine. Karadžić je bio pristao da se smanje naše teritorije u skladu sa onim sporazumima koji su tada potpisivani, i niko nije želio da neku teritoriju ustupi onako. Vjerovatno da je tada prepušten dio teritorije kako bi se lakše potiglo mirovno rjršenje", govori Vučurević.


Dodatak 4:

Jajce za Trebinje
Nakon što trebinje nije palo u hrvatske ruke, njihova vojska zauzela je Jajce, grad koji takođe ima važne hidroenergetske objekte kao i Trebinje. "Kada im je propao pokušaj da se dokopaju Trebinja, Hrvati su kao kompenzaciju dobili Jajce, i ono je zauzeto bez velike borbe negdje u septembru 1995. godine, Zanimljivo da i Jajce ima važne hidroenergetske objekte, i da je zbog toga bilo zmnačajno i važno Hrvatima, isto kao i Trebinje", smatra Vučurević.


Dodatak 5:

Feljton o planu da se zauzme Trebinje još izlazi
Feljton u dubrovačkom 'Glasu grada' o planu kako da se zauzme Trebinje i dalje izlazi, a autor Jakša Raguž iznosi detalje o planovima koje je pripremala Hrvatska ako propadnu pregovori u Dejtonu. Tuđman je planirao da odmah poslije Dejtona napadne Trebinje i južnu Hercegovinu, a za komandanta je bio postavljen general Ante Gotovina.


Dodatak 6:

Knjiga košta 1000 evra
Pripremajući se za odbranu pred Županijskim sudom u Dubrovniku Božidar Vučurević kaže da je vrlo teško došao do knjige 'Sve moje bitke' generala Janka Bobetka, komandanta Južnog bojišta. Vučurević kaže da je ovu knjigu, koja je povučena iz prodaje, platio 1 000 evra.

( Dan )


- - -
Komentar:
Nisam ni znao da je Bobetkova knjiga 'Sve moje bitke' povučena s tržišta. Ali je ona ipak izvor brojnih prepucavanja od kojih masonsko-udbaška oligarhija ima najviše koristi.

 Podržavam ovo što kaže Nebojša Vukanović.    Nisam za ovo što kaže Nebojša Vukanović.

HRT, 2010-05-25 u 10:20:12 na vrh stranice

Mladića će proglasiti mrtvim?

I dok haško tužiteljstvo, uz potporu nekih europskih država, proziva Hrvatsku zbog nepotpune evidencije broja granata ispaljenih na Knin tijekom legitimne akcije oslobođenja okupiranog teritorija, iz Beograda stiže zanimljiva vijest.

Obitelj haškog bjegunca Ratka Mladića završava dogovor s odvjetnicima koji će do kraja mjeseca sudu u Beogradu podnijeti zahtjev da se on proglasi mrtvim, objavili su sinoć tamošnji mediji.

Procedura za proglašenje nestale osobe mrtvom pokreće se na prijedlog onoga tko ima neki pravni interes, a u ovom slučaju to je Mladićeva obitelj. Ona će povući taj potez, ne samo zbog imovine i zamrznute mirovine, nego i zbog progona kojem je izložena, prenose mediji.

Naime, prema Zakonu o izvansudskom postupku preko suda se može pokrenuti ova procedura ako je nestala osoba starija od 70 godina i ako o njoj nema pouzdanih infomacija više od pet godina.

Predsednik Nacionalnog savjeta za suradnju sa Haškim sudom, Rasim Ljajić rekao je da je taj zahtjev obitelji ruganje državi i da ni na koji način neće utjecati na nastavak potrage za haškim optuženikom.

Ovo u životu nisam vidio. Pa, tisuće ljudi je nestalo u ratovima, ali nitko od članova njihovih obitelji nije tražio od suda da se oni proglase mrtvima, iako je od njihovog nestanka prošlo mnogo više godina i znatno je veća mogućnost da više nisu živi, rekao je Ljajić, naglašavajući da Mladićeva obitelj takav zahtjev najavljuje baš zato što znaju da je on živ.


- - -
Dodatak:
Treba približiti Srbiju Hrvatskoj pa nude zanimljiv paket ...

 Podržavam ovo što kaže HRT.    Nisam za ovo što kaže HRT.

Novi list, 2010-05-26 u 18:25:02 na vrh stranice

Mladićevi dnevnici
Tuđman i Milošević »nudili« si Bošnjake, ali ih nitko nije htio

Hrvatska i srpska strana dogovarale su prekid vatre i međusobne isporuke oružja, kao i davanje topničke podrške za novac

Baš na dan kada je glavni haški tužitelj Serge Brammertz bio u posjetu Hrvatskoj, haško tužiteljstvo objavilo je dio dnevnika ratnog zločinca Ratka Mladića, i to upravo onaj koji teško kompromitira Franju Tuđmana, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića i ostale bivše vojne i političke čelnike Herceg Bosne kojima se zbog zločinačkog pothvata i zločina nad Bošnjacima sudi u Haagu.

