Hrvatska radiotelevizija, 2009-09-20 u 13:59:09

16.09.09.
I seksualne usluge za ispit

Preslušavanjem tajnih snimki na zagrebačkom Županijskom sudu nastavljeno je suđenje u slučaju Indeks 3 u kojemu se devetero profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i još 12 osoba tereti za primanje i davanje mita.


Za ispit se moglo i cjenkati

Danas su se preslušavale tajne snimke telefonskih razgovora Muniba Luinovića, jednog od posrednika pri kupnji ispita, i optužene studentice koja je priznala krivnju. Snimke potvrđuju da novac nije uvijek bio jedino sredstvo plaćanja - od studentica se tražila seksualna usluga.

Naime, optuženi Lujinović studentici je upućivao izravne seksualne prijedloge. U sljedećem razgovoru isti je posrednik jednome studentu kojemu je obećao srediti ispit kod profesorice Deše Mlikotin-Tomić ponudio povoljniju cijenu, nego kod drugog profesora.

Suđenje se nastavlja sutra preslušavanjem novih tajno snimljenih razgovora.


Na snimkama "uhvaćen" dogovor

Prema USKOK-u, cijena ispita bila je od nekoliko stotina do dvije tisuće eura. Studenti ili njihovi roditelji novac su davali dvojici posrednika koji su dio mita davali voditeljici referade. Ona je, prema njihovim uputama, studentima namještala ispitivače na koje su posrednici mogli utjecati.

Suđenje je počelo 3. lipnja čitanjem optužnice. Krivnju su priznali prvooptuženi, ujedno i glavni posrednik Milan Ćevid, vanjski suradnik na Fakultetu Marko Slipčević te studentice Antonija Katavić i Ivana Ćorluka.

Nakon priznanja nitko od njih nije želio iznositi svoju obranu ili odgovarati na pitanja. Ostalih 17 optuženika odbacilo je USKOK-ove optužbe.


- - -
http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews[tt_news]=48378&tx_ttnews[backPid]=38&cHash=50c29a9d81

 

vlaj, 2009-09-24 u 13:31:03

a roga ti !
da ne bi židov fuchs i bivši ministar primorac ka osvjedočeni cionist nešta pošteno učinili za ovu hrvatsku mladost i pamet ?
sve je to prodavanje magle da bi nam radili to šta nam rade .
i sve po načelima protokola sionskih mudraca i novog svjetskog poretka - koji se moderno zove "globalizacija" .
mrš , gadovi jedni !

 

Jutarnji list, 2009-10-15 u 12:11:36

15.10.2009 07:11
Šokantni rezultati državne mature: Ne znaju zbrajati, pisati niti se pomoliti

ZAGREB - Gotovo svaki drugi učenik koji je na probnoj državnoj maturi ljetos pisao test iz matematike na višoj razini pao je na ispitu, iako je za dvojku bilo dovoljno točno riješiti samo 20 posto zadataka.

Istodobno čak 32 posto učenika nije uspjelo riješiti test iz matematike ni na osnovnoj razini. Uzme li se da je na ispit izašlo 32.970 učenika, proizlazi da na probnoj maturi svaki treći ovogodišnji maturant nije zadovoljio, samo iz matematike.

Hitna reforma školstva

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja ovih je dana obradio sve rezultate probne mature, a podaci do kojih su došli više su nego šokantni i ukazuju na potrebu hitne reforme školskoga sustava.

U Hrvatskoj osnovnu školu, prema podacima Ministarstva obrazovanja, odličnim uspjehom završava oko 60 posto učenika, dok je odlikaša u srednjim školama 15 posto. Ako je to slika znanja učenika, postavlja se pitanje kako je moguće da je na probnoj maturi iz svih predmeta bilo jedva od pet do šest posto odlikaša.

Posebno je kritična matematika, iz koje gotovo svaki drugi učenik, od njih 15 tisuća koji su pisali test na višoj razini, nije uspio skupiti ni 12 od mogućih 60 bodova, koliko je bilo dovoljno za dvojku.

Rezultati učenika strukovnih škola još su gori: čak 68,86 posto učenika strukovnih škola, koji su pristupili testu iz matematike na višoj razini, palo je na ispitu, njih 21,36 posto iz testa je dobilo dvojku, 6,3 trojku, a 3,12 četvorku. Za peticu u strukovnim školama test nije riješio aposolutno nitko, dok je u gimnazijama takvih ipak bilo 5,94 posto.

Učenici strukovnih škola i na nižoj su razini potpuno podbacili: čak ih je 42,49 posto iz matematike dobilo jedinicu, a 35,62 posto dvojku.

Od gimnazijalaca su najlošije test iz matematike riješili učenici jezičnih gimnazija: u prosjeku su riješili samo 22,6 posto pitanja. Ispod prosjeka su bili i učenici općih i klasičnih gimnazija.

Situacija je još gora s obzirom na to da svaki drugi gimnazijalac, kako pokazuju istraživanja, iz matematike uzima i instrukcije.

Podbacili i iz hrvatskog

Učenici nisu briljirali ni iz hrvatskog. Najveći je broj srednjoškolaca test iz hrvatskog na višoj razini riješio za trojku (43,78 posto), 13 posto učenika palo je na testu, dok je peticu zaradilo samo 4,39 posto učenika.

Svi učenici koji su pristupili probnoj maturi obvezno su pisali ispit iz hrvatskog, matematike i stranog jezika, te još jednog predmeta po izboru. Riječ je, dakle, o onim predmetima koji će se ove godine polagati i na pravoj maturi, a tu će čast prvi put imati upravo generacija učenika koja je lani na probnoj maturi ostvarila ovako loše rezultate.

Stručnjaci su vrlo zabrinuti, pa se već govori o tome da će im zbog poraznih rezultata na probnoj maturi na onoj pravoj biti ponuđena bitno lakša pitanja.

Jedan od sastavljača pitanja iz matematike prof. dr. Zvonimir Šikić, profesor na FSB-u i matematičkom odjelu PMF-a, kaže dda su sva pitanja na probnoj maturi bila u okviru programa, te da su u tom smislu ona korektna.

Preopširno gradivo

- No, očito djeca uče samo ono gradivo koje obrađuju u zadnjih mjesec-dva.

Nema trajnih znanja, što i nije čudno jer se mi unutar struke nismo zapitali što su konačna znanja, a da jesmo, vidjeli bismo da je to što radimo preširoko i preopširno - istaknuo je Šikić.

- Nebitno je što ćemo izbaciti, bitno je samo da djecu rasteretimo - rekao je Šikić i otkrio da je povjerenstvo, čiji je i on član, već sastavilo lakša pitanja iz matematike.

Milivoj Miliša, ravnatelj IV. jezične gimanzije u Zagrebu, smatra da su na testu u ovom slučaju pali sastavljači pitanja, a ne djeca.

- Na testu čak nisu ni bili teški zadaci. Bilo je dosta problemskih zadataka, no taj se tip zadataka vrlo malo vježba u školi - rekao je Miliša koji smatra da bi pri sastavljanju testova trebalo uzeti u obzir i to da učenici u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama imaju pet sati matematike tjedno, a oni u jezičnim tri.

Promašena koncepcija

Loš uspjeh iz hrvatskoga rav-natelji srednjih škola pripisuju preopširnom programu koji škole ne uspiju ni obraditi.

Dekan FER-a prof. dr. Vedran Mornar smatra, pak, promašenom samu koncepciju testa iz hrvatskog.

- Što mi znači student koji će znati analizirati 'Otela' ako je nepismen - kaže Mornar.

- Bili bismo sretni da se testovi smanje i na 10 posto težine, samo da učenici koji izlaze iz školskih klupa, a nisu najnadareniji matematičari, znaju osnovne računalne operacije i matematičku logiku - rekla je Vlatka Sakar, vlasnica Udruge "Praksom do znanja" i vlasnica Antea revizije.

Istaknula je da njezin stav sigurno dijele svi poduzetnici s obzirom na to da se pokazalo da čak i kadar koji izlazi s fakulteta, a kojima bi matematika treba biti bliska, kao što su to, recimo, ekonomisti, ne zna izračunati postotke.


Razlomke, decimale i postotke moraju znati

Iz čiste znatiželje, pokušali smo riješiti test iz osnovne matematike.

Većina nas u redakciji završila je neki fakultet društvenog smjera, pa ipak riješili smo test za 35 minuta i osvojili 27 bodova, odnosno dobili ocjenu vrlo dobar. Potpuno nam je nevjerojatno da bilo tko tko sada pohađa školu, redovito ima matematiku i mora učiti, i nije pao razred zbog matematike - a osobito ako pohađa gimnaziju - može pasti ili dobiti manje od četiri na probnoj državnoj maturi.

Pitanja su smiješno lagana, a tek smo nakon riješenog testa shvatili da su u privitku i formule kojih smo se tijekom rješavanja pokušavali sjetiti.

Nismo pogriješili ni u jednom riješenom zadatku. Naprosto smo preskočili cjelokupnu geometriju, intervale i slične stvari kojih se nismo mogli sjetiti, a i nekako smo vjerovali da možemo proći i bez tih zadataka.

Još nam nije jasno kako netko u trećem razredu bilo koje srednje škole, na primjer, ne zna postotni račun, riješiti najjednostavniju jednadžbu s dvije nepoznanice, skratiti razlomak ili ga preračunati u decimalni broj.

Na CD-u kapaciteta 700 Mb snimljeni su sadržaji od 139Mb i 435 Mb. Koliki je postotak CD-a iskorišten?

A) 62,14%
B) 82%
C) 19,28%
D) 18%

Zbroj dvaju cijelih brojeva je 96, a njihova je razlika 60. Jedan od tih brojeva je:

A) 68
B) 73
C) 78
D) 86

Filip je platio 3 kg jabuka 16 kuna i 50 lipa. Koliko će platiti za 8 kg jabuka?

Nakon sniženja od 40%, cijena robe je 105 kuna. Kolika je cijena robe prije sniženja? Za koliko je kuna cijena smanjena?

Ana, Cvita i Ivan igrali su zajedno novčanu nagradnu igru. Dogovorili su se oko podjele nagrade ako je osvoje. Ana će dobiti dvije petine nagrade, od ostatka trećinu će dobiti Cvita, a sve ostalo pripada Ivanu. Koji će dio nagrade dobiti Cvita? Odgovor napišite u obliku razlomka. Koliki postotak nagrade pripada Ivanu?

U javnoj garaži parkiranje se naplaćuje prema sljedećoj tarifi: prvih pola sata 5 kuna, drugih pola sata 4 kune i svaki sljedeći započeti sat po 7 kuna. Vozilo je bilo parkirano od 10.35 do 15.50 h. Koliko je kuna platio parkiranje njegov vlasnik?

A) 23 kn
B) 30 kn
C) 37 kn
D) 44 kn


Izborni predmeti: Iz vjeronauka svi imaju petice, a test riješili za 2

Od izbornih predmeta najviše je učenika rješavalo testove iz biologije (7635), fizike (7161) i psihologije (4433).

Za prolaz iz biologije bilo je dovoljno riješiti 14 posto testa, pa ipak ih je 15,88 posto dobilo jedan. Iz fizike je za dvojku trebalo riješiti 17,5 posto testa, a gotovo je isto toliko jedinica. Čak 42 posto učenika iz fizike je dobilo dvojku, dok je peticu dobilo samo 5,14 posto.

Iz psihologije se dvojka dobivala nakon što je učenik prikupio 17 posto bodova, no 12,03 posto učenika ni to nije uspjelo ostvariti. Petica je iz psihologije čak i među gimnazijalcima bilo samo 4,03 posto, a jedinica pet posto.

S obzirom na to da su to predmeti koje su učenici sami birali, pretpostavlja se da im leže. Rezultati su, međutim, pokazali upravo suprotno.

Čak je i iz vjeronauka najveći postotak učenika (41,29 posto) dobio dvojku. Dijelu učenika - 10,61 posto - pošlo je čak za rukom da padnu na testu, iako im je za prolaz bilo dovoljno riješiti samo 10 posto testa. I dok u školi gotovo 80 posto učenika ima pet iz vjeronauka, na testu je odlikaša bilo dva posto, a među gimnazijalcima šest posto.

Iz povijesti je svaki drugi dobio dvojku. Neuspješnih je bilo 9,96 posto. Broj odlikaša na ukupan broj učenika koji su izabrali pisati test iz povijesti bio je zanemariv. U gimnazijama najviše učenika (gotovo 60 posto) povijest zna za tri.


- - -
http://www.jutarnji.hr/vijesti/clanak/art-2009,10,15,,179614.jl

 

Jutarnji list, 2009-10-28 u 22:04:10

SEZONA VIRUSA
Svinjska gripa zatvorila gimnaziju Kraljica Jelena

objavljeno: prije 5 h i 27 min

SPLIT - Zbog iznimno velikog broja oboljelih učenika sa sumnjom da su zaraženi virusom svinjske gripe H1N1 splitska privatna gimnazija 'Kraljica Jelena' u četvrtak i petak neće održati nastavu. Poruka je to jutros upućena roditeljima iz ravnateljstva škole nakon što je u srijedu s nastave zbog zdravstvenih teškoća, ugalvnom respiratornih te grlobolje i povišene temperature, izostalo čak 60 od ukupno 160 učenika te škole.

- Iako ne mislim da je stanje u školi posebno alarmantno, odluku o prekidu nastave donijeli smo preventivno jer je broj oboljelih učenika sa 20, koliko ih je izostalo pred četiri dana, danas porastao na 60 - kazao nam je Ivan Plazibat, osnivač i predsjednik Savjeta gimnazije 'Kraljica Jelena'.

Prema njegovim riječima, kod samo jednog učenika trećeg razreda dijagnosticiran je virus H1N1, no nije isključeno da među oboljelom djecom ima više zaraženih. Čak i četiri nastavnika imaju temperaturu i simptome opće malaksalosti - dodaje Plazibat.

- Premda ne možemo suditi koliko je djece dobilo virozu, a koliko ih je oboljelo od gripe, zbog tendencije stalnog povećanja oboljelih odlučili smo na dva dana prekinuti nastavu. Kako potom slijedi vikend, nastavlja Plazibat, nadamo se da će ponedjeljak ipak donijeti bolju zdravstvenu sliku u školskim klupama 'Kraljice Jelene'.

Podsjetimo, posljednjih desetak dana svinjska gripa nije poštedjela ni druge učenike splitskih osnovnih i srednjih škola. Među oboljelima su učenici Prve, Druge i Pete gimnazije, OŠ Meje i kaštelanske OŠ Bijaći, no kod svih oboljelih radilo se o lakšem tipu oboljenja i nitko nije hospitaliziran.

Splitska privatna gimnazija "Kraljica Jelena" elitna je splitska gimnazija s općim programom prilagođenim modernom europskom obrazovanju. Gimnazija broji osam razreda s po 20 učenika, a pohađaju je uglavnom djeca imućnijih roditelja što i ne čudi, ako se zna da je cijena godišnje školarine 20.500 kuna za učenike prvih i drugih razreda, dok stariji trećaši i četvrtaši svoje godišnje obrazovanje plaćaju 22.800 kuna. U prvoj generaciji maturanata te škole bio je sin Tonćija Huljića i Doris Dragović, a u istoj je školi maturirala i Neva, kći Željka Keruma. U klupama Kraljice Jeline i danas sjede djeca poznatih splitskih poduzetnika među kojima je i sin Juroslava Buljubašića.

- - -
http://www.jutarnji.hr/split--zbog-svinjske-gripe--zatvorena-gimnazija-/321173/

 

Jutarnji list, 2009-11-06 u 13:06:54

UHIĆEN POMAGAČ
Videom grupnjaka ucjenili maloljetnicu za 18.000 kuna

Objavljeno: prije 19 h i 12 min

ZAGREB - Na slobodi je još samo misteriozna žena. Za njom, trećom osobom u pornografskom lancu, policajci tragaju dok su dvojicu muškaraca, Nenada Šimunića (42) i Damira Šepeka (45), uhitili i kriminalistički obradili. Trojac se tereti za djelo iz 2003. godine - ucjenu i iskorištavanje maloljetnice u pornografske svrhe.

Dali su oglas u novine i tražili ženske modele za poziranje. Javila im se djevojka, tada stara tek 17 godina, koja je pristala na snimanje erotskih fotografija i grupni seks koji je zabilježen videokamerom. Filmić su stavili na internet, a od djevojke su tražili 18.000 kuna da ga maknu.


- - -
http://www.jutarnji.hr/videom-grupnjaka-ucjenili-maloljetnicu-za-18-000-kuna/335160/

 

Jutarnji list, 2009-11-17 u 19:39:45

FEMME FATALE
Najpoželjnija i najelitnija britanska prostitutka ima tri doktorata

Objavljeno: prije 7 h i 50 min

Brooke Magnanti je znanstvenica s doktoratima iz informatike, epidemiologije i forenzike, a spavala je s stotinjak muškaraca

Veo misterije vezan uz pravi identitet najpoznatije britanske prostitutke, Belle de Jour, napokon je skinut samo kako otkrio još zanimljiviju priču.

Naime, posljednjih šest godina mnogi su se Britanci pitali postoji li zaista tajanstvena Belle de Jour, elitna prostitutka čijih je sat vremena stajao 300 funti, koja je osim po svojim seksualnim vještinama postala poznata i po odličnom poznavanju francuske kinematografije.

Također, Belle de Jour je autorica višestruko nagrađivanog bloga koji je na kraju pretočen prvo u bestseler anonimnog autora pod imenom 'Intimne ispovijesti londonske call girl' koji potom postao temelje za televizijsku hit seriju u kojoj je glavnu ulogu imala engleska glumica Billie Piper.

Nakon višegodišnjih neuspjelih pokušaja da otkrije tko je femme fatale Velike Britanije, javnost je počela vjerovati kako se radi o muškom plodu mašte. Međutim, poslije šest godina skrivanja od znatiželjnih pogleda Belle de Jour je odlučila ispričati svima svoju priču putem intervjua za Sunday Times.

Njena je priča šokirala apsolutno sve

Najtajnija, najpoznatija i najpoželjnija britanska prostitutka je dr. Brooke Magnanti, inače znanstvenica koja u svojoj karijeri osim mnoštva muškaraca ima i doktorat iz informatike, epidemiologije i forenzike.

Specijalizirala je razvoj neurotoksikologije i epidemiologije raka, a trenutačno je zaposlena u bolnici u Bristolu gdje radi na projektu inicijative istraživanja za unapređenje zdravlja djece kao član tima koji istražuje utjecaj pesticida na razvoj fetusa i dojenčadi.

Iako živi u Velikoj Britaniji rođena je na Floridi gdje je pohađala katoličku srednju školu i završila fakultet. U Britaniju dolazi završiti doktorate.

U nedostatku posla i novaca od 2003. do kraja 2004. bavila se prostitucijom kao high class djevojka u jednoj londonskoj agenciji. Lažno ime Belle de Jour uzela je iz filma Luisa Bunuela u kojem Catherine Deneuve glumi istoimenu dobrostojeću kućanicu koja se zbog čiste dosade počinje prostituirati.

Svoj je nagrađivani blog počela pisati nakon što joj se na jednom od 'poslovnih sastanaka' dogodila toliko smiješna stvar da ju je morala nekako zabilježiti.

Od zarađenih 300 funti za sat vremena svojih usluga, trećinu bi davala agenciji, a tijekom svoje dvogodišnje karijere spavala je, kako kaže u intervjuu, 'između nekoliko tuceta i nekoliko stotina muškaraca'.

- Bilo ih je stvarno puno, ne mogu se točno sjeiti. Počelo je još dok sam pisala doktorat, a nisam mogla naći pronaći posao u struci. Ušteđevina se počela topiti sve brže. Istina, mogla sam se zaposliti kao konobarica, ali koliko bih morala raditi samo za stanarinu - ispričala je Magnanti te dodala kako, srećom, nije imala niti jedno neugodno iskustvo.

Također, odbacila je sve optužbe da njezini dnevnici i blog veličaju prostituciju i zavode mladež.

- Zbilja sam imala sreću u svakom pogledu. Nikada se nisam našla u opasnosti jer su ljudi iz agencije zaista pazili na na - objasnila je Magnanti.

Na pitanje zašto je napokon otkrila svoj pravi identitet, Magnanti je odgovorila kako joj je tajna postala preteška.

- Kada sam vidjela da mi 'posao' utječe na način na koji se ponašam kada sam s drugim ljudima, i na način na koji vodim svoj život odlučila sam sve iznijeti na vidjelo - zaključila je Brooke.

U toj odluci sigurno nije pogriješila, a u njenu je obranu stala i uprava bristolske bolnice. Naveli su kako ih ne zanima njena prošlost već posao koji sada obavlja te da ima njihovu potpunu potporu.


- - -
http://www.jutarnji.hr/najpozeljnija-i-najelitnija-britanska-prostitutka-ima-tri-doktorata/355392/

 

abC, 2009-12-12 u 22:22:57

miševi naopačke, a i mačke ..

 

Jutarnji list, 2010-01-20 u 02:36:43

OKRUTNI KOLEGE
Ivana su tukli jer šepa nakon teške nesreće

Objavljeno: prije 5 h i 15 min

BJELOVAR - Nekoliko tisuća članova Facebooka osnovalo je grupu u kojoj osuđuju đake sedmog razreda II. bjelovarske osnovne škole koji su zlostavljali Ivana i snimku objavili na internetu.

Tko je počeo hajku
Neki su, pak, javno objavili imena, većinom ženska, onih koji su vodili hajku na dječaka, a na forumima su objavljene i njihove slike. Neki tvrde da je riječ o djeci iz uglednih bjelovarskih obitelji.

Ravnateljica Centra za obitelj Renata Sedlanić zgrožena je nakon što je njena kći označena kao jedna od tri djevojke koja je počela hajku na Ivana.

- Na poziv prijateljice da se učlani u jednu grupu na Facebooku te pogleda jedan smiješan video, ona je to i napravila. Kada je vidjela o čemu je riječ, odmah se iščlanila - rekla je Renata Sedlanić.

Problem s hodanjem
U međuvremenu se otkrio i motiv zlostavljača. Naime, Ivan je prije nekoliko mjeseci imao prometnu nesreću.

Na njega je naletio automobil i teško ga ozlijedio, nakon čega Ivan ima problema s hodanjem. Šepanje je uočila grupa njegovih kolega koji su ga okrutno zadirkivali. Sve je kulminiralo snimkom.


- - -
http://www.jutarnji.hr/ivana-su-tukli-jer-sepa-nakon-teske-nesrece/500727/


Dodatak:
Grupa PODRSKA MALOM IVANU BULJANU-IVANE NE DAJ SE UZ TEBE SMO trenutni ima 30,315 članova ...

 

Jutarnji list, 2010-01-31 u 17:43:04

Cure zlostavljaju na način da izruguju, ponižavaju i ismijavaju žrtvu

ZAGREB - Zastrašujuća priča iz Dubrovnika o nevjerojatnom ponašanju tinejdžerica koje zlostavlju djevojčicu ukazuje na trend porasta maloljetničke delikvencije u kojem glave uloge neočekivano i sasvim izvan stereotipa imaju - djevojke.

'Zabavno' pljuvanje
Dovoljno je sjetiti se primjera zlostavljanja malog 13-godišnjeg Ivana iz Bjelovara. Upravo su djevojčice iz razreda prednjačile u zadirkivanju dječaka i udaranju po glavi.

Djevojčice su te koje su i na Facebooku osnovale grupu protiv zlostavljanog dječaka nazivajući ga glupim i retardiranim. Druga djevojčica komentira kako joj je jako zabavno bilo kada su mu pljuvali u kapu.

Okrutniji kad su anonimni
Zbog čega je to tako? Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, kaže kako su svjetska i domaća istraživanja pokazala kako je kod tinejdžera prisutno fizičko zlostavljanje, dok je kod djevojaka prisutno verbalno zlostavljanje.

- Djevojke zlostavljaju na način da izruguju, ponižavaju i ismijavaju žrtvu. Rezanje pramenova kose pokazuje kako su zlostavljačice upravo takvu vrstu poniženja željele nanijeti 13-godišnjoj djevojčici - smatra Flander.

Smatra kako je u tim godinama vrlo važna i pripadnost određenoj skupini, ali i popularnost unutar te skupine.

- Za člana grupe ne postoji individualna odgovornost, a upravo ta činjenica djecu čini okrutnijom - kaže Flander.

Gorana Dojčinović, predstavnica UNICEF-a Hrvatske, kaže da je nasilje među djecom u zadnjih pet godina ono u porastu. - Već nekoliko godina u hrvatskim školama provodimo akcije prevencije nasilja, a da bi imali rezultate potrebna je dosljednost i upornost. Škole koje su na taj način djeluju, smanjile su nasilje za 50 posto - kaže Dojčinović.