Kako sadržaj Mladićevih bilježaka upućuje da su bosanski Hrvati, zajedno s bosanskim Srbima, pomoću vlasti u Zagrebu i Beogradu, nastojali prisiliti Bošnjake na podjelu BiH, tužitelj u predmetu Herceg Bosna zatražio je jučer ponovno otvaranje dokaznog postupka protiv šestorice optuženika, kako bi u dokaze uveo Mladićeve ratne dnevnike i druge dokumente povezane s njihovim sadržajem.

Svoj je zahtjev tužiteljstvo potkrijepilo Mladićevim bilješkama sa sastanka sa Slobodanom Praljkom i drugim čelnicima Herceg Bosne u mađarskom Pečuhu 5. listopada 1992. godine. Praljak je bosanskim Srbima, prema Mladićevim bilješkama, otvoreno rekao kako je njihov »cilj Banovina iz 1939.«, uz dodatno objašnjenje: »Ako to ne bude, nastavljamo rat«.

Mladićeve bilješke su šture i prave oficirske, uz ime sugovornika, koje je često pogrešno napisano, nažvrljano je i nekoliko natuknica. Prema tim bilješkama, Tuđman i Slobodan Milošević »nudili« su jedan drugome Bošnjake, ali nitko ih nije htio.

»Nije nam u interesu da tučemo vas, a onda imamo mudžahedine«, objašnjavao je Praljak, koji je spominjao »nekoliko tisuća mudžahedina koji su u Iranu spremni krenuti u Bosnu«. »Ako pobijete i 50 tisuća Muslimana nećete ništa postići, oni će se brzo obnoviti«, kazao je tako, prema Mladićevim zapisima, Praljak, koji je također otvoreno zagovarao razmjenu stanovništva, smatrajući kako Hrvati »trebaju iseliti iz Vojvodine«.

Nekoliko dana kasnije, 26. listopada 1992., na sastanku u istom sastavu u Njivicama u Crnoj Gori, Praljak se povjerio Mladiću kako su »na dobrom putu da prisile Aliju da podijeli Bosnu«. »Mi ćemo što logistički što prisilom natjerati Aliju da sjedne za stol s Bobanom i Karadžićem«, objašnjava Praljak i dodaje kako je Tuđman pristao na razgovor s Karadžićem i Dobricom Ćosićem. Po Praljku, državne granice Hrvatske su jasne, »a u BiH će se tek ustanoviti«. Pritom napominje kako im je u interesu da »Muslimani dobiju svoj kanton da se imaju gdje iseliti«.

Hrvatska i srpska strana dogovarale su prekid vatre i međusobne isporuke oružja, kao i davanje topničke podrške za novac, o čemu je vojni zapovjednik bosanskih Srba razgovarao s prvim čovjekom HVO-a generalom Petkovićem na Jahorini 1993. godine.

Na sastanku s Miloševićem, Karadžić je predlagao »pomoć Hrvatima kako bi se Muslimani prisilili na podjelu Bosne«. Milošević je pak rekao da se »Muslimanima ponude prihvatljive opcije«, dok bi im se na »ratištu pozicije ruinirale«. »Ne bih ja išao na presijecanje Muslimana na dvije autonomije. Mi smo ih sve nudili Hrvatima, a Tuđman mi je rekao: uzmite ih vi«, kazao je navodno Milošević, ipak upozoravajući kako Hrvatima ne treba davati preveliku potporu, »kako se ne bi ustalili u središnjoj Bosni«.

Dosad se smatralo kako Mladićevi ratni dnevnici najviše kompromitiraju Radovana Karadžića, Jovicu Stanišića, Frenkija Simatovića i druge srbijanske optuženike. Tužiteljstvo je, međutim, iz opsežne dokumentacije, sabrane u 18 bilježnica i na 3,5 tisuća stranica - očito ne slučajno - odlučilo najprije izdvojiti isključivo one stranice koje svjedoče o Mladićevim razgovorima s bosanskim Hrvatima.


- - -
Dodatak:
Masoni i udbaši su pokrenuli i dovršili 'Domovinski rat' na način koji je njima odgovarao; to više i nije neka nepoznanica? Ali ono što nas brine jeste to da hrvatski kler još ne prihvaća tu činjenicu o dogovorenom ratu, jer su i oni dio establishmenta i oligarhije. I "stoka sitnog zuba" ostaje stoka, ili "goimi", ili puk - svejedno ...

 Podržavam ovo što kaže Novi list.    Nisam za ovo što kaže Novi list.

YU wc, 2010-09-25 u 15:24:03 na vrh stranice

... Istražna tijela su ignorirala i pismo koje je Reihl-Kirova udovica primila od hrvatskog iseljenika iz Sydneyja. Taj iseljenik piše kako mu je Gudelj, nakon bijega iz Hrvatske, povjerio da je Reihl-Kira ubio po zapovijedi Gojka Šuška i Vladimira Šeksa, a u organizaciji Branimira Glavaša. Gudelj se u Australiji, prema tome pismu, hvalio da mu je u bijegu iz Hrvatske nakon Reihl-Kirova ubojstva pomogao upravo Branimir Glavaš, koji ga je automobilom prebacio do austrijske granice. Hrvatska istražna tijela nisu ozbiljno tretirala ni iskaz Angeline Ratković, mještanke Tenje, ispred čije su kuće 1. srpnja 1991. ubijeni Reihl-Kir, Zabundžija i Knežević.