- - -
http://www.jutarnji.hr/gordana-buljan-flander--cure-zlostavljaju-na-nacin-da-izruguju--ponizavaju-i-ismijavaju-zrtvu/524690/


= = = = =
Dodatak:
Ova "zaštitnica djece grada Zagreba", nažalost, nije se pokazala i kao stvarna zaštitnica. Nju samo mediji promoviraju, a u stvarnosti nije ništa učinila, osim što je izazvala gnjev u ljudima da napadnu nedužnog fotografa i - na medijski nagovor ove gospođe - gotovo masakriraju čovjeka koji nije imao veze s nasiljem.
Ovo je problem ministarstva obrazovanja koje je gotovo isključilo odgoj iz hrvatskog sustava školstva, a pogledajmo tko su ministri obrazovanja i znanosti i iz kojega lobija potječu. Kako je Hrvatska na putu u NWO zato hrvatsku mladost uništavaju plaćenici tog lobija ...

 

Jutarnji list, 2010-02-18 u 05:49:09

OPASNE I ŠOKANTNE ŽENSKE PREDRASUDE
'Same su krive što su silovane', misli svaka druga Britanka. I u Hrvatskoj je slično

... ZAGREB - Svaka druga Britanka vjeruje da su žrtve silovanja same krive za to što im se dogodilo, svaka deseta tvrdi da žene provokativnim plesom, oskudnom odjećom ili flertom izazivaju silovanje i trebaju biti spremne podnijeti posljedice, a 35 posto Britanaca smatra da se silovanjem ne može smatrati seks s osobom koja to ne želi...


- - -
Dodatak:
Ostatak teksta je opet na tragu liberalizma koji uništava prirodu čovjeka i zagovara bolest kao normu društva. NWO je dobro zagazio u taj sektor i ne puštaju uzde iz ruku. A nekakvi sitni pomaci i financiranje razno-raznih udruga iz nekakvih Sorosevih i slicnih fondova im daje prividnu prednost pred normativima od kojih je sazdno društvo; od pamtivjeka do danas. Ovaj nadnaslov je k'o šaka u oko i nije teško shvatiti zašto baš tako počinju bolesnu priču o njihovoj viziji stvarnosti i društva. Ostatak teksta nema veze sa statistikom i stvarnim stanjem, a još manje ima veze sa znanstvenim istraživanjima, a najmanje s onim kako naše društvo želi živjeti ...

 

Jutarnji list, 2010-03-01 u 15:43:37

U domu caruju alkohol, droga, nasilje i seks

OSIJEK - Da sam znala što me čeka u Domu, nikada onamo ne bih otišla - kaže 16-godišnja Maja (nazovimo je tako za ovu priliku), štićenica Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku, ustanove koja je početkom ljeta prošle godine bila u žiži zanimanja javnosti nakon napisa u Jutarnjem listu da osobe iz osječkog visokog društva za pedeset kuna i kutiju Marlbora koriste seksualne usluge tamošnjih maloljetnica.

VEZANE VIJESTI

* Ugledni Osječani cigaretama kupuju 'usluge' štićenica Doma za odgoj djece
* Mušterije bez kazne, djevojčice u zatvor
* Maloljetnička prostitucija u Osijeku: Sud oslobodio Pocrnića
* Zataškali provalu u stan jer je ukazao na prostituciju u Domu

Dvodnevna policijska istraga tada je ekspresno zaključila da u Domu jest bilo prostitucije, no da su djevojke u intimne odnose stupale dobrovoljno, pa nije bilo kaznenog djela, a da u cijelu tu priču nije bio umiješan nitko od visokopozicioniranih osoba koje su neke od štićenica Doma navodile u svojim iskazima i pismima.

Odgovornost nitko ne snosi
Iako su u javnost tada izašli šokantni podaci o zbivanjima u Domu, pa se s pravom očekivalo da će društvo pokazati veći senzibilitet za probleme tamošnjih štićenica i učiniti sve što je moguće da se stanje popravi, gotovo se ništa nije promijenilo, a dosadašnja ravnateljica Doma Jasminka Devčić prije nekoliko tjedana ponovno je izabrana na istu dužnost.

S traumatičnim iskustvom u kojem je bilo svakodnevnog nalijevanja alkoholom, obilnog korištenja antidepresiva i droge, brutalnog nasilja i seksa, Maja se - sada u trećem mjesecu trudnoće - početkom veljače vratila u dom svoga oca, odakle je otišla 5. svibnja prošle godine.

- Otac me početkom svibnja 2009. nekoliko puta udario kožnim remenom. Bila sam povrijeđena i ljuta i tražila sam da odemo u Centar za socijalnu skrb, jer sam ga željela napustiti i otići u Dom. Vidim da sam pogriješila, no sada je kasno - kaže Maja, nervozno lomeći prste dok govori o užasima koje je prolazila u Domu.

Njen otac, 64-godišnji osječki umirovljeni obrtnik D. B., čija je supruga - Majina majka - umrla prije osam godina - također se kaje što je tog dana istukao svoju kćer.

Upala u sumnjivo društvo
- Nisam reagirao dobro, no bilo mi je strašno kad sam otkrio da je krenula stranputicom. Verbalna upozorenja i pokušaj razgovora, kao i uvjeravanja i nastojanja da je odvratim od lošeg društva u koje je upala bili su bez rezultata i kad mi je jednog dana prekipjelo uistinu sam uzeo remen i nekoliko je puta udario. Osječkom Centru za socijalnu skrb bilo je dovoljno deset minuta da me proglase obiteljskim nasilnikom i uzmu mi dijete. Mene nisu htjeli ni čuti, još manje razloge zbog kojih sam Maju nekoliko puta udario remenom, a na sudu su lagali da sam bio neugodan i odbijao suradnju. Ali sada ću ih tužiti, i Centar za socijalnu skrb i Dom za odgoj djece i mladeži, jer su, nakon deset mjeseci, Maju vratili ne tisuću, već milijun puta goru nego što je bila kad je početkom svibnja prošle godine otišla u Dom - priča D.B. u urednoj, čistoj, lijepo namještenoj i opremljenoj kući, u kojoj živi i njegov malodobni sin, godinu dana mlađi od Maje.

- Dom na Vinkovačkoj je ustanova alkohola, droge, nasilja i seksa. Kažem to s punom odgovornošću jer sam onamo odlazio i svašta vidio, a kada se Maja otvorila i ispričala mi što se sve ondje događalo, ostao sam šokiran i zgrožen. Sada su mi je vratili - uništenu, upropaštenu i trudnu - priča D. B. Kaže kako se njegova kći u prvom razredu srednje škole upoznala s djevojčicom koja je bila štićenica Doma na Vinkovačkoj i koja ju je uvela u loše društvo.

- Dovodila je kući djevojčice, svoje vršnjakinje i u početku sam mislio da su to njene školske, razredne kolegice, no ubrzo sam saznao da su iz osječkog Doma za odgoj djece i mladeži. Protivio sam se takvom društvu, no bez uspjeha.

Žudjela 'životne slobode
Maja je bila zavedena pričama o slobodnom životu u Domu, o uzbuđenjima i avanturama, nesputanim izlascima, zanimljivom društvu i mjestima za dobar provod i lude tulume. Dom joj se učinio puno boljim od života u očevoj kući gdje je stalno bila izložena nadzoru i očevom prigovaranju i propitkivanju tko su cure s kojima se druži, kamo izlaze, što rade i s kim se susreću. Čekala je, priznaje, prvu priliku da ostvari svoj san i ode u Dom. Kad ju je otac, početkom svibnja 2009., nakon jednog izlaska, nekoliko puta udario remenom, shvatila je to kao izvrsnu priliku da ostvari svoj naum.

- Požalila sam već prvi dan kad su me u Domu držali zaključanu u sobi i kad sam morala proći takozvanu opservaciju - priča 16-godišnjakinja, ljepuškasta djevojčica koja će uskoro postati majka.

- No, nije bilo povratka pa sam se postepeno počela privikavati na Dom. A onda mi se to počelo i sviđati, upoznala sam nove cure i ušla u njihov svijet. U Domu je uvijek bilo alkohola, antidepresiva u izobilju, droge po izboru. Navečer bi nam u sobe dolazili momci s muškog odjela, spuštali bi se noću niz žice gromobrana, ili bi jednostavno došli hodnikom, kad odgajatelji u noćnom dežurstvu zaspu - priča Maja dok s njom nasamo razgovaramo, prošle srijede, u obiteljskoj kući njezina oca, koji je izašao kako bi Maja mogla slobodno i otvoreno razgovarati.

Muškarci ih 'opskrbljivali
Kaže da su antidepresive donosile cure koje su izlazile sa starijim muškarcima. - Viđala sam kako ih pred Domom kupe u automobile, a kad bi se pred jutro vratile, torbice su im bile pune tableta. Drogu su nabavljali dečki, a ponekad bi i cure nešto donijele. Alkohol, uglavnom vino, mada je bilo i oštrih pića, bez problema smo kupovali u obližnjoj prodavaonici i nikada nas nitko nije pitao koliko godina imamo. Napijali smo se do besvijesti, pili antidepresive, pušili, povraćali... Dječaci su se, pijani i drogirani, često znali sjeći nožem po rukama. Bilo je nasilja, silovanja.

Nisu oskudijevali u novcu. Kad bi se neke od djevojaka vraćale iz noćnih provoda, dolazile bi u Dom s nešto kuna, cigareta, alkohola. Druge bi krale po DM-u - pudere, šminke, parfeme. Nešto od toga same bi koristile, a dio bi prodavali dečki iz Doma, koji su za to imali uhodane kanala.

Dom je bez videonadzora, na ulazu nema portira niti postoji osoba koja bi kontrolirala ulaske i izlaske i provjeravala što tko od štićenika unosi, tko neke od cura čeka pred vratima i u kakve automobile sjedaju.

Tisuću kuna za djevicu
- Navečer, mi koje ne bismo tog dana izlazile u grad, skupljale smo se po sobama. Odgajatelji nakon 11 uvečer nikada ne bi dolazili u kontrolu. Tada smo pili, drogirali se, tetovirali. Cure su međusobno pričale o svojim doživljajima, pa znam da su neke od njih izlazile s mnogo starijim osobama, hvalile su se što su radile i što su za uslugu dobile. Dolazili bi i dečki s muškog odjela, ostajali kod nas cijele noći i, naravno, bilo je seksa.

Majin otac, nekad poznati osječki obrtnik, koji je 15 godina uspješno radio u Švicarskoj i Austriji, krajem 2009., dok se još borio da mu Centar za socijalnu skrb vrati kćer, snimio je videokamerom svoj iskaz o saznanjima što se njegovoj kćeri događalo u Domu za odgoj djece i omladine na Vinkovačkoj cesti u Osijeku. Poslao ga je nadležnima.

Opisuje šok koji je doživio kad je kod Maje, prilikom jednog susreta, vidio posjetnicu osječkog salona za masažu. Kasnije se kod prijatelja Ž. Š. raspitao i ovaj mu je objasnio da je salon samo paravan za prostituciju, rekavši mu kako su ondje maloljetnice na osobitoj cijeni. Za prvi seksualni odnos, još nevine djevojčice, dobivaju tisuću kuna, drugi puta im daju 500 kuna, a kasnije sto, ponekad dvjesto kuna.

- Bio sam šokiran pa sam s tim upoznao nadležne - kaže D. B. - Zbog svega što mi je Maja ispričala o događajima u Domu, osjećao sam se strašno. Vidio sam pod kolikim je stresom, gledao sam kako rapidno propada, ali joj nisam mogao pomoći. Iz Doma je nisu puštali, Centar za socijalnu skrb u meni je vidio samo nasilnika i nisu htjeli slušati moja upozorenja. Želio sam im objasniti što se događa u Domu, no njih to nije zanimalo.

Uskoro odlazi u drugi dom
Majin otac D. B. tek je početkom ove godine nekako uspio izvući kćer iz Doma i isposlovati da ondje bude samo na poludnevnom boravku, a da popodne i noć provodi doma. No, kad je saznao da je trudna i kad mu je iscrpno i otvoreno ispričala sve što se događalo u Domu, odlučio je da je više onamo neće pustiti.

- Dolazili su mi kući i tražili da Maju vratim u Dom na Vinkovačkoj. To ne dolazi u obzir. Borit ću se za svoje jadno, upropašteno dijete koje su mi uzeli, a onda je na sudu nagovarali da lažno svjedoči i govori protiv mene - kaže D. B.

Užasno je, zaključuje, što društvo uopće ne zanima u kakvim prilikama žive maloljetnici u Domu za odgoj mladeži i djece. - Uzmu ih od roditelja i gurnu u višestruko lošije prilike od onih u kojima su prije bili. Prepuste ih ulici, alkoholu, drogama, nasilju, kriminalu… Tužit ću ih za sve što se dogodilo mom djetetu i mada znam da time ništa više ne mogu popraviti, bar ću pokušati da moja tužba bude upozorenje kako se nešto slično ne bi dogodilo drugima.

Seks za 50 kuna i kutiju cigareta

13. lipnja 2009.:
Četiri maloljetne štićenice iznose šokantnu priču o tome kako se prostituiraju s lokalnim moćnicima za 50 kuna i kutiju cigareta

14. lipnja 2009.:
Klijenti maloljetnica ucjenjivali su i inspektora koji je rekao da se povukao iz istrage zbog pritisaka

15. lipnja 2009.:
Ministar pravosuđa traži drakonske kazne za klijente, a javnost traži da se zaštite maloljetnice

16. lipnja 2009.:
Policija opovrgava da se radi o organiziranoj prostituciji, u Hrvatskoj nije kazneno djelo seksualni odnos s osobom od 14 godina

Nadležne nikad nije bilo briga što se u Domu zbiva

OSIJEK - Maja kaže kako u Domu nikad ni s kim nije mogla razgovarali o svojim problemima. - Moji odgajatelji nisu za mene imali vremena. Bilo je puno stvari o kojima sam s njima željela pričati, zamoliti ih za pomoć, ali nije bilo moguće uspostaviti bliži kontakt. Oni nisu imali vremena, uvijek bi se izgovarali da moraju raditi nešto drugo. Tako smo sve probleme koje smo imali, mi cure rješavale same. Ali ne mogu reći da su svi odgajatelji u Domu takvi. Ima i dobrih, a jedan takav je odgajatelj mog dečka, mladića s kojim sam ostala trudna. Moj je dečko u Domu već šest godina, sada će završiti srednju školu u koju sam i ja išla, ali koju nisam završila.

On sa svojim odgajateljem može o svemu razgovarati, ali ja sa svojima nisam. Naprotiv, jednom prigodom, moj me odgajatelj povukao za kosu i poslao u materinu, prijeteći kako će me gurnuti niz stepenice. Maja kaže da ju iz Centra za socijalnu skrb svih deset mjeseci koliko je bila u Domu nikada nitko nije nazvao ili je posjetio, mada joj je dodijeljena osoba koja je o njoj trebala brinuti i pratiti što se s njom zbiva.

- U Domu smo prepušteni sami sebi - kaže gorko - a sami sebi ne znamo i ne možemo pomoći. Tvrdi kako im u Domu nitko nije objasnio da bi se trebale znate zaštiti od neželjene trudnoće. Svi su gurali glavu u pijesak i pravili se kako da ne znaju da djevojčice imaju seksualne odnose ne samo sa svojim vršnjacima, dječacima u Domu, već i s osobama koje po njih dolaze iz grada.

Maja je odlučila roditi. - Ne mogu ubiti dijete koje nosim u sebi - odlučna je. Na pitanje hoće li se udati, djetinje se smije sa svojih 16 godina i kaže da joj to ne pada na pamet. - Ne znam je li to bila prava ljubav - dodaje. Kad je dječaku s kojim je ostala trudna rekla da će imati bebu, on je bio vrlo sretan. Ona nije. Trebalo je skupiti hrabrosti da to prizna svom ocu. Što će dalje, kako vidi svoj život kao buduća, sedamnaestogodišnja majka, bez završene srednje škole, s nikakvim izgledima da se njena brzopleta veza u Domu, s tek nešto starijim dječakom, pretvori u uspješan brak? Ne zna odgovor na ta pitanja. Kaže tek: - Kada rodim, ponovno ću u dom, ali onaj u Zagrebačkoj ulici, u Osijeku, jer ondje mogu biti i mlade majke s djecom. Moj je otac previše star i bolestan da bi se mogao brinuti o djetetu koje će uskoro doći na svijet. Znam curu koja je već ondje. Tako ću i ja. Nastojat ću završiti školu, valjda ću se nekako izvući.


- - -
Dodatak:
Zna li autor ovog članka koji to lobi - i prema kojem naputku - provodi ovakvu politiku u kojoj Hrvatska nije osamljena? Možda i on ima neke veze s tim lobijem? Ovo je na tragu onoga: akcija - reakcija - rješenje.
Isti koji donose pogubne odluke za naciju i pojedince, nakon što pokrenu proces, preko svojih medijskih plaćenika pokrenu reakciju i onda - OPET TI ISTI - nude rješenje. Što veže aktualnog ministra prosvjete s autorom ovog članka? On piše samo o posljedicama, a ne i o povodu i uzrocima ovakvog stanja u nemoralnom društvu, kakvim strani plaćenici i domaći izdajnici žele uništiti tradicionalnu i moralnu Hrvatsku.

 

dst, 2010-03-04 u 16:19:08

U medije stiže još jedna uspješnica (priča o kurvi) koja treba postati uzor za mlade Hrvatice. Ali, ova drolja nije samo drolja nego i ubojica. Drolja Severina je već postala brand i ikona na Balkanu pa se više ne čudim zašto nam je mjestu u Babilonu (Europskoj Uniji):

Jutarnji list, 04.03.2010

BOLNA ISKUSTVA
Moj Lovro mi je rekao: Mama, želim da me se odrekneš

U potresnom filmu 'Znak na Kajinu', autorica Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović, premijerno prikazanom na ZagrebDoxu, Ana Magaš govori o ljubavi za sina, ocu, Lucijanu, zatvoru, braku...

ZAGREB - To je bilo jako bolno. Vidjela sam svoje dijete kako mi prilazi... Došao je kao na neki poslovni sastanak. 'Slušaj ti mene, sad ćeš ti raditi ovo i ovo', govori on meni. Iznio mi je svoje uvjete i striktno zatražio da ih se držim. Tražio je da vratim skrbništvo noni Bruni, da ga nikad više ne spomenem javno u medijima, da zaboravim da će on ikada više živjeti sa mnom, da ga ne tražim, da ga ne zovem... - tako je Ana Magaš opisala svoj prvi susret sa sinom Lovrom nakon izlaska iz zatvora u Požegi u dokumentarnom filmu "Znak na Kajinu", autorica Tihane Kopse i Ljiljane Šišmanović, koji je u utorak prikazan na ZagrebDoxu.

VEZANE VIJESTI

* Srijeda na ZagrebDoxu u znaku Ane Magaš
* Ana Magaš - obilježena
* Ana Magaš postala junakinja dokumentarnog filma
* Ana Magaš radi na brodu, i ovaj Božić bit će daleko od sina

- Pokušala sam mu objasniti da neću moći to ispuniti, da ne želim vratiti skrbništvo. Ja znam da je to papir... ali za taj papir trebalo je puno vremena i borbe (plač)... On je tražio da ga se kompletno odreknem. Pokušala sam mu objasniti točku po točku zašto se neću moći toga pridržavati, a on meni kaže: 'Isteklo ti je vrijeme' - priča Ana .

Svoje dijete nije vidjela više od tri godine. Od kada je u ožujku 2005. u nužnoj samoobrani usmrtila supruga Lucijana Magaša, tada osmogodišnjeg sina viđala je tek još nekoliko mjeseci, u pritvoru u Zadru.

Što mu reći u zatvoru?

- Susreti su bili u toj prostoriji, tamo je bio stražar koji je mene čuvao i nas dvoje. Stražar bi se skroz maknuo otraga, da mi možemo razgovarati. Ali ne možeš ti tu nešto pametno reći djetetu od osam godina. Ja sebi nisam mogla objasniti, kamoli njemu. Onda su to pitanja 'jesi jeo', 'jesi bio', kao da život normalno ide dalje... Ne možeš baš sagledati situaciju kakva je i nešto suvislo reći tom djetetu. Ja nisam ni znala ni mogla... Pokušala sam mu objasniti, ali to je jadno i traljavo bilo da nisam uspjela, nikada - opisuje susrete s djetetom i pokušaje da mu kaže što se dogodilo s njegovim ocem.

Kad je u rujnu 2005. Bruni, Aninoj svekrvi, potvrđeno skrbništvo nad dječakom, ona ga je prestala dovoditi majci.

- Danas mi se svijet srušio. Nisu došli! Kažu, sutra će. Još jedan dan bez Lovre... Koliko sam ja duboko u Lovrinu srcu? Hoće li uspjeti ubiti tu ljubav u njegovu srcu? - čitala je Ana iz svojih zatvorskih dnevnika.

Nakon odlaska u zatvor u Požegu Ana je nastavila komunicirati s djetetom samo pismima. Slala ih je redovito, no Lovro nije odgovarao. U onih par puta kad joj je napisao pismo, bila su krajnje uvredljiva i za Anu neopisivo bolna.

Zadnje pismo

- Dani pisanja pisma Lovri... To se uzme cijeli dan, da se napiše pismo. Naviru i tuga i sreća i sjećanja. U komi si barem taj dan, a obično i sljedeći. Ta su pisma prebolna. 'Stalno te gledam, imam tvoje slike pred sobom'... ne mogu ja to (plač)... Kažem mu, ovo je moje zadnje pismo i nadam se da ćemo mi naći neki drugi način komuniciranja. Čekala sam taj naš susret, telefonski nismo uspjeli. Onda taj susret... - priča Ana.

Svoje je dijete sljedeći put vidjela nakon izlaska iz ka-znionice, nakon pomilovanja predsjednika Mesića 2008. Njezinim izlaskom iz zatvora trebalo je automatski prestati skrbništvo noni Bruni i dijete se trebalo vratiti majci. No, to više nije bilo moguće. Dijete je nije željelo vidjeti te su nadležni produljili skrbništvo noni Bruni. Ana se borila do Ustavnog suda i pobijedila. Na papirima, dijete joj je vraćeno. Samo na papirima.

Ovo gura lobi B.a.B.e., koje su u biti prave i babe i vještice, kojima njihova unutrašnja ružnoća izbija ispod kože pa te jadnice, koje ne mogu živjeti s normalnim muškarcima, same sebe dovode u takve okvire što ih zagovara masonski lobi uz "Protokol" Babilona (EU-a). Pa umjesto mog dodatka (komentara) prenijet ću par neovisnih komentara s iste stranice:

• Pa šta ako se kurvala- promiskuitetno ponašanje je dio opisa njezinog poremećaja, a ni za ubojstvo nije kriva, tj bila je neubrojiva - jer je situacija bila nabijena okidačkim motivima za " nemogućnost kontrole emocionalnih ispada" i neprimjerenu ljutnju"- upravo ju je ulovio u kurvanju. A usto je bila i pijana, dakle - potpuno neubrojiva......nije ni trebala ići u zatvor nego na psihosocijalno lijećenje

• Dok joj je "njen Lovro" bio beba bilo joj je draže klatariti se po birtijama i tulumima do jutra nego se biti s njim. Zatim je "svom Lovri" ubila oca (u jako sumnjivoj, blago rečeno, "samoobrani") i uništila obitelj i za to prošla sa skandalozno malom kaznom (da nije tragično kazna bi bila smiješna) zahvaljujući pritiscima feminističkih lobija i feminiziranom sudstvu koje je pokazalo puno razumijevanje za njene "argumente". A sada eto sirota, sjetila se da mu je "majka". I opet horde licemjera i glupana liju krokodilske suze nad njenom sudbinom. Ali ne vidim suza za mladim čovjekom kojeg je ova "sirotica" ubila, a baš ni za djetetom kojeg je zanemarivala, a zatim mu uništila porodicu i cijeli život. I još k tome nekakve feminističke kalašture snimaju o njenim "bolima" ovaj jadan i patetični film. Kakvo bezgranično i odvratno licemjerje. Fuj.

• Ta žena je vlastitom djetetu ubila oca! Hvala Bogu da je mali ne želi ni čuti ni vidjeti. Neka se makne od Lovre i neka prestane sa medijskim cirkusom kako bi zadovoljila svoju sebičnost. Ona je to dijete izgubila i nikada ga više neće imati - ovdje se jedino postavlja pitanje da li će ga nastaviti maltretirati svojim neprestanim pokušajima da mu se ugura u život ili će konačno učiniti nešto pozitivno za njega i maknuti mu se iz života jednom za sva vremena! Vještica, a ne Majka!

 

dst, 2010-03-06 u 21:25:39

Iz uobičajenog jada našeg sustava i (ne)brige za ljude (ne samo djecu i mlade), ne možeš izvući par normalnih - još manje kvalitetnih - informacija o zbivanjima u društvu. Pa tako niti iz najnovijeg uratka YU lista iz kojega bacam sve u smeće, osim okvira u kojemu se govori o slučajevim iz drugih zemalja:

Jutarnji list, 06.03.2010

Kaznite neodgovorne pedagoge u školama i roditelje

Britanci rade školski 'Registar mržnja'
Naši se stručnjaci u pravilu ne slažu s oštrim kaznama i primjerima medijskog eksponiranja u stranim zemljama, jer smatraju da je to bliže javnom linču nego adekvatnoj kazni koja za cilj ima resocijalizaciju takvih nasilnika u društvo.

Negativno ocjenjuju i inicijativu u Britaniji prema kojoj bi škole bile obavezne izraditi "Registar mržnje" na kojem bi bila imena problematičnih učenika.

Ipak, u zemljama zapadne Europe i SAD-u odnos sudova, ali i medija, mijenja se. Maloljetnim ubojicama ili zlostavljačima sudi se kao odraslima, a njihov identitet više nije apsolutno zaštićen.

Britanski sudac Peter Thornton, primjerice, povukao je zabranu skrivanja identiteta 15-godišnjakinje koja je prošle godine osuđena za ubojstvo. Svoju odluku obrazložio je nadom da će sve potencijalne zlostavljače objava njezina identiteta odvratiti od bulinga.

Također, švicarski slučaj trojice 16-godišnjih nasilnika, koji su na ekskurziji u Münchenu pretukli petoricu Makedonaca, dokazuje da se u Europi prema mladim nasilnicima pravosudne institucije i javnost odnose sve oštrije. Zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda i pokušaja ubojstva prijeti im i do deset godina zatvora, a njihova imena i fotografije lica, doduše s crnom trakom preko očiju, objavljene su i u švicarskom dnevnom listu.

Američki pak roditelji, očajni zbog brojnih zlostavljanja djece u školama, traže da se buling proglasi zločinom, a da se osim zlostavljača novčanom kaznom kazne i njihovi roditelji.

Osim naslova, u tom tekstu imperijalnog medijskog tutora, nema suvisle misli jer sve te spomenute sluge cionističkog imperija ne zanima moral, a još manje istina ili - ne daj Bože za njih - hrvatska tradicija, na koju smo mi itekako ponosni. Ti ljevičarski plaćenici stranog imperija imaju jasan zadatak da liberalizmom dokrajče hrvatski identitet, tradiciju i kulturu. Oni nemaju domovinu za koju su njihova braća i sestre davali živote. Kod njih je sve ideologizirano pa samo nadopunjavaju mjeru otaca svojih ...

 

Jutarnji list, 2010-03-12 u 00:44:00

Otac osvetnik dobio podršku roditelja iz cijele Hrvatske

KARLOVAC - Iako su stručnjaci osudili čin Miroslava Tomaševića koji je pretukao mladog nasilnika koji je iscipelario njegova sina, karlovački otac osvetnik dobio je veliku podršku roditelja diljem Hrvatske.

Neprimjerene kazne

Kontaktiralo ga je nekoliko desetaka roditelja iz Vukovara, Slavonskog Broda, Požege, Zagreba, Splita, Zadra, Šibenika i drugih gradova. Javljali su se uglavnom oni čija su djeca bile žrtve nasilja, a među njima je bio velik broj onih koji su smatrali da nasilnici nisu primjereno kažnjeni ili da zapravo nisu kažnjeni.

- Jedan otac iz Zadra, inače državni službenik, pozvao me čak da mu pomognem pohvatati tri huligana koji su mu prošle godine prebili sina. Mladić je tada bio izgubio dvije litre krvi i morali su mu presađivati dio tkiva. Napadači su izbjegli suđenje - kaže Mirko Tomašević.

U redakciju Jutarnjeg lista javila se gospođa iz Šibenika, majka pretučenog dječaka, koja mu je također pružila podršku, kao i policajac iz Zagreba čijeg su sina huligani pretukli u tramvaju.

Nužno je uključiti obitelji

- Znao sam da u društvu imamo problem maloljetničkog nasilja, ali tek sam u posljednja dva dana shvatio kolikih je razmjera. Sustav mora profunkcionirati, a nužno je uključiti i roditelje, u protivnom je pitanje dana kada će se pojaviti novi slučaj Ritz - kaže Miroslav Tomašević, koji je danas 45 minuta razgovarao i s Renom Ritzom, ocem pokojnog mladića koji postao sinonim za maloljetne žrtve nasilja.


- - -
Dodatak:
Hrvatski "stručnjaci" osudili čin obrane vlastitog djeteta!?!?!?! Vide ljudi kako od ove države nema zaštite i da je mafija uzela sve u svoje ruke ...

 

Večernji list, 2010-03-18 u 00:12:23

Šok u Bosni i Hercegovini
Za sitniš su me silovali svi kojima me baka podvodila

Seksualno zlostavljanje sedamnaestogodišnje Romkinje iz Bratunca u istočnoj Bosni uzdrmalo je političku scenu u Bosni i Hercegovini. Malodobna M. M. od 3. veljače vodila se kao nestala, a policija ju je pronašla prije nekoliko dana kod rođaka te potom smjestila u "sigurnu kuću". Ono što se u prvi trenutak činilo kao običan bijeg tinejdžerice od kuće, poslije njezina razgovora s policijom pretvorilo se u veliku aferu uz koju se vezuju trgovina ljudima, navođenje na prostituciju i seksualno zlostavljanje malodobnice.

Djevojka je navodno policiji ispričala kako je od 2006. godine bila prisiljavana na prostituciju, a posebno šokantno zvuči njezina tvrdnja da je organizator podvođenja bila njezina baka, Mevla, s kojom je djevojka i živjela u Bratuncu. Prema neslužbenim informacijama, djevojka je policijskim istražiteljima dala popis "klijenata", a potom su u utorak obavljene pretrage i uhićenja na više mjesta u Srebrenici i Bratuncu. Uza zamjenika načelnika općine Srebrenica, Ćamila Durakovića, policija je privela i ravnatelja srednjoškolskoga centra u Bratuncu Nikolu Rankića, nekoliko profesora iz istog školskog centra te lokalnog muslimanskog svećenika i nekoliko policijskih službenika. Javnost je posebno iznenadilo to što su policijskom istragom u ovom slučaju obuhvaćena i dvojica visokopozicioniranih dužnosnika vladajuće SDA. I dok je policija zamjenika načelnika općine Srebrenica Ćamila Durakovića svezanog odvela na saslušanje, ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović iskaz je policijskim inspektorima dao u svom uredu u Sarajevu. Ne zna se na kakva je pitanja ministar odgovarao i kako se uopće povezuje s istragom. On sam odlučno je opovrgnuo bilo kakvu umiješanost u slučaj, kazavši kako ga s malodobnom djevojkom povezuje samo to što je u skupini učenika koje je on stipendirao.

- Mislim da je ovo vrlo ružan i nizak način kako bi se netko diskreditirao. U politici ima mnogo načina da se politički borite. Ovo svakako nije taj način - kazao je Ahmetović uz ocjenu da je žrtva političke montaže. Njegove stranačke kolege tvrde kako je Ahmetović, koji je tek prije nekoliko mjeseci preuzeo ministarstvo sigurnosti, svojim radom zasmetao mnogima u BiH. Sarajevski mediji u prvi plan ističu i to da istragu vode policija i pravosuđe u Republici Srpskoj, a ima i tvrdnji kako je ovo pokušaj vlasti u RS-u da "discipliniraju" tamošnje bošnjačke političke predstavnike.

Policija, koja je danas iz pritvora pustila većinu uhićenih, za sada ne komentira ove optužbe. Ministar Ahmetović, pak, nastavlja normalno raditi. Od danas do petka je u službenom posjetu Zagrebu na poziv kolege Tomislava Karamarka.


- - -
Dodatak:
Otiš'o ministar kod kolege Karamarka; samo ne piše još po čemu su kolege?

 

VLM, 2010-03-29 u 21:10:02

Zbog nasilja nad djetetom roditelji tuže školu za milijun kuna

Gotovo tri mjeseca nakon što su mediji razotkrili slučaj 13-godišnjeg dječaka koji je godinu i pol trpio divljačko psihičko i fizičko zlostavljanje vršnjaka iz bjelovarske Druge osnovne škole, njegova je obitelj preko odvjetnika Vladimira Gredelja na adresu uprave škole uputila odštetni zahtjev težak milijun kuna. Ne dođe li do realizacije potraživanja mirnim putem, najavljuju privatnu tužbu. Neovisno o odštetnom zahtjevu, roditelji podnose kaznene prijave protiv širokog kruga potencijalno odgovornih osoba, zbog izostanka pravodobnog ispunjavanja zakonskih obveza, te posebnih mjera za zaštitu.

I odgovornost države
Prijave Općinskom državnom odvjetništvu podnijet će protiv odgovornih osoba zbog sprječavanja i neispunjavanja mjera za zaštitu djeteta, i to protiv umirovljena ravnatelja Mirka Zemana, pedagoginje Jadranke Tuma Očko, defektologinje Ane Grdić, te triju razrednica, kako bi se utvrdilo tko od njih nije ispunjavao zakonske obveze. Roditelji žele znati i što su u ovom slučaju u sankcioniranju odgovornosti poduzeli mjerodavno državno odvjetništvo, Centar za socijalnu skrb, Ministarstvo, Uprava za inspekcijske poslove, Agencija za odgoj i obrazovanje, te Ured pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić. Ne ulazeći u konačni epilog odštetnog zahtjeva, odluka obitelji Buljan da se na pakao kroz koji je prolazio njihov sin kao bespomoćna žrtva, usprkos potvrđenom stajalištu mjerodavnih institucija, ipak ne može tek tako staviti točka, zasigurno je svojevrsni presedan u dosadašnjoj praksi.

Štoviše, roditelji Biljana i Ivan ovime, čini se, otvaraju novu stranicu u dosadašnjoj ponudi odgovora mjerodavnih institucija na vršnjačko nasilje, pri čemu u pravilu izostaje individualna odgovornost, nitko ne snosi sankcije za nečinjenje, a sve završava izvješćem s inspekcijskog nadzora, te u ovom slučaju, tvrdnjom uprave škole da je učinjeno sve što je bilo moguće. U prilog tome govori i sadržaj nalaza prosvjetne inspekcije u kojemu jasno piše kako su utvrđeni nedostaci u radu Druge osnovne škole, te da nisu poštivane mjere koje je škola bila dužna provoditi da bi se nasilje suzbilo. Doduše, izraženo je i mišljenje da škola nije ignorirala postojeće probleme, no pokušavala ih je riješiti na svoj način.

Kršena i Konvencija UN-a
Škola je, pišu inspektori, zlostavljanje tretirala kao sukobe među učenicima koji nisu rezultirali fizičkim ozljedama, pa se sve pokušavalo riješiti bez uključivanja, primjerice, Centra za socijalnu skrb i drugih mjerodavnih institucija. Kada je 12. siječnja užas u VII.d osvanuo i na internetskoj stranici, nakon čega su krenule lavina javnih osuda i neviđena senzibiliziranost javnosti za cijeli slučaj, dječak je napokon istrgnut iz ruku svojih zlostavljača, te premješten u drugi razredni odjel. Time bi ovaj slučaj bio zaključen, da nije došlo do obrata. Reakcija obitelji Buljan prvenstveno je potaknuta strahovanjem da se takvo što već sutra ne dogodi drugoj djeci, kaže odvjetnik Gredelj. Dodaje da istodobno izražavaju duboku zabrinutost zbog činjenice da je sustavno zlostavljanje njihova sina unutar školskih zidova trajalo godinu i pol dana, unatoč njihovim upozorenjima.

S tim u vezi izražavaju nadu da slučaj stradanja njihova djeteta neće biti uzaludan, te žele vjerovati da će njegova tragedija potaknuti sve mjerodavne službe da odgovore na pitanje kako je moguće da se takvo što događalo u jednoj odgojno-obrazovnoj ustanovi i toliko dugo vremena. U obrazloženju odštetnog zahtjeva, pak, Gredelj podsjeća da su ignorancijom ustanove prema ovom događaju povrijeđena i brojna prava, te kršeni propisi - od elementarnih prava djeteta predviđenih Konvencijom UN-a, pa sve do nastanka kaznene odgovornosti zbog nesprječavanja i neizvršenja.

Pakao kroz koji je godinu i pol dana prolazio naš sin ne želim da se sutra ponovi bilo kojem djetetu i njegovoj obitelji. Suprug i ja ovim potezom prvenstveno želimo upozoriti javnost, a posebice sve mjerodavne institucije u Hrvatskoj, da se slučajevi vršnjačkog nasilja u bilo kojem obliku ne smiju zaključiti isprikom škole i počinitelja nasilja. Naše se dijete danima vraćalo iz škole potišteno, uplakano, sve do jednoga dana kada nam je kazao da će se radije ubiti nego sljedeći dan otići u školu.


- - -
Dodatak:
Ovaj presedan je jedino logično rješenje u ovom masonskom ispiranju mozga, pameti i džepova. Ako nas policija za običnu sitnicu odvali po džepu, e onda je red odvaliti i državu po proračunu. Iako bi odgovornost bila na prvom mjestu i ovo će biti mali pomak. Svakako treba razmotriti kažnjavanje roditelja onih čija djeca čine prijestup ili kriminal i to bi bio jedini način kako natjerati neke da se bave odgojem svoje djece...

 

dst, 2010-04-13 u 12:21:17

Podmetnici peru ruke

Glavno promotor liberalnog nemorala nas "upozorava" na ono što liberali u biti zagovaraju:

SEKSUALIZACIJA DJECE
Djevojčice mlađe od Lolite kupuju push-up i natječu se na Facebooku tko je veća drolja

Trgovci danas osmogodišnjakinjama nude intimno rublje za povećanje grudi te cijeli komplet školskog pribora za prvašiće sa znakom Playboya. U društvu se dogodio paradoks. S jedne strane imamo paranoidnu zabrinutost roditelja zbog mogućeg seksualnog zlostavljanja, a s druge strane ne primjećuju seksualiziran imidž vlastite djece

"Ti si prava sponzoruša, 90 posto drolja", glasio je odgovor na kraju kviza "Kakva si riba?", koji je na Facebooku riješila Maja Mala Princeza.

"Pogriješili ste, ja sam drolja 100 posto!" komentirala je odgovor. Pet je njezinih prijatelja reklo da im se to sviđa, a još osam njih s odobravanjem je komentiralo njezin status - "stvarno jesi", "zavidim ti, ja sam ispala slatkica", "super izgledaš", "izluđuješ frajere"...

Maja Mala Princeza, prema podacima koje je ostavila na Facebooku, rođena je 15. travnja 1990. godine. Istovremeno, ovih je dana na profil postavila fotoalbum s proslave svojeg 12. rođendana.

Na Facebook profilu ima točno 412 fotografija. Na barem stotinjak njih je u kupaćem kostimu, u seksualno izazovnim pozama, našminkana, s ispućenim ustima i izbačenim bokovima. U životu, kaže, traži "vezu s bogatim i sposobnim muškarcem", želi biti seksi i izazovna te smatra da je izgled najvažniji za uspješan život.

Osnovnoškolka na dijeti
U stvarnom životu Maja je odlična učenica šestog razreda jedne zagrebačke osnovne škole, ni po čemu problematično dijete. Ima diskretne pramenove na dugoj plavoj kosi, koristi sjajilo i maskaru kad ide u školu, nosi minice kroja kao za odrasle žene, žica mamu štikle, vikendom se smije "malo jače" našminkati. Pazi što jede, već je bila na dijeti. Izgledom ne odskače od svojih vršnjakinja - to je postao uobičajen izgled današnjih 12-godišnjakinja.

Spolni stereotipi
Još prije 15-ak godina njezin bi izgled bio neprihvatljiv. Smatrao bi se seksualiziranim, pretjeranim, neprimjerenim njezinoj pretpubertetskoj dobi. Nikako uobičajenim. Vjerojatno bi je razrednica poslala u zahod da se umije. Danas je to uobičajeno. Svjedoci smo posljedica seksualizacije društva - nametanja seksualnosti kao vrijednosti koja prodaje sve, koja otvara sva vrata i jamči uspješan i lagodan život - koja je počela 70-ih godina, a u novim generacijama bere prvi danak.

- Današnja djeca i adolescenti izloženi su općoj seksualiziranosti svakodnevice. Mnogo pričamo o posljedicama izloženosti novim tehnologijama, prije svega pornografiji, nasilnim igrama i filmovima, a ne obaziremo se na činjenicu da je cijela popularna kultura, ona mainstream kultura, seksualizirana - objašnjava prof. Aleksandar Štulhofer, redoviti profesor sociologije s Katedre za seksologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Nova sveopća erotizacija društva stvorila je i nove spolne stereotipe, gotovo karikaturalne modele ženstvenosti i muškosti bazirane gotovo isključivo na seksualnim atributima, sličnije onima prije feminizma i emancipacije žena: djevojčice trebaju biti lijepe i izazovne, a dečki snažni i bogati. Određen broj djece spreman je mnogo toga učiniti kako bi se što više približio tom idealu.

- U takvoj smo se situaciji zatekli bez seksualne edukacije u školama, s obiteljima koje ne razgovaraju s djecom o seksu i roditeljima koji imaju sve manje vremena. Djeci su glavni izvor znanja o seksu vršnjaci, razni magazini i internet - objašnjava prof. Štulhofer.

Frizirane slike
Popularna kultura - magazini, novine, televizija, oglašivačka industrija, muzika, internet, kompjutorske igre - posljednjih nekoliko desetljeća agresivno podučava djevojčice kako da od najranije dobi budu seksi, izazovne i atraktivne, a dječake kako da budu jaki, agresivni i moćni.

Pri tome se djeca vode idealiziranim i friziranim slikama iz časopisa, odnosno idealima koji u stvarnosti zapravo ne postoje.

Industrija pokušava što manju djecu učiniti odraslima i uzeti svoj dio kolača - postoje cijele linije dekorativne kozmetike za predškolsku djecu, lutkice Bratz namijenjene djevojčicama od pet godina koje izgledaju kao pornodive, kolekcije dječje odjeće minijaturne su verzije seksi odjeće za odrasle, a može se kupiti čak i push-up grudnjak za osmogodišnjakinje te cijeli komplet školskog pribora za prvašiće sa znakom Playboya.

- U društvu se dogodio paradoks. S jedne strane imamo gotovo paranoidnu zabrinutost roditelja zbog prijetnji pedofilskog zlostavljanja, a s druge strane neprimjećivanje seksualne objektifikacije vlastite djece koja se zbiva u njihovu domu. Popularna kultura nametnula je u posljednjih 25 godina atraktivnost kao imperativ. Atraktivnost je u tom kontekstu isključivo fizička kategorija, a fizički pri tome znači isključivo seksepilno. I to se prvi put odnosi i na djecu. Imamo 12-godišnjakinje koje žele izgledati seksi da bi bile prihvaćene i duboko komercijalizirano društvo koje u tome ne vidi ništa sporno - objašnjava prof. Štulhofer.

Britanski izvještaj
Kako u svojem izvještaju o seksualizaciji mladih piše poznata britanska psihologinja dr. Linda Papadopoulos, svjedoci smo sveopće pornifikacije društva - granica između obiteljskih i erotskih medija sve je mutnija, odjeća je sve sličnija onoj donedavno prihvatljivoj samo u erotskim filmovima, estetska kirurgija opće je dostupna, a donedavni imperativ "mlada i lijepa" pretvorio se u "mlada, lijepa, seksi i mršava". Više ne postoji način da sadržaji samo za odrasle doista budu dostavljeni samo odraslima - dostupnošću novih tehnologija djeci je dostupno sve.

I dok djevojčice danas nastoje izgledati kao odrasle žene, njihove majke pokušavaju izgledati kao djevojke - podvrgavaju se estetskim operacijama, odijevaju se i šminkaju kako bi izgledale kao tinejdžerice, uklanjaju stidne dlake.

- Veličanje mladosti i seksepilnosti došlo je do vrhunca, svi nastojimo biti uniformirani i bezvremeni i to na način da smo vrijeme zaustavili oko 20-e godine. To nastoje i djevojčice i njihove majke. Jako je fora da mama i kći izgledaju kao sestre, što je vrlo opasno za djevojčice koje se naprosto nisu u stanju nositi s izazovima koje nosi odrasli izgled - kaže dr. Gordana Kuterovac Jagodić, razvojna psihologinja s Katedre za psihologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta.

Mijenjanje uloga dovelo je, upozorava dr. Papadopoulos, do fenomena da nam je prvi put u novijoj povijesti potpuno prihvatljivo tretiranje djece poput seksualnog objekta - više se ne obaziremo na visokoseksualizirane fotografije djece ili "lažne" djece, odnosno odraslih osoba koje u reklamama izgledaju ili nastoje izgledati poput djeteta. Dok, primjerice, osmogodišnjak nosi pernicu sa znakom Playboya, na naslovnici stvarnog Playboya pojavljuje se zečica u odjeći nalik onoj za bebe i s plišanim medom u rukama.

Kakve će u konačnici biti posljedice po djecu koja danas žive u takvom društvu, stručnjaci teško mogu prognozirati.

- Nisam siguran da će posljedice biti dugoročne, no to ovisi o tome koliko u životu svakog pojedinog djeteta postoji ona druga strana - koliko su roditelji aktivni u korigiranju stvarnosti koja obasipa djecu, koje su vrijednosti djeca usvojila, koliko su naučili kritički razmišljati. Jer nije najvažnije pitanje hoće li zbog opće seksualiziranosti svakodnevice ranije stupati u seksualne odnose nego kako će poimati seksualni odnos - hoće li u njemu biti mjesta za emocije ili će biti tek sredstvo za pribavljanje popularnosti i komplimente poput "s tobom je kao u pornofilmu" - smatra prof. Štulhofer.

Svijet je, dodaje dr. Kuterovac Jagodić, postalo jako komplicirano mjesto za odgajanje djeteta, osobito s obzirom na činjenicu da se društvo mijenja puno brže od obitelji.

Kultura šutnje
- U obiteljima još uvijek vlada kultura šutnje o seksu i to barem do puberteta, a seks je upravo svuda oko nas. Roditeljima je neugodno, ne znaju što bi rekli, izbjegavaju te razgovore, pa dolazi do nevjerojatno iskrivljenih poimanja seksualnosti i njezina vrednovanja. Škola bez seksualnog odgoja također pri tome ne pomaže - kaže psihologinja.

Seksualizacija i erotizacija svijeta nedvojbene su činjenice, smatra i Neven Kepeski, glavni urednik magazina OK!, najprodavanijeg mjesečnika u jugoistočnoj Europi. Međutim, ne smatra da se zbog toga trebamo osobito zabrinuti.

- Moralne, životne i estetske vrijednosti su se promijenile u odnosu na bivše generacije i siguran sam da će se promijeniti u sljedećim. No, nisu današnji klinci samo nekakvi objekti iživljavanja raznih industrija, ne zaboravimo da su današnji tinejdžeri kudikamo sposobniji, pametniji, obrazovaniji i sigurniji nego ikada ranije. Manipulacija i pretjerivanja uvijek je bilo, no ne smatram da se događa nešto osobito dramatično - kaže Kepeski.

Ispovijest maloljetnice: U web igri 'bimbo' skupljaju se bogati ljubavnici da bi se prešlo na viši nivo

Lea ima 16 godina, pohađa drugi razred ugledne zagrebačke gimnazije, odlična je učenica, nema dečka. Aktivna je na Facebooku, a do prije nekoliko godina vodila je i vrlo posjećen blog.

- Blog više ne vodim, popularnost te forme izrazito je opala, moja se generacija kompletno okrenula društvenim mrežama poput Facebooka. No, ovakva seksualiziranost kakva se sada kod djevojčica može vidjeti na Faceu nekad je bila jednako popularna na blogovima - kaže Lea.

Većina takvih blogova do danas je ukinuta, no tekstovi na nekima od njih koji još uvijek postoje zapanjujući su. Jedna je 13-godišnja osnovnoškolka, koja se naziva Paris Hilton, među ostalim napisala:

"ja sam najljepša cura... i najbogatija... nije mi nitko ravan... pogledajte samo tu moju prelijepu kosu... te sexy usne... to tijelo... jednostavno bez mane... savršena sam... jednostavno sam najbolja cura... mislim da svi dečki trenutno lude za mnom i svi bi se seksali... još da napomenem seks mi je hobi... uživam u njemu... meni nije važno s kim se seksam već samo da uđe duboko u mene... jooooj napaljena sam... pokušavam se samozadovoljavati... ali na žalost ne mogu jer su mi nokti preveliki... a mog dečka još nema... na putu je, ne znam bi li pozvala onog mog prijatelja da dođe i zadovolji me... da da..."

- Ja nisam bila dio te klike, ali nekoliko mojih prijateljica vodilo je slične blogove s nazivima poput malaplavusica, gdje su sebe nazivale kučkama, pričale o tome kako se seksaju, zavode dečke, voze skupim autima i slično. Sve je to bila fantazija, nije imalo veze s istinom, te djevojke nisu ni po čemu bile posebno problematične, ali sama činjenica da imaju takav blog govori sama za sebe. Biti droljica, seksati se s puno dečki i za to primati skupe poklone njima je kompliment, a ne uvreda. No, mislim da takve djevojke još uvijek spadaju u manjinu - objašnjava Lea.

Već nekoliko godina izrazito su popularne i igre koje takve fantazije pretvaraju u virtualnu stvarnost, poput one na web stranici www.missbimbo.com, namijenjene djevojčicama od devet do 16 godina.