A Angelina Ratković je hrvatskoj policiji ispričala da je 1. srpnja 1991. kroz prozor svoje kuće vidjela naoružanog muškarca kako raspoređuje zasjedu koja će nešto poslije dočekati Reihl-Kirov automobil i ljutito je prekorava riječima: "Idioti jedni, kako ste se to rasporedili, pobit ćete jedan drugoga". Nekoliko dana poslije istog je muškarca Angelina Ratković vidjela na HTV-u, a predstavljen je kao Branimir Glavaš. Tada još nije ni slutila da će pet mjeseci poslije njezin suprug, Radoslav Ratković, po nalogu toga istog čovjeka biti odveden na Dravu gdje su mu pucali u glavu i da će on čudom sve to preživjeti ...

 Podržavam ovo što kaže YU wc.    Nisam za ovo što kaže YU wc.

..., 2010-10-15 u 09:32:20 na vrh stranice

Zadnjih 100 god. svjetske pa i naše povijesti je izmišljeno, odnosno ljepo zapakovano za ovce! Što je sa optužbama Siniše Glavaševića? Ono što se dogodilo sa Vukovarom dogodilo se i sa Baranjom!!! Izdaja!!!! Branimir je lažni domoljub!! TO je za mene istina!! 1991. godine u baranjskom selu Topolju dogovorana je izdaja Baranje! Bitni sudionici sastanka: Franjo Tuđman, Josip Kompanović (tada član SDP-a, kasnije istaknuti hdezeovac i predsjednik udruge povratnika, bivši partijski sekretar a sada "desničar") te Branimir Glavaš.

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

..., 2010-11-03 u 23:32:23 na vrh stranice

Mnogi tvrde da su neprijateljstva u podrčju istočne Slavonije započeli Hrvati, a ne Srbi, tj. da su prve žrtve oko Vukovara bile srpske nacionalnosti, kao i to da su mjesecima prije početka rata po Lici, Baniji i Kordunu haračile hrvatske paravojne postrojbe (HOS i slični). Ove se uklapa u teze kako je Tuđman u Slavoniji dao ubiti Reihl-Kira i poslao Merčepa da se izazovu sukobi i dogovoreni rat. A kako znamo da je Paraga cionistički plaćenik onda se lako dolazi do zaključka što su radili (neki) HOS-ovci.

 Podržavam ovo što kaže ....    Nisam za ovo što kaže ....

tali ban, 2010-11-06 u 20:31:54 na vrh stranice

Tko me može razuvjeriti da UDBA nije kreirala rat sa Muslimanima? Zašto se neki nisu smjeli dokmentima branti na sudu, a imali su sve zapovjedi napismeno? Jedan je pristao guliti robiju i šutjeti, da mu ne likvidiraju obitelj. Maturica se spominju a Garavi? UDBA-i KOS-u je bio cilj otvaranje rata sa Muslimanima, koji su bili prirodni saveznici Hrvata, a to se vidi i po yugi koju današnji političari stvaraju, a oni su tada bili šefovi svega i svačega.
SIS HVO-a je odradio i sve zapisao, a to je netragom ''nestalo''.

 Podržavam ovo što kaže tali ban.    Nisam za ovo što kaže tali ban.


NOVI KOMENTAR
ime (i prezime)
e-mail (nije nužno)
komentar na tekst od 04. 02. 2009.

Unesite tekst za komentar !


na vrh stranice  
 
 
  ae  d.s.t

Galerija     fotografijE

]   ovaj dnevnik je vjerojatno najstariji i prvi hrvatski blog   [

  I kao što istinu ne možemo posjedovati, niti njome upravljati, tako smo samo suputnici ovozemaljskih bića gdje istina svijetli upravo onim čime mi prihvaćamo njezinu bit.
  Povijest nije ono što se dogodilo, nego ono što je imperij ostavlja iza sebe. Iako te događaje imperij plaća tuđom krvlju, službena povijest je već napisana, a činjenice negdje stoje. Zar se može promijeniti ono što je bilo? Mi smo samo svjedoci istine o događajima kojih se dotakla prolaznost osobne naravi i života po kojima tumačimo svijet oko sebe. A laž; zar se može svjedočiti laž? Laž je samo iskrivljena interpretacija tuđe nesreće u kojoj zaboravljamo kako se obećana radost krije u nama; u našim mislima i u našim nakanama.


 
danas je:

fotografija dana

Ruže

Ruže

dobar aforizam

Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami.

pretraživanje dnevnika
izbor tekstova Poginuli hrvatski branitelji
ZAKLJUČCI KOMISIJE ZA VUKOVAR
Josip Perković otkriva istinu
Udbaška Država Hrvatska
Činjenice ostaju činjenice
pošalji privatnu poruku

Kontakt obrazac

Na današnji dan

fotografija mjeseca

Rosa na paučini

Rosa na paučini

Sretno i zaljubljeno VALENTINOVO

Fender Stratocaster
... abC
Gibson Les Paul