Djevojčice tamo stvaraju svoju "bimbo", što se može prevesti kao "fufica" koja mora skupljati što više bogatih ljubavnika, skupu odjeću i silikone kako bi prelazila na višu razinu.

Igra ima više milijuna registriranih korisnica, a na hrvatskim forumima posvećene su joj tisuće stranica, na kojima se djevojčice konzultiraju i savjetuju kako što brže napredovati, skupiti što više novca i imati što ljepšu "fuficu".

RANA SEKSUALIZACIJA
Seksom do uspjeha. Djevojka (16): Za rođendan želim nove cice

Povećala se količina seksualnih sadržaja, iskrivljene su uloge muškarca i žene, a djeca su objekti. Djevojčice se snimaju u izazovnim pozama i odjeći za odrasle, a dječaci izgledaju kao 'frajeri'

ZAGREB - Seksi odjeća za desetogodišnjakinje, dekorativna kozmetika za predškolce, štikle, tange i grudnjaci za djevojčice bez razvijenih grudi, visokoseksualizirane igračke - to je svakodnevica današnje generacije pretpubertetlija, generacije koja prva doista osjeća i živi popularnu kulturu koju odrasli forsiraju posljednja tri desetljeća - kulturu seksa i agresije, koji su apsolutni životni imperativ i jedini garantiraju životni uspjeh.

Ekstremna eksploatacija
Odrasli se danas zgražaju nad načinom prezentiranja i samoshvaćanja djece, njihovim stilom odijevanja i usvojenim životnim vrijednostima. No, činjenica je da smo im to sami nametnuli posljednjih desetljeća i da zapravo nije bilo teško predvidjeti da će se, prije ili kasnije, ta ekstremna eksploatacija seksualnosti odraziti i na najmlađe. Korištenje seksa i seksualiziranih sadržaja u medijima, oglašivačkoj industriji i komunikacijama, konstatira u svojem hvaljenom izvješću "Sexualisation of Young People" poznata britanska psihologinja dr. Linda Papadopoulos, staro je koliko i sami mediji. Međutim, u posljednja tri desetljeća došlo je do ekstremnih promjena u tri bitna segmenta koje su jednostavno morale imati važan utjecaj na djecu odraslu na takvim sadržajima.

Kao prvo, dramatično je povećana količina i eksplicitnost seksualizirianih sadržaja, koji se, uz to, prvi put - zahvaljujući novim tehnologijama, internetu i mobitelima - ne mogu plasirati samo željenoj populaciji, odnosno određenoj dobnoj skupini.

S mobitelom u džepu svaki osmogodišnjak zapravo ima pristup svim vrstama sadržaja - jednako lako dolazi do igrice s Ninja kornjačama i Playboya.

Drugo, stubokom se promijenio prikaz ženskih i muških uloga, isključivo na temelju seksualnih atributa, i to do karikaturalnosti. Ženama se u pravilu poručuje da moraju biti seksi, poželjne, izazovne i nevjerojatno lijepe da bi imale uspješan i ispunjen život, a muškarcima da po svaku cijenu moraju biti macho tipovi, snažni, jaki i agresivni. Svaka takva slika šalje jasnu poruku o očekivanjima, vrijednostima i idealima.

I djevojčice u najranijoj dobi počele su prihvaćati te stereotipe bez kritičnosti i preispitivanja.

Odrasle žene su infantilne
Treće, medijska i oglašivačka industrija prihvatila je djecu kao legitimni seksualni objekt - djevojčice se snimaju u izazovnim pozama, u odjeći za odrasle, a dječaci izgledaju kao "frajeri". Istovremeno, odrasle su žene krajnje infantilizirane. Nestala je granica između seksualne zrelosti i nezrelosti, a prihvatljivo je djecu povezivati sa seksualnošću.

1. TINEJDŽERSKI MAGAZINI

Glavni uzor za oblikovanje vlastite osobnosti djeci su danas vršnjaci i časopisi za mlade, koji imaju ulogu "superprijatelja" i "coolsavjetnika". Mjesečnik OK! danas je najprodavaniji mjesečnik u regiji (ne samo među časopisima za mlade, već među svim mjesečnicima), a njegova čitalačka publika, kaže glavni urednik Neven Kepeski, pomlađuje se iz godine u godinu. Danas su to već djeca od devet godina, dok ga prije 10-tak godina nisu čitali mlađi od 12. U SAD-u u razdoblju od 1990. do 2000. godine učetverostručio se udio časopisa za mlade na tržištu, i to s 5 na čak 19 posto.

A dominantne teme tih časopisa, prema analizi britanskih psihologa, jesu potreba djevojaka da budu seksualno privlačne kako bi privukle mušku pažnju - već i najmlađe mogu pronaći savjete kako se šminkati, frizirati, odjevati, hraniti i vježbati da bi bile privlačne dečkima. Časopisi namijenjeni dečkima pak sadrže visokoseksualizirane slike djevojaka, gotovo na rubu pronografije, te ih podučavaju kako da budu seksualno dominantni i da promatraju djevojku kao seksualni objekt.

Jezik takvih časopisa također je na granici erotskih magazina - ponavljaju se imperativi "budi seksi", "poželjna", "provokativna", "zavodljiva", "uzbudljiva". Pri tom se retuširaju i fotografije djece, koja su slikana u seksi pozama jedva primjerenim odraslim modelima.

2. TELEVIZIJA

U američkoj državi Texas trenutno je najpopularnija serija "Friday nights lights", koja se prikauje u ranovečernjem terminu, a prvenstveno se bavi životom mladih od 14 do 17 godina, i tov ećim dijelom njihovim zamršenim i složenim seksualnim životom! Porast seksualiziranih, ali i nasilnih scena vezanih uz seks naprosto je ogroman - broj nasilnih scena nad ženama od 2004. godine u SAD-u narastao je za 120 posto, a nad tinejdžericima čak 400 posto. Međutim, istraživanja pokazuju da su djeca najkritičnija upravo prema televizijskim sadržajima, vjerojatno zato što ih roditelji - nenaučeni na nove tehnologije - od najranije dobi upozoravaju upravo na opsanosti televizije.

3. INTERNET

Oko 80 posto djece u Hrvatskoj ima pristup Internetu, a ogroman broj njih ima kompjutor u svojoj sobi. Većina pak roditelja ne zna što djeca na kompjutoru rade, a dobar dio njih misli da su tamo sigurni i da sigurno rade nešto korisno. Činjenica je da djeca posjećuju stranice koje im nisu namijenjene, da su izložena hardcore pornografiji, a da najviše vremena provode na društvenim mrežama, poput Facebooka, gdje stvaraju svoje "virtualno ja", izrazito seksualnizirano i pod utjecajem cijele ovakve pop-kulture. na svojim profilima oni su mnogo stariji od njihove kronološke dobi, tvrde da su seksualno aktivni, a u fotoalbume stavljaju fotografije koje bi mnogi okarakterizirali kao dječju pornografiju. Policijski profesionalci upozoravaju da se suočavaju s dosad nepoznatim problemom - većina autora dječje pornografije su sama djeca!

4. KOMPJUTORSKE IGRE

Osim izrazito nasilnih kompjutorskih igara, koje već godinama preplavljuju tržište te su dostupne i najmlađima, novi su trend igre sa seksualiziranim sadržajima ili one koje posebno ponižavaju žene. Tako je, recimo, prije dvije godine posebnu popularnost doživjela igra u kojoj treba slijediti majku i kćer i na kraju ih silovati. Igra nazvana Rape Play mogla se normalno kupovati preko stranice Amazon.com.

5. MOBITELI

Mobiteli, kojima djeca imaju pristup Internetu uvijek i svuda, kojima mogu snimiti što hoće i kad hoće i kojima mogu međusobno komunicirati gotovo stalno, danas su standardna oprema i hrvatskih osmogodišnjaka. Sve je popularniji tzv. sexting, odnosno slanje poruka eksplicitno seksualnog sadržaja ili vlastitih polugolih fotografija poznatim, ali i nepoznatim, osobama.

6. STANDARDNE NOVINE

Posljednjihy 15-ak godina gotovo je izbljedila granica između standardnih, obiteljskih novina i onih s erotskim ili tračerskim sadržajima. Primjerice, u dnevnim se novinama mogu pronaći "tvrđe" fotografije nego u Playboyu. Glavne se vijesti i u ozbiljnim novinama odnose, primjerice, na Antu i Simonu ili Dolores i Dikana. Model koji se i u takvim novinama nudi mladima u najmanju je ruku upitan.

7. MUZIKA

Mladi danas najmanje dva sata dnevno slušaju odabranu muziku, a najpopularnija je upravo ona najgrublja, s najviše psovki i najviše nasilja, osobito nad ženama. Pojedini žanrovi, poput rapa, rap-rocka i rap-metala upravo promovirajuženu kao seksualni objekt i opravdaju svako seksualno nasilje nad djevojkama.

8. IGRAČKE

Najrazličitije industrije bez sustezanja nastoje što mlađu djecu učiniti što odraslijom ne bi li uhvatili svoj dio kolača. Izuzetak nije ni industrija igračaka, a najtipičnije su lutkice Bratz, namijenjene djevojčicama od četiri do šest godina. Te su lutke izrazito seksualizirane, naglašenih atributa, odjevene poput porno-diva. Ne treba ni naglašavati da su iznimno popularne među djevojčicama starije vrtićke grupe.

9. ODJEĆA

Gotovo je nemoguće danas obući djecu u dječju, nevinu, slatku odjeću, jer je na tržištu gotovo uopće nema. Kolekcije dječje odjeće preslikane su linije seksi-odjeće za odrasle žene, sa dekolteima, prorezima na uskim suknjama i sličnim. Kod nas, koliko nam je poznato, još uvijek nema krajnjih ekstrema, poput grudnjaka za osmogodišnjakinje, štikla za petogodišnjakinja i tanga za vrtićku dob, no na stranim se tržištima to bez problema može kupiti.

10. KOZMETIKA

U velikim parfumerijama odlično se prodaju linije dekorativne kozmetike za najmlađe. Djevojčice su jednostavno lude za svojim sjenilama, šminkicama, lakovima za nokte. Roditelji sve teže odoljevaju navaljivanju da im se sve to kupi i da im se dozvoli da se tako uređuju za - vrtić. U višim razredima osnovne škole normalno je da bojaju kosu, da se diskretno šminkaju, pa da za izlaske nose i visoke pete.

11. ANOREKSIJA I BULIMIJA

Biti uspješan znači biti popularan, a popularan znači biti kao u časopisu - seksi, mlad i mršav. Problem je u tome što u stvarnosti takva ljepota iz časopisa - bez Photoshopa - ne postoji. No, trend kulta mršavosti posljednjih godina doveo je do neočekivanog porasta anoreksije i bulimije i to kod sve mlađe i mlađe populacije, posebno djevojaka.

Prema stranim istraživanjima, djevojčice već u dobi od šest godina pokazuju frustriranost i nezadovoljstvo svojim tijelom, a s 10 većina njih je već bila na nekoj dijete. I u Hrvatskoj su sve popularnije "proana" i "promia" internetske stranice, koje promoviraju anoreksiju i bulimiju kao način života. Tu se djevojčice ohrabruju da ne jedu, da dođu do željenog izgleda, razmjenjuju se savjeti kako ne jesti, a da roditelji to ne primjete, kako se oblačiti, a da odrasli ne piosumnjaju u poremećaj prehrane, kako se izvući iz depresije ako ipak "zgriješe". Mogu se pratiti ispovjesti djevojčica koje tjednima žive na pet jabuka dnevno.

12. PLASTIČNA KIRURGIJA

Plastična krirugrija donedavno je bila rezervirana za pornodive i ostarjele hollywoodske glumice. Unatrag nekoliko godina, nitko se više ne čudi nad nečijom željom da, u nastojanju da bude što privlačniji suprotnom spolu, mijenja i vlastito tijelo. Nije neuobičajeno da se žene u 40-tima podvrgavaju estetskim operacijama kako bi povratile mladenačko tijelo, ono od, recimo, prije poroda. No, više nije skandalozno ni da tinejdžerice za rođendan traže, primjerice, "nove cice". Brojni roditelji u tome ne vide ništa sporno - u Americi se između 2005. i 2008. godine utrostručio broj mlađih od 19 koji su se podvrgnuli estetskim operacijama. Naravo, uz blagoslov roditelja.

Posebno je povezan porast anoreksije i procvat estetske kirurgije. Naime, ideal ženske ljepote je izrazito mršavo, gotovo anoreksično tijelo s naglašenim ženskim atributima, osobito grudima. Međutim, nemoguće je prirodno postići i jedno i drugo. Stoga se žene i djevojke, kad omršave i "izgube" grudi, odlučuju vratiti ih plastičnom operacijom.

13. PORNOGRAFIJA

Osim što je pornografija širokodostupna svima, pa i djeci, bez učinkovite kontrole roditelja, činjenica je da se pornografija u posljednjim se desetljećima nevjerojatno promijenila. Sam eksplicitni seks više nije dovoljan, nastoje se ukloniti sve donedavne granice, pa su tako najpopularniji filmovi s vrlo nasilnim seksom, oni koji fingiraju silovanje, incest ili gubitak djevičanstva. Zaprepašćujuća je pak popularnost tzv. PCP pornografije (pseudodječje pornografije) u kojoj se mlade, ali punoljetne djevojke, oblače i snimaju da izgledaju poput djevojčica. Djeca kao seksualni objekt više nisu skandal.

Taj liberalni promotor životinjskog nagona i seksualizma, kojega ovdje citira 'YU list', nije pozvan tumačiti nam išta u kontekstu žrtava, jer on sam producira žrtve i zagovara slobodni sexualni odgoj ...

 

..., 2010-04-23 u 23:55:01

Odrubili glavu mladiću kojeg su držali kao roba

Peteročlana britanska obitelj držala je 26-godišnjeg mladića kao roba. Mučili su ga, a na kraju i zaklali.

Obezglavljeno tijelo je bilo nađeno u jezeru, a za ubojstvo je krivom proglašena peteročlana britanska obitelj. Oni su držali 26-godišnjaka kao roba i izrabljivali ga prije nego su ga ubili. Michaela Gilberta su udarili palicom, gađali ga, pretukli i zadali mu ubodnu ranu, a sve su to snimili. On je nekoliko puta uspio pobjeći, ali uvijek su ga uspjeli vratiti. Obezglavljeno tijelo su bacili u Plavu lagunu u Arleseyu, a otkrila su ga dva ribara. Na tijelu, osim glave, nije bilo ni laktova te koljena. Komadi tijela su se nalazili u vrećici koja je također bila baćena u jezero.

Za ubojstvo su osuđeni 27-godišnji James Watt, njegova 29-godišnja djevojka Natasha Oldfield i 22-godišnja Nichola Roberts, djevojka Jamesova brata Roberta. 20-godišnji pak je Robert, kao i njegova 58-godišnja majka Jennifer Smith-Dennis, osuđen za sudjelovanje. Treći brat, 25-godišnji Richard Watt, sve je već ranije priznao. I on je također osuđen za sudjelovanje, javlja Daily Mail.

Gilbert je upoznao Jamesa Watta u dječjem domu kada su imali 15 godina. "Gilbert je morao izvršavati različite zadatke, a podvrgavali su ga i različitim bizarnim napadima. Na primjer morao je štapom napadati velikog guštera, kojeg su držali kao kućnog ljubimca, sve dok ga nije napao repom", rekao je tužitelj Stuart Trimmer. James se ponekad i predstavljao kao Michael i tako dizao njegov novac. U tijelu ubijenog mladića pronađene su tablete protiv bolova, ali i za smirenje.

"Ovo je neobičan slučaj u kojem nije bilo motiva poput krađe, osvete, pohlepe ili ljubomore. Ne mogu se načuditi stupnju nehumanosti u ovom slučaju", rekao je inspektor Jon Humphries. "Zadovoljni smo suđenjem. Ovo je bilo traumatično iskustvo za našu obitelj. Ništa nam neće vratiti Michaela, ali nadam se da će ovaj slučaj spasiti druge, koji se nalaze u sličnoj situaciji", dodala je Michaelova 31-godišnja sestra Chrissy.


- - -
Dodatak:
Imperijalna bahatost ne zna za humanost. Inače, Britanci vole trenirati i održavati status imperija pa me ovo kod njih ne čudi. Tko su bili robovlasnici u Americi? Uglavnom Britanci. Tko je održavao Apartheid u Južnoafričkoj Republici? Britanci. Itd ...

 

dst, 2010-05-19 u 15:55:59

Mediji u službi nekulture i divljaštva

Plaćenički mediji uporno rade po naputcima 'Komiteta 300' i NWO-a. Jasno je kako se nagativnim utjecajima ili pojavama ne treba davati značajniji medijski prostor, ali masonski mediji u Hrvatskoj to namjerno čine. Maturalna norijada je očito prerasla u čin divljaštva i nezrelosti, a YU list - i ostale imperijalne sluge - to uredno potiču javnim prezentiranjem aktera.

Komentari su suvišni.

 

..., 2010-06-06 u 01:23:45

Igra sexa

Pet učenica u Poljskoj trudne su nakon što su sudjelovale u grupnom seksu sa školskim kolegama. 14-godišnje i 15-godišnje učenice zatrudnjele su kada su igrale igru "sunce" ili "zvijezda" pišu poljski mediji. Dvije od pet djevojčica koje su zatrudnjele na taj način već su rodile, rekao je ravnatelj škole čiji učenici prakticiraju ovu igru. Tužitelji se bave istragom ovih slučajeva, ali kažu da roditelji i učitelji tinejdžera iz grada Ostroda odbijaju surađivati.

"Djevojke leže na podu u krugu sa spojenim glavama i zatvorenim očima, a njihovi kolege izmjenjuju se u seksu s njima. Pobjednik je učenik koji najviše izdrži u seksu", otkrio je jedan učenik.


- - -
Mašala; u Poljskoj - katoličkoj državi?!? A mediji uporno zaobilaze riječ "drug" i "drugovi" jer djeca jedni drugima nisu kolege nego drugovi, p.... mu materina poltronaška.

 

MAJSTORI OBMANE, 2010-08-21 u 13:37:33

Henry Ford je napisao svoju izvanrednu knjigu 'Međunarodni Židov' (International Jew) pred više od 50 godina. Evo što kaže o židovstvu u školama i na fakultetima: "Fakulteti su konstantno napadani židovskim idejama". "Sinovi Anglo-saksonaca su napadnuti u samom svom nasljeđu". "Sinovi graditelja, tvoraca, podvrgnuti su filozofiji uništavanja." "Mladi ljudi, u prvim ushićujućim mjesecima intelektualne slobode, bivaju zarobljeni obećavajućim doktrinama čije izvore i posljedice ne mogu sagledati". "Centralna grupa crvenih filozofa na svakom sveučilištu jest židovska grupa koja se obično skriva iza 'nežidovske manjine' u liku nekog zavedenog profesora. Neki od tih profesora plaćaju crvene organizacije izvan sveučilišta. Postoje međufakultetska socijalistička društva, koja vrve od Židova i židovskih utjecaja, a učeni židovski profesori iz cijele zemlje obraćaju se bratstvu pod patronatom najboljih civilnih i sveučilišnih zaštitnika".

Savjetujući nas što da učinimo po tom pitanju, Henry Ford kaže: "Jednostavno treba obznaniti izvor i prirodu zaraze koja je preplavila naše škole i sveučilišta. Neka studenti znaju da moraju birati između Anglo-saksonaca i Judinog plemena... Jedini apsolutni protuotrov je da se u studentima ponovno probudi rasni ponos".

Zapamtite, Henry Ford, veliki Amerikanac, je ove redove napisao 1921. godine, dakle pred više od 50 godina. Od tada je židovska lavina u našem obrazovnom sustavu, počevši od dječjih vrtića, pa preko osnovnih i srednjih škola, sve do fakulteta, pretvorila ove institucije za učenje u potpuno bezumne azile u kojima se mladi, plodni, kreativni umovi bijele djece zagađuju i izopačuju u instrumente za samouništenje i uništenje vlastite zemlje, nacije i rase. Što ćemo sa obaveznim zakonima, koji tjeraju roditelje da šalju svoju još neformiranu djecu u škole sve do 16. godine, kada danas škole počinju ličiti na zatvore, a djeca na kažnjenike koji su u njima pet dana u tjednu, tijekom školskih sati, i kada im se, htjeli oni to ili ne, mladi mozgovi inficiraju židovskim otpadom i smećem koje ih vodi ka uništenju vlastite rase.

Ideja Henry Forda prema kojoj je dovoljno označiti izvor, danas više nije moguća niti praktična. Moraju se poduzeti mnogo temeljitije i drastičnije mjere. Bijelom čovjeku, kao cjelini, potreban je novi pogled na život i religiju. Potrebna mu je potpuno nova filozofija i, u stvari, nova religija koja će mu pružiti cilj i smisao, identitet i ideologiju koji su samo njegovi. Činjenica je da bijeloj rasi treba nova religija, polarizirana oko vrijednosti bijele rase, najveće vrijednosti na licu zemlje. Ova ideja i ova ideologija moraju biti usađene u umove našeg mladog naraštaja od vremena kada počnu govoriti.

Jedva da postoji faza u bilo kojoj sferi aktivnosti koja kontrolira ovu naciju a nad kojom Židovi nemaju direktnu ili indirektnu kontrolu. Sa dva moćna segmenta u njihovim rukama, a to su kontrola nad promidžbom i kontrola nad novcem, vlada Sjedinjenih Država predstavlja zarobljenog lutka koji glumi demokraciju što predstavlja cijeli narod. Ali, uistinu, ona je moćan instrument u rukama Židova koji je koriste da bi eksploatirali, tiranizirali i uništili bijelu rasu, čija je vlada to samo naizgled.

Danas u državnoj službi teško da postoji službenik, od bilo kakvog značaj, koji je slobodan čovjek. Gotovo svaki od njih postavljen je u kancelariju, ili je stekao svoju poziciju, putem židovskih manipulacija i njihovih planova. Stigavši tamo gdje jesu, dobrom voljom Židova, oni zauzvrat moraju udovoljavati židovskoj uroti. Iza čovjeka kao što je predsjednik Nixon, nalazi se židovski šef kao što je Henry Kissinger, rođen u Njemačkoj, od oca židovskog rabina. Nixon ne samo da ima židovskog savjetnika, već ima dvojicu njih. Drugi je Židov Arthur Burns, rođen kao Bernstein u Austriji i također je sin rabina. U stvari, čitava Nixonova politička karijera prvobitno je lansirana 1946. godine o strane Židova po imenu Muray Chotiner. On je neprestano vodio Nixonovu karijeru i bio svodnika između židovske zajednice i Nixona.

Predsjednik Lyndon B. Johnson imao je izvjesnog Abea Fortasa i Waltera Rostofa, obojicu Židove. Predsjednika Kennedy imao je Waltera Rostofa i Arthura Schlesingera mlađeg. Predsjednik Roosvelt imao je svog prvog šefa glavnog čovjeka Kahale, čvrstog, ozbiljnog Židova Bernarda Barucha, ko i veći broj nižih židovskih savjetnika. I tako to ide...

Ista vrsta židovske kontrole, židovskih ličnosti u pozadini, koje savjetuju i kontroliraju, može se naći na svim nivoima, sve dolje do gradskih vlasti. Mnogi Židovi i sami su izabrani na položaje, ali oni ipak preferiraju da imaju nekog bijelog nežidovskog lutka koji će im biti maska, a čije će konce iz pozadine oni povlačiti, usmjeravajući, manipulirajući, izdajući zapovijedi.

Ako se neki časni, prirodni vođa bijele rase pokuša izboriti za položaj vlastitim snagama, ogromna promidžbena mašina, koju Židovi imaju na raspolaganju, odmah se stavlja u pogon. Takav čovjek se onda blati, napada i nagrđuje. Ili se ponekad koristi obrnuta taktika, pa se on potpuno izolira, tako da birači jedva i znaju da on sudjeluje u utrci za položaj. Ukoliko takav prirodni bijeli lider ipak uspije, usprkos svemu, onda se promidžbeni aparat pušta svom snagom u pogon da bi ga klevetao, ogovarao, sasjekao i degradirao pred naivnom publikom. Uvodi se također u igru i puni resurs njihove novčane moći, pa je na sljedećim izborima njegov protivnik dobro financiran i uzdignut u medijima.
Židovi obično volje za svoje lutke u izlogu izabrati ljude koji imaju fatalne slabosti u karakteru i neku sramnu epizodu u prošlosti, koja nije poznata u javnosti. Zbog slabog karaktera općenito i zbog osjetljivosti prema ucjenama, takvim ljudima se lako manipulira. Uz nešto podmićivanja i financijske podrške, oni se lako navuku da postanu izdajnici vlastite rase i da igraju kako Židovi sviraju.

Spomenuo sam da su sredstva komunikacija u rukama Židova. Spomenuo sam kontrolu nad novcem i međunarodnim bankarstvom, kontrolu nad obrazovanjem i kontrolu nad vlastima. Tu kontrolu vrše Židovi. Ovo nikako ne pokriva cijelo područje. U stvari, teško da postoji bilo kakva aktivnost od nekog značaja u ovoj zemlji, koja nije pod direktnom ili indirektnom kontrolom "odabrane" rase. U ovo su uključene organizacije snaga zakona, sudovi, pa čak i religije bijelog čovjeka. O ovom posljednjem opširnije ćemo govoriti u sljedećem poglavlju. Želim ovdje napomenuti, svakako, činjenicu da je većina poslova, u rukama Židova.

Pred 50 godina, Henry Ford je napisao sljedeće: "Sastaviti listu poslovnih linija koje kontroliraju Židovi Sjedinjenih Država, značilo bi dirnuti sve najvitalnije industrije zemlje - one koje su zaista značajne i one koje su zbog običaja napravljene da izgledaju vitalne. Posao sa filmovima je isključivo židovski: glumci, producenti, prodaja karata, kinodvorane su potpuno u rukama Židova. Ovo treba promatrati u svijetlu činjenice da se danas u gotovo svakom proizvodu može otkriti promidžba, ponekad je to blještava poslovna reklama, a ponekad direktna politička konstrukcija".
"Filmska industrija, industrija šećera, duhanska industrija, 50 i više posto industrije prerade mesa, više od 60 % industrije obuće, većina glazbene produkcije napravljene u ovoj zemlji, nakit, žito, pamuk, nafta, autorske agencije, distribucija novina, poslovi sa alkoholnim pićima, poslovi sa zakonima, svi oni su, a nabrojali smo samo neke koji imaju nacionalni i međunarodni značaj, pod kontrolom Židova u Sjedinjenim Državama, bilo da su sami, bilo da su udruženi sa Židovima iz inozemstva".
Ovo je Henry Ford primijetio pred 50 godina. Taj veliki produktivni i kreativni genij bijele rase, koji je izgradio jednu os najvećih svjetskih imperija svojim rukama, krenuvši od nule, znao je ponešto o tome tko je kontrolirao poslove u Sjedinjenim Državama u njegovo vrijeme.
Izgradivši moćni Fordov imperij, otkrio je da mu je neke misteriozne sile pokušavaju oteti putem prijevara i trikova. Sumnjao je da su ti manipulatori usmjeravani od strane moćnih židovskih financijera. Pošto je bio inteligentan i temeljit čovjek, gospodin Ford je odlučio da pronađe tko stoj u pozadini svega toga. U svoju kancelariju pozvao je najinteligentnije agente i istraživače koje je mogao pronaći. Zadužio ih je da naprave potpunu studiju o međunarodnom Židovu i njihova otkrića je objavio u časopisu 'Dearborn Independent', koji je u to vrijeme bio organ Fordove automobilske kompanije. Rezultati tih istraživanja, objavljeni 1921. godine, predstavljali su pravu bombu, ne samo za nežidove, već i za samu židovsku urotu, zato što su razotkrili njihovu podmuklu taktiku u toj svjetskoj uroti. Prikupljene informacije bile su vrijedan doprinos u korist bijele nežidovske Amerike i preporučujemo svakome da to pročita ukoliko želi saznati nešto o pozadini međunarodne židovske urote.

 

YU wc, 2010-09-16 u 09:10:52

Policija se odjednom predomislila:
Maloljetnička prostitucija u Osijeku ipak postoji!

Premda im je djevojka sve ispričala 12 dana ranije, tek na dan kada je Jutarnji objavio šokantan iskaz 16-godišnjakinje, policija je krenula s hapšenjima...

... Iz krugova osječke policije, također neslužbeno, može se čuti da su neke od maloljetnica, koje je policija ponovno ispitala, bile krajnje suzdržane u iskazima. Ti izvori tvrde da je uzrok njihove nesuradnje neugodno iskustvo koje su imali prošle godine u kontaktima s policijom, kada su ih ispitivali o istoj stvari.

Problem je, naime, što istragu i sada vodi isti policijski tim koji je to radio i prošle godine, kada je policija zaključila da u Osijeku nema maloljetničke prostitucije...

Osim Živanovića (Dalibor Živanović iz Vere, selo blizu Vukovara), za sada nitko drugi nije priveden. Šesnaestogodišnjakinja je, kao što smo pisali, u iskazu policiji navela i starijeg muškarca iz Čepina koji im je za uslugu davao zlatni nakit. Maloljetnice koje ona spominje lani su, međutim, tvrdile da su u lanac bili uključeni i neki visokopozicionirani Osječani.


- - -
Komentar:
To ti je država; koju pokreću plaćenički mediji i lobistički interesi. Suradnja s ovom i ovakvom policijom u pravilu vodi k tome da žrtva ili "zviždač" izvuče - OPET - deblji kraj ...

 

..., 2010-10-19 u 22:50:23

Od ubojstva se dobro živi

U akciji policije nazvanoj 'Ordinacija' privedena su petorica liječnika s varaždinskog, jedan s koprivničkog te jedan s bjelovarskog područja. Tereti ih se za čak 101 kazneno djelo, od čega 58 kaznenih djela zloporabe položaja i ovlasti, 13 kaznenih djela poticanja na zloporabu položaju i ovlasti, 29 kaznenih djela krivotvorenja službene isprave te jedno kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće. Ta je nagađanja danas poslijepodne potvrdila i varaždinska policija. Uhićeni liječnici specijalisti osumnjičeni su da su obavljali prekide urednih a neželjenih trudnoća te za taj posao naplaćivali između 1000 i 2500 kuna. Novac su stavljali sebi u džep. Nakon toga su u liječničkoj dokumentaciji lažno prikazivali obavljene zahvate kao medicinski opravdane zbog navodne patološke trudnoće fakturirajući ih i naplaćujući od HZZO-a, kojem su tako nanijeli štetu. Jednog od sedmorice liječnika tereti se i da je za svoju nazočnost na porođajima od rodilja zahtijevao 500 eura...

A tko bi rek'o da je ovo istina?

Čak 93 posto žena koje u Hrvatskoj abortiraju starije su od 20 godina, a 78 posto njih već su majke, i to najčešće u braku. Svaka četvrta trudnica iznad 35 godina abortira! Pobačaj je, slažu se stručnjaci, u Hrvatskoj još uvijek metoda kontracepcije kojoj pribjegavaju zrelije, najčešće zaposlene i udane žene, u slučaju da zatrudne s trećim djetetom koje nisu planirale.

Pokazali su to podaci istraživanja "Rizični čimbenici povezani s odlukom o legalnom prekidu trudnoće u Hrvatskoj", koje su proveli stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Škole narodnog zdravlja 'Dr. Andrija Štampar', a bit će prezentirani na 2. hrvatskom kongresu preventivne medicine i unapređenja zdravlja polovicom listopada u Zagrebu.

Iako u društvu postoji opće mišljenje da na pobačaj najčešće odlaze mlade djevojke, studentice ili srednjoškolke, koje ostanu u drugom stanju, žene izrazito lošeg socijalnog stanja ili one sumnjivog morala, podaci govore upravo suprotno. Najveći broj žena bio je u dobi od 20 do 34 godine. Njih 69,5 posto imalo je već barem jedno dijete, 65 posto bilo ih je u braku, većina je imala srednju školu, a 54 posto bilo ih je zaposleno. Među rodiljama samo je 17,8 posto žena imalo već dvoje ili više djece, a među onima koje su abortirale njih 53 posto.

... U ukupnom broju žena koje su abortirale u razdoblju od 1998. do 2007. godine mlade djevojke u dobi od 15 do 19 godina činile su tek sedam posto. Većina onih koje su abortirale - 87,5 posto - bilo je neudano, dok je, s druge strane, 76 posto onih koje su odlučile roditi bilo u braku i u tako ranoj dobi. Potvrđuje to činjenicu da se i mlade djevojke, ako ostanu u drugom stanju, najčešće udaju i tek tada rode. Hrvatska je zemlja s jednom od najnižih stopa izvanbračne djece u Europi.

I u starijim dobnim skupinama žene vrlo rijetko rađaju izvan braka. U promatranom razdoblju među rodiljama starijim od 20 godina bilo je samo pet posto neudanih žena! Među onima između 20 i 34 godine koje su prekinule trudnoću neudanih je bilo daleko više, 31,5 posto. Stoga je bračni status ocijenjen kao visokorizični faktor u odluci žene da li da zadrži dijete ili ne. U istoj je kategoriji i zaposlenost, jer su žene između 20. i 34. godine koje su rodile u većoj mjeri zaposlene od onih koje su abortirale (74 posto prema 54 posto).

U najstarijoj grupi žena, onoj iznad 35 godina, koje čine trećinu među ženama koje su se odlučile za pobačaj, udano ih je gotovo 90 posto, a 80 posto ih već ima dvoje djece. Žene koje zatrudne u toj dobnoj skupini najčešće se odlučuju za abortus. Naime, u razdoblju od 2002. do 2006. godine abortiralo je 8.376 žena te dobi, a rodilo ih je 22.843 ...

Eto, ubojstva (što abortus svakako jeste) su uvijek bila unosan posao ...

 

Gost, 2010-11-04 u 19:52:38

Luka Ritz

Luka Ritz je bio mladić slabašne konstrukcije i s hrpom urođenih mana, toliko fizički sjeban da ako bi se vruć napio hladne vode - otegao bi papake.
Tog papka sretnu 3 balavca i malo ga počmu drkati, na što on odvrati onako kao samo bezobrazni židovi znaju - to ga je koštalo tri pleske, jednom šakom u stomak i možda nogom u dupe.
Završi u bolnici, jer mama židovka želi se uvjeriti da je s malim sve u redu a i progurati standardnu židovsku osvetu, a možda se i tuži nekog pa se malo i zaradi.
Mali Ritz otegne papke od tih svojih genetskih mana i opće slabosti organizma.
Mamu je malo tuga ulovila, no brzo se pribrala, napravila osvetnički pohod gdje su klinci uhvaćeni i utamničeni, no osim toga mama je pokrenula medijsku kampanju i mega koncerte gdje je cijela država telefonski uplaćivala lovu na račun (mislim, šta će joj pare ako joj je sin umro? treba ga spalit u krematoriju i to košta usranih 15 000 kuna) no njoj to nije bilo dovoljno, samo na jednome mega koncertu ubrala je 2 500 000,00 kuna u svoj židovski džep, + dodatna lova koja se cijedi s strane od novinara i kojekakvih knjiga.

Uglavnom Mama Ritz je fantastično zaradila na smrti svoga bolesnog djeteta - tipično židovsko ponašanje. Nebojte se, sva lova je u nje - jer se sva lova skupljala za nju. Valjda je Židovima lakše prebolit gubitak kad imaju brdo novaca.

Sad ni ti novci nisu dovoljni židovki, pa je ona odlučila malo se i osvetiti, i svojim utjecajem na Sud je sjebala cijelu presudu:

Quote:
Protiv prvooptuženog J. J. koji je bio terećen za nasilničko ponašanje, postupak je obustavljen jer je zbog drugog kaznenog djela već bio upućen u odgojni zavod pa je zaključeno da je svrha njegove kazne ispunjena.
Maloga je strpalo cijeli život u popravni dom radi tri pleske dane tom bolesnom židovčiću

Quote:
Drugooptuženi R. L., koji je bio terećen za nanošenje teške tjelesne ozljede i nasilničko ponašanje, nepravomoćno je osuđen na godinu dana zatvora.
To je bila ta noga u guzicu ili šaka u stomak, pa kakve teške tjelesne ozljede, jebote, na židovu se nije vidjela ni jedna masnica, oni njega nisu izcipelarili, nego su ga malo istriskali - i zato će mali dobit godinu dana zatvora, jer je udario židova.

Quote:
Trećeoptuženi M. K., koji je bio optužen za nasilničko ponašanje, kažnjen je upućivanjem u odgojni zavod tj. popravni dom. To obično traje od šest mjeseci do tri godine.
Tri godine popravnog doma!!!!!!!! za šta jebote??
Pa šta oni misle, šta će bit s tim klincom kad izađe u 18-toj???
Zato šta je židova uhvatio za jaknu, dobio je tri godine doma.

Quote:
Suđenje drugoj dvojici napadača je završeno ranije - postupak protiv K.M. je obustavljen, a S. Š. je kaznu već odslužio.
Ovome je fer suđeno - jer ništa nije ni napravio, a ovoga drugoga su zakurac držali u zatvoru i eto odslužio je svojih 6 mjeseci jer je bio nazočan kad su dečki malome židovu zaljepili plesku


- - -
Primjedba: (dst)
Ne podržavam ovako vulgarno izražavanje, poglavito kad je u pitanju nečija smrt. Svako nasilje moralan čovjek treba osuditi i izbjegavati.
No, dopustit ću objavu ovog prenesenog teksta jer se ovdje očituje i ona druga strana koja je u "našim" medijima zabranjena.

 

Željko Rukavina, 2010-11-10 u 15:03:57

SUPER DJEČACI

Domagoj Laklija (11) i Antonio Počepan (11), učenici 6.d razreda Osnovne škole 'Grgur Karlovčan' u Đurđevcu, u petak oko 12 sati vraćali su se kući iz škole. Na parkiralištu ispred robne kuće pronašli su novčanik. Ni trenutka nisu dvojili što trebaju učiniti.
- Nismo ga otvarali, nego smo odmah krenuli na policiju i predali im novčanik. Znali smo da ga je netko izgubio i sjetili smo se kako bi se osjećali naši roditelji kad bi im se to dogodilo. Posebno ako ga nalaznik ne bi vratio - kazali su dječaci.

Policija je odmah nazvala vlasnicu i o svemu obavijestila školu. Ravnatelj Martin Trepotec sazvao je učeničko vijeće, koje je dječacima uručilo medalju za poštenje. Utorak su proglasili Danom poštenja te im uručili prigodne darove. Ravnatelj im se zahvalio, a gradonačelnik Đurđevca Slavko Gračan kazao je da takvi postupci zavrjeđuju više od skromnog dara. Vlasnica (70) novčanika iz Suhe Katalene kraj Đurđevca zamolila nas je da čestitamo djeci.


- - -
Komentar:
Čestitam dečkima i mislim da su zaslužili puno veću pažnju od lokalnog medija. Ovu vijest nećete naći na mainstream portalima, što govori o tim čudovištima koja raznim smicalicama i programiranim idiotarijam zatupljuju i pljačkaju narod.

 

..., 2010-11-14 u 11:53:18

Ciganka ubila profesora

... Policija je utvrdila da je riječ o nasilnoj smrti, te su privedeni Nena Kaugari i njena dva sina. Iako su u prvi mah svi negirali da su usmrtili profesora, tijekom subote, kada nije prošla na poligrafu, Nena je priznala da je svojeg nevjenčanog supruga Željka Badovinca ubola nožem ispod pazuha, te da je na smrt iskravirio od te rane, a ne od prolaska kroz staklena vrata.

... Kuća u kojoj se dogodila nasilna smrt, Željko Badovinac je naslijedio od majke, s kojom nije bio u dobrim odnosima upravo zbog njegove veze s Nenom Kaugari. Mama je zamjerala sinu što živi s Romkinjom koja ima dvoje djece. Kada je majka umrla, Badovinac i nevjenčana supruga su počeli živjeti u njenoj kući.

 

Glas Koncila, 2010-12-16 u 15:27:57

Obrezivanje

... U Božjem je narodu, zacijelo po Božjoj volji, postalo znakom da se čovjek predaje Bogu u najintimnijem dijelu svoga bića, da Božji zakon zahvaća i tjelesni, spolni i obiteljski život. Taj je obred zacijelo imao i ima također svoje higijensko značenje.

... Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka. Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena.

- - -
Bože nas sačuvaj ovakvog odnosa prema životu, ovakve vjere i ovakvog tumačenja vjere i života. Ovo je zbilja na tragu Talmuda i Kabale. Glas Koncila Židove i danas naziva Božji narod pa čemu se onda čuditi ako i naši političari drže Židove na svim funkcijama vlasti te da im se pokoravaju. Jadna smo mi država i jadan narod ako nas ovakvi vode - pa nam se zato ovo zlo i događa da poslije pobjede u ratu nismo niti svoji niti na svome..

 

IF, 2011-01-21 u 10:30:16

Jedan editorijal u pariškom Vogueu koji je izašao u broju od prosinca, ujedno posljednjem koji je uredila njegova legendarna glavna urednica Carine Roitfeld, podigao je ogromnu prašinu. Šokantan, kontroverzan, sasvim nepotreban ili beskrajno sladak? Radi se, naime, o fotografijama djevojčica u predpubertetskom razdoblju koje su fotografirane kao odrasle žene koje jasno pokazuju svoju seksualnost. Poziraju našminkane, s nakitom, visokim petama, u krznu i napućenih usana. Spadaju u grupaciju tzv. tweenagera - djece u dobi od devet do 12 godina - koja označava razdoblje odrastanja prije nego što postanu tinejdžeri. Na tu skupinu sve se češće “puca” marketinškim kampanjama kako bi se povećalo tržište. No, koliko je to dobro za tweense? - Ovaj edotorijal čini mi se stvarno pretjeranim, jer je to iskorištavanje dječje ljepote i mladosti, a sve samo kako bi se proširio krug potrošača. Kada djevojčice uče svoju spolnu ili rodnu ulogu, vole se odijevati kao njihove mame, ali to onda sigurno ne izgleda ovako. Ne zauzimaju takve poze niti poziraju drugima. Više istražuju neku svoju buduću ulogu - kako je to biti žena. Isto kao što uče kako je to biti majka kada se igraju lutkama - objašnjava doktorica Gordana Kuterovac Jagodić, razvojna psihologinja s Katedre za psihologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta. Dodaje kako je odgovornost na roditeljima koji bi tome trebali stati na kraj. Jer, najvažnije je da dijete ima osjećaj samopoštovanja i vrijednosti bez tih vanjskih oznaka kako bi bilo otporno na sve vrste pritisaka. U današnje vrijeme u društvu se cijene površne vrijednosti - izgled, odjeća i automobil koji se vozi, a one bitnije, poput znanja, sposobnosti i vještina, u su drugom planu. - Svojim kćerima treba reći da su lijepe takve kakve jesu. Uostalom, kada su tako uređene, već sa devet ili deset godina postaju mete mladića i muškaraca. Oni mogu misliti da su starije ili naprosto vole djevojčice, što tada postaje pitanje sigurnosti od različitih vrsta zlostavaljanja. Nakit, dekoltei, poze i visoke pete pojačavaju seksualnu privlačnost žene. Zašto da djeca izgledaju seksualizirano...

 

dst, 2011-01-22 u 00:41:44

Sve po Protokolima

Komitet 300 ima svoje planove koji se nadovezuju na Protokole. A Protokoli kažu kako goime treba obuzdat. I ova vijest potvrđuje upravo to:

Kazarska TV, 21.01.2011.
Građanski odgoj novi predmet u srednjim školama

Sve o demokraciji, i životu u njoj, hrvatski će srednjoškolci od sljedeće godine učiniti na novom obveznom predmetu, građanskom odgoju.

Neke škole već su ga uvele. Seksualno iskorištavanje, trgovanje robljem, seksualno zlostavljanje žena, politička prava izbjeglica, samo su neke od tema koje su Silvija, Lucija i Tesa naučile na novom predmetu.

Građanski odgoj i obrazovanje slušaju od početka godine. Novi predmet nije im donio i novo opterećenje. Građanski odgoj nije klasičan predmet. Učenike upoznaje s pravima i obvezama svakog građanina te osnovama demokracije. Kao fakultativni predmet u trećim i četvrtim razredima druge gimnazije u Zagrebu bio je pun pogodak.

"Imamo educiranog nastavnika, imamo određen interes učenika, pogotovo u višim razredima i imamo program", tvrdi Drago Bagić, ravnatelj II. gimnazije Zagreb. A to su prepoznali i učenici.

Učenici oduševljeni!

"Tema trgovanja ljudima, nasilja, diskriminacija su teme koje kod njih uvijek dobro prolaze i kod kojih mogu jako puno naučiti", rekla je svoje dojmove Ivana Plazonič, predavačica Građanskog odgoja. Od iduće godine građanski odgoj postat će obvezni dio školskog programa. U tijeku je izrada predmetnog kurikuluma.

"Škole će biti slobodne da prema vlastitim mogućnostima kreiraju školski kurikulum i vide mjesta i načine kako najbolje i najkvalitetnije mogu razviti kompetencije građanskog odgoja i obrazovanja kod učenika", dodala je Nevenka Lončarić - Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe. Učenice druge gimnazije oduševljene novim predmetom- preporučuju ga svima.

[ foto: - Novi predmet nije donio i novo opterećenje ]

- - -
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/gradzanski-odgoj-novi-predmet-u-srednjim-skolama.html

Samo hrpa kazarskih laži po kojima nam je jasno zašto je Mađarska uvela onako restriktivan zakon o medijima i onima koji kroz medije i udžbenike plasiraju laži. Ovakvih obmana sve je više pa se s pravom pitamo zašto je prethodnik zadnjeg ministra obrazovanja povezan s cionističkim lobijem te zašto je zadnji ministar hrvatskog obrazovanja Kazar? Tko će otvoreno odgovoriti na ovo pitanje?

Naravno da nas zanima još i to tko je proveo istraživanja po kojemu su učenici "oduševljeni" te tko je to znanstveno dokazao kako "novi predmet nije donio i novo opterećenje"? A cilj ovoga nije osvješteno i moralno društvo, a još manje im je cilj katoličko društvo, kakvo je hrvatsko. Cilj je dakle izgurati vjeronauk iz škola ili ga na neki način marginalizirati. Tako imperij radi već desetljećima pa otuda na čelu "našeg" (hrvatskog) ministarstva Kazari ili kazarske sluge ...

 

Drago Hedl, 2011-02-01 u 11:44:44

HDZ-ov mlin života

Otkako je u lipnju 2009. - nakon što ga je osječka policija osumnjičila za širenje lažnih vijesti o maloljetničkoj prostituciji u Domu za odgoj djece i mladeži - pritvoreni i smješten u zagrebačku Bolnicu za osobe lišene slobode, Dragutin Pocrnić je, temeljem različitih sudskih naloga, osam puta upućivan na psihijatrijska vještačenja.

No, iako je u tih godinu i pol čak četiri puta vještačen kod dvojice osječkih psihijatara (Ivan Požgain, Pavo Filaković), tri puta u Centru za forenzičku medicinu u Vrapču, te jednom u Zatvorskoj bolnici, Pocrnić je 17. siječnja, nalogom Općinskog suda u Osijeku, upućen i na deveto psihijatrijsko vještačenje, ovaj put u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot u Popovači.

- Ovo ne samo da je maltretiranje, ovo je iživljavanje pravosuđa i pokušaj zloupotrebe psihijatrije kako bi se pokazalo da je moje pritvaranje i zadržavanje u pritvoru, gdje sam bez ikakva razloga proveo duže od pet mjeseci, bilo opravdano - kaže Pocrnić.

- Kako je moguće da me u Osijeku psihijatar u lipnju 2009. proglasi opasnim po sebe i okolinu, a onda me krajem studenoga iste godine, nakon što sam odležao u pritvoru gotovo šest mjeseci, u Centru za forenzičku medicinu ponovno vještače i utvrde da sam zdrav. Zar bi me, da sam uistinu opasan po sebe i okolinu, tako "opasnog" pustili da se vlakom iz Zagreba sâm vratim u Osijek, te mi odmah potom iz Doma za odgoj djece i mladeži vratili sina i povjerili ga meni na skrb. Od tada sâm skrbim o maloljetnom sinu i kao što vidite, bez obzira što sam tako "opasan", nikome se ništa nije dogodilo.

Pocrnić je, kako bi ga se moglo držati u pritvoru nakon što ga je policija prijavila za širenje lažnih vijesti, uistinu bio proglašen neubrojivim, te je zbog toga bio pritvoren u Zatvorskoj bolnici. No, kada je konzilij Centra za forenzičku medicinu u Vrapču ustanovio da dijagnoza o neubrojivosti ne stoji, Pocrnić je pušten iz pritvora. To međutim nije kraj maltretiranju kojem je izložen, jer je od tada - temeljem različitih sudskih naloga - vještačen još četiri puta, a sada je dobio poziv i za peto ...

 

..., 2011-02-22 u 16:14:17

Mozak i psihologija

Ozren Podnar
Neobuzdani tinejdžerski mozak

Zašto su mladi nagli, nepromišljeni i neobuzdani? Znanost otkriva da krivnja leži u njihovu nezrelom mozgu

Još su devedesetih godina prošloga stoljeća roditelji i stručnjaci nemoćno slijegali ramenima i krivnju za iracionalno ponašanje mladih pripisivali podivljalim hormonima. To je dijelom točno, no nisu samo hormoni posrijedi. Posljednjih nekoliko godina napredne tehnike snimanja mozga, poput tomografije pozitronskom emisijom (PET) i funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI), omogućile su znanosti da vide kako izgleda i radi mozak tinejdžera u usporedbi s mozgom odraslih. Otkriveno je da je mladi mozak organ u razvoju te da ne funkcionira poput mozga odrasle osobe.

Neki su dijelovi mozga već u mladosti potpuno razvijeni, primjerice oni koji reguliraju motoriku i koordinaciju između očiju i ruku, no dijelovi odgovorni za planiranje, određivanje prioriteta i procjenjivanje posljedica razvijaju se do sredine dvadesetih. "Ljudski su mozgovi tijekom adolescencije tek na 80 posto puta do zrelosti", poručila je dr. Frances Jensen, neuroznanstvenica s Harvarda.

U djetinjstvu i ranoj adolescenciji naši mozgovi imaju puno sive tvari, koja omogućuje usvajanje velikog broja novih podataka. Zato djeca lako i brzo uče, primjerice strane jezike. No, udio sive tvari u mozgu počinje opadati upravo uoči puberteta, ili na njegovu početku. Bijela tvar, koja pomaže spajanju raznih dijelova mozga, povećava se, pak, pred kraj puberteta i nakon njegova svršetka. A sazrijevanje mozga najprije zahvaća njegove stražnje dijelove i tek pred kraj dolazi do prednjih dijelova, koji su najvažniji za razum, planiranje, promišljenost i kontrolu nagona.

Opasnost, što je to?

Prednji režanj dio je mozga koji nam omogućuje predviđanje koliko nam je vremena potrebno za koju aktivnost, što može poći naopako i koje mjere opreza valja poduzeti u tom slučaju. Kome prednji režanj nije razvijen ili dobro povezan s centrima za emocije, bit će sklon vožnji u pijanom stanju ili započinjanju tučnjave bez razmatranja zdravstvenih ili zakonskih posljedica.

Mladi su mozgovi osobito osjetljivi na neurotransmiter dopamin, koji izaziva ugodu i motivaciju. Kad utvrde kakve im situacije ili postupci izazivaju ugodu, adolescenti posežu za njima bez razmišljanja, jer im je ugoda toliko važna da ne uočavaju posljedice ili ih zanemaruju. Taj mehanizam, primjerice, navodi tinejdžere na nekontroliranu seksualnu aktivnost, bez poduzimanja mjera predostrožnosti protiv zaraze ili trudnoće.
Eto zašto su mladi skloni nekontroliranoj seksualnoj aktivnosti, bez poduzimanja mjera predostrožnosti protiv zaraze ili trudnoće, opijaju se, sjedaju za volan bez dozvole ili postavljaju na 'YouTube' videosnimke samih sebe kako luduju. U pubertetu, pa i nekoliko godina nakon njega, spoznaja da ih takvo ponašanje može skupo stajati ne dopire im do svijesti. Zato neki stručnjaci uspoređuju tinejdžerski mozak s brzim, snažnim sportskim autom, koji, nažalost, ima loše kočnice.

Zbog nerazvijenosti određenih moždanih centara, mladi ljudi slabije prepoznaju i tuđe osjećaje, što dovodi do nepromišljena i bezobzirna ponašanja. Liječnici sa Sveučilišta u Uti ispitali su sposobnost prepoznavanja osjećaja kod tinejdžera i odraslih. Spojili su im mozgove s uređajem za funkcionalnu magnetsku rezonanciju i pokazivali im slike ljudi u različitim emocionalnim stanjima. Primjerice, sto posto odraslih ispravno je očitalo emociju straha sa ženskog lica, ali je isto uspjelo samo polovici ispitanih adolescenata. Uz to, dok su odrasli za prepoznavanje emocija "uključili" predčeonu koru, koja regulira razum i promišljanje, mladi su se u nedostatku razvijene čeone kore oslanjali na amigdalu, malu strukturu u obliku badema. Amigdala je relativno primitivan dio mozga, koji obrađuje stresne podražaje i nije osposobljen za visoke intelektualne procese.

Odsutnost mehanizma za dugoročno planiranje i sagledavanje posljedica jedan je od uzroka katastrofalnih odluka koje donose mladi. Primjerice, nađu li se u stresnoj situaciji, mnogi od njih zaključuju da će ona ili njezine posljedice trajati vječno. Kad su povrijeđeni ili uvrijeđeni, također reagiraju naglo i radikalno, ne poimajući da bi time mogli izazvati nepopravljivu štetu. Otud visoka stopa agresivnih djela kod mladih, bilo da je agresija usmjerena prema njima samima putem samoranjavanja i suicida, ili prema drugima. U sredinama gdje frustrirani i gnjevni adolescenti mogu lako doći do oružja, kao u SAD-u, česti su masakri u kojima stradavaju učenici i nastavnici iz njihovih škola.

Štetno oponašanje cool vršnjaka

Adolescencija je faza u kojoj smo najprijemčiviji na utjecaje iz okoline, osobito na utjecaj vršnjaka. Dok su s jedne strane najskloniji povjeravati se vršnjacima i oslanjati se na njih, mladi su istodobno najpodložniji oponašanju onoga što rade njihovi prijatelji i znanci iz škole i kvarta.
"Koliko će pojedini adolescent biti upleten u riskantno ponašanje, od uzimanja alkohola i drugih droga do neodgovorna seksa i samoozljeđivanja, najlakše je predvidjeti prema ponašanju njihovih prijatelja ili znanaca koje doživljavaju cool i popularnima, objašnjava dr. Mitch Prinstein, profesor kliničke psihologije sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini.

A sudjelovanje u riskantnom ponašanju može imati dugoročne, čak i doživotne posljedice. Studije na štakorima pokazale su da štakori koji su u pubertetu navedeni na opijanje zadržavaju naviku opijanja i u odrasloj dobi. Ne samo to, nego je kod štakora pijanaca u odrasloj dobi oslabio protustresni mehanizam i povećana mu je osjetljivost na stres. Slično je zabilježeno i kod ljudi. Alkohol onemogućuje organizmu da se brani od stresnih podražaja, što može dovesti do posttraumatskog stresnog poremećaja ili depresije.

Nedavno je istraživanje na Harvardu utvrdilo da i marihuana uzrokuje kronične probleme. Klinci koji su pušili marihuanu prije šesnaestog rođendana imali su intelektualne smetnje u dobi od 22 godine, a što je ranije pojedinac počeo konzumirati marihuanu, to su mu slabije bile mentalne funkcije, poput pamćenja detalja, donošenja odluka i snalaženja u situacijama koje se brzo mijenjaju.

Nažalost, prijemčivost na vanjske okolnosti čini mlade izrazito osjetljivima i na nasilje i zlostavljanje, okolnosti na koje ne mogu utjecati. Oni koji su kao djeca bili izloženi nasilju, zlostavljanju, podsmjehu ili odbijanju postaju trajno neotporni na stres. Traumatična iskustva u adolescenciji trajno remete funkcioniranje stresnog mehanizma, stvarajući ljude koje lako slamaju teške životne situacije. Još nezgodnije, stres doživljen u mladoj dobi uzrokuje kvar na genima, koji se prenosi i na iduće generacije.

Ipak, većina mladih dobro prebrodi adolescenciju i razvije se u zdrave odrasle ljude. Samo što je sada izvjesno da je nužno pod svaku cijenu zaštititi tinejdžere od nepovoljnih utjecaja iz okoline, ali i od samih sebe, da im budućnost ne bi bila nepovratno ugrožena.

- - -
TINEJDŽERI S PRAVOM POSPANI

Mnogi se roditelji i nastavnici ljute na klince zbog sklonosti bdijenju do kasnih sati i kasnog buđenja. Ali, tinejdžeri imaju veću potrebu za snom, između osam i pol do devet i četvrt sati dnevno, što je u prosjeku sat dulje nego kod odraslih. Uz to, njihov je ritam lučenja hormona pospanosti melatonina drukčiji. Mladima se melatonin proizvodi kasnije tijekom dana i kasnije ujutro se razgrađuje, zbog čega ih pospanost hvata s odgodom i traje dulje. Ta promjena u ritmu melatonina nastupa upravo s pubertetom, tako da je tinejdžerima teže uskladiti se s uobičajenom dnevnom satnicom budnosti i spavanja nego pretpubertetskoj djeci.

Istraživači sa Sveučilišta u Minnesoti preporučili su da bi jutarnja nastava u srednjoj školi trebala počinjati barem sat vremena kasnije od uobičajena termina, da bi se raspored uskladio s fiziologijom mladih.

- - -

Siva tvar u mozgu

... Pokazalo se da je inteligencija uvelike povezana sa sivom tvari, vanjskim slojem mozga, koja igra ključnu ulogu pri pamćenju, razmišljanju, jeziku i svijesti. Za razliku od prijašnjih rezultata, novo kod kanadskog istraživanja je to što je siva tvar rasprostranjena u cijelom mozgu, ne samo u nekoj posebnoj regiji.

Razlika u debljini sive tvari između ispitanika s najvećom i onih s najmanjom inteligencijom iznosi oko pola milimetra. Znanstvenici ipak ne žele reći kako je za debljinu moždane kore odgovorna samo genetika, vjeruju da i okoliš igra ulogu.

Novi smjer istraživanja mogao bi ići prema bijeloj tvari, skupinu stanica koje se nalaze u jezgri mozga. Znanstvenici kažu kako su mogućnosti beskrajne - možda ljudi s višim stupnjem inteligencije imaju bolji prijenos podataka između sive i bijele stvari, možda muškarci i žene imaju različite dijelove mozga odgovorne za inteligenciju, ili nešto slično.

 

dst, 2011-06-22 u 23:16:14

Nestala Antonija Bilić

@efendija, pametno zboriš. A ako je osumnjičenik u bijegu onda se - na žalost - vjerojatno radi i o silovanju i o ubojstvu.

Inače, odbjegli D.P. (43) je rodom iz Bilišana, a obitelj mu živi u Srbiji dok on boravi na relaciji Srbija - Hrvatska. Susjedi u Bilišanima tvrde da vozač kamiona iz njihova sela nije nalik fotorobotu, što opet baca sumnju na Karamarka i njegove udbaše kako su htjeli optužiti krivog čovjeka. Izgleda da je netko provalio istinu u javnost pa su drotovi (udbaši) morali krenuti za pravim tragom, iako je bratija htjela i ovo ubojstvo svaliti na nekog beskućnika - a svakako - Hrvata ...


- - -
dodano 23.06.2011.:

Tek danas su mediji objavili prave fotografije osumnjičenoga. To je Dragan Paravinja, vozač kamiona tvrtke Godec beton iz Sesveta i vjerojatni počinitelj otmice (ubojstva) Antonije Bilić (17) iz Kričaka kraj Drniša.

JESTE LI VIDJELI OVOG ČOVJEKA?

... Kako doznajemo, na dan nestanka Antonije Bilić, Dragan Paravinja je vozio kamion kojeg su nadležne kamere snimile u blizini lokacije na kojoj je Antonija Bilić zadnji put viđena, a isti se kamion pojavio i u blizini mjesta na kojem je lociran posljednji signal njenog mobitela. Sumnju istražitelja pobudio je njegov misteriozni nestanak na dan kada je oteta Antonija Bilić. Vlasniku tvrtke Godec priopćio je da mora hitno otići u Srbiju čiji je državljanin kako bi prisustvovao spovodu jednog člana rodbine. To po svemu sudeći nije istina, budući da je u Srbiji za njim raspisana tjeralica zbog silovanja i pokušaja silovanja iz 2004. godine. Paravinja se nije javio na odsluženje zatvorske kazne, već je pobjegao iz Srbije i otada se skriva u Hrvatskoj. Pregledom tegljača kojeg je spornog dana vozio Paravinja ustanovljeno je da službeni tahograf vozila na dan nestanka Antonije Bilić nije bio uključen, dok je prethodnih dana normalno radio ...

Eto, takav uživa sve povlastice države protiv koje se oružjem borio i takav nađe posao bez problema. Ne bi se začudio niti kad bih njegovo ime bilo i u registru hrvatskih branitelja jer ova vlast čini sve da uništi ovaj narod i ovu državu.

Mediji su objavili informaciju kako se traga za Draganom Paravanjom rođenom 1969. godine te kako su fotografiju vozača za kojim se traga dobili od MUP-a. No, iz MUP-a kažu kako "nismo medijima slali nikakvu fotografiju osumnjičenog vozača" i kako je riječ o osljetljivoj istrazi. Kažu da za sada nema osumnjičenih u slučaju nestanka Antonije Bilić, a trenutno se čeka nalaz vještačenja kamiona u kojem su nađeni eventualni dokazi.

 

Blic, 2011-06-26 u 12:40:53

Uhvaćen Paravinja

BANJALUKA/BEOGRAD - Dragan Paravinja, osumnjičen za kidnapovanje i silovanje Antonije Bilić (17) uhapšen je jutros u selu Donji Srđevići, javlja je agencija 'Srna'.

Paravinja je u Srbiji 2003. pravosnažno osuđen na četiri i po godine zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja sredinom 90-ih godina na području Sremske Mitrovice. Još pre pravosnažne presude iz Srbije je pobegao u Hrvatsku čiji državljanstvo je stekao rođenjem, tačnije očevim poreklom. Znao je da Hrvatska ne izručuju svoje državljane i zaposlio se kao kamiondžija. Kako posle pravosnažnosti presude nije otišao u zatvor na odsluženje kazne, Srbija je za njim raspisala međunarodnu poternicu.

Na osnovu te poternice, uhapšen je u Sloveniji 2006, a u zemlju je ušao kao vozač kamiona. Priveden je istražnom sudiji koji je trebalo da mu odredi ekstradicioni pritvor nakon koga bi bio izručen Srbiji. Paravinja tada nudi, a zatim i plaća kauciju, pa ga sudija pušta na slobodu, ali on, suprotno sudskoj zabrani, napušta Sloveniju i vraća se u Hrvatsku, gde normalno nastavlja da živi i radi. Nakon tog privođenja srpski državni organi obaveštavaju Hrvatsku da begunac od našeg zakona boravi na njihovoj teritoriji, ali jer odgovor iz Zagreba da on ne može biti izručen jer je državljanin Hrvatske. Njihovo državljanstvo je stekao rođenjem, jer mu je otac poreklom iz Hrvatske.

Kako saznajemo, pre tri godine, vozio je turu u Nemačku i tamošnja policija je proverom u sistemu utvrdila da za njim postoji srpska crvena poternica. Međutim, umesto da bude izručen Srbiji, nemački sud pušta Paravinju koji se vraća u Hrvatsku. I do 7. juna, do nestanka Antonije Bilić u okolini Drniša, živeo je normalno. Onog dana kada se devojci gubi svaki trag, nestaje i Paravinja, koji gazdu obaveštava da odlazi u Srbiji na sahranu rođaku. U Srbiju, međutim, ne dolazi, već sa suprugom Milijanom odlazi kod rođaka u Donje Srđeviće kod Srpca.

- Milijana Paravinja priznala je policiji RS da je njen suprug ilegalno prešao granicu između Srpske i Hrvatske tako što je preplivao Savu. Ona je puštena iz pritvora u Policijskoj stanici u Srpcu, a priznala je policiji da je supruga dovezla do Slavonskog Broda, odakle je on u šortsu preplivao reku i ona ga je dočekala na drugoj strani obale - rekla je Mirna Šoja, portparolka MUP RS.

 

branitelj, 2011-07-02 u 20:07:37

Ovo je se neprimjetno ušuljalo u jedan "naš" društveni medij : "Srpski inspektor dolazi u ispomoć hrvatskim kolegama", naslov je člančića, objavljenog u četvrtak, 30. lipnja u Slobodnoj Dalmaciji.

"Prvi policijski inspektor iz Srbije krenuo je za Pulu gdje će s kolegama iz hrvatske policije patrolirati Istrom i pomagati im u poslu. On će, prema dogovoru dvojice direktora policija Hrvatske i Srbije, Olivera Grbića i Milorada Veljovića, imati sve ovlasti i bit će naoružan, ali neće biti prepoznatljiv na ulici jer neće nositi uniformu. Za 15 dana ovoga će inspektora zamijeniti novi i u takvom vremenskom razdoblju smjenjivat će se dok traje turistička sezona u Hrvatskoj." - Slobodna Dalmacija.


A ovo je ono što samo "smeta" novom "bratstvu i jedinstvu" :

Braniteljski-forum, 01. srpanj 2011.

Današnji dan povjesni dan je za čelnike vladinih braniteljski udruga, još jednom čelnici su pokazali da im ništa nije sveto pa niti djeca hrvatski branitelja. Sve ima svoju cijenu, a Jadranka Kosor i HDZ još uvjek drže državnu lisnicu i mogu njihove prohtjeve platiti!

Gledajući Tomislava Ivića kao predvodnika "zvonara" kako važno ide na čelu kolone pohlepni maloumnika osjeti sram i beznađe, jer u koloni uočih postariju ocvalu plavušu i zapitah se pa zar su i žene, "majke" izgubile osjećaj i sposobnost suosjećanja. Vjerujem da su dobro proslavili! Vjerujem da su i popili te nazdravili dobrome radu vladinih ministra!

Samo očekivao sam da budu sačekali koji dan, bar da jedan oboljeli branitelj iz hrvatske Zagore pronađe svoje dijete, živo ili mrtvo, svoju Antoniju! Ministar Tomislav Ivić zaboravio je obavjestiti hrvatsku javnost da je Antonija Bilić dijete oboljelog od PTSP-a branitelja, kći majke i supruge hrvatskog branitelja, žene koja je na obadvije dojke operirala RAK!

HDZ-ov Ministar Tomislav Ivić je zaboravio obavjestiti hrvatsku javnost i hrvatske branitelje da obitelj hrvatskog branitelja bolno savija i dušu i tijelo u ovoj našoj lijepoj hrvatskoj državi, da dvije kćeri hrvatskog oca besciljno tumaraju hrvatskom Zagorom u potrazi za izgubljenom sestrom! I

Iviću to dijete ubio je monstrum ABOLIRAN i uvežen od vlade HDZ tvoje i Jadrankine!

Te vas ovim putem pitam, što ste to danas slavili!!! Čelnike udruga pitam i opominjem, čime su vas kupili i ucjenili da dok vam članstvo prosvjeduje vi domjenčite, dok vam članovima djecu dave i bacaju vi slavite. ŠTO SLAVITE; nestanak Antonije Bilić?!

Još jedan u moru onih koji tragaju za nestalim djetetom, ima li išta za vas sveto, dali vam i vlastite obitelji imaju cijenu.

Sram vas bilo žgadijo! Gadite mi se, prodane duše.

 

dst, 2011-07-04 u 23:05:14

Još jedna predstava za javnost

Sve je više dokaza koliko je policija "nemoćna" u slučaju nestanka Antonije Bilić, što se očituje neviđenom medijskom praćenošću i najvećoj potrazi u povijesti ove države. A ovo je još jedna potvrda toga:

Zamjenik ravnatelja policije: Nije isključena mogućnost da je Antonia prodana u roblje

Zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić osobno je u BiH ispitao Dragana Paravinju i izjavio za HTV kako niti jedan njegov iskaz nije uzet zdravo za gotovo. "Policija ne isključuje niti jednu mogućnost, pa ni onu da je Antonia prodana u bijelo roblje", rekao je Brkić i dodao kako se na temelju Paravinjinih iskaza pretražuje svaki dio trase za koju je spomenuo kako se njome kretao, a posebno onaj dio na kojemu je navodno ostavio njeno tijelo ...

Jedino još što mogu reći: Moja iskrena sućut obitelji Bilić.


- - -
dodano 05.07.2011.:

Zašto se ovo iznosi i zašto se tek danas iznosi, jer su već bili pustili u javnost da su u istom kamionu pronađene Antonijine vlasi?

HRT
U kamionu pronađena krv Antonije Bilić

... Paravinja je dao iskaz za koji možemo reći da je u velikoj mjeri vjerodostojan jer smo našli i materijalne dokaze u kabini njegovog vozila da je Antonija Bilić bila u tom vozilu. Dakle našli smo ostatke krvi neki dan, analizirali ih i doista je riječ o njoj, kazao je Tomislav Karamarko novinarima nakon potpisivanja sporazuma o policijskoj suradnji s talijanskim ministrom unutarnjih poslova. No Karamarko je kazao da se policija i dalje postavlja kao da traži živu osobu ...

A o uspješnosti "naše" milicije govore ove, današnje, vijesti:

YU.wc
DORH odustao od progona: Nema dovoljno dokaza da su Dakić i Vuletić pretukli Miljuša i Galinca!

ZAGREB - Županijsko državno odvjetništvo odustalo je od daljnjeg kaznenog progona protiv Darka Dakića i Đorđa Vuletića, koje se sumnjičilo za napade na novinara Jutarnjeg lista, Dušana Miljuša i poduzetnika Josipa Galinca, priopćilo je Županijsko državno odvjetništvo. - Unatoč velikom broju provedenih istražnih radnji i provjera svih okolnosti, indicije koje su utvrđene u tijeku istrage u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti ne tvore zatvoreni krug potreban za optuženje. Stoga je valjalo odustati od daljnjeg kaznenog progona - stoji u priopćenju. Upravo je tužiteljstvo nakon predaje kaznenih prijava protiv optuženog dvojca tvrdilo kako ima indicije da su upravo oni napadači na Miljuša i Galinca, ali tijekom sudske istrage nisu uspjeli doći do dodatnih dokaza koji bi bili dovoljni za podizanje optužnice ...

YU.wc
Šlogar: Nemam prihoda, nemam imovine, nisam bio u ratu i nisam kriv!

ZAGREB - "Nemam prihoda, nemam imovine, nisam bio u ratu, nemam odlikovanja.Trenutno sam u pritvoru. Prije nisam radio. Zovem se Mladen Šlogar. Časni sude, nisam kriv." Ovako se vođen pitanjima sutkinje predstavio Mladen Šlogar, ubojica Ivane Hodak, danas na Kaznenom sudu u Ilici gdje mu se sudi za otimanje torbice starici 2. veljače 2009. ispred lifta u ulazu zgrade u Ulici braće Domany. Bilo je to ujedno i prvo Šlogarovo pojavljivanje u javnosti od suđenja za ubojstvo Ivane Hodak ...

Treba naglasiti kako NE postoji niti jedan valjani dokaz da je Mladen Šlogar Žila ubio Ivanu Hodak. Za sada postoji samo nepravomoćna presuda od 12.03.2010. kojom je Mladen Šlogar osuđen na 30 godina zatvora, što je plod policijske službe i udbaških djelatnika, kakav je i sam Tomislav Karamarko ...


- - -
dodano 06.07.2011.:

VLM
Paravinja: Nisam kriv, izjavu su iznudili batinama!

- Nisam kriv - kazao je danas pred sudom u Sokocu Dragan Paravinja, kojeg pravosuđe BiH tereti za pokušaj silovanja 28-godišnje djevojke 2002. godine. Paravinja je kazao da razumije optužnicu, ali se ne želi izjašnjavati o njoj. - Svoju sam izjavu već dao, a kako sam u Banjoj Luci pretučen i od mene je iznuđena izjava, uopće nemam volje i želje da bilo što kažem - kazao je Paravinja. Ipak, zatražio je da medicinski vještak, koji je bio pozvan na suđenje za pokušaj silovanja, izvještači modricu koju ima na leđima, što je sutkinja odbila jer nema veze s postupkom u tijeku ...

duncan_idaho, 06.07.2011. u 14:15h je napisao/la:

Adio pameti... U aglosaksonskom pravu a I o ostalima postoji nešto što se zove "circumstancial evidence" I prema tome niti je potrebno tijelo niti priznanje the bi se neko osudio za ubojstvo. Druga je stvar što naša policija zbog promičbe kravetine Kosor troši milijune kuna na uzaludno potragu I isušuje jezera u nacionalnim parkovima.

- - -
dodano 07.07.2011.:

YU.wc
Stručnjakinja za trafficking sumnja da je Antonia postala žrtva trgovine ljudima

Dok je Hrvatska prije desetak godina bila prije svega tranzitna zemlja za trgovinu djevojkama većinom iz Ukrajine i Moldavije, stručnjaci upozoravaju da posljednjih godina naša zemlja sve više postaje i odredište trgovine ljudima, i zemlja porijekla žrtava. - Čim se saznalo za slučaj nestale Antonije, izrazila sam bojazan da se možda radi o slučaju trgovine ljudima - kaže Lovorka Marinović , koja je godinama bila uključena u problematiku trgovinom ljudima. Vodila je zagrebački ured IOM-a, Međunarodne organizacije za migracije, a taj je ured u cijelom svijetu surađivao s policijom i vodio kampanje za osvještavanje javnosti kako bi se suzbila trgovina ljudima. Danas vodi Centar za nove inicijative.

- Indikatora za to sam imala više: osumnjičeni jako često mijenja iskaz i odbija testiranje detektorom laži, njegov posao je vezan uz prelaske granica, povezan je sa drugim slučajevima nestanka mladih djevojaka u drugim zemljama - objašnjava Lovorka Marinović. U Hrvatskoj se trgovina ljudima statistički prati od 2002.. Broj žrtava traffickinga nije visok, kreće se od šest žrtava otkrivenih 2005. do maksimalnih 19 iz 2004.. No pitanje je koliko slučajeva ostaje neotkriveno.

Hina
Ni traga Antoniji!

Ronioci su danas pretražili još tri sumnjiva jezerca i nisu ništa pronašli. Vjeruje se da će se danas ili sutra konačno zaključiti potraga oko jezera Brljan ...

A uz to da su Srbi u Hrvatskoj posebno zaštićena vrsta, evo zašto srpski siledžija i ubojica želi izručenje u Hrvatsku:

Slobodanka
Odvjetnik Evelin Tonković: Ako ne pronađemo tijelo, Paravinji ne možemo suditi

Pravosudne vlasti RH, u slučaju da Dragan Paravinja bude izručen Hrvatskoj, a uz pretpostavku da se tijelo Antonije Bilić ne pronađe, njemu ne mogu na temelju priznanja ubojstva, danog u Banjoj Luci, suditi za to ubojstvo. Bez pronalaska tijela i drugih materijalnih dokaza, pomoću kojih bi se moglo provjeriti njegovo priznanje, nema dovoljno elemenata za donošenje bilo kakve pravosudne odluke.

Prema dosadašnjim informacijama koje su prezentirane javnosti, po mojemu mišljenju, to bi bio presedan da se njega osudi za ubojstvo a da se tijelo nije pronašlo. Riječi su to poznatoga splitskog odvjetnika Evelina Tonkovića.

Svakako s rezervom treba uzeti Paravinjino priznanje s obzirom da su u povijesti poznati mnogi slučajevi lažnog priznanja (ne)djela koja osumnjičeni nisu počinili pa je tada dolazilo do pogrešnih sudskih odluka.

- Što ako Paravinju osude za ubojstvo, a Antonija se nakon određenog vremena pojavi živa? Kakva bi to bila blamaža. Njegovo priznanje svakako treba provjeriti, što policija i čini, ali je vrlo važno i vještvo psihijatra, koji mora točno utvrditi njegovo psihičko stanje, osobna svojstva, karatker, emocionalno stanje... - kazuje Tonković.

U kabini kamiona su, prema policijskim izvještajima, pronađene dvije kapi krvi i jedna dlaka.

- Zbog toga nismo ništa bliže rješenju ovog zamršenog slučaja. U svemu je jedino izvjesno da je Antonia zaista bila u tom kamionu, no što se u njemu događalo? Mi ne znamo pod kojim je okolnostima Antonia ušla u kamion i što se s njom događalo nakon izlaska iz kamiona. S glave, ali i s tijela, otpadaju dlake svakoj osobi, pa je tako dlaka mogla otpasti i Antoniji. Na primjer, pri ulasku u bazen svakoj osobi ispadne određena količina dlaka, zbog toga i ljudi nose kapice u bazenu. Pri jutarnjem češljanju ispadaju dlake.

- U slučaju da je u kamionu pronađena veća količina dlaka (busen), to bi dalo osnova za zaključivanje da je u vozilu bilo nasilja, odnosno fizičkog sukoba. Dalje, valja utvrditi odakle je ta dlaka. Trebalo bi utvrditi s kojeg dijela tijela potječe pronađena dlaka jer i to daje mogućnost za razjašnjavanje onoga što se događalo. Nije isto ako je dlaka s intimnih dijelova tijela ili je u pitanju dlaka s glave - kazuje Tonković.

Ako je riječ o stidnoj dlaci, tada postoji mogućnost da je između njih bilo spolnog odnosa. Paravinju se tada može dovoditi u sumnju počinjenja kaznenog djela pokušaja silovanja ili samog silovanja. Ako se utvrdi da je pronađena jedna dlaka s glave, to baš i nema neku težinu.

- Da je bilo "čupanja" između njih dvoje u kamionu, zasigurno ne bi bila jedna dlaka. Prema dostupnim informacijama iz medija, nije bilo jačeg krvarenja koje bi upućivalo na fizičko nasilje, ranjavanje, jer samo dvije kapljice krvi to ne dokazuju. Mehanizam njihova nastajanja mogao je biti pod različitim okolnostima. Da je bilo nekog žestokog sukoba u kamionu između njih dvoje, bilo bi puno više materijalnih tragova ili barem tragova koji bi upućivali na to da je Paravinja uklanjao određene tragove.

- Zato postoji mogućnost da se zločin, eventualno ubojstvo, dogodio izvan kamiona, a da je te dvije kapljice Paravinja naknadno prenio u kamion. Dvije kapljice krvi ne znače da je kabinski prostor bio mjesto zločina. Zato je mjesto eventualnog zločina negdje drugo, treba pronaći to mjesto, identificirati mjesto zločina i pronaći tijelo - naglašava Tonković.

Ako Paravinja prizna ubojstvo Antonije i pred hrvatskim tijelima, to njegovo priznanje bez pronalaska tijela i mjesta zločina ne može dati odgovor na pitanje što se uistinu dogodilo.

- On može potvrditi svoje priznanje, ali ga isto tako može i izmijeniti, odnosno poricati. Svako priznanje koje nema potvrdu u materijalnom dokazu vrlo je riskantno. Forenzična vještva moraju dati tumačenje pronađenih tragova. Sudski vještaci morali bi dati odgovore što se događalo u kabini kamiona. No, iskreno se nadam da je Antonia Bilić živa - zaključuje odvjetnik Evelin Tonković.

- - -
dodano 23.07.2011.:

YU.wc
Paravinja na sudu u Šibeniku: Nisam ubio Antoniju Bilić! Ne znam gdje je ona

ŠIBENIK - Dragan Paravinja je pred istražnim sucem Županijskog suda u Šibeniku rekao da nije ubio Antoniju Bilić, te da ne zna gdje je ona. Izjavio je to njegov branitelj po službenoj dužnosti Branko Biaca, no dodao je da Paravinjine izjave i sve što je policiji rekao u svoju obranu, treba provjeriti ...

- - -
dodano 31.08.2011.:

Istria Rossa
Katarina Bilić prijavljena odvjetništvu jer je policajcu prijetila smrću

Obitelj Bilić pokrenula je privatnu istragu kako bi otkrili sudbinu nestale Antonije, a policiju prozivaju za niz propusta i zataškavanje podataka. Da suradnja obitelji i policije nije dobra, dokazuje i činjenica da je protiv Katarine Bilić provedeno kriminalističko istraživanje i to zbog prijetnji smrću policajcu.

- Provedeno je kriminalističko istaživanje, obavljen je razgovor, i dostavljeno je na odluku nadležnom državnom odvjetništvu. Bez obzira na situaciju kakva je i našu osjetljivost u konkretnom slučaju, nitko u ovoj državi ne može prijetiti nikome, a pogotovo ne može prijetiti službenim osobama - rekao je zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić.

Sestra nestale Antonije, iznijela je u javnost podatak da posljednji poziv prema Antonijinom mobitelu nije bio 7. lipnja oko 15,40 sati kada je signal mobitela lociran na odmorištu Modruš kod Ogulina, nego dan kasnije.

- Dobili smo od suda izliste svih mobitela, pa tako i onoga moje sestre. U ispisima poziva jasno stoji razgovor 8. lipnja u 19 sati koji je trajao 16 sekundi. Policija od operatera nije tražila da locira signal mobitela u tom trenutku, a to je ključno jer to dovodi do zaključka da zadnja lokacija Antonijinog mobitela nije ogulinsko nego sasvim drugo područje - kazala je Bilić.

Zamjenik ravnatelja policije Milijan Brkić, koji je u četvrtak boravio u Šibeniku, opovrgnuo je navode obitelji.

- Zadnji signal mobitela bio je kod odmorišta Modruš kraj Ogulina. Evidentiran je na baznim postajama oko 15,40 minuta kada je imala poziv od majke na koji nije odgovoreno. Iza toga mobitel se gasi, ali ne na način da je isključen preko tipke, već je nasilno ili izvađena baterija ili je razbijen i iza toga više nema evidentiranog signala - odgovorio je Brkić.

Što se tiče poziva koji je evidentiran u ispisu mobitela Antonije Bilić, iz policije doznajemo da je sve vještačeno i da je riječ o pozivu koji je stigao do centrale mobilnog operatera, ali ne i do samog uređaja... otkriveno je, ipak, da policija u njegovu šleperu nije pronašla samo dvije kapljice krvi Antonije Bilić kako se navodi. U kamionu je ekipa za očevid otkrila lokvu krvi koju je Paravinja oprao, no nije potpuno uništio sve dokaze te su uspjeli izdvojiti dovoljno za DNA analizu.

Čujem da je taj neki Milijan Brkić, zamjenik ravnatelja policije, đubre nad đubradma ...


- - -
dodano 16.09.2011.:

24 sata
Dan i noć tragamo za sestrom Antonijom

Sestre nestale Antonije uz rub ceste što su je pretražile stotine policajaca našle su i ostatke uništenog tahografa. Kažu kako nalaze predmete koje je treba naći policija.

Ni nakon tri mjeseca od misterioznog nestanka Antonije Bilić (17) iz Kričaka pokraj Drniša njezina obitelj ne posustaje u potrazi nadajući se da je ona još živa. Antonia je netragom nestala još 7. lipnja. Tog kobnog prijepodneva, oko 10 sati, dok je razgovarala s vozačem šlepera kod Čikolskog mosta na izlazu iz Drniša, posljednji ju je vidio susjed Frane Bilić. Iako joj tijelo nije pronađeno, za hrvatsku je policiju Antonia Bilić mrtva. Za teško ubojstvo policija sumnjiči vozača kamiona Dragana Paravinju (43) iz Bilišana pokraj Obrovca, srpskog povratnika s podebljim policijskim dosjeom i višegodišnjom Interpolovom tjeralicom zbog silovanja. Suprotno policiji, Antonijina shrvana obitelj - majka Milka, otac Mile, brat Niko te sestre Ana i Katarina - uvjerena je da je njihova Antonia negdje živa zatočena. Neumorne Antonijine sestre su mimo policije, kako kažu, uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi same krenule u potragu na terenu, ali i analizu kojekakvih njima raspoloživih informacija ...

- - -
Tonkicarrr: Ovdje se zasigurno ne radi o interesima "malog" čovjeka. Smatram da je Paravinja samo paravan nekog mnogo većeg problema. Ne pamtim da je ikada pokrenuta ovakva buka oko nečijeg nestanka, što u ovoj zemlji zasigurno znači da se radi o nečijim interesima. Žao mi je cure, no kao i u svemu u ovoj zemlji netko ima interes u tome da se ona ne nađe..

 

miniSTAR, 2011-10-02 u 00:00:12

Cionističke metle

Nakon što je žutilo i smrad 'Jutarnjeg lista' doslovce natjeralo mlade cure da se po uzoru na neku tamo američku glumicu fotografiraju gole i to publiciraju na Facebook ("Gole fotografije Scarlett Johansson pokrenule novi trend!"), nije trebalo mnogo čekati da se trendseteri požale kako u Hrvatskoj postoje neki koji ne žele slijediti trend Novog svjetskog poretka i zadanog liberalizma. A glavni nositelji tog pravca su - naravno - Kazari i njihovi plaćenici.

ŽELJEZNA PRAVILA
Drama iza vrata Katoličke gimnazije: Ukor za minicu i tajice. Špijuniraju nam Facebook!

Autor: Ivana Kalogjera-Brkić, Kristina Turčin
Objavljeno: 30.09.2011

U Uredu pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić kažu da do sada nisu dobili niti jednu prijavu za Žensku opću gimnaziju

757 recommendations

ZAGREB - Odlična učenica Ženske opće gimnazije Družbe sestara milosrdnica (ŽOG) iz Zagreba jednog se popodneva zezala s dvije prijateljice. U ženskoj zabavi, djevojke su se odlučile fotografirati. Obučene u badekostime, mobitelom su slikale svoj nasmiješeni odraz u ogledalu. Fotografije su objavile kasnije na svojim privatnim Facebook profilima u koje uvid imaju samo njihovi prijatelji.

VEZANE VIJESTI
Je li grijeh nositi minicu? Glas Koncila: Zašto mu dopuštaš da te svlači očima?

Međutim, bezazlena zafrkancija tri tinejdžerice za jednu je od njih, kako su nam ispričale njezine kolegice, imala ozbiljne posljedice. Nekoliko dana nakon njihova druženja, u školu su pozvani njihovi roditelji. Na sastanku s vodstvom škole, tvrde djevojke, roditeljima su pokazane te fotografije uz komentar ?vidite kako vam se djeca ponašaju, to moramo suzbiti?.

Privatna stvar
Naime, u skladu sa svjetonazorom škole, koji se bazira na strogom katoličkom odgoju i rezultira brojnim zabranama i restrikcijama, fotografiranje u badekostimu smatra se opscenim. Roditelji, suočeni s ?neprihvatljivim? fotografijama svojih kćeri koje su izazvale burne reakcije vodstva škole, obećali su da se to više neće dogoditi. Kad su došli kući, discipliniranje djece nije stalo samo na ozbiljnom razgovoru.

Jedna od djevojaka sutradan je, tvrde njezine kolegice, u školu došla puna modrica. Zbog spornih fotografija, požalila se, dobila je ozbiljne batine. O svemu tome je, kako kažu naše sugovornice, odmah obavijestila psihologinju. Obratila joj se puna povjerenja, moleći je da školsko vodstvo više ne čini takve stvari jer njezini izrazito konzervativni roditelji nemaju razumijevanja niti roditeljskih vještina kojima bi na pedagoški prihvatljiv način riješili problem. Međutim, psihologinja ju je, tvrde njezine prijateljice, hladno odbila, s objašnjenjem da je to njezina privatna stvar koju mora riješiti u obitelji.

Odustale od susreta
Savjetovala joj je da se više ne ponaša na tako neprimjeren način kako bi izbjegla daljnje neprimjerene kazne. Djevojka, koju smo kontaktirali, o tome nije uopće željela razgovarati, a i neke njezine prijateljice s kojima smo dogovorili razgovor naknadno su odustale od susreta s nama tvrdeći da bi i one mogle snositi ozbiljne posljedice.

- Ne znam za taj konkretan slučaj i sigurna sam da psihologinja nije tako odbila djevojku, no što se tiče golišavih fotografija naših učenica na Facebooku, i danas bih postupila na isti način: zvala bih roditelje - rekla nam je sestra Elizabeta Peršić, ravnateljica ŽOG-a.

Dodala je kako je njezin zadatak kontrolirati što učenice rade na Internetu, pa i na Facebooku, kako bi spriječila nasilje, svađe, uvrede i cyberbullying.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista

Broj preporuka: 64

Nakon objave dijela članka na internetu, brojni komentari s Fejsa su zatrpali YU.wc (valjda to znači masonska seraonica - zahod) i tamo doslovce popljuvali autorice ovog članka, kao i medij koji je objavio taj i takav članak. Meni se ne da otvarat Facebook i tamo komentirat jer nemam je što izravno pisati cionističkim gadovima koji sustavno izobličavaju istinu te strukturalno preodgajaju našu mladež i pokušavaju izravno utjecati na našu tradiciju i kulturu. Njihov cilj je potpuno odstraniti tradiciju pa nam onda nametnuti nihilističku i nemoralnu kulturu te društvo bez etike i odgovornosti.

Ovim su "novinarke" Ivana Kalogjera-Brkić i Kristina Turčin izravno otvorile zahodska vrata iza kojih se poodavna prakticira cionističko zabadanja nosa u sve i svašta. Netko od meritornih treba te "novinarke" i "novine" - cionističke metle - prijaviti Hrvatskom novinarskom društvu za neprofesionalno i tendenciozno pisanje, bez potrebnih dokaza i bez očitovanja roditelja tih "stradalnica". Znamo da Hrvatsko novinarsko društvo (HND) financira - izmeđuostalih - i židovski muljator G.Soros pa i ne očekujem neku reakciju, ali treba svakako podnijeti službenu predstavku.

 

Vesna LATINOVIĆ, 2012-02-18 u 21:30:56

Razgolićene učenice na Facebooku

Premda je Facebook zabranjen djeci mlađoj od 13 godina, svoje profile na toj društvenoj mreži imaju već i djeca koja pohađaju vrtić. Uz to, i druge suvremene tehnologije dostupne su predškolcima. Potvrđuje to istraživanje koje je u dječjem vrtiću 'Zvončić' u Našicama proveo Darko Ćorković, policijski službenik za prevenciju iz PU osječko-baranjske.

- Čak 73 posto od 232 anketirane djece ima vlastiti mobitel, 35 posto ih samo ide na internet, 21 posto predškolaca ima vlastiti mobitel, a "samo" šest posto anketirane djece ima otvoren Facebook profil - objašnjava Ćorković. Da bi pristupila Facebooku, djeca moraju napraviti lažni profil, a kako to u praksi izgleda opisuje naš sugovornik: "Djevojčica od deset godina našminkana je i predstavlja se kao da ima 19. Zbog takvog neozbiljnog i neodgovornog ponašanja djeca postaju žrtve pedofila, a takvih je slučajeva sve više."

Vulgarne djevojke

Premda broj kaznenih djela na štetu maloljetnika od 2007. do 2011. varira, bilježi se konstantan porast dječje pornografije na računalnoj mreži, a time i pedofilije.

- Djeca su šokirana kad saznaju da je nepoznati "prijatelj" s kojim se dopisuju i koji se predstavlja kao mladić od 15 godina, zapravo muškarac od 50 godina koji im šalje lažne podatke o sebi uz tuđu fotografiju - kaže Ćorković.

Odsjek za prevenciju u kojem radi policijski službenik Darko Ćorković redovito obilazi škole i vrtiće na području PU osječko-baranjske, ali i šire. Ćorković je i predavač na stručnim skupovima Agencije za odgoj i obrazovanje. Svojim slušateljima uz predavanje "Djeca i mladi u vrtlogu društvene mreže" pokazuje plakate koje su izradili učenici Škole za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti, među njima i Tomislav Matišić i Luka Babić, pod vodstvom prof. Marka Šošića. Do sada je održano 47 predavanja za 2.600 učenika, roditelja i nastavnika.

- Zloporabe na društvenim mrežama te cyberbulling sve raširenije su pojave među učenicima. U vrijeđanju i zlostavljanju vršnjaka preko interneta ili mobitela prednjače djevojke. Njihove su poruke često (pre)žestoke i vulgarne - kaže Ćorković.

Kazneno djelo

Česta je pojava da djevojke mladićima u koje su zaljubljene šalju svoje izazovne i obnažene fotografije, misleći da će im se tako svidjeti. Često te fotografije i poruke budu zlorabljene, završe na Facebooku i drugim društvenim mrežama i postanu predmet izrugivanja, emocinalnih ucjena i prijetnji.

- Zabrinjava i pojava da djevojke prodaju SMS-om ili preko interneta svoje izazovne fotografije za bon za mobitel ili za novac, nesvjesne u kakvu se opasnost dovode. Takvu pojavu, a riječ je o sextingu ili sekstanju, uočili smo doslovce u svakoj srednjoj školi koju smo obišli - upozorava Ćorković. "Takvo ponašanje pojavljuje se već u osmom razredu, a učestalo je u prvom razredu srednje škole. Problem je što djeca uopće ne razmišljaju o posljedicama takvog ponašanja i nisu svjesna da čine kazneno djelo", zaključuje Ćorković.

Savjeti

Vaše dijete ima pravo na privatnost, ali vi morate znati s kim komunicira preko mobitela i interneta. Provjerite čije brojeve dijete ima memorirano u mobitelu, koje adrese posjećuje na internetu, komu šalje i od koga prima e-mail. Obratite pozornost ako dijete smanjuje ton mobitela, skriveno čita i šalje poruke, na noćnu komunikaciju i kada je samo kod kuće te kontrolirajte troškove. Upozorite dijete da ne prima bonove od nepoznatih osoba, da ne ulazi s njima u komunikaciju, da im ne šalje svoje i fotografije svojih prijatelja. Neka dijete zna da vam se može obratiti kada je učinilo nešto što ne smije. Ako vaše dijete dobiva prijeteće poruke ili je izloženo pornografiji, odmah obavijestite policiju.

BEZ NADZORA NA INTERNETU

Ankete koje su provodili naš sugovornik i njegovi kolege iz Odsjeka za prevenciju pokazuju da su samo učenici nižih razreda (većina njih) pod nadzorom roditelja dok su na internetu. Polovina učenika petog i šestog razreda pod nadzorom je roditelja, dok su učenici sedmog i osmog razreda te srednjoškolci potpuno bez nadzora, a samo u pojedinačnim slučajevima roditelji znaju što im djeca rade na internetu. To je vrlo opasno, jer u cijelom svijetu internet koristi više od dvije milijarde ljudi, u Hrvatskoj 2,2 milijuna ljudi. Od toga je na Facebooku u svijetu 800 milijuna ljudi, a u Hrvatskoj njih 1,3 milijuna. Svi oni nisu dobronamjerni, a mnogi imaju lažne profile i skrivene namjere.

Uzroci

l siromaštvo
l rastava braka
l nasilje u obitelji
l zlostavljanje djece
l zanemarivanje djece
l nasilje od strane odraslih
l nasilje među mladima
l vandalizam u zajednici
l droga, alkohol, kocka...

 

pismo, 2012-12-05 u 21:59:43

Bolest kao profit

Poštovani gdin Mišak,
iako s nestrpljenjem iščekujem svaku vašu emisiju, razočarava me kasni termin njenog prikazivanja, kao i sporadično bockanje, da toj emisiji nije mjesto u znanstvenom terminu. Razočarava me, ali me ne čudi. Naime, između redaka se počelo iščitavati da se upravo rubna znanost bavi spoznajama, koje osiguravaju pomake prema naprijed. Zvanična znanost na žalost troši vrijeme, sredstva i intelektualne potencijale društva na namjernom zadržavanju statusa quo, kako bi sačuvala interese onih, koji odlučuju o raspodjeli financijskih sredstava.

Upravo zbog toga, što nisam zadovoljna s odgovorima, koje mi pruža zvanična znanost, u ovom konkretnom slučaju medicinska, pišem vam ovaj mail. Unaprijed se ispričavam zbog dužine maila,jer smatram da je to jedini način da vam predočim u glavnim crtama svoje stavove i namjeru. A namjera mi je zapravo da Vas, a posredno i što širi krug ljudi, upoznam s jednom temom koja već više od 5 godina intenzivno zaokuplja moju pažnju. Iako vjerujem da je puno od toga vama već poznato, moram ovdje ponoviti radi cjelovitosti.

Radi se o temi karcinoma o kojem je već bilo u više navrata govora u vašim emisijama,bilo direktno ili samo kao sporedna tema (gostovanje gdina Lothara Hirneise, doktorice Gajski). Razlog je moja želja da što veći broj ljudi koji se susretnu s takvim problemom dobije istinite informacije o tome što je karcinom, što ga uzrokuje, kako ga izbjeći i ono najvažnije - kako ga "liječiti", što smatram ključnim faktorom u fazi suočenja s dijagnozom. Smatram osnovnom dozom humanosti ponuditi ljudima prave informacije pored ovih koje nam plasira službena medicina, kako bi mogli što kompetentnije donijeti odluku o vlastitom putu rješavanja problema karcinoma.

Ono što je mene ponukalo na dublje istraživanje te teme bilo je osobno obolijevanje 2007. god. od karcinoma dojke. Mnogo prije postavljanja te dijagnoze imala sam formiran stav da u slučaju da mi se to desi nikako neću prihvatiti protokol konvencionalne medicine: operacija, zračenje kemoterapija. I nisam, ali samo 4 mjeseca. Proučila sam alternativne metode i odlučila se za meni tada najprihvatljiviju terapiju frekvencijama pomoću Rifeovog generatora.

Postignuće za 4 mjeseca je bilo da je sve ostalo na istim dimenzijama i istom mjestu i to uz dodatne otežavajuće okolnosti prvotnog šoka i daljnjeg stresa zbog rastrganosti između mog stava i samouvjerenog i arogantnog uvjeravanja liječnika o spasonosnim rješenjima službene medicine. Takvo stanje nakon tih 4 mjeseca tretmana Rifeovim generatorom je trebalo biti zadovoljavajuće iz sadašnjeg kuta gledanja. Iz tadašnjeg, koji je bio uvjetovan stavom okoline i mojih liječnika i sedam traženih "drugih mišljenja" službene medicine, koja su se svojski trudila, da mi učvrste paradigmu o težini značenja dijagnoze karcinoma, koja lebdi u kolektivnoj svijesti: KARCINOM=SMRT.

Jednom riječju, uhvatila me panika. Sumnja da griješim. Nikog se nisam mogla tada sjetiti tko nije prihvatio konvencionalni protokol, a sijaset ih je bilo oko mene koji jesu i to s istom dijagnozom i bili su još živi deset pa i dvadeset godina iza primijenjenog protokola. Uz to, konzultacija eminentnog znanstvenika u jednom istraživačkom institutu za onkologiju u New Yorku potvrdila je protokol naših onkologa kao ispravan. Najkraće rečeno, odlučila sam se prihvatiti mišljenje većine.

Danas pouzdano znam da su svi oni pacijenti, tretirani po protokolu službene medicine, zajedno sa mnom, preživjeli ne zahvaljujući toj terapiji, nego toj terapiji unatoč, a zbog drastičnog mijenjanja kursa svoga života nakon toga, često puta i ne znajući da je to bilo ono ključno i odlučujuće. Sada sam sigurna da ona spomenuta krilatica KARCINOM = SMRT nije spontano zaživjela u kolektivnoj svijest. Pobrinuli su se za to oni koji su osmislili svu prljavštinu hranjenu profitom farmakoindustrije. Pravi i puni smisao značenja te paradigme može osjetiti samo čovjek u času suočenja sa takvom dijagnozom, bezobzirno izrečenom.

Netko je jako dobro znao kakvo to djelovanje ima na podsvijest čovjeka, na njegov najjači iskonski strah, strah od smrti, koji je izvan naše svjesne kontrole. Netko, tko je bio i začetnik ideje, da je humano reći čovjeku u tom času koliko mu još mjeseci ili godina preostaje života. Netko,tko je dobro znao za učinak placeba i za još snažniji učinak noceba. Tko je taj tko ima sposobnost predviđati nečiju smrt,kad se zna da su se, pod određenim okolnostima, ljudi oporavljali i nakon terminalne faze karcinoma? Kad je kod mene protokol zvanične medicine završen, ja sam shvatila kolika je šteta učinjena mom organizmu. Shvatila sam da nisam bliže ozdravljenju, iako sam to po svim dostupnim nalazima bila, već da sam mnogo,mnogo dalje. Moj organizam bio je bukvalno otrovan.

Nije bilo drugog rješenja nego stvar uzeti u svoje ruke i pokušati spasiti što se spasiti dade.Iako je generalni stav da je preporučljivo da se čovjek u takvoj situaciji potpuno udalji od svoje bolesti i posveti vedrijoj strani života, a vjerujem da to u većini slučajeva i jest rješenje, no to nije vrijedilo i za mene. Ja nisam osjećala apsolutno nikakvu sigurnost u rukama liječnika već sam imala neodoljivi poriv istraživati sama. Shvatila sam da me jedino znanje može osloboditi, ma koliko dolazak do njega truda iziskivao. Moram priznati da je i sam taj put za mene ujedno bio i pravi užitak. Radila sam to sa strašću, što je ujedno i jedan od uvjeta ozdravljenja. Srećom, moje osnovno znanje dipl. ing. organske kemije bila mi je solidna osnova da se na tom području snalazim. Dodatni bonus je bio što sam bolovanje nastavila s odlaskom u mirovinu, što mi je ostavljalo dovoljno vremena da istraživanje, doduše pasivno, intenziviram.

Isprva sam se orijentirala na najnovija izdanja literature i intenzivno pretraživanje interneta. Cilj mi je bio:
1. spoznati uzrok karcinoma
2. princip nastanka karcinoma
3. način rješenja problema karcinoma

Brzo sam shvatila da se odgovor na moja pitanja ne krije u knjigama onkologa sa sveučilišnih katedri. Shvatila sam da se odgovor ne krije niti kao rezultat istraživanja instituta koji traže lijek za karcinom i svoje radove objavljuju u prestižnim znanstvenim časopisima. Shvatila sam to iz razgovora s mojom najboljom kolegicom s faksa koja na Institutu Ruđer Bošković radi upravo na tom području. Počela sam se pitati jesu li smjerovi istraživanja npr. jednog dr.sc.Đikića, čiju stručnost nimalo ne podcjenjujem, dirigirana i namjerno usmjeravana i kanalizirana u krivom smjeru, financijskim diktatom?

Svi oni traže lijek protiv raka. Pitam se da li stvarno ne znaju ili se prave da ne znaju da takav lijek ne postoji. A kad bi i postojalo sredstvo za razgradnju stanica karcinoma, tj. za uklanjanje simptoma (karcinom je samo simptom stanja organizma) to bi bilo samo kratkotrajno rješenje ako se ništa drugo ne bi promijenilo. A imaju razloga i da se prave jer to generira ogroman novac, a tko bi se odrekao zlatne koke?

Više čak i ne taje svoje prave namjere, izjavljujući,da je cilj karcinom pretvoriti u kroničnu bolest. Nitko ne reagira na to jer nam je tako duboko u podsvijest usađena misao da smo u rukama medicine sigurni, a i tko bi normalan pomislio da bi netko mogao imati toliko bolestan um da do sada već utroši preko 2 bilijuna $ za istraživanje i liječenje karcinoma obećavajući da traži i da će naći lijek za rak, a istovremeno se potpuno oglušuje na svako otkriće, koje je na tragu rješenja(ne lijeka).

Ključno: Naučila sam da lijek protiv raka ne postoji, ali da rješenja postoje. Postojanje lijeka značilo bi pronaći sredstvo koje će uništiti stanice karcinoma.To je cilj svih dosadašnjih zvaničnih istraživanja. Cilj je pogrešan pa je logično da su i rezultati pogrešni.

Kao što ću kasnije objasnit, tijelo je upravo stvorilo stanice karcinoma jer su mu potrebne. Nakon uništenja, ono će ih ponovno stvoriti ako se ništa drugo u tijelu i umu ne promjeni. Zato je Sizifov posao uništavati stanice karcinoma, a sve ostale okolnosti ostaviti iste ili samim medicinskim postupkom učiniti zapravo znatno gorima.

Možda će nekom zvučati čudno, ali puno su mi u tome pomogle knjige poput 'Biologije vjerovanja' Brucea Liptona, odlične knjige Gregga Bradena, zatim 'Molekule emocija' dr. Candance Peart, 'Tajna trenutnog iscjeljenja' Franka Kinslowa, 'Genij u vašim genima' dr. sci.Dawsona Churcha, da nabrojim samo neke od doslovno kamiona knjiga koje sam praktički gutala.

U međuvremenu sam shvatila da zapravo, ako nađem odgovor uzroka i principa nastanka karcinoma, da ću zapravo naći odgovor za bilo koji poremećaj odnosno bolest u tijelu. Čovjek je taj koji je različitim poremećajima i različitim simptomima dao različite nazive kako bi lakše manipulirao njima. Ako se od šume ne vidi stablo, onda se od silnih bolesti ne vidi čovjek. Bio je to korak u dehumanizaciju, korak u ponor.

Slučajno su mi došle u ruke neke knjige starijeg datuma i tada sam došla do spoznaje da se znanje ne nadograđuje kontinuirano, novo na ono starije, i da nije dovoljno konzultirati samo najnovije naslove. Gotovo je nevjerojatno kakva velika, značajna otkrića, otkrića značajna za opstanak cijelog čovječanstva, za kvalitetu njegovog življenja, su jednostavno prešućena,zataškana, a potom zaboravljena. Ja sam istraživala ovo područje, no sada ne sumnjam da je tako i s ostalim otkrićima ako nisu na tragu profita vladajuće klike. Najpoznatiji i najdrastičniji primjer je Tesla i njegovo djelo.

Shvatila sam da su se vodeći umovi često puta morali odreći i svojih prestižnih sveučilišnih katedri, koje su im jamčile zavidan društveni status, ako su htjeli da njihove spoznaje ugledaju svijetlo dana i budu predočene javnosti u obliku znanstveno popularne literature. Rezultate njihovog rada nije propuštao filter onih koji odlučuju što je u cilju kapitala poželjno da se objavi u zvaničnim znanstvenim glasilima,a što ne. Neka od tih otkrića direktno bi utjecala na mijenjanje tokova znanosti, a time često i na kvalitetu života cjelokupnog čovječanstva, kad bi im se dopustilo da postanu službena.

Srećom, takve stroga cenzura nije bila i ranije pa postoje zapisi o otkrićima nakon kojih nam jedino preostaje konstatirati: Nemoguće je da službena medicina za to ne zna i da nas i dalje uvjerava kako se iz tko zna kojih razloga dogodi prva mutacija gena i da se na to ne može utjecati, osim u nekim slučajevima samo odricanjem od pušenja. Vjerujem da postoje klinički onkolozi koji možda i ne znaju pravu istinu, slijepo vjerujući sadržajima koji su im prezentirani tijekom studija, a kasnije se opet ne udaljavaju od usavršavanja službenim putem. Ali sasvim sigurno postoje i oni koji su zavirili preko plota, koji znaju istinu ali čuvaju granu na kojoj sjede, ne obazirući se na kolone koje umiru bez potrebe.

Ovu svoju tvrdnju mogu potvrditi osobnim iskustvom na više razina.Teško mi se bilo suočiti s tolikim nemoralom. Smatram da o tome treba progovoriti. Tolike patnje ljudi nas obavezuju na to. Posebno me na to potaknuo nedavni slučaj kolegice iz gimnazije koja se unatoč svojoj obrazovanosti (dva fakulteta, od toga jedan studij biokemije), suočena s dijagnozom karcinoma dojke, odlučila za protokol službene medicine i to još u privatnoj klinici. I o tome imam što reći.

Prije dvije i pol godine pročitala sam knjigu kanadskog autora poljskog podrijetla, Rona Gdanskog. On je detaljno istražio upravo one tri točke koje sam gore navela kao svoj cilj istraživanja, iako nije neposredno medicinske struke. Motivaciju je pronašao u osobnom iskustvu karcinoma unutar najuže obitelji te za šest godina priveo posao kraju uz pomoć grupe suradnika, a zahvaljujući svom širokom obrazovanju, sposobnostima i napose činjenici da mu je to njegov materijalni i financijski status dozvoljavao. Pored toga, on je još razotkrio svu prljavštinu farmako-medicinske sprege na tom području.

Knjiga se zove: 'Karcinom - Uzrok, lek i zavera' (srpski prijevod originala izdanog u Kanadi 2000. god, a u Novom Sadu prevedenog i objavljenog 2004.) Spomenuti autor se potrudio prikupiti i dokumentirati sva istraživanja i njihove rezultate po pitanju uzroka i principa nastanka karcinoma.

Iako sam se odmah oduševila opisanim principom nastanka, prvenstveno zbog njegove jednostavnosti, logičnosti, a posebno zbog tolikog broja istraživanja koja jednoznačno govore u prilog upravo tom principu, ono što me je zbunjivalo je činjenica koju si nisam mogla objasniti: Kako je moguće da je to objelodanjeno pa zaboravljeno. Kako je moguće da ama baš nitko od onih koji su to pročitali nije to dalje pronosio, dalje istraživao?

Nameće mi se zaključak da je to zbog suočenja sa zbiljom: Kroz povijest je bilo toliko metoda koje su imale neusporedivo bolje rezultate u suočenju s karcinomom od službene medicine, a zapravo su sve redom donijele svojim autorima samo probleme u vidu progona, zatvaranja, oduzimanja licenci za rad, šikaniranja itd.

Trebalo mi je daljnjih dvije i pol godine da dalje kopam, čitam, uspoređujem, tražim razloge za i protiv, tražim nove dokaze.

Rezultat: Teze koje je opisao Ron Gdanski stvarno imaju smisla, a što je najvažnije - potkrijepljene su brojnim znanstvenim istraživanjima.

I autori poslije ovih spominjanih u ovoj knjizi, koji se uopće ne referiraju na Gdanskog, navode mikroorganizme(MO) i njihove metabolite, kao izričiti uzrok nastanka karcinoma. Radi se o tri eminentna znanstvenika: dr.Antonio Vito Constantini, dr.Heinrich Wieland i dr.Lars I. Qwick (svi bivši rukovoditelji u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) koji su svoje tvrdnje obradili u znanstveno popularnoj knjizi(a gdje bi drugdje uopće mogli) 'Rak dojke - napokon nada', za koju je predgovor napisao naš najistaknutiji mikrobiolog prof.dr. sci. Stjepan Pepelnjak,predsjednik Mikrobiološke sekcije Hrvatskog mikrobiološkog društva.

Na istom tragu sa svojim bogatim kliničkim radom je i dr. Tullio Simoncini, čije proganjanje je upravo dokaz da je na pravom putu. Dr.Mark Sircus u svojoj knjizi 'Soda bikarbona' pokazao je koliko je bitan milje, odnosno pH vrijednost, za razvoj mikroorganizama, odnosno određenih poremećaja i kako se oni mogu relativno lako sanirati.

Jedino se nitko od njih nije upuštao u događanja na nivou same stanice. Upravo je u tome glavna zasluga Rona Gdanskog, koji je u svojoj knjizi sintetizirao sva istraživanja i na osnovu njih iznio tezu nastanka karcinoma na nivou stanice. To je po meni jednostavno fascinantno. To je značilo da je uzrok karcinoma objašnjen i dokazan. Ako znamo uzrok,onda se neusporedivo lakše traže rješenja. Gdanski je predložio i rješenja: u načelu,a neka i eksplicitno. To ne znači da su ona jedina.

Svi spomenuti autori se slažu u jednom: Sve što može ukloniti iz tijela mikroorganizme, a da ne škodi samom tijelu, može se smatrati posrednikom za uklanjanje karcinoma. Namjerno nisam spomenula lijek jer bi to značilo sredstvo za uklanjanje stanica karcinoma,a to uopće nije cilj. To mora biti samo neminovna posljedica.

Cilj je stvoriti u tijelu uvjete (milje) u kojima se mikroorganizmi u svojoj razvijenoj formi ne mogu održati na životu. Nije problem u postojanju začetnih oblika MO, oni su neminovni kako u svim živim bićima, tako i šire. To su, neovisno jedan o drugom, dokazali brojni istraživači. Priroda ih je tu stvorila s velikim razlogom: kad milje više ne podržava normalno funkcioniranje stanica, MO se razvijaju u jedan od svojih složenijih oblika -bakterije,viruse ili gljivice i kao takvi djeluju na preobražavanje do tada normalnih stanica u stanice koje će moći funkcionirati u izmijenjenim uvjetima po jednom od osnovnih zakona o produžetku života pod svaku cijenu.

I tu se pitam je li službena znanost svjesno zataškala brojne dokaze o postojanju pleomorfizma (sposobnost MO da mijenjaju azvojnu formu, odnosno oblik), kako bi čim više udaljila javnost od pravog objašnjenja nastanka bolesti?

Kad sam posložila kockice, shvatila sam da je čas kada je službena medicina krenula u krivom smjeru za čovječanstvo, a ujedno sebi definitivno utrla put za legalno zgrtanje novca preko leševa, bio kad je Louis Pasteur u drugoj polovici 19. st.postavio teoriju da su klice glavni uzročnici svake bolesti.

Kad se bolje razmisli,možda to uopće nije bio rezultat njegovog istraživanja, već je on samo bio podobna osoba da tu teoriju, kao rezultat svog tobožnjeg istraživanja, iznese na svijetlo dana, svesrdno podržavan od vladajuće klike i medija. Njima je ta teorija savršeno odgovarala za daljnje zgrtanje ogromnih profita putem cjepiva, antibiotika i ostalih "lijekova" za "liječenje" njihovih posljedica. Bio je to poznati princip: stvori problem,pa ponudi rješenje.

Razlog za ovo razmišljanje leži u činjenici da je negdje u isto vrijeme djelovao, također u Francuskoj, i jedan drugi znanstvenik - Antoine Bechamp, koji je za razliku od nadmenog i arogantnog Pasteura bio vrlo obrazovan i samozatajan, ne mareći za publicitet već samo za rezultate svojih istraživanja.

Rezultati njegovih istraživanja su bili suprotni od Pasteurovih. On je tvrdio da je uzrok svake zarazne bolesti milje odnosno sredina(okoliš). To bi značilo da ako milje nije pogodan za razvoj neke klice, samo njeno prisustvo neće dovesti do razvoja bolesti.

Postoji snimka Pasteurovih riječi na samrtnoj postelji, kad nije mogao prešutjeti istinu već je rekao: Ipak je sve u miljeu. Naravno da to nikad nije službeno objavljeno, a Becham je umro potpuno nepoznat.

Što je milje, sredina? To je naše tijelo, odnosno određeni organ kao mjesto života stanice. Sve je u savršenom redu dok u tijelu nije narušena ravnoteža.
Narušava je stres. Stres je stanje u kome našim stanicama nije omogućeno normalno funkcioniranje.

Stres može biti izazvan na fizičkoj razini (trauma,neadekvatna hrana,zrak,toksini), zatim na psihičkoj razini, duhovnoj, mentalnoj…Osim toga sve ove razine moraju biti u ravnoteži. Tada govorimo o stanju bez stresa, o homeostazi.

O stupnju narušenosti ravnoteže u organizmu ovisi kakve biokemijske reakcije će se odvijati i u kome smjeru. Jedan od ključnih parametara te ravnoteže je acido-bazna ravnoteža, tj. pH vrijednost. PH vrijednost pak ovisi o percepciji stresa, prije svega o našoj sposobnosti nošenja sa stresom i to na više razina.Na fizičkoj razini stres mijenja tijek metabolitičkih procesa zaustavljanjem izlučivanja potrebnih enzima i hormona i aktiviranje štetnih.

Na energetskoj razini stres mijenja naš misaoni status na način da nepovoljna, negativna energija naših misli mijenja i vibracije naših stanica u isto takve, što pak neposredno utječe na onu prvu fizičku razinu. S obzirom da naše tijelo ima savršene sposobnosti i mehanizme za dovođenje svih procesa u našem tijelu u ravnotežu, a prvenstveno se to odnosi na održavanje pH vrijednosti u uskom optimalnom rasponu, problem nastaje kad se iscrpe sve mogućnosti tijela za dovođenjem u balans.

Krajnji, najuzvišeniji cilj svakog živog bića je produljenje života pod svaku cijenu. Zato je slijedeći korak kojeg tijelo poduzima upravo taj. Potrebno je osposobiti tijelo za rad upravo u novostvorenim uvjetima (u koje ga je doveo vlasnik tijela) povećane kiselosti (smanjene pH vrijednosti) i onečišćenja ostalim toksičnim produktima metabolizma.

To je moguće samo ako se dio stanica osposobi za funkcioniranje u takvim uvjetima. Upravo to organizam radi stvaranjem tumorskih stanica. Drugo je pitanje to da će u konačnici taj tumor neprekidnim rastom usmrtiti svoga domaćina. U trenutku nastanka u tijelu takvog miljea u kojem nema uvjeta za preživljavanje normalnih stanica, ovo je jedino riješenje za produženje života. U tom kontekstu, ispada da je tumor normalna,čak poželjna reakcija organizma.

Pa kakva bi drugačija i bila ako znamo da priroda nema niti jedan uzaludan korak, nikakav gubitak energije, u konačnici - nijednu reakciju bez svrhe?

Što je onda tumor?

Tumor je nezacijeljena rana. To znači da, stvarajući tumor, tijelo koristi poznati program zacjeljivanja oštećenog tkiva.

Odakle oštećeno tkivo?

Dovoljna je i mikroozljeda, bilo u vidu oštećenja puknuća kapilare, bilo upalnog procesa ili slično, što se odvija u našem tijelu bez našeg znanja.

Proces zacjeljivanja počinje stvaranjem epitelnih stanica na rubovima ozljede i širi se prema sredini. Završava kada se stanice sretnu u sredini i prepoznaju.U normalnim okolnostima rana je zacijelila i daljnja dioba stanica prestaje.

To se događa,ako milje podržava odvijanje takvog procesa. U izmijenjenom miljeu,razvijaju se MO, kojima je interes i zadatak izmijeniti okolne stanice kako bi se i dalje mogle održavati na životu, no sada u smislu samo proste reprodukcije. To su začeci tumora.

Kod stanica tumora upravo je problem što se stanice ne prepoznaju jer su izmijenjene i to sa svakom slijedećom generacijom sve jače. Normalne stanice ne prepoznaju izmijenjene, tumorske. Zbog toga se reprodukcija stanica nastavlja u nedogled - ako se ne izmjeni milje.

To znači: nije pogrešan sam program,već je odgovoran milje koji je uvjetovao izmjenu stanica.

Zašto je došlo do izmjene stanica i na koji način?

Svaka zdrava stanica radi u aerobnom okruženju, tj. njen metabolizam se odvija uz pomoć kisika. Kad dođe do promjene miljea, ponestaje kisika i stanica mora prijeći na anaeroban rad ako želi preživjeti. Za otkriće da su tumorske stanice, za razliku od zdravih, anaerobne Otto Warburg je još 1931. god dobio Nobelovu nagradu.

Objašnjenje kako je moguće da stanica tako drastično promijeni svoj metabolizam, a koji je ključan za tumor, dao je vrlo detaljno i utemeljeno upravo Gdanski u svojoj spomenutoj knjizi.

Ne bi vas željela dalje zamarati s detaljima principa. Smatram, kad bi se ljudima u detalje objasnilo što u tijelu nastaje i pod utjecajem čega, da bi mogli shvatiti kuda ih vode službeni protokoli liječenja. Činjenica je da milje ljudskoga tijela određuje i pitanje njegovog osnovnog statusa: zdravlja ili bolesti. Karcinom je stanje krajnje narušene ravnoteže u organizmu.
Svaka druga bolest ili poremećaj je rezultat narušene ravnoteže samo u manjoj mjeri.

Shvaćanjem uzroka karcinoma, principa njegovog nastanka, kao i načina njegovog rješavanja, zapravo se dolazi do uzroka i načina sprječavanja i rješavanja bilo koje bolesti odnosno poremećaja.

Smatram, na osnovu vlastitog iskustva, da je čovjek spreman potpuno predano slijediti tijek oporavka samo ako ima odgovarajuća uvjerenja.

Zato je važno imati pravilna uvjerenja.

U sadašnjoj situaciji velika većina ljudi ima uvjerenje da, kad su bolesni, važno je potražiti pomoć službene medicine (što i vrijedi za neke hitne slučajeve i neke dijagnostičke metode) i svi njihovi problemi će biti riješeni. To je u kolektivnoj svijesti.

Smatram da je krajnji čas da se to pokuša promijeniti. Promijeniti uvjerenja ljudi, jer ti ljudi to ne rade svjesnim odabirom iako to tako izgleda. Oni su žrtve svojih podsvjesnih obrazaca stvorenih od strane interesnih grupa i zaslužuju pomoć.

Jedan od načina je širenje znanja, dokaza, objašnjenja. Nedopustivo je dalje gledati da se zgrće toliki novac na ljudima koji traže slamku spasa, a onkolozi ih udaljuju od rješenja. Preživljavaju samo oni najotporniji i to pitanje do kada, budući su upravo zračenje i kemoterapija uzročnici drastičnog mijenjanja miljea, a time i novih mutacija DNK. To čak priznaje i službena medicina. Ali jadna medicina nije kriva što je to jedino što ima za ponuditi. Možda je ovo za moje stanje i prezahtjevno, ali unutarnji glas ne da mi mira i naprosto sam vam se morala obratiti jer bih u suprotnom patila još jače. Smatram da je nehumano imati znanje, a ne podijeliti ga s drugima.

Ovdje sam se orijentirala samo na fizički aspekt bolesti, kao krajnju razinu manifestacije poremećaja. To sam napravila zato što sam svjesna da je to većini ljudi ovog materijalističkog svijeta najbliže i najlakše shvatiti, ali ipak već dovoljno da se okrenu od pogubnog "pomaganja" službene medicine.

Naravno da znam da poremećaji nastaju još mnogo ranije, na energetskoj razini, poremećajem vibracija, a time i smetnjama u prijenosu informacija među stanicama. Svi ti poremećaji uzrokuju neadekvatnu percepciju stresa, ona pak poremećaje metabolizma u smislu nemogućnosti pravilne detoksikacije i uspostavljanje ravnoteže. Zato jedni ljudi unatoč nezdravoj prehrani i unatoč psihičkoj traumi ne obolijevaju, a drugi da. Jednostavno, energetski status im je stabilan te na drugačiji način percipiraju stres, za razliku od onih koji oboljevaju. Otporni na određeni način, gledaju prema unutra tražeći rješenje, a ne očekuju ga izvana.

Mislim da sam bila na dobrom putu kad sam prvo krenula s terapijom Rifovim generatorom, samo me okolina navela da ne ustrajem. Okolina je djelovala na moja uvjerenja, odnosno stavove. To je bilo moguće jer sam tada imala krivu orijentaciju, prema van. Zato smatram da je ovo način da na ispravan način djelujemo na uvjerenja ljudi koji će se naći, ili se već nalaze, u sličnoj situaciji.

Čini mi se da je ljudima teže prihvatiti potrebu promjene na vibracijskoj (energetskoj) razini. Ako rade promjene samo na fizičkoj, već su puno napravili u smislu mijenjanja miljea svoga tijela. Na sreću, time se postupno mijenja i mentalni i energetski sklop, jer je sve u međuovisnosti. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je značajno sa tim promjenama započeti prije pogubnih službenih tretmana.

Alternativna medicina često ima šarlatanski prizvuk, jednim dijelom zbog nesistematičnosti, a drugim zbog nepostojanja pravih kriterija. Osim toga, nudi bezbroj metoda i na osnovu čega će dezorijentirani čovjek suočen s dijagnozom odabrati pravu?

Činjenica da se moje obrazovanje temelji na znanosti prisiljavala me da slijedim put znanstvenih dokaza i moje sadašnje znanje je rezultat toga. Isto tako je činjenica da ti znanstveni dokazi često nisu sukladni vodećim smjernicama u biokemiji i medicini, pa su mi tim draži.

Možda,da vam još kažem nekoliko riječi o sebi. Dvadeset godina radila sam u privredi kao dipl. ing. organske kemije na rukovodećem mjestu, a petnaest godina kao profesor kemijske grupe predmeta u srednjoj školi. Od 2009. sam u mirovini.

Srdačan pozdrav,

Zdenka Bede
Karlovac